Sezona preljuba

Obožavam kad mi se zalomi strahovito busy tjedan. Kad ne mogu mrdnut od obaveza i kad te obaveze zahtijevaju fizièki angažman.

Tako sam, npr, prošli tjedan provela u kuhinji, i to totalno zadovoljna.
Najbolja je, naime, otišla s posla. Napustila Veliku Grupu. Ali nije otišla u neizvjesnost, nego je otperjala na novu superglamuroznu poziciju u nadzorni odbor Goleme Korporacije. I tako i prije zadanog roka ispunila ambiciju koja je bila slijedeæa na redu (a to je, da nakon što prije 30-e postane direktor marketinga, do 35-e sjedne u neki upravni odbor. A Najbolja još nema 35...). Pa je radila oproštajku. Za 80 ljudi.
Što znaèi da sam od srijede ujutro do petka u podne pekla, kuhala, miješala, sjeckala, mijesila... Sreæom, skompala sam se s kompletnim komšilukom pa sam okupirala i njihove frižidere, inaèe ne znam gdje bih bila sa svom tom hranom i kolaèima.
I sve to sa kronièno upaljenim rukama i leðima od pretjeranog pretjerivanja u vježbanju.
I ponosno objavljujem da ništa od svega pripremljenog nisam èak ni probala!

Ok, nije baš da sam 24 sata dnevno samo visila u kuhinji.
Bila sam i par puta pješke do Getroa, odradila jedan light sastanak uz ruèak, provjerila situaciju na terenu (kvragu, ipak me B plaæa, moram nešto i radit!), i našla se brzinski s Ulagaèem, frajerom koji uopæe nije za bacit, da bi porazgovarali o moguænosti da prijeðem raditi kod njega...
Naravno, pronašla sam i vremena za druženje s curama.

Zapravo, najviše za druženje sa Ž. Njoj je druženje u ovome trenutku najpotrebnije na svijetu, a kako ja jedva živim ako ne brinem neèije tuðe brige, tako sam radosno doèekala da ponovo postanem potrebna nekome...

Ž ima problem s Mužiæem.
Sve do prošlog utorka Ž-in život je za mene bio totalna, èista i nepatvorena bajka, life to die for, ostvarenje snova i karmièki blagoslov za nešto divno što mora da je napravila u prošlome životu, kao i dokaz da ima happyenda i za veze zaèete u preljubu.

Ž je Mužiæa upoznala na poslu. Mužiæ je u to vrijeme bio u braku sa bolesno ambicioznom ženom koja nije htjela djecu. I Ž je u to vrijeme bila bolesno ambiciozna, na boljem položaju od Mužiæa, i èesto su ostajali radit zajedno do kasnih sati... I normalno da se meðu njima rodila luda privlaènost koju su konzumirali prvo kao sredstvo oslobaðanja od stresa, a kasnije i jer su se zaljubili...
I tako je Mužiæ brzinski napucao zakonitu, oženio Ž, i napravio joj prvo dijete otprilike na samom poèetku medenog vikenda.
Ž je ostavila posao i postala full time kuæanica i mama. A kako je u jako kratkom vremenu stiglo još dvoje malenih, a Mužiæ strelovito napredovao bez ikakvih financijskih obaveza prema bivšoj supruzi, tako je Ž ostala kuæanica i mama s pristojnim financijskim statusom.
A i brak im je dobrih 6 godina bio totalna bajka. Ž je uz pomoæ spremaèice/dadilje i baka uspjevala održavati dom savršenim, svoj izgled i kondiciju besprijekornima, djecu pod totalnom kontrolom i Mužiæa konstantno zadovoljnim. Seksa nije bilo ništa manje nego na poèetku veze, dapaèe. Mužiæ je svaki dan trèao s posla doma, gdje ga je èekala dotjerana ženica, èoporèiæ djeèice, fina veèerica i sve udobnosti obiteljskog raja.

Posljednjih par mjeseci Mužiæu je poèela nekakva frka na poslu, pa je poèeo èesto dulje ostajati, vraæati se naveèer u ured, predugo se zadržavati s deèkima nakon nogometa i teretane, a i seks se nekako prorijedio... Pa je Ž postala zabrinuta za njegovo zdravlje.
Ali nije posumnjala i u njegovu ljubav.
Dapaèe, odjednom je postao strašno darežljiv, pa je nedavno iz èista mira vodio Ž kod Tomiæa u shopping novog auta - ona se veæ dugo žali na Citroen C4 koji vozi, jer je prenizak i stalno udara glavom u vrata kad ulazi, pa su se odluèili na slatki BMW 320d, idealan autiæ za mame koje razvoze djecu i frendice.
A poèeo je èesto donositi i cvijeæe doma, kvintale Leonidas pralina, razne sitnice koje Ž skuplja... Sve da bi se iskupio za to što je prepun posla pa ne stigne više vremena provoditi s obitelji.

Svakoj normalnoj ženi bi to odmah postalo sumnjivo.
Osim mojoj Ž.

Doduše, nije da ni mi, njeni prijatelji, nismo raspolagali odreðenim informacijama koje bi u najmanju ruku mogle izazvati sumnju, ali ja prva nisam mogla vjerovati da bi Mužiæ mogao prevariti Ž. Pa oni su, ono, oduvijek bili tako neprirodno zaljubljeni jedno u drugo!
Jednom mi je moj Oženjeni, onako usput, još prije dva mjeseca, spomenuo da Mužiæa veæ dosta dugo nije vidio u teretani i na nogometu.
A prije nekoliko tjedana sam dobila poprilièno èudnu informaciju od Gospoðe Iz Zgrade.
Gospoða Iz Zgrade je jako fina i simpatièna teta u èetrdesetima, pomalo neugledna, ali jako draga... S njom sam se sasvim sluèajno skompala kroz razgovore u liftu, i kad je kratko vrijeme krajem sijeènja bila na bolovanju otišle smo par puta na kavicu u kvartovski kafiæ... I u meðuvremenu uhvatile obièaj sjesti na kavu èetvrtkom i nedjeljom predveèer.
Gospoða Iz Zgrade je, inaèe, dugogodišnja ljubavnica moænog regionalnog tajkuna, Mogula dapaèe, što me je poprilièno iznenadilo. Jer nekako je logièno zamišljati ljubavnice Mogula kao nedozrele utegnute sponzoruše, ili ambiciozne žderaèice muškaraca, ili možda nježne i ljupke cvijetke, a nikako kao neugledne gospoðe u 40-ima, s naoèalama i trovremenskom Taft-frizurom (postojanijom i od one Dijane Èuljak), s kompletnom obitelji od više komada poluodrasle djece i prilièno privlaènog gospon supruga...
Dakle, Gospoða Iz Zgrade je upravo dolazila s posla a ja sam se pozdravljala s Ž, s kojom sam bila na kavi u kvartu, dok je Mužiæ èekao u Audiju da ona uðe u auto i da se odvezu u zalazak prema City Centru... U liftu mi je Gospoða, dok smo kroz ostakljenu stijenku gledale kako naš par odlazi, povjerila kako su baš lijep par i kako joj je jako žao što se rastaju...
Molim, što?
Moja Gospoða se malo zbunila pa je provjerila da li je ono stvarno Mužiæ, koji je do prije godinu dana bio èlan upravnog odbora kod Mogula, i moja Ž, koja je takoðer do udaje radila kod Mogula, i kad sam potvrdila da to jesu oni zajedno smo zakljuèile da se osoba koja je donijela traè u firmu zacijelo gadno zabunila. Jer oni imaju tako sretan brak i tako se vole, a ta prièa s malom Accounticom iz Marketinške Agencije je sigurno patka, ili se odnosi na nekog drugog...
I onda smo se napokon maknule s dometa senzora vrata od lifta i krenule svaka svojoj kuæi, a kasnije na kavama više nismo naèimale temu.

U èetvrtak smo se ja i Ž našle na kavi u mom kvartu, i izgledala mi je zastrašujuæe èudno. Moja Ž, koja uvijek izgleda tako besprijekorno i uvijek je zastrašujuæe sretna, nasmijana i optimizam samo zraèi iz nje na sve strane, a da ne spominjem kako bez full make upa nije ni u raðaonicu išla, pojavila se najgoroj šuškavoj trenerci za po kuæi, tenisicama za trèanje, masne kose u èvoru navrh glave i s golemim Oliver Peoplesicama koje nije skidala ni u mraku kafiæa. Jer ispod njih ne samo da nije imala ni osnovnu maskaru, nego su se razmjeri golemih podoènjaka nazirali i kroz gradirana stakla.
Bila je toliko rastrešena da je ostavila kljuèeve u autu, zaboravila naruèiti Natreen uz kavu i napomenuti da Coca Cola mora biti Zero, a njoj se to nikad ne dogaða (bez obzira što konobari redovno fulaju i donesu obiènu colu, a zaslaðivaè redovno zaborave pa moramo trèati na šank kad se kava veæ ohladila u uzaludnom išèekivanju deèka s kutijicom...).
Taman smo sjele, naruèile i Ž je izjavila da se njen svijet raspada, kad se pojavila Jen, pa je Ž odluèila prièu ostaviti za priliku kad budemo same.
A nakon 10-ak minuta je izjavila kako više ne može sjediti s nama i otperjala u nepoznatom pravcu.

Zato smo se dogovorile za petak i kavu iza podne u gradu.
Ž se ovaj put u Floresu pojavila besprijekorna kao i uvijek, propisno isfenirana, našminkana i utegnuta. Zato i jest zamolila da se naðemo u gradu - da bi se prisilila dovesti u red i izgledati kao ljudsko biæe a ne poljsko strašilo. Doduše, izraz na njenom licu nije nimalo bio besprijekoran, i svakako nije bio u redu.
Zapravo, ništa nije bilo u redu, ali kako smo bile na užasno javnom mjestu bar se suzdržavala da se ne rasplaèe.

