Ovo su dva posta, koja sam bio objavio na prethodnom blogu, prije 10 godina. U cjelini, i danas se slažem sa gotovo svime iznijetim. Jedino se ne bih složio sa mišljenjem dr. Besant, koja smatra da se muškarci u novoj inkarnaciji mogu roditi kao žene, ukoliko su u prošlom životu loše postupali sa ženama. Ovaj moj veliki niz pronađenih inkarnacija dokazuje da se u pravilu muškarci i žene ponovo rađaju u istom spolu, te da se isti parovi opet spajaju neovisno o tome, kako su postupali jedni prema drugima. Varijacije se javljaju (po meni) samo recimo kod trans-seksualnih osoba i sličnih osoba, nedefiniranog spola, u vrlo malom postotku, ili vjerojatnije, samo u određenom promilu.
Kada malo bolje promislim, također je upitna prepostavka da je broj duša stalan – u tom slučaju ne bi postojali fenomeni tipa 'split incarnation' ili pak 'parallel lives', drugim riječima rascijepljene inkarnacije i paralelni životi.
ŠTO JE REINKARNACIJA?
Reinkarnacija je učenje o ponovnom utjelovljenju duša, ili, drugim riječima, o njihovom preporađanju. Dolazi od lat. riječi reincarnatio, koja znači ponovno utjelovljenje. Bit učenja o reinkarnaciji jest da duša teži k postupnom pročišćavanju, te konačnom oslobođenju od svjetovnog života.
Kako to lijepo veli Holger Kersten, «spiritualni princip u ljudskoj egzistenciji i spiritualni princip u čitavom svemiru u osnovi su istovjetni». Razumijevanje svijeta, u kojem dolazi do izražaja međuprožimanje mikro i makrokozmosa sadrži u sebi duhovno jedinstvo svih bića, kao i nedjeljivost prirode od duhovnih principa koji su prirodu stvorili. U svom fizičkom obliku čovjek je manifestacija iz područja nediferenciranog, bezgraničnog i beskrajnog jedinstva. Ono se materijalizira u ciklusima, u svim različitim oblicima života. Prvobitni i stvarni Bitak (filozofski izraz za kreatora univerzuma) je vječan i nepromjenjiv, a nasuprot tome, priroda i svemir su u stanju neprestane mijene – stanju postojanja.
Shodno tome, ljudska je duša besmrtna, te podvrgnuta stalnom slijedu uzroka i posljedica (karma), u neprestanom dolaženju i odlaženju. Da bi se konačno vratio u božansko stanje, čovjek mora postati svjestan tog načela i transcendirati polje akcije. Nakon dugog niza života, karmička zatvorenost u tjelesnom postojanju se transcendira i unutrašnje, spiritualno jastvo se spaja s vječnim jedinstvom. Ovo je u kratkim crtama predstavljen nauk o reinkarnaciji.
Ono što nazivamo dušom, u stvari je vrlo slojevita supstanca, sačinjena od suptilnih energija. Učenja teozofa, kao što su H.P. Blavatsky, Annie Besant i C.W. Leadbeater pojašnjavaju nam od čega je duša sastavljena. Dakle, čovjekovo tijelo, govoreći ugrubo, sastavljeno je od četiri međuprožimajuće razine, od kojih je svaka slijedeća načinjena od suptilnije supstance. U času smrti lišavamo se dva grublja tijela, a to su fizičko, i eteričko. Svoju egzistenciju nastavljamo na astralnoj razini, u astralnom tijelu, koje međutim uključuje i suptilnije tijelo nižeg mentala. Ova četiri tijela zajedno ipak su sva propadljiva. Naime, nakon određenog broja inkarnacija, čovjek, odnosno njegov ego može dostići takvu duhovnu savršenost, da se više ne inkarnira u fizičkom tijelu, već naprotiv, umjesto na nižu, fizičku razinu, odlazi na višu, mentalnu razinu. Kada na završetku astralnog života dođe do razdvajanja, mentalni princip se razdvaja, te njegov najniži dio, zvani niži mental ili racio, ostaje u raspadajućem astralnom tijelu . Ti viši principi, u kojima se nastavlja egzistencija, zovu se viši mental (čisti um), te budičko i atmičko tijelo. Ova tri čovjekova tijela nisu podložna promjenama, ni raspadanju.
