ISKONSKI PAG

srijeda, 19.02.2014.

PAG ZA SVIH

Retko pojden do Grada, ali i kada pojden meni se ne more dogodit da ne trefin koga god, pa ajmo popit kafu, pa umisto pol ure, izgubin dvi ure od vrimene. Da mi je mat ovde u Riku, odma bi mi rekla da se namene ne more oslonit, jer da san isti kako i otac. Mate molim te odi kupit to i to, i dojdi odma nazad doma, pa ćeš lako posli poć na čakule. Ma je, racunaj da ga dvi ure od leroja neće bit doma.
Naleti san na jednoga prijateja ki ni Pažanin, ali prati moj blog i cudi se. Razgovor smo poceli ovako:
- Slušaj, nisam imao pojma da pišeš na blogu.
- Puno njih to nema pojma.
- Pa zašto se ne hvališ?!
- Čime da se hvalim, sa svojim blogom?! Barem me Ti znaš da nisam od onih, koji bi se hvalio. Nego reci mi kako si Ti došao do mojeg bloga?
- Sasvim slučajno. Ulupam u Googl pojam i otvori mi se Tvoj blog. Najprije nisam mogao biti siguran da si to ti, pa kako sam se dalje upuštao u čitanje, shvatim da ipak to ti pišeš. Fenomenalno.
- Što je to fenomenalno na mom blogu?
- Daj, ne kakaj, ne pravi se sada pametan. Toliko sam stvari doznao o tvom Pagu i proširio svoja znanja o mnogim stvarima.
- Što te to konkretno interesiralo da si naišao na moj blog?
- Znaš, da je moj posao vezan za hrvatski jezik, tražio sam tekstove o Bartolu Kašiću i naletim na tvoj blog, koji mi je onda dao nova znanja o tvom sugrađaninu. Moram ti također priznati, da je i tekst Slobodana Prospera-Novaka kojeg si priložio i koji ti je bio orjentir za tekst, također odličan. Vidiš to me dovelo do tvojeg bloga. Sada ću ti kazati da ustraješ dovest onih 100 Pažana do kraja.
- Vidiš, konačno nešto dobro i od mene.
- Daj, Branimire znam koliko voliš svoj Pag. Svaki puta kada se sretnemo samo govorimo o tvojem Pagu, kao da ne postoji neko drugo mjesto na ovom svijetu. Pa vidiš i sada samo pričamo o Pagu.
- Nisam Te pitao, kako Tvoja obitelj?
- Šta da Ti kažem?, žena radi i to ti je isto u ova današnja vremena lutrija, klinci su u školu, jedan trenira plivanje.
- Drago mi je da smo se sreli i da me pratiš kroz blog.
- Samo Ti piši dalje i ne brni za ostalo. Vidim da si ti već prekaljani bloger.
Tako smo se nas dva pozdravili i svaki daje za svojin poslen. Gren Korzon da ca prije stignem do parkinga, jer mi već pomalo skuruje vrime, kad evo Ti novog prijateja.

- Šta je stručnjak, gdje si?
- Čekam Tebe, samo si mi Ti nedostajao.
- Već par dana mislim na Tebe, jer mi nisi ništa odgovorio kada sam ti poslao SMS da pogledaš WEB stranicu mojeg kluba. Htio sam čuti što Ti kažeš na sve, s' obzirom da znam koliko si ti unutra, po pitanju tog kompjutera.
- Nisam Ti htio preko telefona, prenositi svoje utiske, nego kada se nađemo na analizi.
- Znači, analiza ide dalje.
- Svakako da ide dalje, samo se trebamo organizirati.
- Znači, žuriš, nisi za kavu?
- Ni pod razno.
- Slušaj, možda sa Arsenom idem na Pag, pa ti se javim:
- Svakako to sam Ti već sto puta kazao i da odeš do moje mame. Zadnji te puta čekala, a Ti si šetao po Pagu, upoznavao si se sa kulturnim znamenitostima mojeg rodnog grada, umjesto da si otišao na marendu, a ona te čekala.
- Samo Ti cimaj, stručnjak.
- Samo Ti budi gladan, talentu.
Ne more proć da pojden do grada, a da ne govorin o Pagu ili da nekoga ne trefin a da ni na neki način vezan za Pag. Ki me je prati kroz portal "Baš nas briga" i čita tekstove o Pagu, moga bi lako pogodit da je ovaj drugi taj sa kin san se stalno kara za Pag. To je del moje misije u ovome gradu. Pag za svih i sva vremena.

petak, 14.02.2014.