U najkraæim crtama objašnjeno - Mužiæ je izjavio da je veæ više mjeseci u vezi, da je jako zaljubljen, da ne može živjet bez svoje male Accountice, i da se ne vraæa doma.
Spakovao je osnovnu odjeæu za posao, torbu za fitness, uzeo plazmu iz spavaæe sobe (ostavio je onu u dnevnom boravku) i svoj Nintendo, i odselio svojoj maloj Accountici.
Svojim roditeljima i sestri (koji su, naravno, na Ž-inoj strani) je objasnio da, osim što je zaljubljen, ne može više dijeliti život sa ženom koja je napustila sve svoje ambicije da bi se zakopala u kuæu i raðala djecu (mada je to bila njegova želja) i da ga Ž i djeca guše.

I tako smo ja i Najbolja dobile još jednu cimericu.
Ž je zamolila može li provesti vikend kod nas da ne bude doma sama, a djecu je poslala sa svojim roditeljima na par dana na Otok, dok ne smisli kako æe im objasniti situaciju da tate nema... Jer Mužiæ je, naravno, prljavi dio posla prepustio njoj.
Meðutim, vikend je prošao, a Ž je još uvijek kod nas. Mužiæ se još uvijek nije javio, djeca su još uvijek s djedom i bakom na Otoku, a Ž po cijele dane plaèe, bulji u televiziju, krka Normabele koji joj baš ne pomažu u borbi protiv nesanice, puši cigaretu za cigaretom na balkonu, cvili, psuje, narièe, jede pa povraæa, i odbija napustiti sigurnost naših 80-ak kvadrata.

Strašno mi teško pada gledati kako se èarobna, predivna i uvijek nasmijana žena iz olièenja sreæe i plodne ženstvenosti pretvorila u uvenulu sjenku same sebe.
Nemam pojma kako da je utješim, a i svjesna sam da je u ovome trenutku totalno neutješna, pa je mogu samo natrpavati hranom. Koja je zadnjih dana jedino što je raduje i što je može na trenutak trgnuti iz duševne moèvare u koju je upala...

U meðuvremenu sam pružila rame za plakanje još nekolicini neutješnih.

Mom prijatelju P-u, na primjer.
P je u sretnoj vezi veæ dvije godine, i prije godinu dana on i njegova draga poèeli su živjeti skupa.
Negdje u to vrijeme njihove vesele krevetske sktivnosti su se poèele prorijeðivati, da bi u posljednjih 6 mjeseci potpuno prestale. Ne njegovom željom, jer on je jedna hodajuæa konzerva feromona pod pritiskom, i za oèekivati je bilo da u jednom trenutku negdje i procuri.
A procurilo je prvo s kolegicom iz raèunovodstva. Kako mu je casual seks bez emocija omilio, tako je moj P postao strašno aktivan na raznoraznim stranicama za parenje, sve dok prije nekoliko tjedana u njegov život nije nahrupio ogromni velièanstveni bojni razaraè imena Jen...
P-a sad muèi grižnja savjesti, jer unatoè tome što još uvijek jako voli svoju dragu koja ne daje, nije lako ostati ravnodušan na tako privlaènu i osebujnu ženu kao što je Jen. Dapaèe, èini mu se da polako gubi glavu za njom, dok je Jen poprilièno svejedno. P je za nju tek dvokratna avanturica koju je pretvorila u još jednog frenda za dnevno ispijanje kava, još jednog obezglavljenog obožavatelja, još jednu žrtvu u njenom osvetnièkom pohodu na muškarce, još jednu stanicu na dugom putu oporavka od Roba... Naravno, to ne znaèi da Jen nema u planu još koji put se okoristiti njegovim dražima, ali mislim da je to maksimum s njene strane.
A grižnja savjesti muèi i mene. Ja sam, naime, ta koja ih je upoznala na kavi...

I za kraj, moj najdraži N je dobio nogu.
Nakon što je ostavio obitelj i prijatelje u Splitu, preselio u Zagreb i prevrnuo cijeli život naglavce zbog Z, Z je zakljuèio da ipak nije spreman za takvu vrstu veze... I da mu N, sad kad je dostupan i pri ruci, više nije zanimljiv.
Tako da sad imam i njega na grbaèi.
I za taj ljubavno brodolom se osjeæam krivom, jer sam ga nagovarala da ostavi sve i slijedi srce u vrijeme kad su mu svi drugi govorili da bude oprezan, da se on i Z premalo poznaju, da pusti da vrijeme odluèi da li je to samo trenutaèna zaluðenost ili nešto vrijedno žrtvovanja udobnosti i svega što poznaje i što mu znaèi. I tako je N sada ostao na suhom, a ja sam opet ispala negativac.

A negativac sam tim više što mi je Oženjeni još uvijek duboko u glavi, i što nema nade da æe uskoro izvjetriti iz nje.
I što i dalje imam bludne misli o Malom, unatoè tome što nekako uspijevam ne odgovoriti na njegove sms-ove, odgoditi susret koji moramo obaviti i izbjeæi moguænost da se vidimo. Jer ima curu.
Zahvalna sam mu što me je spojio sa svojim frendom Ulagaèem, koji mi nudi da poènem raditi za njega, i morala bih stvarno Malog odvesti bar na piæe da mu se nakako odužim... Ali bojim se da to nije pametna ideja.

I da, stvarno previše mislim na Oženjenog. Svakodnevno, u velikim kolièinama. mada se i sa njim trudim izbjeæi svaku komunikaciju.

31.03.2009. u 02:27 sati | 17 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Muke po dupetu, po n-ti put

Tri gubitka dragih i bliskih ljudi u tako malo vremena nisu mala stvar.
Em djeluju pogubno na duh, em imaju razoran utjecaj na tijelo.

Npr. Didin sprovod.
Didin sprovod me je totalno dotukao.
Vijest o njegovoj smrti, mada smo to veæ dugo išèekivali, bacila me je u tugu, a tuga mene obièno baci na frižider. I èokoladu. I kolaèe.
A kako je sprovod bio po svim dobrim starim obièajima, i kako su prijatelji i rodbina poštovali tradiciju vezanu uz žalovanje, tako se kuæa na Otoku u ekspresnom roku napunila nevjerovatnim kolièinama hrane. Em ožalošæena obitelj ne smije trošiti svoje vrijeme i energiju na ništa osim žalovanja, em je to idealna prilika da se gospoðe iskažu u kulinarskim vještinama, em stvarno treba neèim nahraniti sve te puste ljude koji æe nakon sprovoda doæi pustiti suzu za Didom. A Dida je bio baš popularan, tako da se oèekivalo stvarno puno posjetitelja. Pa su se rodbina i prijatelji stvarno potrudili...
Ne samo da je bilo nekoliko vrsta divnih domaæih pršuta, maslina, opako dobrog domaæeg kruha (uz kupovni), previše ukusnih sireva da bi bili ostavljeni nedegustirani (neko ima rodbinu na Pagu, neko u Livnu, neki ljudi èak i na Otoku imaju koze...), nego je i teta T donijela golemu teæu pašticade i planinu njoka, koje je mijesila i kuhala satima, samo zato jer je njena glavna rivalka u spremanju delicija pripremila nekoliko prokleto dobrih hladnih mesnih rolada punjenih domaæim gljivama i šunkicom...
A tek kolaèi... O Bože, raj na zemlji od kolaèa!!!
Susjeda je napravila najnebeskiji ledeni vjetar na svijetu. Ja inaèe obožavam ledeni vjetar, radim ga i sama, taj kolaè uostalom nikako ne može biti loš, ali ovo... ovo je bilo nevjerovatno! Valjda je stavila dvostruku dozu jer je kolaè bio jako visok i golem, pun kiwija, jagoda iz kompota, višanja i banana...
Pa onda hrstule, nekoliko vrsta fritula, preznic, brda sitnih kolaèa, dva-tri rolata, cukarini, ušeæereni bademi i arancini i, kao kruna gastronomskog i vizualnog doživljaja, velièanstvena posmrtna torta koju rade èasne u samostanu u susjednom Mistu i koju ne može dobiti baš svaka ožalošæena obitelj... A kako je jedna od kæeri Didinog pokojnog bestiæa sasvim sluèajno glavni samostanski chef i slastièarski maestro, tako se i to èudo našlo na našem stolu i izazvalo totalnu ekstazu veæ blago pripitih žalovatelja... Velika prelijepa èetvrtasta torta presvuèena bež marcipanom s elegantnim crnim marcipanskim križem, malim tamnozelenim marcipanskim lovorovim vijencem i odgovarajuæim ulomkom prigodnog psalma ispisanim nevjerovatno tankim èokoladnim slovima... A ispod marcipana èudo od superukusne jednostavnosti, vlažna torta od rogaèa s domaæom marmeladom od maginja... Ni previše slatka, ni previše teška, elegantna i odmjerena okusom i pojavom, potpuno primjerena tužnom dogaðaju... Ajme!
I još jednom ajme!
Da mi je dokopat se recepta!
Ali teško... Jedva sam tetu Èasnu uprosila recept za nevjerovatno dobre samostanske sirnice, a nadam se da æu se dokopati i recepta za njihov uskršnji vijenac, tako da ne smijem biti pohlepna...

I kad sam veæ bila izložena takvim divotama od hrane koje su instant ublažile tugu zbog gubitka, normalno da sam se gušila u njoj!
Pogotovo u kolaèima!
A u Zagreb sam se zaputila s velikim paketom pršuta i kolaèa, jedva zakopèanih hlaèa (ok, otkopèanih tijekom vožnje, priznajem, ali samo zato jer sam bila napuhana...), i s curama sve slistila u dva dana.

I sad sam stvarno debela.
I stvarno na pravoj dijeti.

