Danas je 30. ožujak – Dan Grada Paga, dan kada je 1244. godine, dakle, prije punih 770. godina, kralj Bela IV Grad Pag proglasio slobodnim kraljevskim gradom.
U 70 posto slučajeva dan grada slavi se na dan zaštitnika grada, u ostalim dijelovima Hrvatske, ostatak od 30 posto gradova u Hrvatskoj slavi dan grada uz događaj koji je trajno obilježio taj grad.
Kroz dva prijašnja posta o Danu Grada Paga, pisao sam da je ovime Gradu Pagu učinjena nepravda poradi toga što današnji grad Pag ima svoj "krsni list", svojom Poveljom o utemeljenju 18. svibnja 1443. godine.
Događanja koja su se dešavala povodom Dana Grada prilika su za promociju kulturnih, duhovnih, naučnih, športskih dostignuća i rezultata građana Grada Paga. Poradi toga i u okviru obilježavanja Dana Grada, održana je svečana sjednica Gradskog vijeća na kojoj su dodjeljena priznanja.
Svim dobitnicima čestitam na vrijednim priznanjima, a svim paškinjama i pažanima, te stanovnicima Grada Paga upućujem iskrene čestitke za daljnji razvitak našeg grada na svim razinama.
Upitaše jednog starca što je poniznost,
a on reče: "Ako oprostiš bratu koji te je
rasrdio prije nego što te on sam zamoli
za oprost."
Misao koja se nalazi na web naslovnici "Tebe Boga Hvalimo!", dobro bi došlo svima koji u mom rodnom gradu ne slušaju previše Gibonnija, jer da ga slušaju došli bi do toga da stalno držati svoju stranu i ponosa i gluposti, dovodi ih do toga, da je lakše umrit nego ljudima reć: "oprosti". Tvrdim da se u Pagu previše ne dolazi na navedenu web stranicu ni neznajući da je ona paška, da dolazi od naših koludrica. Toliko dobra na toj stranici.
U Firenci je stasao najveći renesansni genij Leonardo da Vinci. Prema narudžbi mjesne bratovštine, u 20. godini nacrtao je oltarnu palu Blagovijesti za benediktinsku crkvu sv. Bartula u Monte Oliveto kraj Firenece.
Danas je blagdan Blagovijesti, dan za kojeg sam intimno vezan, dan koji me vrača u moju nedavnu prošlost, danas će naše koludrice slaviti svoj blagdan. Danas je anđeo Gabrijel uputio Mariji najdivniju i najradosniju vijest kada ju je nazvao "Milosti puna".
Volio bih da danas "koludraška crikva" bude ispunjena pukom, a da naše koludrice počaste puk svojim delicijama, kako bismo i na taj način osjetili povezanost koludric, paškog puka i nezaobilazne Marije, na današnji dan Blage-vijesti.
531. godina zajedništva je jubilej sa kojim se rijetko koja crkva u Lijepoj našoj može podićiti.
Bez Gospe i njezinih svetišta, bez molitve i hodočašća hrvatski kataolici ne bi prebrodili sve svoje teškoće u svojoj bližoj i daljnjoj prošlosti, jer jedino je Marija uvijek bila pouzdan znak nade i utjehe.
Mi u gradu imamo tri prekrasne crkve posvećene Mariji, one nas štite i pružaju ruku pomoći, samo je pitanje dali mi u gradu Pagu prepoznajemo tu ruku pomoći. Nismo ni svjesni što je sve prošlo kroz 531. godinu opstojnosti "koludraške crikve". Sve se mijenja, samo je ona uvijek tamo za sve nove naraštaje koje dolaze. Za sve koji će utjehu tražiti uz njene skute.
