My spiritual exercises
četvrtak, 30.05.2019.
'PARALLEL LIVES' INKARNACIJA GLUMICE BLANCHE SWEET
Prema Elen Mogensen, 'parallel lives' inkarnacija je rijetka reinkarnacijska anomalija (koju dožive samo rijetki, jedan na deset tisuća), a dešava se kada jedna duša bude 'izlivena' u dva tijela, cijelo vrijeme. Dva su tijela geografski udaljena, tako da se ona obično ne susreću. Obično jedno tijelo završava djetinjstvo, prije nego li je drugo tijelo rođeno. Ovo omogućava da se nakon rascijepa duše najbolje kvalitete duše budu podijeljene među dvama tijelima. Ovo im omogućava da načine različite izbore.
U slučaju glumice Blanche Sweet (1896-1986) izgleda jasno, da je duša 'odlučila' da bude u isto vrijeme, sa dva različita bračna partnera, odnosno supruga iz prethodne inkarnacije. Po meni je očito, da je prva inkarnacija Blanche Sweet Alina Tomnikov, ruska glumica rođena 1988. godine. Deset godina kasnije ona je 'posudila' dio svoje duše drugoj inkarnaciji Blanche Sweet, tj. hrvatskoj bivšoj manekenki, sada studentici, Lei Mikša. (Ona mi je inače nećaka.) Njihovi sadašnji partneri Lauri i Edvin su inkarnacije drugog supruga Blanche Sweet Raymonda Hacketta, te prvog supruga, Marshalla Nielana. Osim velike fizičke sličnosti,postoje i numerološke podudarnosti.
Tko je bila Blanche Sweet? Danas ovo ime ne govori mnogo prosječnom filmskom fanu, no radi se o jednoj od najboljih holivudskih glumica ere nijemog filma, a koje je trajalo negdje do kraja 20tih godina prošlog stoljeća. Sweet je rođena u obitelji trgovca vinom i plesačice, 1896. godine u Chicagu. Bilo joj je samo 4 godine kada je nastupila u kazališnoj predstavi „The Battle of the Strong“ sa Marie Burroughs i Maurice Barrymore-om.
Deset godina kasnije nastupa sa njegovim sinom Lionelom [sadašnja inkarnacija Ben Affleck], u filmu koji je režirao D.W.Griffith. Od 1909. ima stalan angažman sa Biograph Studios. Već 1910. postaje rival Mary Pickford [inkarnacija Jessica Barden], najvećoj glumici ere nijemog filma. Godine 1913. snimila je svoj prvi dugometražni film „Judith of Bethulia“. Nešto kasnije potpisat će ugovor sa većom filmskom kompanijom, Paramount. Glumila je često u filmovima Cecila B. DeMille-a i Marshalla Neilana, koji će joj 1922. postati prvi suprug.
Tokom 20tih godina filmska karijera Blanche Sweet je prosperirala u filmovima kao što su „Anna Christie“ iz 1923., te u „Tess d'Urbervilles“ i „Sporting Venus“ režisera Neilana. U novoj fazi karijere Sweet je postala jedna od najvećih zvijezda fillmske kompanije MGM. No, sa dolaskom zvučnog (govornog) filma njena je karijera doživjela silaznu putanju. Snimila je naime još tri zvučna filma, od kojih je pohvale od filmske kritike dobio „Show Girl in Hollywood“ (1930), nakon čega se povlači sa scene. Udaje se za glumca Raymonda Hacketta 1935. godine, i taj brak traje do 1958., odnosno do njegove smrti.
Ostatak karijere Blanche Sweet provodi nastupajući u manjim ulogama u kazalištu, te na radiju. Potom je potonula u zaborav, da bi opet 60tih godina doživjela priznanje za svoj rad u Evropi. Godine 1980. je bila, zajedno sa ostalim zvijezdama nijemog filma učestvovala u snimanju dokumentarca o toj ranoj eri filma, u režiji Kevina Brownlow-a.
Blanche Sweet je umrla u rujnu 1986. godine, od srčanog udara, u 91. godini života. Po njoj je ime dobila jedna vrsta jorgovana u Kensington Parku u Londonu, povodom stogodišnjice njenog rođenja. On cvjeta u blijedo-plavoj boji, boji očiju glumice Blanche Sweet.