Zato sam zamolila rodicu da mi pošalje moje drage knjige o dijetama. Imam South Beach dijetu, Montignaca, 90-dnevnu (UN) dijetu, prehranu u Zoni, prehranu po krvnim grupama, rigoroznog Atkinsa (koji je stvarno efikasan ali nakon nekog vremena žena dobije grozan proteinski zadah iz usta pa sam odustala kad je frendica koja se neko vrijeme hranila po Atkinsu i stvarno dobila hollywoodsku liniju poèela ispuštati kiselkasti znoj iz tijela i aromu lešine iz usta zbog koje bi se ekipa iz CSI-ja ozbiljno uzrujala) i fasciklu s niskokaloriènom terapijskom prehranom za bulimièarke... Uz još nekoliko rijetkih primjeraka èudnovatih i u svoje vrijeme popularnih knjiga s dijetama iz 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih koje sam nalazila po buvljacima i antikvarijatima. Pa nešto specijalnih izdanja ženskih èasopisa s dijetama, dijete izrezane iz èasopisa i isprintane s neta... Dakle, sve u svemu, imam lijepu kolekciju i širok izbor.
Ali kako je rodica bila lijena da malo bolje potraži po mojoj sobi, tako mi je poslala samo tanku knjižicu mojce Poljanšek i Brede Hrobat...
I to baš u vrijeme kad bojkotiram slovenske proizvode!

Ok, teško je sasvim bojkotirati slovenske proizvode.
Na primjer, ciklu i kisele krastavce Droge Portorož. Šumi bombone od jabuke. Rižu Zlatno Polje. Kupovinu u Mercatoru, koji je ipak moj omiljeni lanac. Murine košulje.
Ili 90-dnevnu dijetu, koja je, vjerujem, najbolji slovenski izvozni proizvod ikad!

Dobra je ta dijeta, zato možda uopæe nije loše što mi je poslala samo tu knjigu.
A i opet je jako popularna.
Jede se konkretna hrana, a ima i taj famozni dan s pizzom ili tjesteninom, kolaèem i èokoladom...
A vodeni dan jednom mjeseèno su svi koje poznajem (a bili su na ovoj dijeti) ionako preskoèili, pa su opet totalno smršavili...

Da, znam – dijete su bezveze, treba paziti na prehranu, baviti se neèim, bla, bla i opet bla... Ali kod mene to jednostavno ne funkcionira.
Ja ne mogu promijeniti život, poèeti živjeti zdravo, jesti normalne stvari u pravo vrijeme, ustajati ujutro zbog trèanja, šetati po prirodi... O, ne!
Lijena sam, komformist i poroèna dozlaboga.
Meni treba knjiga pravila koje æu se držati i, otkako ne treniram veæ nekih 7 godina, grupna aktivnost s nacistièki raspoloženim voditeljem tjelovježbe koji ne tolerira zabušavanje.

Kako mi je i kièma u komi, po doma se držim grbavo ko rahitièni labud, kondicija je pala nanula bodova, i opæenito sama sebi lièim na golemi puding od vanilije, tako sam proteklih mjeseci tražila nekakvo zgodno mjesto za vježbanje. Da nije previše daleko, da mogu doæi pješke... I sad sam ga i našla! Dvije zgrade od moje!
Krenula sam na pilates 5 puta tjedno. I unatoè konstantnoj upali mišiæa osjeæam se skroz dobro...

Doduše... ne baš 100% dobro.
Po povratku s Otoka donijela sam iz Splita svoju staru opremu za vježbanje. Punu veliku Reebok torbu tajca, topova, sportskih najci kratkih rukava i sportskih grudnjaka. I oba para Nike tenisica za aerobik, koje mi na pilatesu neæe trebati, no ipak... Nikad se ne zna.
Prošle su dobre dvije godine otkako sam prestala redovno (ok, otkako sam prestala UOPÆE) iæi na aerobik. U te dvije godine baš sam se lijepo proširila i popunila.
I tako sad imam ozbiljan problem s odjeæom za vježbanje.
Skoro sve tajce, duge i one do koljena, su mi preuske, šavovi su rastegnuti na najnezgodnijim mjestima, i opæenito ne stoje dobro jer u njima izgledam ko tanker. Ista stvar je i s topovima. Moji preljepi roza, pink, crveni, sivi, modri i crni topiæi s ušivenim grudnjakom su mi pretijesni i prekratki. A kad ih skombiniram s tajcama, rub topa više ne pokriva struk hlaèa... O, neeeee... ne više! Sad izmeðu ruba topa i struka hlaèa imam golemi michelinovski šlauf s pozamašnim ljubavnim držaèima sa strana!
Mogu, doduše, još uvijek bez problema uæi u crne dimijaste plesne Nike hlaèe do koljena, ali na ovu širinu bokova izgledaju glupo, a i nisu praktiène za pilates.
Ne izgledam dobro, ne osjeæam se udobno.

Pa vježbam u jeftinim pamuènim tajcama i golemim muškim majcama (ostavština iz bivših veza) koje inaèe nosim po kuæi. I u jedinom sportskom grudnjaku koji imam, a koji mi je dozlaboga tijesan. Ali bar ne lovim cice na sve strane po dvorani.

Dobro je trgnuti se malo. Kasno, doduše, ali još imam šanse doèekati ljeto oèvrsnula i malo tanja.
Jer ako se stvarno ne potrudim, morat æu kupovat potpuno novu garderobu zato jer se trenutaèno u odjeæu za kasno proljeæe i ljeto ne mogu uvuæi.

Dakle, veæ sam pet dana na famoznoj un-dijeti.
I nije dobro.
U petak sam krenula s proteinskim danom. Banana za doruèak mi nije bila dovoljna, pa sam dodala još jednu. I sok od 3 grejpa. Volim sok od grejpa. Genijalan. I dobar za dijetu.
Za ruèak sam grilala piletinu s ledovom mediteranskom mješavinom povræa, isto ali pola kolièine pojela za veèeru, i to prije 7 sati, a onda se na vratima pojavila ekipa, z, R, P, S1 i M, njih petoro, s Pictionaryjem, dvije boce vina, nekoliko litara piva, svi željni da im nešto spremim za grickanje...
Da ne duljim, Pictionary tulum je zaèinjen brdom zapeèenih palaèinki sa sirom i bruschettama s mojim specijalnim namazom, brdom alkohola i tisuæama šupljih kalorija...
Ok, zgriješila sam. Ali u knjizi lijepo piše da, ako sam zgriješila, samo nastavim sa slijedeæim danom. Svi griješimo. Griješiti je ljudski.

Subota je trebala biti škrobni dan. Ananas za doruèak, na ruèku sam imala Z i S1 pa sam radila fini light rižoto od povræa, ostatke istog za veèeru, a onda me nazvao moj Najbolji, najbolji frend iz srednje škole, koji inaèe živi u Sarajevu i u zagrebu je trebao biti samo u petak zbog posla, ali eto, ostat æe cijeli vikend, pa da se malo naðemo...
Ok, mogu ja to! Idemo na neko nevino piæence, pivica za njega a mineralna ili èaj za mene, i do ponoæi sam doma... Tako sam bar mislila.
Dok nismo došli do Khale.
A Khala puna djeèurlije, pa sam jednostavno morala od muke popiti dva-tri Absoluta. Èisto da lakše preživim èinjenicu da se osjeæam starom, i da izdržim dok se mjesto ne poène puniti ljudima naših godina.
Nakon toga smo nastavili do Maraschina, Ritza, svratili do Shamballe (jer je on još nije bio tamo!!! A znala sam da æemo se opet naæi okruženi djeèurlijom), našli se s njegovim frendovima u Aquariusu, i, kad smo pred zoru od alkohola bili gladnio ko zvijeri, frendica mog Najboljeg nas je obradovala tako što je otkrila da u autu ima brdo vreæica iz Mekdonaldsa. Punih ohlaðenih Royal Cheeseova, pomfrita i studenih pita od jabuke. Otkako noæna hranilišta imaju reducirano radno vrijeme, pametne žene se na vrijeme osiguraju. Ali, ej, kad veæ doma imam mikrovalnu, zašto ne bi svi otišli do mene i najeli se podgrijanog smeæa?
Dobro, dva dana za redom i nisu baš takva tragedija...

Nedjelja je bila rezervirana za voæe.
Ah, famozni voæni dan.
Njega sam, nekim èudom, obavila uredno do kraja.
Nagutala sam se suhih marelica za doruèak, a za ruèak za mene i Z spekla jabuke punjene grožðicama i orasima.
Knjiga kaže 4 punjene jabuke za ruèak i dvije za veèeru.
Nakon dvije jabuke (za ruèak, ne veèeru) ja i Z smo bile toliko napuhane da smo se jedva prisilile pokupiti psa i onda omamljeno vrludati po kvartu da ublažimo probavne tegobe. Cijeli dan smo na kraju utukle u probavljanje!
Nakon pola jabuke za veèeru i još malo probavnih tegoba odvukla sam se rano u krevet... I probudila oko 4 sata, gladna ko vuk!
Želudac mi je toliko kruljio da se èak i Najbolja probudila! A najbolja ima tvrd san, i još je došla mrtva umorna s puta pa nije bilo baš puno šanse da bi nju nešto moglo probuditi... Ali, eto, moj želudac je uspio...