Karnevalsko vrime je iza nas, a na njega se evo nastavja novi politički karneval, tako da karnevala u Pag nikad ne fali. Premda smo ušli duboko u korizmu paški političari koda uživaju u praznim besedama, pa je tako teško pogodit ki je ku maškaru nasebe navuka. Ja ni niman pojma koliko je u Pag registrirano političkih stranki, ali me interesira kako bi pasala jedna ka bi na plakat stavila maškaranog kandidata za gradonačelnika. Tako da nakon ovih zadnjih političkih događanja u naše, lipom gradu svi oni ki su izašli glasat moraju bit u jednoj velikoj nedoumici da li su glasali za muža, ženu, brata, oca, mater, sestru, kunjada(u), barbu, sina, kćer ili samog sebe. Situacija bi se mogla dogodit da se berzo izajde opet glasat.
Verujen da nakon depresivne i ne baš hladne zime i nedogađanja, osim karnevala, a cekajuć ovogodišnje perve turiste, ove caratanije u grad dobro dojdeju da se pokrene, i da se judi pitaju, ki je spreman i sposoban vodit ovaj grad?!
Sad će kako i svaki put bit, ca se ti Bebiću mišaš u sve to kada ne živeš u Pag. Drugacije bi ti govori da živeš u Pag.
Razumin ja to i ne bižin od toga, ali onda bi ja triba reć ca to onda stavjete u novine, na internet, da to čitamo i da mi ki smo rojeni u tom gradu budemo ravnodušni prema svemu.
Baš kada san sti zgotovit tekst, zvoni telefon i zove me jedan pažanin, za koga nisan ni zna da mi je sused. Skužaj ca te zoven u vrime ubeda, ali tebe ka paškog kroničara moran pitat jednu stvar jer verujen da ti to znaš. Zove me prijatej iz Zagreba, govori on daje, ki se isto bavi nekon naukon i pita me da koliko je na otoku Pagu bilo kino dvorana. To je sigurno za kakav diplomski rad. Da mi je za mislit. To je ono ca se zove istraživačko novinarstvo, ali kako da se ja time bavim. Moran ti priznat da nemam pojma. Onoliko koliko se ja sićan, znan da je grad ima samo kino dvoranu i posli je sridnja škula ucinla još jedno kino i to je bilo sve ca se kina tiće u Pag. Danaska više nima niti jednoga kina u Pag. Ca će to namin, te pizdarije kada mi nimamo kino svaki dan ili sa političarima ili sa judima, nikada dosadno. Ki je mujen izgubit dvi ure vrimena u kino. Ca se to još u kino more vidit ili dogodit?
Moj profesor hrvatskog jezika u osnovnoj škuli je bi prof. Ljubomir Rako. Koliko mi je krivo ca toga covika nisan više čuha, premda moran ovde priznat da san ga se boja, jer ako nisi pročita lektiru odma je bila žlafernica, a sićan se kako me je zajeba sa Robinsonom Crusom kako je spasi domorodca Petka kada me je pita, na ku stranicu to piše. Ja san samo onako pasa preko knjige, a lektiru san prepisa. Nikad više posli toga mi se ni dogodilo da nisan pročita knjigu, jer me je pred celin razredon iznapada, ja san bi cerven ka paprika i bilo me cram do zla Boga. Nakon toga san reka sebi, nećeš mu Branimire više dat gušta. Od tuda i jubav za knjigom.
Siti san se toga jer me prof. Rako nauci da su glagoli ona versta besed koja govori o radnji, stanju i zbivanju. Glagoli u kondicionalu su oni ki mene najviše ubijaju i kada bi moga ja bi ukinu kondicional ka glagolsko vrime . Zac? Zato ca celoga života čuhan samo "tribalo bi". Tribalo bi to i to. Tribalo bi prominit gradonačelnika. Tribalo bi zaštit čipku. Tribalo bi srušit kulu. Tribalo bi premestit Katine na Vangrada. Tribalo bi ubit Bebića, ca piše pizdarije. Tribalo bi ubit i onoga drugoga Bebića ca filmiće meće po You Tubu. Tribalo bi, tribalo bi...a, ca bi tribalo?
