Retko pojden do Grada, ali i kada pojden meni se ne more dogodit da ne trefin koga god, pa ajmo popit kafu, pa umisto pol ure, izgubin dvi ure od vrimene. Da mi je mat ovde u Riku, odma bi mi rekla da se namene ne more oslonit, jer da san isti kako i otac. Mate molim te odi kupit to i to, i dojdi odma nazad doma, pa ćeš lako posli poć na čakule. Ma je, racunaj da ga dvi ure od leroja neće bit doma.
Naleti san na jednoga prijateja ki ni Pažanin, ali prati moj blog i cudi se. Razgovor smo poceli ovako:
- Slušaj, nisam imao pojma da pišeš na blogu.
- Puno njih to nema pojma.
- Pa zašto se ne hvališ?!
- Čime da se hvalim, sa svojim blogom?! Barem me Ti znaš da nisam od onih, koji bi se hvalio. Nego reci mi kako si Ti došao do mojeg bloga?
- Sasvim slučajno. Ulupam u Googl pojam i otvori mi se Tvoj blog. Najprije nisam mogao biti siguran da si to ti, pa kako sam se dalje upuštao u čitanje, shvatim da ipak to ti pišeš. Fenomenalno.
- Što je to fenomenalno na mom blogu?
- Daj, ne kakaj, ne pravi se sada pametan. Toliko sam stvari doznao o tvom Pagu i proširio svoja znanja o mnogim stvarima.
- Što te to konkretno interesiralo da si naišao na moj blog?
- Znaš, da je moj posao vezan za hrvatski jezik, tražio sam tekstove o Bartolu Kašiću i naletim na tvoj blog, koji mi je onda dao nova znanja o tvom sugrađaninu. Moram ti također priznati, da je i tekst Slobodana Prospera-Novaka kojeg si priložio i koji ti je bio orjentir za tekst, također odličan. Vidiš to me dovelo do tvojeg bloga. Sada ću ti kazati da ustraješ dovest onih 100 Pažana do kraja.
- Vidiš, konačno nešto dobro i od mene.
- Daj, Branimire znam koliko voliš svoj Pag. Svaki puta kada se sretnemo samo govorimo o tvojem Pagu, kao da ne postoji neko drugo mjesto na ovom svijetu. Pa vidiš i sada samo pričamo o Pagu.
- Nisam Te pitao, kako Tvoja obitelj?
- Šta da Ti kažem?, žena radi i to ti je isto u ova današnja vremena lutrija, klinci su u školu, jedan trenira plivanje.
- Drago mi je da smo se sreli i da me pratiš kroz blog.
- Samo Ti piši dalje i ne brni za ostalo. Vidim da si ti već prekaljani bloger.
Tako smo se nas dva pozdravili i svaki daje za svojin poslen. Gren Korzon da ca prije stignem do parkinga, jer mi već pomalo skuruje vrime, kad evo Ti novog prijateja.
- Šta je stručnjak, gdje si?
- Čekam Tebe, samo si mi Ti nedostajao.
- Već par dana mislim na Tebe, jer mi nisi ništa odgovorio kada sam ti poslao SMS da pogledaš WEB stranicu mojeg kluba. Htio sam čuti što Ti kažeš na sve, s' obzirom da znam koliko si ti unutra, po pitanju tog kompjutera.
- Nisam Ti htio preko telefona, prenositi svoje utiske, nego kada se nađemo na analizi.
- Znači, analiza ide dalje.
- Svakako da ide dalje, samo se trebamo organizirati.
- Znači, žuriš, nisi za kavu?
- Ni pod razno.
- Slušaj, možda sa Arsenom idem na Pag, pa ti se javim:
- Svakako to sam Ti već sto puta kazao i da odeš do moje mame. Zadnji te puta čekala, a Ti si šetao po Pagu, upoznavao si se sa kulturnim znamenitostima mojeg rodnog grada, umjesto da si otišao na marendu, a ona te čekala.
- Samo Ti cimaj, stručnjak.
- Samo Ti budi gladan, talentu.
Ne more proć da pojden do grada, a da ne govorin o Pagu ili da nekoga ne trefin a da ni na neki način vezan za Pag. Ki me je prati kroz portal "Baš nas briga" i čita tekstove o Pagu, moga bi lako pogodit da je ovaj drugi taj sa kin san se stalno kara za Pag. To je del moje misije u ovome gradu. Pag za svih i sva vremena.