I, napokon, ponedjeljak
Ugljikohidrati!
Koje blaženstvo!!!
Banane za doruèak i pizza za ruèak. Ok, sasvim mala i lažna pizza, ali svaka pizza je dobra pizza! Nema loše pizze, takva jednostavno ne postoji!
Bar sam tako mislila dok nisam probala to moje èudo od tijesta, umaka za pizzu, popeèene kapule, svježih rajèica, paprike, kukuruza i tikvica.
Inaèe su sve to sastojci za moju famoznu veggie pizzu, ali... uza sve to obièno ide i sir. Puno sira. Jako punog sira, koji zapravo pizzu i èini pizzom!
Nije bilo dobro. Nakon pizze sam se osjeæala nekako... prazno. Nepotpuno. I nezadovoljeno.
Satisfakciju sam dobila tek kolaèem za veèeru i obaveznim komadom èokolade.
Ali izdržala sam! Sasvim dobro sam izdržala puna dva dana i baš se ponosim sobom!

Danas je opet proteinski dan i radujem se omletima s povræem... Doduše, bolji bi bili sa sirom, ali kako ne smijem miješati proteine... Ah...
Ali bit æe dobro. S dijetom treba živjeti iz dana u dan. Tri dana agonije sa zdravom hranom, èetvrti dan ugljikohidratne ekstaze...

U meðuvremenu sam pripremila mršavu odjeæu i postavila sebi cilj – jedva nošene i totalno nove uske tamne Cavallijeve traperice koje mi je prepustila Najbolja. Kupila ih je na jesen ali broj 30 je njoj, onako nježnoj i prozirnoj, ipak prevelik. I lagašni bež Gucci topiæ bez rukava, velièina S. Dvije haljine koje sam kupila prošlo proljeæe u Mangu, jer sam planirala smršaviti na ljeto (baš!). Prekrasna tetina naranèastocrvena satenska haljina na vezanje oko vrata iz 70-ih koju sam nekad stalno nila a koja mi je sad tijesna.
Dakle, nije baš da sam si zadala neki nedostižan cilj. 10 kila u tri mjeseca, otprilike 1 i po konfekcijski broj manje.
Ok, nekoj normalnoj ženi to vjerovatno ne bi bio nedostižan cilj. Ali meni je ova dijeta, nakon samo 4 i po dana, veæ postala teško iskušenje i test karaktera.
Oèajnièki trebam sladoled...

24.03.2009. u 11:12 sati | 26 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ðorða me je napustila. A obeæala je da neæe. Nikad.

Proljeæe bi trebalo biti doba godine kada se novi život raða na sve strane, zar ne? Tako smo bar uèili u školi, i tako se priroda ponaša, ono, oduvijek.
Ali ovo proljeæe meni donosi samo tužne gubitke.

Ok, možda sam zapravo malo zabrijala s tim proljeæem, jer kalendarski još nije poèelo. Ali poèeli su lijepi dani – bar su do juèer takvi bili. A vidila sam i visibabe po Zagrebu i ljubice na Otoku. Dakle, jest na neki naèin veæ proljeæe.

Prije nekoliko dana je umro otac mojih dragih roðaka i prijatelja. Iznenada, od èira na želucu. U najboljim godinama, ranim 50-ima... !5 godina nakon smrti supruge prvi put je pronašao novu ljubav. Skuæio je sinove, kupio novi auto, planirao malo vjenèanje... i odjednom se ugasio. Bez ikakve najave. Odjednom. Samo tako.
U svibnju se trebao oženiti.

A prije više od tjedan dana umrla je i moja Ðorða, samo što nisam vijest primila odmah.
Poginula je u besmislenoj i bespotrebnoj prometnoj nesreæi.
Radila je do kasno u noæ, danima je radila do kasno u noæ, i jednostavno u jednom trenutku zaspala za volanom. Izletila je na raskršæe na crveno i zabila se u auto koji je skretao ulijevo. Nije bila vezana i glavom je prošla kroz šajbu.
Sreæom, ako uopæe smijem tako reæi, ostala je na mjestu mrtva. Nije patila, nije se muèila, zapravo se nadam da je još uvijek spavala u trenutku kad se nesreæa dogodila i da je bila pošteðena svake boli.

Ðorða nije njeno pravo ime. U vrijeme dok smo bile cimerice dale smo jedna drugoj imena kojima smo se meðusobno nazivale. Imena su bila naša mala tajna, i samo smo mi znale što nam znaèe i zašto smo ih odabrale. Ona je bila moja Ðorða, a ja sam bila njena Bekica.

Osim što smo bile cimerice pune tri godine i zajedno promijenile èetiri stana, i što smo bile bliske i nakon što je otišla iz Hrvatske, Ðorða je meðu mojim prijateljima zauzimala posebno mjesto i zato jer je bila jedina moja biseksualna prijateljica.
Muški gay frendovi su za mene oduvijek bili najnormalnija stvar na svijetu, još od srednje škole. Opæenito, s prihvaæanjem muške homoseksualnosti nikad nisam imala problema, kao što su imale (i još uvijek imaju) neke žene koje poznajem i s kojima se družim. Heteroseksualne frajere da i ne spominjem.
Lezbijke i biseksualke su veæ bile nešto sasvim drugo...

Do svoje 21-e godine zapravo i nisam imala neki konkretni dodir sa svijetom ženske istospolne ljubavi. Ok, poznavala sam dva opæepoznata gradska ženska para koja su se bavila ugostiteljstvom unutar povijesne jezgre, ali one su za mene veæ tada bile toliko stare i (budimo iskreni, stvarno jesu) grozno ružne, pa se uopæe nisam trudila zamarati razmišljanjem o njima.
Imala sam i dva frustrirajuæa iskustva koja su me poprilièno ustravila od žena istospolnih sklonosti.
Prvo je bilo sa golemom zubatom curom koja me jednom upadljivo snimala u Jazza, i zatim mi priuštila najgrozomorniji ulet u životu: odvalila mi je rame rukom i zaurlala u uho: OŠ PIVU!!!? Naravno da nisam htjela pivu!!! Ne od ženskog ekvivalenta æelave seljaèine koja plaši žene u disku ðikanskim uletima! Samo što ova nije bila æelava, ali je zato bila poprilièno krupna i imala je strahovito tanko poèupane obrve. I mislim da ispod haljine koja je bila jako uska u gornjem dijelu nije nosila grudnjak, jer su joj se cice prilièno prijeteæe kretale... Brrrrr... A sluèajno pamtim detalje vezane uz nju jer smo ja i društvo takoðer snimali nju – i ogovarali je koliko je ružna! I da, nosila je crveni ruž! A ako nešto stvarno ne volim vidjeti, onda je to crveni ruž na ženi èiji ostatak pojave nije totalno besprijekoran!

Drugo loše iskustvo se dogodilo u Pulsa, i možda ne bi bilo ni tako loše da ja tada nisam bila u straviènom stanju. Dogodilo se, naime, u vrijeme kad je partijanje bila društvena i moralna obveza svake normalne cure u dobi od 20-ak godina, a zagrijavanja za parti su se odvijala standardno u Jazzu i Pulsu. Naravno da sam tu veèer bila odvojena od vlastitog mozga najviše što sam mogla, jer sam išla vani s ekipom iz Geta, koja je bila opæepoznata po trgovanju derivatima za podizanje raspoloženja. Tijekom veèeri pridružilo nam se par cura koje su, kako smo tada mislili, bile jako druželjubive iz istih razloga iz kojih smo i mi bili, a koji su bili pomalo neprirodno izazvani, ali – ej – bile su to te 90-e i tako je moralo bit!!! Sumnjivim mi se nije èinilo ni to što je jedna od njih, jako slatka cura kratke kose, puna dražesnih pierciæa po licu i jako dobrih cica u prokleto dobrom krznenom topiæu, cijelo vrijeme uporno htjela plesati sa mnom, i to poprilièno eksplicitno, ali – ej – bile su to te vesele 90-e i svi smo bili jako dragi jedni prema drugima... Tako sam i s frendicama plesala, i obožavale smo rajcati muškiæe oko nas light pseudodrpaèinom na plesnom podiju... A votke s Red Bullovima su cijelo vrijeme pritjecale u golemim kolièinama, i to na prazan želudac, i nije bilo ništa èudno što se u jednom trenutku moj organizam pobunio protiv tolike kolièine agresivnog alkohola u bulimijom ošteæenom želucu, i što sam morala odbauljati do wc-a (ovdje moram napomenuti da nikad nisam dozvoljavala da se u javnosti primjeti koliko mi je zlo ili da sam izgubila kontrolu nad sobom... tek sam u miru wc-a mogla dat sebi oduška). A slatka mala se ponudila da æe otiæi sa mnom, i to mi je bilo skroz prirodno. Jer, kao što svi veæ znamo, žene u wc uvijek idu najmanje u paru (ako veæ ne u èoporiæima).
Samo što je u wc-u postalo nezgodno. Jer dok sam ja kolutala oèima, razlijevala se po zidnim ploèicama, grlila kotliæ i škripala zubima, mala je udarila u prièu kako me veæ dugo gleda po gradu i kako joj se sviðam... i blablabla... Ona nije prestajala, a meni je bilo sve više zlo, dok se napokon nisam izbljuvala naranèasto na sve strane, došla k sebi i izjurila van.
U to vrijeme sam živjela u strogom centru, tako da sam se mogla bez problema uputiti pješke doma. Sama, da ne kvarim društvu zabavu, tako sam bar planirala. Ali mala je bila uporna, rekla svima da æe me ona ispratit doma da mi se putem nešto ne dogodi, i otišla za mnom. Bože, kako je bila naporna! A ja sam se osjeæala previše loše da bi joj mogla reæi da me ostavi na miru, pa smo tako kaskale prema mom stanu. Ja šuteæi i moleæi boga da i ona napokon zašuti, da sretno doðem doma i padnem u krevet, i da možda do sutra u podne i uspijem zaspati (za što je postojala jako mala vjerovatnost), ona pokušavajuæi me animirati, oraspoložiti, zagrliti...
Nisam znala kako je se riješiti. Sreæom, nisam imala kljuèeve pa sam legla na zvono i probudila moju tadašnju cimericu, pa sam tako imala priliku kliznuti u stan i prepustiti cimerici da otjera uljeza.
Sutradan se dokopala mog broja i nazvala me, i ma koliko se trudila biti pristojna osjeæala sam se nekako... hm, ugroženo. Pa sam postala neugodna i prekinula razgovor.
Nakon nekog vremena sam je srela po gradu s deèkom. Pristojno sam je pozdravila, ali gadura nije reagirala, i još sam kasnije èula kako prièa da sam ja nju jadnu i svu tako heteroseksualnu gnjavila i opsjedala... Fuj! Krava!
Vjerovatno mi je iskustvo s njom ostalo u tako neugodnom sjeæanju jer mi je bilo užasno loše, jer nemam pojma kakve sam znakove ja zapravo njoj davala, i jer sam bila u tako nezgodnom stanju da mi je glava bila bistra kao jutarnja rosa, ali tijelo nije reagiralo na signale iz mozga... I, naravno, jer me kasnije traèala (valjda zato jer je imala deèka, a napad je najbolja odbrana...). Da sam je sasvim pristojno zamolila još u wc-u da me pusti na miru, najvjerovatnije bi me bila i pustila, i do svega toga ne bi ni došlo. Ali ja nisam cijelo vrijeme ni rijeèi s njom progovorila jer mi je jezik bio oduzet i nisam imala snage za govor!