Jer kada pitan: ki mi je ukra bovicu?, ki mi to neda kaić vezat ispred kuće?, ki mi ruši blog?, ki je to sebe ovlasti da u mom gradu može cint ca ga je voja?, ki mi neda da govorim?. Odma cujen odgovor.
Ca se javja on Bebić, tribalo bi ga užgat. Jeben ti kondicional i svi glagoli ovoga svita, ki ne radiju ništa, ki nimaju vrimena, ki se pogađaju, i kada su u jednini i kada su u množini.
Mene brine kada mi telefon ne zvoni, jer ovo koliko meni telefon zvoni, ne zvoni niti na telefonskoj centrali, pa mi žena govori da triban zaposlit sekretaricu, ka će se javjat na telefon.
Između svih ostalih poziva, evo i poziva ki se naslanja na sve one čakule sa mojim prijatejen o kima san pisa na ovon blogu.
- Ca je kumpare, ni te bilo u Opatiju na koncert, ja san misli da ćeš ti bit pervi na ton koncertu, koliko si govori i pisa o tome kako svi na otoku moramo bit zajedno, kako svi moramo puhat u jedan tratur.
- Da si pismen onda bi pročita zac se nisan uključi u taj projekt, a još uvik podupiren da se to zajedništvo ca više oderži. To zajedništvo, kumapre moj more se oderžat za sada samo pismom, jer još uvik smo u dvi županije, u dvi biskupije, još uvik bismo iskopali oci jedni drugima, oće cjev od vode proć prije kroz Novaju ili Povjanu. Svaki pocetak je teški i ja ga podupiren, ali svoje aktivnosti ono ca cinin već trejset i još ko godišće gori, nebi pusti za niko zajedništvo na otoku, pa cagod ki misli o tome.
- To te razumin i drago mi je bilo vidit, da si opet u sportu, na koncu to si i zasluži.
- Ca ti cini ovaj ministar?
- Cini to da više nećeš moć zvat Bebiću, moran doć na terapiju, nego ćeš stat u filu i upisat se u libar, pa ćemo se za jedno godišće dan opet vidit. Zato ovaj telefon ne prestaje zvonit celi dan, ko da san ja ministar.
- Minjaj ministra.
- Ti ćeš ga prominit sada kada budu drugi izbori, a ja ću te pokumpanjat. Nisi mi reka kako ti je bilo u Opatiju?
- Ca da ti recen. Lipo je to bilo vidit i uživat u tome, zato mi je žal da nisi ti bi na to druženje, morebit bimo bili i zapivali. Lipo je i ca su se skupili šoldi za Dječiju bolnicu na Kantridi.
- Ca moreš? bit će vrimena za druženje.
- Greš za Uskers doli?
- Verujen da ću se organizirat poć doli ako mi obaveze dozvole, jer nisan bi od svih sveti doli. Mat se već zaželila vidit ovoga maloga.
- Onda u Stinicu i stani u filu za trajekt.
- Malo sutra, ja se deržin one stare "gren, okolo", boje nego u filu stat.
- Bojin se da ću i ja "okolo", pa se morebit vidimo u Pag, ala stoj mi dobro.
- Bog i pivaj nakanat.
Grad Pag ima očuvanu svoju povijesnu jezgru, neke građevine su zaštićeno kulturno dobro i upisane su u registar kulturnih događanja Republike Hrvatske. Znači da grad Pag pored svoje povijesne jezgre, ima i još neke sredine, kao recimo Vodice, Golija, Bašaca, Bošana, svetu Jelenu, ukupno jedanaest njih, kao ruralne sredine.
Grad Pag je dužan po zakonu brinuti o kulturnim dobrima koja su njemu data na upravljanje i kojima je vlasnik, govoreći o povijesnoj sredini, ne o pojedinačnim spomenicima kulture.
Na sva ova razmišljanja potaknula me moja fotografija na PagFoto.info, te fotografija mojeg brata Valtera objavljenu na Facebook-u. U prilogu radi usporedbe možete vidjeti obje fotografije. Isti prizor, isto mjesto samo sa odmakom od četri desetljeća.
