ISKONSKI PAG

ponedjeljak, 30.12.2013.

PAGEXPRESS

- Ca je, jesi vidi niki ništa ne piše, toliko se toga u Pag dogaja, nanka besede nidi.

Ovako govori pažanin ki je na terapiju kod mene i dah grada ćuti se u našin besedamin. Kuntreštajemo se, nedamo gušta jedan drugome, ali otvaramo sve teme ke' su vezane za naš rodni grad.
- Ma ki' više ništa ne piše?
- Prije si ima u Novi List svaki dan neku besedu, sada više ništa. Nastavja on daje.
- Niti na internet više nimaš ca pročitat, sve su pogasili te stranice. Jedino još ti pišeš pizdarije, ali mi je sve jedno drago pročitat ca pišeš, jer pokažuješ da nisi neuk. Kada mi ovdi govoriš o Pagu i Pažanima, vidim da ti poznivaš više judi i da boje znaš za neke situacije, doli nego ja.
- Jebemi se ki' će pisat ki' neće, i kome se pjaža ili nepjaža ovo ca ja pišen. Da Ti se ne pjaža nebi ni Ti čita te pizdarije.
- To je istina, ali mi ni jasno kada uvatiš vrimena to pisat i kada najdeš sve to ca pišeš?
- Ca Te Briga! Prepišujen od drugih.
- Zajebavaš Bebiću.
- Baš mi je drago da si napisa onih par besed o Borisu Caskinu od Nevaje, da nebi bilo kako mi Pažani uvik govorimo protiv Novaje.
- Ni Ti boje da si u Pag, nego ca se sada skićeš po Riki i neznaš di ćeš sam sa sobom.
- A, ca ću cint doli. Od kafića do kafića i opet se dat lokilu.
- Moga bi hodit na lignje.
- Jušto kako i ti. Ti nanki neznaš ca je tunja ili šuštavica.
- Glavno da Ti znaš.

- Da te ne zaboravin pitat. Da ti donesen još travarice?
- Donesi, ca si škertav, svi ki mi dojdeju u kuću, pijeju samo pašku travaricu.
- Kupi san u Goleše, ali je litra 65. kun. Ko' da je odzlata.
- Ca Te briga i ovako si reka da više ne piješ.
- Samo ti zajebavaj. Ja san svoju miru popi i dosta je više, još bi sti ko' godišće uvatit. Strah me je kada vidin koliko ih je već od generacije partilo.
- Stislo Ti se, a?!
- I Tebi bi se.

I tako svaki dan, ku' god temu otvorimo ovako sverši. Onda se nasmijemo, jer i sami znamo da ne moremo ništa prominit, ali opet nan je drago da moremo govorit o našen gradu, ki je i za mene i za njega centar svita.
- Jesi vidi Bebiću, ki to grad na svitu ima: paški sir, paška čipka, paška janjetina, paška skuta.
- Jesi sve nabroji? Nisi baškotini spomenu.
- Jebi se, ki će se sve sitit.
- Lipi naš Pag.

utorak, 24.12.2013.

BOŽIĆNA ČESTITKA

nedjelja, 22.12.2013.

ČESTITKE I MARKE

Stigle su dvi, tri čestitke ovi dani, pa mi je palo napamet da je pisanje čestitki za Božić i Novu godinu bi pravi ritual. Mat bi znala reč: "Branimir odi kupit čestitke i buli da ih napišemo kako bi mogle stić prije blajdani."

Onda bi mora nać neki miran kantunić, u kuću jer mi brat i sestra nebi dali mira pisat čestitke.
Daj vamo da vidin kako pišeš te čestitke, opet bi mat zapovidnim glason dala do znanja da nazire ono ca cinin. Te lipe žeje ja san pisa nalivperon, trudeći se da rukopis bude ca lipši, da sve bude u svom redu. I dan danaska još pišen nalivperon. Posebno cuvan nalivpero ko mi je pokloni otac, po završenoj medicinskoj škuli.

Danaska u vrime interneta i SMS poruka ova lipa užanca polako nestaje. Čestitkamin, onin običnim sa božićnim i zimskin motivima, izgeda da su ostali virni jedino stariji judi ki ne robuju ovon novon tehnikon. Mlajima je lakše ćapat se mobitela i na svi mogući broji kih imaju umemorirani u telefon, sa istom žejon poslat čestitku. Isto je i sa mejlon, fejsbukon, tviteron i svin ostalim cudima suvremene tehnologije. Istina je da, je to ubrzalo komunikaciju, ali sa druge strane judi sve manje meju sobon govoriju.

Kako nebi sa čovikon govorili a da se gedamo u oci, pošajemo SMS i sve je rješeno. Sa jednon porukon se čestitaju blajdani, prekidaju jubavne veze, coviku se daje otkaz, a kako smo se ovi dani uvjerili, čak se i visoki državni dužnosnici prisluhjujeju ca govoriju preko mobitela.

Sve ovo pišen zbog jedne neobične čestitke ku san dobi, a pocimje ovako: "Dragi moj, već je puno vrimena pasalo otkad smo se zadnji put vidili. Fale mi tvoji dodiri. Već dugo nisan ćutila tvoj nježni jezik s kin si me zna pomazit. Spametin se koliko smo lipih momenti proveli zajedno...Bila san neizostavan del svake tvoje čestitke, svakoga pisma i kartoline. Cversto zatakana u gornjen desnon kantuniću radosno san pomogla prenest tvoji pozdravi svitu...Ćaro mi je, okrenu si se drugima. Vrimena su takova. Milije ti je sve obavit svon ton tehnikon. Brez obaveza. Brez duše. Ipak te molin da se spametiš svih lipih momenti ke smo dilili – blajdani, praznici, litovanja i zimovanja i svih drugih prigodi kada smo se zajedno javjali fameji i dragin prijetejima.."

Sad se sigurno pitate ki mi je napisa ovo "jubavno" pismo? Dobi san ga, ni manje ni više, od jedne poštanske markice, ka je slavila 100 godišć Hrvatskoga novinarskog društva. Bila je na svome mistu, na verh u desni kantunić na kuverti. Bila je svečarska. Na kraju me zamolila da cakod napišen i pošajen kako nebi nestala.

Siti san je se sa ovin čestitkama ke san dobi ovi dani, ali opet pišen na blogu i opet je neću poslat, ali baren san je se siti i za sve one poštanske marke na ke smo zaboravili.

nedjelja, 15.12.2013.

IN MEMORIAM – BORIS PALČIĆ CASKIN 10. 7. 1929. – 13. 12. 2013.

Novi List je još uvijek prozor u domu paških riječana, sa najsvježijim vijestima iz rodnog kraja, svakoga dana sve manje ali još uvijek otvorena.
Danas sam u tom dnevniku naletio na vijest da nas je u 84. godini života napustio poseban čovjek paškog kamenjara, Boris Palčić Caskin.

Neće biti lako nabrojiti što je sve on bio i čime se bavio, ali sam siguran da mu je život bio ispunjen radom i ljubavlju za svoju Novalju, pa na kraju i cijeli otok Pag. Najviše ga pamtim njegovim pisanjem. Pokušati ću evocirati sjećanja na barba Borisa onako kako sam ga ja poznavao.
Barba Borisa znam još iz davnih dana početkom sedamdestih godina prošlog stoljeća kada je moja teta Neda radila za barba Borisa u Novalji, vodila mu knjige za njegov nadaleko poznati restoran "Laguna – Caskin". Taj restoran je bio njegov život. Tamo su se rađale vizure njegova stvaralaštva. Barba Boris je često dolazio u Madonovu kuću i izuzetno je cijenio mojeg dida Iva Madonu. Znao mu je govoriti: "Ive da mi je imati Tvoj glas."
Iako je bio beskrajno zaljubljen u svoju Novalju, znao je da su Palčići plemićka paška obitelj, izvorno Pažani i da jedino obitavaju u gradu Pagu. Kako bi potvrdio da pripada onom ogranku Palčića koji dolaze iz Caske, svojem prezimenu je dodavao Caskin. Tako je bio poznat i branio novaljske Palčiće.
Tragom vijesti o smrti, došao sam do saznanja da je barba Boris svoje posljednje dane života provodio u prvom Domu umirovljenika u Novalji.
Barba Boris ostati će mi u sjećanju kao novaljski "boem" sa šeširom, jedan od prvih novaljskih vlasnika restorana, promotor novaljskog turizma. Sa tim svojim šeširom i suprugom Brigitom dolazio je na plesne priredbe u novaljskom hotelu "Loža" gdje sam svirao sa svojim "Novim Horizontima".
Jednom prigodom kada su ga novinari pitali da kaže svoje mišljenje o "Zrću" odgovorio je sljedeće: "Zrće i cijela ta priča mi se nikako ne sviđa. Bili smo nekad veliko selo, s turizmom je počelo novo doba, ali nije to što je trebalo biti. Možda je to doseg ljudi koji su radili posao. Znate, neki imaju granicu preko koje ne mogu prijeći. Znaš u čemu je problem...Jedino što na svijetu dosad nismo riješili jest enigma "Jeli čovik beštija, ili je beštija čovik"
Ja bih nakon ovoga mogao kazati: barba Boris je bio veliki Novaljski gospodin.
Ono što nikako neću preskočiti je barba Borisovo stvaralaštvo. To je ono čime cijeli otok Pag mora biti ponosan. Napisao je šest knjiga primorskom (novaljskom) čakavicom sve smješteno u kolorit malog primorskog mjesta, opisujuću ljude i događaje mentalitetom specifičnim za taj kraj. Uvijek uz dobroćudnu dozu humora. Takav je bio barba Boris.
Tako je u svom romanu: "Moj prvi grih" zapisao:
"Predizborno je vrime, svi ki se bavu politikon svi su pomalo i živčani i čudni, a ima ih ki teču kako i munjeni vratnicom, samo da teču! Tako se rastekal i naš Sabornik Ivica Ropuš, zastupnik u Zastupničkom domu, Novaljac, najviše oko mene kako mačak od Barbata kad štrige nanjuši."
Od svih njegovih djela najviše se pisalo o knjizi: "vlč. Zlatko Sudac sluga Kristov – peticije i svjedočanstva". Tu je barba Boris otkrio kako je ustvari započela priča o vlč. Sudcu kojeg je životni i svečenički put doveo u službu baš u Novalju, gdje mu se pojavila prva stigma u obliku križa.