Ðorðu sam, dakle, upoznala na drugoj godini faksa.
Po povratku s Otoka u Split i poèetkom studija nisam ponovo doselila roditeljima. Složili smo se da je najbolje da živim negdje u gradu blizu faksa i iskusim malo samostalan studentski život i radosti rane mladosti. Naravno, to ne znaèi da nisam bila svakodnevno na roditeljskom frižideru i, unatoè tome što sam uz studij imala uvijek i posao, roditeljskom novèaniku. Sjela bih na skuter i za 10 minuta doma praznila tanjur i žicala Tatu kune za benzin dok mi se roba centrifugirala u mašini...
Nakon povratka s ljetnog raspašoja na Otoku, moja tadašnja cimerica je najavila da u listopadu dolazi njena sestra na studij, i da potrežim drugi stan.
Frendica od frendice je imala frendicu kojoj je otkazala cimerica, i tako je Ðorða ušla u moj život.
Toènije, ja u njen.

U poèetku me baš i nije oduševljavala ideja da dijelim životni prostor sa tako starom i ozbiljnom ženom. Meni je bilo 19 i kusur, njoj zrelih 27. Radila je dosadan odrasli posao u marketingu Velike Firme, odijevala se užasno dosadno, izbor glazbe joj je bio pomalo dosadan za moj ukus, a prijatelji koji su dolazili k njoj su bili sve nekakvi dosadni i užasno stari ljudi, od kojih su neki imali prilièno preko 30...
Ali stan je bio krasan, velik i dobro opremljen, Ðorða ga je èuvala od jeseni do ljeta nekakvoj obitelji iz Slavonije, i zapravo smo plaæale samo režije i simboliènu stanarinu, a u svojoj sobi sam imala i televiziju i, što je 96-e bio poprilièan luksuz, u stanu je postojao laptop, Macintosh PowerBook 540/c. Tako da sam se ipak odluèila za suživot s njom.

Nakon nekog vremena Ðorða je postala najcool osoba u mom životu. Ok, možda nije toliko izlazila, znala sve o svemu i pratila sve moguæe modne, društvene, glazbene i tehnološke trendove kao moji prijatelji. Ali bila je tu svaki put kad mi je trebao razgovor, pomoæ, savjet, dobronamjerna kritika i kritièno oko da mi savjetuje da obrišem pola šminke i pokušam smanjiti kolièinu boja, uzoraka i materijala koje sam nabacala na sebe. Znala je napraviti najbolje krem-palaèinke na svijetu, s brdo èokoladnog preljeva, i slušati moja cmizdrenja o deèkima s kojima sam uvijek imala nekakve drame.
Bila mi je podrška u borbi s bulimijom i jedina prijateljica koja je znala moju mraènu tajnu.
A kad sam zbog nesretnog eksperimenta s blajhom spržila tjeme i kad su mi zbog terapije obrijali kosu, s poslovnih putovanja mi je donijela brdo kapica i šeširiæa svih moguæih boja i uzoraka.
Veæinu sam ih podijelila, pogubila i bacila, ali roza pamuènu kapicu s ljubièastim leopard uzorkom obrubljenu ružièastim perjem još uvijek imam i uvijek je vuèem sa sobom (mada se užasno ofucala, a vjenèiæ od perja je posivio i napola otpao).

Malo sam znala o njenom ljubavnom životu, mada je ona o mome znala sve. Ali u svojoj adolescentskoj egocentriènosti nisam to smatrala èudnim. Svakako sam mislila da je moj život puno zanimljiviji od njenog, i da je Ðorða u godinama kad se u životu ionako ne dogaða ništa zanimljivo.
Ok, znam da su postojale neke misteriozne osobe o kojima je prièala u šiframa sa svojim prijateljima i s kojima je nekad dugo i intimno razgovarala na telefon. Pokušala sam izvuæi nešto više iz nje, ali Ðorða je svoj emotivni život èuvala za sebe, i to sam protiv volje poštovala. Opæenito, htjela me zadržati na odreðenoj distanci, ali baš zato što je bila toliko tajnovita ja sam je još više obožavala.
Imale smo dogovor da deèke dovodimo na spavanje i radimo tulume samo kad one druge nema u stanu. Naš stan – naša oaza mira. Meni je to odgovaralo. A èak i da nije, nisam se htjela zakaèiti na bilo koji naèin s njom, jer mi je postala strašno draga i strašno važna u životu.

Kad nam je otkazan stan dogovorile smo se da æemo zajedno tražiti novi, i tako smo promijenile još dva, koja smo povremeno dijelile s još jednom poznanicom, Talijankom, studenticom koja je dolazila povremeno posjetiti rodbinu u Split preko praznika, dok napokon nismo našle naš zadnji, savršeni stan.
A taj je bio savršen!
U Varoši, dvoetažni, s komadiæem dvorišta i velikom nadsjenjenom terasom s pogledom na Braè, idealnom za jutarnje ispijanje kave i popodnevno èitanje knjige u ugodnim proljetnim danima, ili za uživanje u mirnim ljetnim noæima. Pozicija je bila idealna, stan je imao klimu, mašinu za suðe i mašinu za robu, èak i aparat za espresso, bio je sasvim udobno opremljen, i odmah smo se zaljubile u njega...
Samo što je savršeni stan imao jednu malu manu.
U prizemlju smo imale veliki dnevni boravak i zgodnju kuhinju, mali wc i špajzu.
Na katu je bila perverzno velika kupaonica, velika spavaæa soba s braènim krevetom i izlazom na terasu, i druga soba, takoðer s izlazom na terasu... Siæušna sobica u koju nije mogao stati ni kauè na rastezanje, taman dovoljna da u nju stavimo šipku za odjeæu, cipele, nekakve priruène police, i pretvorimo je u ormar/skladište...
Èinjenica da æemo morati dijeliti krevet nije smetala ni meni ni njoj. Sve dok imamo priliku živjeti u tako savršenom stanu, i držimo se dogovora o ljubavnim posjetama i tulumima.
Ionako smo rijetko bile doma u isto vrijeme. A Ðorða se toliko sprijateljila s Talijankom da je sve èešæe odlazila u vikend-posjete u Veneciju, koju je toliko obožavala, i u kojoj je – sumnjala sam po njenom ponašanju i po telefonskim raèunima – bila pronašla nekakvog deèka.
Zapravo, Ðorða se u to vrijeme promijenila. Njene krem-palaèinke su i dalje bile jednako savršene, njen rum-punè u kombinaciji s ramenom za plakanje i dalje najbolja utjeha, naše veèeri uz film, hranu, lakiranje noktiju i traèanje i dalje su bile nešto bez èega nisam mogla preživjeti tjedan... I uvijek je bila tu kad sam trebala nekoga da me izvuèe iz mojih standardnih nevolja ili u 3 sata ujutro sjedne u auto i doðe po mene u Trogir jer sam se posvaðala s deèkom i ostala bez prijevoza doma (uz neizostavno pranje mozga i zakletve kako to neæe napravit više nikad u životu... do slijedeæeg puta). Ali Ðorða ipak nekako nije bila ista.

Pred kraj moje èetvrte godine studija Ðorða mi je saopæila vijest koju nisam dobro prihvatila i koja me je totalno povrijedila i razbijesnila.
Talijanka je diplomirala i odluèila se vratiti poèetkom ljeta u Split gdje je veæ èeka posao. A Ðorða je odluèila živjeti s njom.
Trebale smo odluèiti želim li ostati u stanu i pronaæi drugu cimericu ili prepustiti stan njima dvjema.
Naravno da sam bila ljuta i povrijeðena! Ðorða je bila dugo vremena konstanta u mome životu, osoba koju sam voljela, na suživot s kojom sam navikla, i èinjenica da je odluèila dijeliti stan s nekom tamo... frendicom, koju poznaje kraæe od mene, a mene koja je trebam da me pazi i mazi ostaviti na cijedilu, mi jednostavno nije sjela!
Ne bi mi bilo smetalo da mi je rekla da želi živjeti sama. Žene na pragu tridesete, s dobrim poslom i plaæom, prirodno idu živjeti same. Ili s nekakvim partnerom. Ali s drugom cimericom...
Neko vrijeme smo se durile jedna na drugu, ja jer me Ðorða napušta zbog tamo nekakve... Talijanke, Ðorða na mene jer se durim...