Čitajući osvrt mr. Branka Milete: "Osvrt na demografsku analizu u Prostornom planu općine Pag" stoji da Općina Pag ima jedanaest naselja, i da postoji nelogična i zastrašujuća procjena smanjenja populacije za 1106 žitelja do 2015. godine.
Procjeniti sami po fotografijama, dali je mr. Mileta bio u pravu.
Predstavljam još jednog paškog muža na stolici Osorskih biskupa za kojeg mons. Blaž Karavanić piše:
Domovina naša jošte slavi,
Mudrog muža, koji se pojavi,
Antu Cappa, plemenitog roda,
U crkvenoj stezi dao ploda.
Biskup Ante Cappo za kojeg mons. Karavanić dalje navodi, da je najvjerovatnije po prezimenu bio Kapović, prilagodivši se latinskom jeziku, promjenio je prezime u Cappo, poradi toga što je bio plemić.
1553. godine izabran je za osorskog biskupa. Ante Cappo bio je osobni prelat pape Klementa VIII. To je papa koji je dao oslikati kupolu crkve Svetog Petra, i urediti veliku dvoranu Klementinu u Vatikanu
Biskup Cappo je stalno boravio u Osoru bez obzira na velike probleme, koja su vladala epidemijom malarije, i kao takav je bio primjer kleru i narodu, te ih tim činom privolio da i dalje borave u gradu.
Po preuzimanju službe, biskup Cappo saziva biskupijsku sinodu te 1533. izdaje dekret o disciplini i posvećenom životu svećenika, a 1534. i zabranu svećenicima da sudjeluju u trgovini pod prijetnjom suspenzije i zabrane slavljenja svete mise.
Za vrijeme svog stolovanja biskup Cappo dvaput je izvršio kanonsku vizitaciju cijele biskupije, a kako bi bolje upravljao biskupijom imenovao je dva generalna vikara, Stefana Petricija za Osor i Giovannija Moscardina za Cres.
Znakovito je spomenuti, da je uz njegovo odobrenje i suglasnost Svete Stolice, redovnice benediktinke prelaze za starog benediktinskog pravila na pravilo sv. Franje. Mogli bismo ustvrditi da je to početak redovnica sv. Franje na ovim našim prostorima.
Biskup Cappo kako navodi povjesničar Bianchi, brinuo se i o građevinama, pa je tako proširio biskupsku palaču i opasao je zidinama, dovršio je atrij biskupskog dvora te u njemu sagradio veliku cisternu, dok je za potrebe katedrale pribavio novu mramorsku krstionicu, te na nju postavio svoj plemićki grb.
Obzirom da je bio već u podmakloj dobi i da se osjećao preslabim da bi upravljao biskupijom, biskup Cappo od pape Julija III. traži da mu postavi biskupa koadjutora i papa mu 2. lipnja 1550. godine za koadjutora imenuje Marca Fedele de Gonzagu iz Mantove.
Danijel Farlati, kao i Bianchi, tvrde da je biskup Cappo preminuo u rodnom Pagu, te da je bio pokopan u zbornoj crkvi. To najvjerojatnije nije ispravna tvrdnja. Da je mons. Cappo preminuo u Pagu, zasigurno bi bio uvršten u knjigu godova, dok njegova smrt tamo nije zabilježena.
Jedna fotografija ponekad govori više od tisuću riječi, ustvrdio je Charles Freger – francuski fotograf.
Bilo je vrijedno bilježiti vrijeme kada sam živio u svom gradu, a to je bilo vrijeme sredine 70. godina prošlog stoljeća.
Na ovoj fotografiji oživljavam davne trenutke koji pobuđuju sjećanja i na drage ljude koji više nisu među nama. Redosljedom i mojim sjećanjem na ovoj fotografiju su sljedeći nogometaši:
1.Sa brojem 4. na leđima je Ante Pernar, današnji direktor Paške sirane.