S reinkarnacijom je najuže povezan pojam karme. Kao što je rečeno, karma je, jednostavno rečeno, zakon uzroka i posljedice. Za svaku akciju ili uzrok postoji reakcija ili posljedica. To je nepromjenjivo i izvan naše kontrole. Pod našom kontrolom je akcija ili uzrok koji pokrećemo i stav koji zauzimamo prema posljedici. Naš stav je ono što karmu čini negativnim ili pozitivnim utjecajem u našem životu .
Konkretno oruđe, pomoću kojeg možemo dobiti uvid u našu karmu (pored reinkarnacijske terapije, odnosno regresije u prošle živote), jest karmička astrologija. Ona je dakle ta, koja govori o pozitivnim i negativnim plodovima naše karme, onima koji utječu na sudbinu naše svijesti, naših osjećaja i naših interesa. U nama tokom života nastaju raznovrsne želje, i ako ih ne možemo ispuniti, one tonu u podsvijest, a podsvijest je opet usko vezana uz naše astralno tijelo. I naš povratak u ponovni život, opet je u vezi s našim željama, težnjama i privrženostima. U cikluse ponovnog rođenja su ustvari uvijek uključena naša reagiranja, i posljedice, odnosno posljedice u vezi inicijalne energije, tj. želja, pomoću kojih su bile ostvarene.
Što se tiče karmičke astrologije, ključnu važnost imaju planeti Saturn i Mjesec, znakovi Djevica, Ribe i Škorpion, te četvrta, osma i naročito dvanaesta kuća (čiji je vladar Neptun). Dvanaesta je kuća kolektivnog nesvjesnog, prema tome, odnosi se na utjecaj koji ona ima na nas. Arhetipovi kao izrazi univerzalnih principa i energija, mada se nalaze na nivou kolektivnog nesvjesnog, djeluju na nas isto tako, u našem individualnom nesvjesnom. Ukoliko individua potiskuje i ne želi osvijestiti ove arhetipove, oni mogu postati izvor traume te prijetnja psihičkom integritetu i stabilnosti osobe.
Planet Saturn predstavlja vladara karme. Za Saturna se ponekad kaže da je 'kozmički policajac', pa ako i osobu ne dotaknu ljudski zakoni, prirodni zakoni sigurno hoće. Mjesec, s druge strane, simbolizira našu individualnu dušu, on je nositelj karmičkog 'pamćenja'. Shodno tome, on predstavlja naše osnovne osjećaje, te ima utjecaj na psihu koja obrađuje reflektivni dio naših misli i postupaka. Također je važan položaj Sjevernog i Južnog mjesečevog čvora. Čvorovi predstavljaju uzročne i posljedične veze uz pomoć kojih vodimo svoj život. Oni određuju osobi mjesto na putu k nebu pošto definiraju karmičke lekcije koje je odabrala, da bi se u ovom životu s njima uhvatila u koštac. Južni čvor je potencijalno najslabija tačka u horoskopu osobe, jer predstavlja tragove iz prošlosti, odnosno pokazuje karmu, koju smo za sobom ostavili. Sjeverni čvor pokazuje put budućeg razvoja, novo i još neproživljeno iskustvo. Za pojedinca ovo je novi karmički ciklus, kojim on upravlja.
I još na kraju da kažemo, što se zapravo zbiva, kada se duša ponovo utjelovljuje na Zemlji .
Dakle, ono što se događa u trenutku začeća jest da astralno i više tijelo nebeske razine (koje je slojevite građe) zajedno bivaju zakonom atrakcije privučeni u oplođeno jajašce, odnosno zigotu, oko dva tjedna nakon začeća. Ova atrakcija se ne događa slučajno, već strogim zakonima karme, spaja se točno s onim roditeljima, s kojima se osjeća najveća karmička privlačnost (koja potječe iz ranijih života) i sličnost. Za vrijeme trudnoće, ono što oblikuje tijelo fetusa jest upravo astralno tijelo. Ono se može poistovjetiti sa morfogenetskim poljem Ruperta Sheldrakea. Možemo reći da je kružni fetalni oblik na neki način oponašanje zodijačkog kruga, budući da pojedini dijelovi tijela slijede zodijački redoslijed, odnosno od glave (odnosi se na znak Ovna) do stopala (Ribe). Posrednik između astralnog i fizičkog tijela jest etersko tijelo, koje osigurava postojanost forme protokom bioenergije ili prane (bez bioenergije tijelo se raspada).
U trenutku rođenja, s prvim udahom, astralno tijelo dobija na neki način pečat tog trenutka i 'zaustavlja' se, praktički 'zamrzava'. Ako je čovjek rođen recimo 3. siječnja 1971., ono će i dvadeset godina kasnije još uvijek biti na tom istom vremenskom isječku, tj. trenutku rođenja. Kao što veli Rudolf Steiner, «astralno je tijelo zapravo ostalo u duhovnom svijetu i nije stupilo u fizički svijet». Drugim riječima, astralno tijelo jest izvan vremenskih tokova fizičkog svijeta. Međutim, to istovremeno ne znači da je izvan utjecaja suptilnih energija planeta. Budući da je u svoju memoriju pohranilo sliku neba u času rođenja, sada će primati suptilne energije kretanja planeta u odnosu na neki natalni položaj. Pojedinci koji imaju uglavnom dobru, harmoničnu natalnu kartu, sa sekstilima (60 stupnjeva) i trigonima (120 stupnjeva), slabije će osjetiti ove tzv. tranzitirajuće aspekte planeta, od osoba koje imaju pretežno napete aspekte kvadrata (90 stupnjeva) i opozicija (180 stupnjeva). U tome bi se sastojala ta 'geometrija ljudske duše'.
'Astralna geometrija' isto tako dolazi do izražaja kada dolazi do spajanja dva partnera u ovom životu . I opet dolazi do izražaja karma, koju s tom osobom imamo iz prethodnog života. Nikada se takva spajanja ne događaju slučajno, iako to možda nekom neupućenom može izgledati. Pojednostavljeno se može ustvrditi kako se ono što se događa između dvije osobe prilikom međusobnog zaljubljivanja jest zapravo primarno odnos (uzajamna atrakcija) tzv. osobnih planeta (Sunce i Mjesec, te Mars i Venera). Zato i funkcioniraju sinastrijski (usporedni) horoskopi. Oni se jednostavno polože jedan na drugi, ženski na muški horoskop, i točno se mogu vidjeti veze, koje su najviše doprinijele zbližavanju, odnosno zaljubljivanju. Praktički, grafički je objašnjeno ono što se zbiva na razini fizike suptilnih čestica (nazovimo to tako), a zbiva se to, da se dva astralna tijela praktički "zalijepe" jedno za drugo (engl. stuck, zaljubljen). Ono što ih drži spojenim jesu upravo navedene osobne planete; spojenima ih čine harmonični kutevi od 60, 120 i (pogotovo) 0 stupnjeva. Prema tome, nije bio u krivu onaj znanstvenik (mislim da je to bio fizičar Dirac), koji je ustvrdio kako je Bog bio sjajan matematičar.
Osim ovih međusobnih veza osobnih planeta, uključujući tu i uzlazni znak - ascendent, te descendent, postoji i drugi odnos, onaj osobnih planeta sa sporijim, vanjskim planetima. On može ukazivati na karmičke obrasce, koji se javljaju u odnosima, praktički, kakav je odnos s dotičnom osobom bio u prošlom životu. Jedan od takvih obrazaca jest odnos Mjeseca i Venere s Neptunom, i tu može doći do izvjesne opsesivnosti partnerom, koja u određenim primjerima može poprimiti i patološke značajke. U blažim slučajevima, radi se o onome, što se u udžbenicima psihologije naziva uzajamna zaluđenost, neuzvraćena zaluđenost, zaluđenost na daljinu. Specifičnost je usporednog horoskopa to, što opozicije ne moraju imati negativan značaj, već se tu često radi o onome "suprotnosti se privlače". No, općenito će biti harmoničnija veza tamo gdje su osobni planeti harmonično međusobno postavljeni. Npr. ako su u međusobnoj konjukciji muškarčevo Sunce i ženin Mjesec, te istovremeno muškarčev Mars i ženina Venera. U jake harmonične faktore spadaju i konjukcije Sunca sa Ascendentom, te Mjeseca, Venere i Marsa s Jupiterom. Kada ima više od jedne ovakve veze u usporednom horoskopu, atrakcija je dakako veća. Često se događa da se 'stare duše', tj. one koje se znaju iz prijašnjih života, ponovno vežu. Kao što veli karmička astrologija, ovo se događa primjerice spajanjem (konjukcija) Južnog čvora i Mjeseca, Mjeseca sa Mjesecom ili osi 4. kuće (IC), konjukcijama planeta u 12. kući ili vladara znakova 12. kuće, te čvrstim vezama Sunca i Saturna.