Napokon, kad sam je pitala da li je problem u meni, u neèemu što sam napravila ili rekla, otkrila mi je svoju dugo i dobro èuvanu tajnu.
Talijanka i ona se vole. I žele živjeti zajedno jer se vole. A Talijanka se u Hrvatsku vraæa samo zbog nje.
I ne, Talijanka nije prva žena u njenom životu otkako nas dvije živimo skupa.
Ok, na poèetku našeg suživota je bila tako tajnovita jer je bila u vezi s oženjenim muškarcem, nakon toga s kolegom s posla na visokom položaju u firmi, a istovremeno kad i s njim mutila je nešto s ženom za koju sam vjerovala da je kolegica s posla s kojom je jako bliska pa mi je bilo èudno kad su se odjednom gadno posvaðale...

Otkriæe da moja Ðorða ljubi i žene je bilo pravi šok.
Do tog trenutka sam ozbiljno vjerovala u liberalnu sebe. Dobro, ne baš sasvim... Lezbijska ljubav mi je bila neshvatljiva s plitkog gledišta da je ljubav jednako seksualna privlaènost, a seksualna privlaènost koja ne ukljuèuje lijep prirodan komad mesa smješten tamo gdje i spada mi nekako nije bila... nešto.
Osim toga, imala sam veæ mog B i ostale prijatelje, i gej je u njihovom sluèaju bilo ok izmeðu ostalog i zato jer nisam osjeæala da bi naše prijateljstvo moglo biti ugroženo zbog par maligana viška (kao što se u tim godinama veæ dogaða s muško-ženskim prijateljstvima...).
A nakon Ðorðinog priznanja odjednom sam se osjetila ugroženo! Zaboga, pa ja sam s tom ženom dijelila životni prostor nekoliko godina! Dapaèe, dijelile smo krevet! (mada se èesto dogaðalo da jedna od nas doèeka jutro krmeæi na kauèu s daljinskim u ruci... obièno ona. Ili da se jedna dovuèe doma taman kad se ova druga ustaje za posao... uvijek ja.).
Vjerovatno iz istog razloga iz kojeg se ugroženima osjeæaju i heteroseksualni muškarci u društvu onih homoseksualnih.
Dok mi Ðorða nije objasnila da nije baš svaka žena koju privlaèe žene pobiješnjela nimfomanka koja napada naivne suknje iz zasjede.
I da nemam razloga za paniku jer joj ionako nikad nisam bila privlaèna na taj naèin, mada me jaaaako voli, navikla je na mene i jaaaako joj je žao što više neæemo dijeliti stan. Dapaèe, da sam premlada i da nikako nisam tip žene koji se njoj sviða i koju bi smatrala privlaènom...
Što me je, opet, uvrijedilo. Jer ako ona misli da nisam privlaèna, koji vrag onda o meni misle muškarci???

Stan sam prepustila njoj i Talijanki. Odmah po završetku predavanja otišla sam s B u Milano, gdje sam nekoliko mjeseci radila kao osobni asistent (i povremeno plesala), a B gradio svoju karijeru. U kontaktu smo bile prvih mjesec dana, kasnije smo izgubile komunikaciju... Po povratku u Split saznala sam da su Ðorða i Talijanka otišle u Veneciju. Talijanka je teško prihvaæala kaotièan mali grad, zaribani mentalitet ljudi i plaæu koja je, mada poprilièna za hrvatske standarde, ipak bila kikiriki prema onome što bi zaraðivala u Italiji. A Ðorða je odmah našla novi posao.
Posao sam našla i ja. Stan u Varoši je nakon njihovog odlaska nekim èudom još bio prazan, i uz svoju plaæu i asistenciju roditelja mogla sam udobno živjeti u njemu sama.
I jesam, sve do diplome, zaposlenja na Fakultetu, otkaza i odlaska u Zagreb.
Povremeno su kod mene živili prijatelji kojima je trebao privremeni smještaj, prespavala bi sestra kad bi dugo ostala van, dvaput na kratko vrijeme i neki bivši deèki, ali bez Ðorðe više nije bilo isto.

Ponovo smo se srele nakon par godina za Božiæ, kad sam se vratila iz Zagreba u Split. Veza s Talijankom je bila iza nje, imala je novu partnericu, život i karijeru u Rimu, malu djevojèicu iz usputne avanture s egzotiènim strancem u prolazu, i bila je ljepša nego ikad prije.
Jer unatoè tome što mi se u vrijeme kad sam je upoznala èinila tako stara, neugledna, jednostavna i dosadna, Ðorða je uvijek bila jako lijepa, jednostavna, elegantna i zapravo strašno mladolika. A u tih nekoliko godina koliko je nisam viðala dobila je i onu posebnu auru kojom zraèe uspješne, zadovoljne i ispunjene žene (na odmet kojoj nisu bile ni skupe cipele, prekrasne torbe i kvalitetna jednostavna odjeæa).
Ovaj put je rekla da sam se pretvorila u mladu ženu koju bi smatrala privlaènom. I nisam se osjeæala nimalo ugroženom njenom izjavom. Dapaèe, bila sam sretna i polaskana.
Ponovo smo postale Ðorða i Bekica.
Posjetila sam je nekoliko puta, prvo u Rimu, zatim u Zurichu gdje je radila neko vrijeme, pa ponovo u Rimu, gdje je i ostala do svoje nedavne tragiène smrti.

Ðorða se u meðuvremenu udala i rodila još dvoje djece, ali u posljednje vrijeme nije bila zadovoljna u braku. Razmišljala je o razvodu. Posljednji put sam je vidjela izmeðu Božiæa i Nove godine. Izgledala je jako nesretno, neprestano se tijekom razgovora žalila na supruga, na život u Rimu koji joj je veæ pomalo dosadio, na posao u kojem ne napreduje onoliko brzo koliko je bilo oèekivano... Izmeðu redaka sam osjetila da je nekoga upoznala. I da se radi o ženi. Stalno je spominjala prijateljicu koju je upoznala nedavno, koja odlazi raditi u Švedsku i koja æe oformiti svoj tim suradnika, koja joj nudi posao,i kako bi se isti èas pokupila s djecom za njom da nije u braku. Morila ju je grižnja savjesti što je postala hladna prema suprugu, što previše vremena provodi na poslu i odvojena od djece samo zato da bi što manje vremena bila s njim, i što ne može održati svoj uredan graðanski katolièki brak. Bojala se same sebe i bila nesretna što jedino nad emocijama nije mogla imati kontrolu.

Ðorða je sama sebi postala problem koji nije znala riješiti.
Sudbina ga je riješila umjesto nje. Na nimalo sretan naèin.

Kao i moja Najbolja, i Ðorða je u mom životu bila konstanta. Èak i u vrijeme dok smo jedva bile u kontaktu. Bila je dio mog života u vrijeme dok sam postajala osoba i žena. Nauèila me da ponekad stvarno nije bitno poznavati neèije intimne tajne da bismo tu osobu voljeli i poštovali. I uklonila moje posljednje predrasude i strahove prema ženama koje vole žene.
Svaki ponovni susret s njom bio je kao da smo se srele i juèer, i sada samo nastavljamo juèerašnji razgovor i druženje...
Zauzimala je posebno mjesto u mom životu i veæ mi strašno nedostaje.

I ljuta sam na nju. Jer me je napustila. A obeæala je da neæe. Nikad.

23.03.2009. u 02:29 sati | 18 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Dvaput zbogom

Famozni BB Mrkvica me proganja i stalno mi donosi nesreæu! Totalno sam uvjerena u to!
Ok, ne viðam ga baš svaki dan, ali poèela sam stalno nalijetati na njega, i nekako se uvijek dogodi da stvari krenu naopako kad ga sretnem.

Na primjer, da se u èetvrtak nije pojavio na partyju od 24 Sata, sigurna sam da bi veèer ostala do kraja dobra. Ali pojavio se, i veèer je krenula baš nekako naopako.

Ok, nije baš da sam bila nešto nabrijana na odlazak tamo. Kakav je, uostalom, to party koji se kiti v.i.p. prefiksom ako pozivnicu ima svaka lijeva šuša, ukljuèujuæi i mene?
Ali kako nikad ne propuštam priliku da se natankam besplatnim alkoholom i prekršim dijetu gomilom kanapea, tako je nisam propustila ni ovaj put.

A bila je ista gužva i isti ljudi kao i prošle godine...
Bili su i M People koje obožavam, i stvarno su dobro odsvirali svoje, ali meni se onda zbog njih baš nekako plesalo. A kako ne želim bit jedna od jedinih 10 budala u gomili koje plešu, a i došla sam s grupicom krepanih žena koje su odspavale pola sata nakon posla, zacementirale još jedan sloj maskare, obukle najmanje zgužvanu krpu u ormaru i dovukle se preko volje, tako sam se vukla za njima po dvorani i predvorju, probijala kroz gužvu, zalijevala èašom ljude oko sebe, bila zalijevana od strane tih istih ljudi, i svako malo utrpavala poneki Rocher u torbicu (da se naðe za doma. Ipak sam na dijeti, pa ne držim èokoladu doma. A i štedim, pa je ne kupujem...).
Srla sam i gomilu znanaca, ali u ovakvim pretjeranim gužvama žena jednostavno nema priliku proæi par rijeèi sa svima s kojima bi to htjela.

Na moju veliku radost, i Tereza Kesovija je bila tu. Ali, na jednako veliku žalost, ako je i bila pijana nije to nièim pokazivala. Dapaèe, ni teturala nije. U Splitu zna biti jako zabavna. A bila je poprilièno vesela i prošlo proljeæe na otvaranju Golden Sun casina u Libertasu u Dubrovniku (e to je bilo zabavno...). Event na kojem je prisutna Tereza Kesovija, a da se pritom ponaša sasvim prilièno, nikako nije dobar event. Bar ne za moja mjerila.