2.Iza njega je Ante Paro – Bošanar.
3.Na golu je pokojni Marko Čepulo.
4.Na drugoj stativi također pokojni Ive Benzia.
5.Sa brojem 7. na leđima je Jure Kustić – Durinić.
6.Iza Durinića je Luka Paro – Bošanar.
Jedino na prvoj stativi ne mogu odgonetnuti o kojem je igraču riječ.
Fotografija također zorno pokazuje kakav je bio pogled na grad u odnosu na današnju fotografiju.
Da Vam malo slikamin prenesen del riječkog karnevala. Bi san dvi ure od leroja da pošpijan kako to izgeda ovo godišće.
Svitu moj to je za neverovat. Koliko maškar, koliko alegorijskih kola, koliko lipoga svita, mladosti. Od svuda radost, pisma, šušur, veseje. Vino se toci u potocima. Naleti san na puno prijateja ki su maškarani, i oni ki su službeno na karneval, kao novinari ili fotoreporteri.
Slikali smo jednoga zvončara kome je mat paškinja:"Grujicinka". Sve to, sa Mateon na rukamin. Prebi san se, ali se vridilo žrtvovat.
Uživajte !
Povorka je partila, pun ih je Korzo.
Kinezi na Korzu.
Ne more pasat bez druga Tita i drugarice Jovanke.
Nogometne navijačice spremne za svjetsko prvenstvo.
Talijani sa bubnjevima i bandirami.
Mateo sve zorno prati.
I Crnogorci su došli.
Dom umirovljenika Kantrida, svu forcu su dali. Koliko će ih sutra bit kod doktora?!
Morčići su zaštiti znak Rike.
Silazite sa balkona.
Na rivu je ludnica od mašakar i brodi raznih tajkuna.
Di je pobiga Vidoševićev medvid.
Majko moja Isusova koliko je mehanizacije ovde.
Ne more pasat bez njega i njegovog otoka odmora. Sada bi tamo poslali hrvatske tajkune da se malo odmoriju.
Svaki put naletin na nekog od fotoreportera Novog Lista sa kima se srućujen na sportskin terenima.
Mateo na traktoru.
Grad od lego kocki.
Ka lipota, ka beleca!
Ili ovako sa kjunima.
Izgubi je glazbu.
Sa neke druge planete, na ričku rivu.
Morski konjići, lipo ih je vidit.
Tu su i naši Labinjoni.
Mateo sa prvim rukometnim prijateljima.
Ca će pingvinić ist, nego sardelu i to friganu?!
Svih nas je versti. Mašemo i mi Tebi.
Ki su to dva na provu "Kitanika"? Komandant Milanović i prvi časnik palube Linić.
Pukla joj je kalceta.
Čovječje, daj naljuti se!
Ni lokva nas ne more smest.
Ca ciniju maligani?
Zametski zvonačri na rub rive.
Troglav zmaj: Josipović, Milanović i Pusićka.
Bilo je tote i kauboja.
Šareni konjići.
Istjerivači dugova sa svojim vođom.
Sve bliže smo proljeću.
Oganj se parićiva,samo neznamo ca će se peć.
Zametski zvončar, paški unuk, uruke derži još jednoga paškoga unuka.
Zamolili smo da nas slikaju: zametski zvončar i rukometni sudac, otac i sin.
I ja ću biti zvončar.
Jedan od voditeljskih parova, dragi sportski prijatelj Robert Ivanović.
Delta puna mašakr i naroda.
Delta kercata autobusov od svih stran, koliko će se danaska trošit u Riku.
Rika se budi, i teško je ovakvu sliku vidit usred radnog dana u Riku.
I na kraju kada smo hodili doma, stigli su i grobnički "Dondolaši".
Judi moji ja san od svih mogućih slik koliko san slika stavi ono ca san misli da je najinteresantnije. Da je bilo ostat do kraja, malo bi mi bila jedna kartica od 8 GB-a.
