Osor, "mali vječni grad", na prevlaci koja spaja (a kanalom Kavunada razdvaja) otok Lošinj s Cresom, podastire (više od 4000 godina) mnoga kulturna i duhovna bogastva.
Oni su tamo od prapovijesti i antike do današnjih dana, a utkana u njih je Osorska biskupija ( od VI. st. do ukinuća 1828. godine) koja ih je nadogradila i oplemenila.
Na stolici osorskih biskupa stolovala su i tri paška sina: Antun Palčić, Antonio de Cappo i Frane Petar Rakamarić.
Redosljedom stolovanja predstaviti ću svu trojicu biskupa.
Poveznicu Paga sa Osorom možemo naći u plovnom putu, jer je Osor u rimsko doba bio važna luka na plovnom putu od Salone do Akvileje. Pag je imao svoje uporište u izvozu soli pa se nameće teza da je u tom važnom plovnom putu crkva htjela imati osobu koja je poznavala prilike u gradu Pagu.
Padom Zapadnog Rimskog Carstva (476) Osor je bio uključen u sastav bizantske Dalmacije, a u VI. st. postao je središtem biskupije.
Kao osorski biskup 1464. godine spominje se Anton I Palčić kojeg se još u mnogim dokumentima pronalazi pod različitim prezimenima (Panzichia, Palcić, Pančić i Pacichia).
Za stolovanja biskupa Palčića započeta je gradnja osorske katedrale Uznesenja Marijina i za kojega je veći dio građevinskih radova dovršio. Vanjskim izgledom katedrale prepoznaje se utjecaj Jurja Dalmatinca.
Unutrašnjost katedrale je sa renesansnim stupovima i svetištem sličnim kao u šibenskoj katedrali. Na pročelju je zabilježena 1497. godina kao završetak izgradnje.
Palčić je bio šibenski kanonik i papinski tajnik pa se 1445. spominje da je ostvario pravo na benificije u Šibeniku, a postoje i pretpostavke da je sudjelovao u izgradnji katedrale u Šibeniku, te da se osobno poznavao sa Jurejm Dalmatincem.
Biskup Palčić nije previše boravio u Osoru, dijelom je živio u Cresu, a najvećim djelom u svom rodnom Pagu. U Pagu je započeo gradnju biskupskog dvora, po navodima Emila Hilje, radovi na biskupskoj palači započeli su 1457. godine, a prekinuti 1471. godine radi Palčićeve smrti. To nas navodi da je pripremao svoj grad za biskupiju. Još za života dao je izraditi nadgrobnu ploču sa svojim likom i biskupskom ornatom.
Obzirom da nije mnogo boravio u Osoru, biskupijom je upravljao preko predstojnika osorskog kaptola Giacoma Piacena.
1465. godine spominje se da je biskup Palčić poklonio ocu Matheu iz Zadra, franjevcu trećeredcu stari napušteni i ruševni samostan na Bijaru zajedno sa starom crkvom sv.Marije. Donacija je ovjerena 1468. godine kod conte-capitana Nicoloa Raimonda u Cresu, a papa Pavao II. potvrđuje donaciju kratkom pismenom uputom 1469. godine, a za provedbu iste zadužuje predstojnika osorskog kaptola i generalnog vikara Giacoma.
Bianchi u svojim zapisima navodi da je biskup Palčić preminuo u Rimu 5. ožujka 1471. i da je sahranjen u crkvi s. Maria Maggiore premda je sebi sagradio grobnicu u svom rodnom Pagu.
Još jedan paški sin koji je malo znan i malo štovan.
Post je objavljen 25.02.2014. u 15:11 sati.