Kanapeiæi su me, iskreno, malo razoèarali. Oni sa sirom su bili bljutavi, ribljoj pašteti nikako nisam uspjela definirati porijeklo tj. ribu od koje je napravljena, grisini s pršutom su bili zgodni ali su me konobari s njima nekako zaobilazili u širokom luku...
Ok, pogaèice su bile super. I kanapeiæi s pršutom su bili ok... našlo se zanimljive hrane, o da, ali ništa što bi me sprijeèilo u kasnijem žaljenju što sam se nažderala gluposti.

A i peèatirali su me! Nekim groznim masnim peèatom!
Mrzim kad me netko peèatira na javnom mjestu i kad kasnije moram ribati fleku na zapešæu.
Zar je recesija tako stisnula da nisu mogli nabaviti nešto malo elegantnije, narukvice na primjer?

Ali kad se sve zamjerke maknu na stranu, zapravo je bilo skroz dobro.
24 Sata uvijek imaju najbolje partije, a srela sam i brdo ekipe.
Usput sam zadovoljila i svoju dugogodišnju potrebu za škicanjem Ede Boèkaja na javnim mjestima. A to moram uvijek kad ga negdje vidim, jer tako prokleto lièi na Chrisa Notha. Buduæi da je samo po sebi razumljivo da je Chris Noth (osim cipela) jedinik razlog zbog kojeg žena poput mene umire od sreæe na svako prikazivanje Seksa i Grada, onda je zapravo moja sreæa zbog prisustva dotiènog posve razumljiva...

Ali veèer tekla skroz ok dok nisam ugledala BB Mrkvicu, èijim pojavljivanjem se sve okrenulo naopaèke.

Prvo sam negdje u njegovoj blizini nabasala na svoju staru i nikad prežaljenu ljubav, Dizajnera, i njegovu užasno ružnu i muškobanjastu suprugu.Dizajner je bio moj prvi stvarno ozbiljni deèko u životu, moja prva duga veza, prva osoba s kojom sam kovala planove za buduænost i bila stvarno ljigava, još davno, tamo negdje kad sam ja imala 18 a on 25...
Nisu me smetale žene koje su došle nakon mene (a i ostali smo bili jako dobri prijatelji). Smeta me monstrum groznog lika i zastrašujuæeg karaktera kojeg je na kraju oženio!
I smeta me njena reakcija na našu komunikaciju. Navodno je glupan, nakon što me bio službeno upoznao s njom, rekao da sam ja bila najbolji blowjobber u njegovom životu, i onda je ona zakljuèila da joj se ne sviða da njen mužiæ uopæe na bilo kakav naèin komunicira sa mnom.
Informaciju sam dobila od njegove sestre, koja je sasvim sluèajno bila moja superfrendica još puno prije nego sam se dokopala njenog brata (a bila sam opsjednuta njime od 14-e godine, pa smo èekali da malo odrastem), tako da vjerujem da je istinita.
Doduše, u nekom drugom sluèaju ovo bi mi trebao biti kompliment. Ali nisam ga tako doživila. Pogotovo ako je to razlog zbog kojeg se on mora ponašati tako glupo kad je i ona prisutna…
Uostalom, smeta mi što moj bivši frajer ikome govori o mojim seksualnim vještinama! Pa èak i svojoj ženi! Ok, i ja okolo curama prièam o tome kakvi su (ili kakvi nisu) bili moji bivši, ali vjerujem da oni ne znaju što sam prièala o njima!!!
Priznajem da sam prije nekoliko godina, kad sam bila izviješæena o razlogu, dugo bila u iskušenju da mu poštom pošaljem bon s popustom za pušenje – prve dvije minute gratis!

Nakon toga sam srela svoju ružnu rodicu Izoperiranu Manekenku/Novinarku/TV Glupaèu, koja mi je u samo nekoliko minuta besmislenog samoljubivog monologa ubila sav optimizam i volju za životom.

Ali desert sam dobila na kraju.
Nedaleko od mene ugledala sam Oženjenog. U društvu supruge i nekakvih vrlo zanimljivih muškaraca koji su dobro izgledali u odijelima, praæenih grupicom poprilièno neuglednih žena.
Opæenito, cijelu veèer mi se èinilo da muškarci izgledaju puno bolje od žena. Tj. da ima brdo stvarno dobrih muških, a da su žene sve nekako prosjeène i neugledne, uz rijetke iznimke. Što je zapravo ok, jer da sam primjeæivala žene umjesto muškaraca morala bih posumnjati u svoju seksualnu orijentaciju, a buduæi da sam trenutaèno u jako zbunjujuæem životnom razdoblju, novi razlozi za preispitivanje mi uopæe nisu potrebni.
Dakle, on. Oženjeni.
Primjetio je i on mene.
Žena mu je, sreæom, bila okrenuta leðima meni.
Pogledali smo se dugo. On je namignuo i nasmiješio se, ja sam klimnula glavom i nasmiješila se, gledali smo se još jedno nevjerovatno dugih pola sekunde, i ja sam bila spremna otiæi kuæi.

Nakon svega – pogled.
Nije da sam oèekivala nešto više od toga u ovakvoj prigodi. Niti sam sama bila spremna dati više.
Zapravo, nisam oèekivala èak ni uzvratni kontakt oèima, kamoli komunikaciju gestom, pogledom… ovo je èak bilo i previše.
Ali, to je to.
Po nekakvoj zdravoj logici mi nikad nismo prekinuli, jer zapravo nikad nismo ništa ni zapoèeli. I tu se nemam što pitati i misliti… Bilo je i prošlo, od samog poèetka nije smjelo biti nikakvih emocija jer je bilo jasno da od cijele prièe neæe biti ništa. I nisam se zanosila nikakvim iluzijama jer sam cijelo vrijeme bila svjesna da se nemam èime zanositi.
Pa ipak… srce mi se osjeæa nekako malo slomljeno. Samo malo. Samo okrhnuto. No ipak…

Život bi bio puno jednostavniji da su boli srca jedini emotivni problemi s kojima se žena mora suoèavati u ovo teško vrijeme.
U noæi s petka na subotu preminuo je moj Dida.

Nije to bilo naglo i neoèekivano. Obzirom na njegovo fizièko stanje oèekivali smo da æe nas napustiti puno prije.
Ali Dida je bio tvrdoglav borac i ljubitelj života.
Godinama se borio s golemim tlakom, srèanim i moždanim udarima, dijabetesom i infekcijama. Zapravo nije imao vremena da umre. Uvijek jet u bila neka knjiga na kojoj je trebalo suraðivati, nekakav mjesni dogaðaj koji je trebalo popratiti… Prvo nije smio umrijeti prije Bake, jer kako bi ona, jedina ljubav njegovog života, ako on ode prije nje i ostavi je samu (o, lako bi matrijarhalna mužozlostavljaèka rospija od moje bake bez njega, puno lakše nego što je on bio bez nje!). Zatim su bili mjesni izbori. Pa pretposljednja knjiga. Zatim je bio jako kritièno, ali nije mogao umrijeti jer je za koji mjesec morao dobiti priznanje za životno djelo, a kako se ipak radilo o životnom djelu tako je Dida smatrao neukusnim da ga primi mrtav. Nakon toga su bili državni i predsjednièki izbori. Pa neki vrag na lokalnoj razini. Zatim je mala od moje rodice doživjela bizarnu i opasnu nezgodu u kojoj je jedva izvukla živu glavu, pa se Dida na brzinu oporavio od gadnog udara jer nije bilo baš zgodno da umre u trenutku kad se dijete bori za život i kad je cijela obitelj u panici zbog nje. Zatim su mu amputirali prste na nozi, ali nije bilo baš najzgodnije ni da tada umre (mada je bilo problema s gangrenom i rana od amputacije nije zarastala) jer su masline fantastièno rodile pa je obitelj imala previše posla s berbom…
I tako je uvijek nalazio neki rzlog zbog kojeg mu još nije bilo vrijeme.

Ovaj put su godine i stanje tijela bili jaèi od duha, i Dida nas je napustio u pristojnim 90-ima.

Zbog èega je, naravno, trebalo na brzinu spakovati nekoliko stvari u kofer i otiæi na Otok. Dostojno ispratiti Didu na onaj svijet, i suoèiti se sa gramzivom i krvoloènom najbližom rodbinom.
Ali to je veæ potpuno druga prièa…

18.03.2009. u 22:54 sati | 21 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

T-Com v/s Mrs. Robinson; Mrs. Robinson sreæe Casanovu; vino i suze u sjeni nevolja s T-Comom...

Kako je Najbolja veæ korisnik MaxTV-a i ne mora potpisivati ugovor na licu mjesta za adsl, prije mjesec dana smo nazvale službu za korisnike i zatražili MaxADSL.
Meni je to izrazito važno, jer mi je više puna pipa vukljarenja laptopa po lokalima s free wirelessom ili kraðe signala nevinim sustanarima (u rijetkim prilikama kad se pruži prilika za kraðu), a i glupi Simpa stick guta kune ko lud. Ovisnica sam, priznajem. O blogu, o Facebooku, o MySpaceu puno manje, zatim o Coolinariki, i opæenito o èaèkanju za nebitnim stvarima po netu.
A treba mi i za posao.
Ok, za posao mi treba veæinom samo zbog maila. Outlook na laptopu mi je namješten na mail B-ove firme, a ja sam preglupa da pregledam poslovnu poštu s nekog drugog kompjutera. Dobro, i malo lijena. Doduše, B me htio natovariti još i Blackberryjem, ali ja ne želim Blackberry – dosta mi je bilo terora stalne mail dostupnosti u dvije zadnje firme, a i što ako (tj. kad) pronaðem neki drugi posao i njemu ostane Blackberry s pretplatom viška? Dovoljno je što mi je preuzeo troškove mobitela. U svoju korist, doduše, jer sad kad dijelimo vpn može me satima ugnjetavati svojim ljubavnim problemima, i sve to za nula kuna. Po cijelu božju noæ...