90. ROĐENDAN GRADSKE GLAZBE PAG

Gradska glazba Paga najstarija je udruga na otoku Pagu. Njena duga i bogata prošlost seže od 1923. godine kada je grupa glazbenih entuzijasta, potpomognuti od paških malih obrtnika i poduzetnika prikupili sredstva za kupnju prvih instrumenata i pod vodstvom njihovog prvog kapelnika – Gugliamina Polzinettia, paškog zeta, krenuli s ozbiljnim radom i vježbanjem.
Na Badnjak 24.12.1924. imaju svoj prvi službeni nastup na današnjem Trgu kralja Petra Krešimira IV u Pagu (tom prigodom nastala je i priložena fotografija).

Gradska glazba Pag pod istim imenom radi neprekidno, osim nekoliko godina II svjetskog rata, do današnjih dana, prezentirajući svojim sugrađanima, ali i publici izvan Paga plodove svojeg rada: s koncertnim programima, s budnicama ili večernjicama prigodom svih većih državnih, vjerskih i gradskih blagdana, te na nezaobilaznom Paškom zimskom i ljetnom karnevalu.

Nakon Polzinettija 1926. godine Gradsku glazbu preuzima prof. Šime Dešpalj skladatelj i glazbeni pedagog koji dolazi iz Zadra, i sljedeće 1927. godine sklada "Paško kolo" koji je do dana današnjeg ostao trajan znamen paškog karnevala.

(prof.Šime Dešpalj sa djecom Majom, Pavlom i Valterom)

Bez Gradske glazbe nema "Paškog kola" na pijaci, a time onda nema ni najvažnijeg karnevalskog elementa po kojem se Grad Pag razlikuje po karnevalu od drugih primorskih gradova.

Tijekom 90. godina postojanja, voditelji Gradske glazbe bili su uglavnom lokalni učitelji. Među inima treba spomenuti: Jakova Meštrovića, Antu Meštrovića, Ivu Pogorelića st., Juru Sabalića, Juru Maržića, a u više navrata i kraćim razdobljima pomagali su i drugi Pažani, među ostalima i vrstan glazbenik Jerolim Bistričić – Dade.

Treba napomenuti kako su mnogi članovi istih obitelji od osnutka glazbe pa do današnjih dana uvijek imala nekog svojeg "predstavnika" u glazbi, pa treba spomenuti Juru Tičića – Dodu čija su tri sina: Vladimir, Mate i Ante, te na kraju i unuk Tonći bili članovi Gradske glazbe. Sudbina je htjela da je barba Jure preminuo svirajući tijekom jednog nastupa Gradske glazbe na pijaci.

Danas Gradsku glazbu vodi gospodin Branko Barbir. Orkestar broji oko 30-tak članova. Po izvješćima Skupštine orkestar se svake godine nadopunjuje novim članovima koji tako stiču izobrazbu sviranja puhačkih instrumenata.
Svake godine paški puhači održe nekoliko desetaka koncerata, posebice tijekom ljetne sezone kada su uistinu neizostavni dio kulturne i zabavne ponude grada Paga.

Gradska limena glazba dio je paške kulturne tradicije koje se nitko ne želi odreći. Točno 90. godina duge povijesti Gradska glazba Pag tako dobiva svoje novo poglavlje.
Ovim putem svim članovima Gradske glazbe Pag, čestitam na njihovom velikom jubileju.

subota, 01.02.2014.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.4.

Fotografiramo kako bismo se mogli nečega sjetiti i olakšali zaborav. Dokazano je da ljudi koriste foto-aparate gotovo i nerazmišljajući, kako su uhvatili neki trenutak zaboravljajući pri tome što se u tom trenu događa pred njima. Tek nakon nekog vremena kada uradak ponovno izlože svjetlu dana, nailaze na mnoge detalje koje tada nisu uočavali.
Tako se i na ovim mojim uradcima mogu vidjeti detalji koji su otišli u zaborav, kao i ljudi na ovim fotografijama.
Tko se još sjeća Miljenka kojeg smo u Pag još zvali katabuđa, a taj dragi čovjek svojom neposrednošću nije to ničim zaslužio. Pag nebi bio Pag, bez svojih "šulaca".

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.