Verujen da ni u Pag neće bit drugacije.
Ja slidija san dug i težak put,
putova stazon svojih snova – ali uzalud...
po cilon svitu iska kruh i sol
za smekšat tvoje srce kameno
(Luky)
Cera su neki tiskovni mediji i neki portali donili vjest da su se u Riku našli gradonačelnici i načelnici paških općina.
Udruga "Veli škoj" iz Zubovići organizira koncert "Zvuci otoka Paga" ki će se održat 15. marca 2014. u hotel "Adriatic" u Opatiji, klapskom pismom i pivanjen "nakanat" okupit će sve zajubjenike pisme na otoku. Time bi se pokazalo jedinstvo otoka ka očuvanju glazbene kulturne baštine.
U postu od 10.12.2014. "Ode barba Božo" pisa san kako me zva jedan Barbaćanin sa idejon o ujedinjenju svih na otoku i da bi ja moga dat svoj doprinos tome. Još san napisa da ne sumnjan u njegove dobre namjere. Na sriću to će se dogodit najavljenim koncertom u Opatiju.
Pored svih pokušaja da Josipu pomognem, prevagnulo je moje ponovno angažiranje u sportu. Bilo je teško odbit ponudu vaterpolo kluba "Primorje" da budem njihov klupski fizioterapeut. Vaterpolisti Primorja su u današnjin sportskim okvirima, kako i košarkaši Chicago Bullsa sa Jordanom i ekipom ka je harala NBA-om.
U ovoj ekipi Primorja je sada pet reperezentativaca Hrvatske, dva Mađarska reprezentativca, od kojeg je Denes Varga službeno najboji igrač na svitu, tu je jedan Rumunj, Crnogorac, i jedan Španjolac. Kako onda odbit tu ekipu. San svakog fizioterapeuta je bit uz takve šampione. Ca Pag nebi triba bit ponosan time, da je tamo jedan Pažanin?
To je bi razlog zac nisan moga Josipu pomoć na ovome projektu. Svim sercen san uz to da se konačno na otoku svi zovemo Pažanima. Pa otok nam se svima isto zove. Mislim da je to dobar pocetak da se neke stvari dovedeju u red, i da više ne palamudimo kako se u Dinjišku pokrivaca nosila prije nego u Pag. Da nan se ne dogodi da Primoštenci govoriju da se čipka šila u Primošten prije nego u Pag, a ova ca sada uci dicu šit "primoštensku čipku" je ucila šit čipku u Pag. Mislim da je vrime da se više rece: "bobu bob, a popu pop", bez da se iki juti. Samo će se tako moć doć do jedinstva na otoku. Neka to bude pismom, kako je zamisli Josip, jer uz pismu sve lakše gre.
Znan da sada imam otvorene komentare na blogu, da bi mi tribalo pol godišća odgovarat i karat se sa svima kako pišen pizdarije i upuštat se u sve moguće kuntreštivanje ca je bilo prije, kokoša ili jaje.
Zac san sada politički preskoci Novajce i Kolanjce, a spomenu Dinjičare? Zac se nikada u ovome pametovanju ne spominjeju Lunjani? Ca oni ne živeju na otoku Pagu? Nema potribe jer mislim da će te mudre gradonačelničke i načelničke glave, konačno stavit sve na svoje misto. Ako ima pameti?!
Lipo je cut kada gradonačelnici i načelnici govoriju da su na otoku zapuhali neki novi vitri. Zato san se zadnje vrime cudi, zac u Pag više ne puše Tremuntana. Sveti je to vitar, a u Pag se uvik govorilo: "Tremuntana, bura parićana".
Bura je ona ka uvike sve ocisti, pomete, pa se nadan da će nakon ove početne tremuntane, doć jedna dobra bura i stavit sve na svoje misto.
Živi bili pa vidili!
< | ožujak, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.
Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.
Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.
www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com
Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.
Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".
"SLIKOVNI RJEČNIK"
1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA
Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
101 PAŽANIN
1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE