ISKONSKI PAG

nedjelja, 15.12.2013.

IN MEMORIAM – BORIS PALČIĆ CASKIN 10. 7. 1929. – 13. 12. 2013.

Novi List je još uvijek prozor u domu paških riječana, sa najsvježijim vijestima iz rodnog kraja, svakoga dana sve manje ali još uvijek otvorena.
Danas sam u tom dnevniku naletio na vijest da nas je u 84. godini života napustio poseban čovjek paškog kamenjara, Boris Palčić Caskin.

Neće biti lako nabrojiti što je sve on bio i čime se bavio, ali sam siguran da mu je život bio ispunjen radom i ljubavlju za svoju Novalju, pa na kraju i cijeli otok Pag. Najviše ga pamtim njegovim pisanjem. Pokušati ću evocirati sjećanja na barba Borisa onako kako sam ga ja poznavao.
Barba Borisa znam još iz davnih dana početkom sedamdestih godina prošlog stoljeća kada je moja teta Neda radila za barba Borisa u Novalji, vodila mu knjige za njegov nadaleko poznati restoran "Laguna – Caskin". Taj restoran je bio njegov život. Tamo su se rađale vizure njegova stvaralaštva. Barba Boris je često dolazio u Madonovu kuću i izuzetno je cijenio mojeg dida Iva Madonu. Znao mu je govoriti: "Ive da mi je imati Tvoj glas."
Iako je bio beskrajno zaljubljen u svoju Novalju, znao je da su Palčići plemićka paška obitelj, izvorno Pažani i da jedino obitavaju u gradu Pagu. Kako bi potvrdio da pripada onom ogranku Palčića koji dolaze iz Caske, svojem prezimenu je dodavao Caskin. Tako je bio poznat i branio novaljske Palčiće.
Tragom vijesti o smrti, došao sam do saznanja da je barba Boris svoje posljednje dane života provodio u prvom Domu umirovljenika u Novalji.
Barba Boris ostati će mi u sjećanju kao novaljski "boem" sa šeširom, jedan od prvih novaljskih vlasnika restorana, promotor novaljskog turizma. Sa tim svojim šeširom i suprugom Brigitom dolazio je na plesne priredbe u novaljskom hotelu "Loža" gdje sam svirao sa svojim "Novim Horizontima".
Jednom prigodom kada su ga novinari pitali da kaže svoje mišljenje o "Zrću" odgovorio je sljedeće: "Zrće i cijela ta priča mi se nikako ne sviđa. Bili smo nekad veliko selo, s turizmom je počelo novo doba, ali nije to što je trebalo biti. Možda je to doseg ljudi koji su radili posao. Znate, neki imaju granicu preko koje ne mogu prijeći. Znaš u čemu je problem...Jedino što na svijetu dosad nismo riješili jest enigma "Jeli čovik beštija, ili je beštija čovik"
Ja bih nakon ovoga mogao kazati: barba Boris je bio veliki Novaljski gospodin.
Ono što nikako neću preskočiti je barba Borisovo stvaralaštvo. To je ono čime cijeli otok Pag mora biti ponosan. Napisao je šest knjiga primorskom (novaljskom) čakavicom sve smješteno u kolorit malog primorskog mjesta, opisujuću ljude i događaje mentalitetom specifičnim za taj kraj. Uvijek uz dobroćudnu dozu humora. Takav je bio barba Boris.
Tako je u svom romanu: "Moj prvi grih" zapisao:
"Predizborno je vrime, svi ki se bavu politikon svi su pomalo i živčani i čudni, a ima ih ki teču kako i munjeni vratnicom, samo da teču! Tako se rastekal i naš Sabornik Ivica Ropuš, zastupnik u Zastupničkom domu, Novaljac, najviše oko mene kako mačak od Barbata kad štrige nanjuši."
Od svih njegovih djela najviše se pisalo o knjizi: "vlč. Zlatko Sudac sluga Kristov – peticije i svjedočanstva". Tu je barba Boris otkrio kako je ustvari započela priča o vlč. Sudcu kojeg je životni i svečenički put doveo u službu baš u Novalju, gdje mu se pojavila prva stigma u obliku križa.

Svojoj Novalji ostavio je stihove na zdenac ispred hotela "Loža" uz one poznate riječi:"intanto je došla", kada je Novalja dobila vodu sa kopna. To je trajan spomenik Novalji od barba Borisa Caskina.

Na kraju ću se oprostiti od tog dragog čovjeka njegovim stihovima "Mater":

Mater

Ruke kako bruškin, noge lopate.
Život gramača, se na teški trudi potakal !
Ni stvorenja koga ne plače.
A ki bi nju oplakal?

Neka Vam je laka novaljska zemlja!

15.12.2013. u 21:13 • 0 Komentara • Print • #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.