[Post iz 2009. godine]
JOŠ O REINKARNACIJI I KARMI
Ponekad se postavlja pitanje: «Ako je broj duša stalan, kako se može protumačiti, neprekidan rast broja stanovnika na zemlji?»
Već je Platon tvrdio da je broj duša stalan. Čin rođenja on nije smatrao ujedno i kreacijom ljudske duše, već samo transmigracijom iz jednog tijela u drugo. U djelu «Republika», gdje se nalazi ovaj citat, Platon također govori o trodiobi ljudske duše, po kojoj nju čine jedan besmrtni dio (kod teozofa se naziva višim umom, ili višim egom), te dva smrtna dijela (po teozofima to su niži um ili niži ego, te astralno tijelo).
Annie Besant u knjizi «Reinkarnacija» vrlo jednostavno daje odgovor na gornje pitanje. Naime, ona veli kako je broj neinkarnirajućih ega (dakle onih koji borave bilo na astralnoj, ili na devahanskoj razini) daleko veći od broja inkarniranih ega na Zemlji. Ona slikovito veli: «Zemaljska je kugla poput male dvorane u velikom gradu. Ona prima stanovnike iz cijelog grada. U jednom razdoblju može biti napola prazna, u drugom potpuno ispunjena, a da se pritom broj stanovnika u gradu nije promijenio.»
Ovakav je stav dakako u suprotnosti sa kršćanskom dogmom, koja tvrdi da Bog stvoritelj osobno stvara dušu svakog novorođenog stanovnika Zemlje, što je po meni besmislica. Otud naravno i potječe stav kršćana prema abortusu. Ako je čovjek dovoljno moćan da uništi dušu koju je Kreator osobno stvorio, onda se postavlja pitanje i svemoći Boga stvaritelja, ali i o savršenosti njegova djela, jer znamo da je čovječja i duša i tijelo sklona svakakvim vrstama slabosti, podložnosti bolestima, nasilju, prevarama, pohlepi itd.
Još se jedno pitanje postavlja, da li se duša može inkarnirati u drugoj nacionalnosti, rasi, spolu? Annie Besant u istom djelu ovako veli: «Zakon karme je taj koji ga [tj. inkarnirajući ego] nepogrešivo vodi prema rasi ili narodu gdje će pronaći općenite značajke koje će stvoriti tijelo. Isti će zakon osigurati društveno okruženje i spremnost za očitovanje općeg karaktera koji je Ego izgradio tijekom prijašnjih zemaljskih života te žetvu plodova čije je sjeme već prije posijao.» Što se tiče spola, Besant veli da ego ne posjeduje određenu spolnost, već da se tokom brojnih inkarnacija useljuje i u muška i u ženska tijela. Prema Besant, ovo može biti uvjetovano i karmičkim greškama u prethodnom životu, tako da se ego počinitelja greške 'osuđuje' u novoj inkarnaciji na patnju u «spolnost u kojoj su posljedice uzroka sami inicirali».
Nepogrešivi zakon karme može prouzročiti da se rodimo u nacionalnosti, koju smo u prethodnom životu mrzili, da se rodimo u rasi, koju smo mrzili, ako smo bili muškarci, koji su se prema ženama odnosili kao prema objektima, da se rodimo kao žene.
[Post iz 2009. godine]
Post je objavljen 23.05.2019. u 16:51 sati.