Svojoj Novalji ostavio je stihove na zdenac ispred hotela "Loža" uz one poznate riječi:"intanto je došla", kada je Novalja dobila vodu sa kopna. To je trajan spomenik Novalji od barba Borisa Caskina.

Na kraju ću se oprostiti od tog dragog čovjeka njegovim stihovima "Mater":

Mater

Ruke kako bruškin, noge lopate.
Život gramača, se na teški trudi potakal !
Ni stvorenja koga ne plače.
A ki bi nju oplakal?

Neka Vam je laka novaljska zemlja!

15.12.2013. u 21:13 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 08.12.2013.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.3.

Sa balkona obiteljskog doma imao sam prekrasne vizure paške vale, do izgradnje hotela "Pagus". Nakon izgradnje hotela i novih nasada u školskom i obiteljskom dvorištu te vizure su išćezle.
Starije generacije prisjetit će se mnogih detalja sa ovih fotografija, a njihovoj djeci i unucima poglavito onima koji sada pohađaju školu, ovo je prilika da nešto novo doznaju o svom gradu.
Prva i druga fotografija su fotografirane iz istog kuta, dok je posljednja sa ceste kako bi se dobio pravi uvid kako to danas izgleda. Dovoljno za malu foto-šetnju u prošlost svoga grada.

08.12.2013. u 22:14 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 03.12.2013.

FOTOKLUBOVI

Ove dane tradicionalno i svečarski razni fotoklubovi na području grada Rijeke i okolice pripremaju razne foto izložbe. Neke od tih izložbi i sam pohodim kako bih pogledao stvaralaštvo kako amaterskih fotografa, tako i onih profesionalnih.

Posebno me se dojmila gesta Ugostiteljske škole Opatija i njenih učenika koji su pripremili specijalitete za fotografe i fotoreportere sa riječkog područja. Neću nabrajati imena fotografa i fotoreportera, ali valja napomenuti da su tu bili najveća imena hrvatske fotografije.
Učenici su naglasili da ovaj doručak daruju fotografima i fotoreporterima koji su obilježili fotografiju našeg kraja i dali doprinos u obilježavanju povijesti kraja, ljudi i običaja.

U Pagu imamo foto klub, kao i fotografski portal otoka Paga: "PagFoto.info", razlika je samo u tome što u gradu Pagu fotografi koji snimaju gradske prizore, ljude i događaje, izloženu su oštrom sudu kritike, zato ni ne čudi da navedeni portal još uvijek nije prošao magičnu brojku od 1000 fotografija.

Vjerujem da je jako teško djelovati u sredini koja je suočena sa odumiranjem, koja nije naučila na (samo)kritiku, koja nezna vrednovati entuzijazam ljudi koji žele sačuvati autentične vrijednosti jednoga kraja.

Dragi prijatelji u fotografskom izričaju, vjerujem da ćete doživjeti da se jednoga dana netko sjeti i (n)Vas koji smo tijekom desetljeća i godina bilježili i svjedočili jednom vremenu.

03.12.2013. u 22:27 • 0 Komentara • Print • #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.