My spiritual exercises
četvrtak, 23.05.2019.
KAKO DJELUJE KARMA?
O ovoj tematici je od zapadnih mislilaca možda najbolje pisao Charles W. Leadbeater, u svome djelu „Inner Life“ (Unutarnji život, Knjiga II) iz 1911. godine. Pokušati ću ovdje prenijeti neke njegove glavne pretpostavke, u pogledu odnosa karme i re-inkarnacije.
Po ovom dakle teozofskom autoru postoje tri glavne sile koje valja uzeti u obzir, a sve one su međuprožimajuće i ograničavaju jedna drugu. To su: stalni pritisak evolucije, zakona uzroka i posljedice, te čovjekove slobodne volje. Karma se pojavljuje kao manifestacija djelovanja čovjekove slobodne volje u prošlosti.
Cilj cjelokupne sheme (u vezi karme) jest evolucija čovjeka i čovječanstva. Shodno tome, čovjek čini najbolje kada najviše pomaže evluciju drugih, baš kao i svoju vlastitu. Onaj koji ovo radi u najvećem mogućem obimu, koliko mu je dato u njegovu životu, zasigurno će naći sebe u slijedećem u posjedu veće moći, i većih mogućnosti. Ovo može često biti praćeno i većom svjetovnom moći i bogatstvom, ali ne nužno, pošto oni nisu neophodni dijelovi karme.
Autor se suzdržava od korištenja riječi nagrada i kazna, jer one čini se da impliciraju postojanje nekog neodgovornog bića u pozadini, koje dijeli i jedno i drugo, po svom nahođenju. Po Leadbeaturu, bliže je istini da karma djeluje kao neophodno poravnavanje ravnoteže, koja je poremećena našim djelovanjem.
Sve se u životu svodi u napredovanju, od nižih pozicija ka višima. Čini se da se prirodna kazna ne sastoji u vraćanju na prethodne nivoe egzistencije (iz ljudskog u životinjski, ili od intelektualno razvijenog ka neukom); autor smatra da je najstroža kazna prirode lišavanje mogućnosti za napredak, te da je najveća nagrada omogućavanje, odnosno ponuda takvog nečeg. Ovu kaznu i nagradu se ne shvaća u doslovnom smislu, jer je sve u biti rezultat našeg djelovanja.
Intelektualno razvijen čovjek ne bi mogao razriješiti svoju karmu iz prethodnih života, kada bi bio vraćen na razinu nepismenog poljodjelca ili stočara. (Prema zakonu evolucije, takvog vraćanja nema, pa čak i ako bude npr. rođen u siromašnoj obitelji, njegova prethodna karma omogućiti će mu društveni uspon u novoj inkarnaciji.)
Postoje tri vrste karme, koje Indijci nazivaju sanchita, prarabha i kriyamana. Sanchita karma pojedinca odnosi se dakle na čovjeka kao individuu, a to je karma za koju je predodređen da je se razriješi u narednim egzistencijama. Prarabha je poseban dio te karme, odabran da se razriješi u ovom životu. Treća, Kriyamana karma se odnosi na novu karmu, koju mi stalno stvaramo, djelovanjem u sadašnjem životu.
S druge strane, Leadbeater također navodi da postoje određene vrste djelovanja koje daju strašnu karmu kao posljedicu. Primjerice, karma vezana za okrutno postupanje, bilo prema ljudima ili prema životinjama. To je karma koja može donijeti kronične fizičke bolesti, a često i psihološke poremećaje, posebno kada se radi o suptilnom i namjerno okrutnom ponašanju.
Prema Leadbeateru, postoji i opća karma, u okviru pojedine nacije. On veli da je svaka jedinka, do određenog stepena odgovorna za djelovanje nacije kao cjeline.