Nego, da se vratim ja na moje muke po T-Comu.

Dakle, ljubazna teta je rekla da, buduæi da modem veæ imamo, trebamo samo prièekati da nam puste uslugu i pošalju username i lozinku. I da to možemo oèekivati kroz najdulje mjesec dana, ali kako nam ne treba dostavljati nikakvu tehniku stvar æe biti u funkciji za tjedan dana...

I tako sam èekala i èekala, i prošao je taj prvi tjedan, zatim još jedan, pa još jedan... I tako mjesec i još nešto kusur dana.

Prekjuèer sam nazvala službu za korisnike, i neka druga teta mi je rekla da zahtjev, koliko ona vidi, nikad nije zaprimljen!
Nakon malo svaðanja, otkriveno je da je ipak zaprimljen, ali nije proslijeðen dalje gdje je trebao biti proslijeðen.
Teta je rekla da æe biti riješeno do sutra, dala mi username, i rekla da se za password obratim službi za tehnièku podršku. Tehnièka mi je dala password i deèko je rekao da æe mi pustit uslugu, i da se lijepo spojim, konfiguriram modem pomoæu cd-a koji sam dobila s njim, i da je to riješena stvar.

Vraga riješena!
Isto je bilo i s glupim Simpa stickom, kojeg navodno samo gurneš u usb utor i on sve obavi sam, pa sam morala obilazit frendove!!!

Taman sam juèer mozgala kako da se pokušam spojit sama bez izazivanja veæe štete, kad je nazvao Mali da se pohvali da je dobio novi posao i poèinje odmah sutra, pa sam mu se požalila... I odmah je ponudio da doðe do mene i sredi stvar.

Naravno da sam se odmah obradovala! Em me Mali zove bez nekog konkretnog razloga, em se ponudio da odmah doleti pomoæi dami u nevolji! Zraka svjetla u mojoj tmurnoj svakodnevici!
Tako sam bar mislila nekih pola sata.
Dok nije nazvao da mi kaže da je na putu, treba li mi nešto donijeti, i može li sa njim doæi i njegova cura!
Njegova cura!
Cura!!!

Isti tren sam se poèela osjeæati kao kad sam zadnji put radila biskvit za Rigo Janczi, ono kad sam ubacila bijelanjke u èokoladnu smjesu i promiješala, i kad sam jednostavno znala da sam dvaput previše okrenula pjenjaèom i da nema šanse da mi se biskvit zbog toga digne kako treba, pa sam sve izlila u zahod i krenula iznova. Što nije nimalo lako, jer je trebalo naribati i rastopiti na pari novih 30 deka èokolade... Jednostavno nije imalo smisla pokušati, ubaciti stvar u peæ i nadati se da æe se nekim èudom ipak podignuti koliko treba, jer možda je moglo uspjeti, ali možda i nije, ali je veæa vjerovatnost bila ona za neuspjeh. A onako sam bar uštedila na struji, vremenu pripreme i, naravno, razoèaranju ako biskvit ipak ne ispadne ok.

Dakle, došao je Mali, i sa njim je došla njegova cura.
A ja sam se osjetila ko matora budala.
Ja, sa svoje 32 godine (ok, tek za mjesec i po dana, ali to je zapravo veæ 32 godine, pa eto...), svojim celulitom i tijelom koje æe uskoro poèeti podlijegati gravitaciji, svojim pametovanjem i presamodostatnim držanjem, svojom omanjom drogerijom u kupaonici kojom pokušavan zaustaviti vrijeme (bar na licu), svojim prizemnim humorom i glupim prièama, svojim... Gaaaaaaaaaaaah! Bolje da ne nabrajam!
Kako sam uopæe mogla pomisliti da bih nekom tako još mladom mogla biti zanimljiva pored svježe, mršave, lijepe, dražesne, simpatiène, pametne, nevine i životom ne previše taknute studentice iz imuæne familije?

Naivna babuskara Elle je i ovaj put samu sebe debelo prešla...
A što je najgore, cura od Malog mi se stvarno svidila.

Možda je to sa sviðanjem zapravo najobiènija samoobrana i samozaštita?
Ono, mala æe mi bit totalno super, i onda æu zatomit u sebi èinjenicu da mi je privlaèan njen deèko, jer ne želim još i grižnju savjesti, niti želim živjeti s nadom da bi mogla unesreæiti jedno tako simpatièno stvorenje...

A opet, ostaje èinjenica da je cura jako mlada.
U godinama je kad pred sobom ima puno veæi izbor frajera od, recimo, mene. Slobodnih, mislim. I ne ogrezlih u samodostatni samaèki život.
Uostalom, svi znamo kako veze u tim godinama rijetko potraju zauvijek...
Njenim godinama, mislim. Ne njegovim.

Ali, curu na stranu, opet sam u situaciji da nemam internet doma.

Prvo je ispalo da nisu pustili uslugu.
Onda su pustili uslugu, pa opet nije radilo.
Zatim smo opet zvali tehnièku podršku, pa je ispalo da neka starija žena nema pojma o èemu prièa.
Onda smo opet zvali, pa je neki frajer prekinuo vezu.
I tako nekih 6-7 puta, dok napokon nisu zakljuèili da možda s modemom nešto nije ok (??? Mislim, ako ne valjaju username i lozinka za modem koje su mi oni dali, onda je valjda od poèetka jasno!!!), i da æe mi danas ujutro poslati nekoga da vidi u èemu je stvar.
Jutros je oko 11 (a to veæ više nije jutro) opet nazvala neka teta i pitala da li sam pokušavala opet spojiti se, i jesam li uspjela.
Naravno da nisam! Pa što misli ona, da sam ja osnovala Microsoft, izmislila Google, u slobodno vrijeme radim na novom online rezervacijskom sustavu za Generalturist za 3g mobitele i štancam nove modele robotiziranih proteza za mozak s ultrašmultraturbolitijionmagnezij solarnim nanoèipovima??? Zaboga, pa ja ne znam novi mobitel spojit na kompjuter i ubacit slike i glazbu u njega!!! A kamoli nešto tako komplicirano kao što je to s tim Thomsonon i njegovim cd-om, kabelima i adslom!!!

Teta je rekla da æe mi se danas netko javit, i ako se ne javi do 3-4 sata, da opet nazovem.
Pa je naivna guska Elle opet nazvala, da bi ispalo da su tehnièari nešto kao napravili na centrali, tj. proèistili kanal. I da tu stoji da je problem riješen. Over and out.
Mamicu im kanal! Pa juèer smo još zakljuèili da u kanalu nije problem, ili èemu veæ!
Trebala sam frajera na licu mjesta, s novim Thomsonom, kao što su rekli!

Zatim sam dobila neki drugi broj, koji nije besplatan, i na kojem mi je neka totalno glupa žena pokušala objasniti kako sam zapravo ja ta koja je užasno glupa i nerazumna. I kako mi je to prva instalacija, pa moram èekati da mi se tehnièari jave kad budu mogli, a to može bit sutra, prekosutra ili za 3-4 tjedna. Jer ona ne zna, a ja sam glupa jer ne mogu shvatit...
Ok, ne baš tim rijeèima, ali svakako u tom kontekstu.
I usput mi napomenula da u logovima lijepo stoji da je moj problem uostalom jutros riješen.

Zatim sam ponovo zvala službu za korisnike, gdje me je neka (svaki put nova) žena opet uputila na onaj prošli broj.
Ovaj put nisam dobila glupaèu nad glupaèama, nego sasvim pristojnog deèka, koji mi je samo potvrdio da mu je kolegica totalna glupa krava (ne tim rijeèima, ali svakako je to bilo to), jer ovo što ja imam nije prva instalacija buduæi da veæ imam MaxTV i modem, nego tehnièki problem, i da se strpim koji dan da me tehnièari kontaktiraju.
Jer da imam problem tehnièke vrste prijavljen tek danas. Tj. 10 minuta prije našeg razgovora. Tj. prijavila ga je tek žena s kojom sam zadnjom razgovarala u službi za korisnike....

Na kraju je ispalo da sam cijeli prelijepi dan potrošila sjedeæi doma, prvo oèekujuæi navodnog tehnièara koji je navodno morao doæi do 3 ili 4 sata, a zatim se svaðajuæi oko sat vremena na telefon s gomilom glupaèa!!!

Ne želim ispast neka nabrijana krava. I sama sam radila u raznim službama za korisnike, i znam da ljudi èesto postanu psihopati kad njihov problem ne može biti riješen onoliko brzo koliko bi oni htjeli da bude riješen, ali ne sjeæam se da sam ikad bila puštena da radim prije nego što sam prošla temeljitu obuku, a bogami ni da su moji kolege bili toliko tupavi da ne mogu shvatiti kad im korisnik lijepo objašnjava u èemu je problem. Uostalom, svako neunošenje razgovora i problema u logove, ili èak i samo malo netoèan ili netemeljit unos, je rezultirao sankcijama i problemima po aljkavog djelatnika. A da ne spominjem da je svaki grozomorni klijent muèitelj uvijek bio u pravu, i da ako je npr. baba rekla da joj je reèeno da æe neko bit poslan na teren kad ona kaže, na kraju neko i bio odmah poslan na teren, mada tako nije zabilježeno u logovima...

Dakle, sad sam pod utjecajem višestruke frustracije.
Em nemam doma internet, em moja simpatija ima curu!

Danas me je nazvao da pita kako je prošla operacija modem, i umjesto da se radujem što ga zanima osjeæala sam se jadno.

A možda sam danas grozna jer me malo mori grižnja savjesti.
Opet sam na dijeti, a sinoæ sam se natakala vinom.
Ali radilo se o višoj sili; frend me zvao na nekakvu promociju vina u Saloon, i kako da ga odbijem?
Nisam dugo ostala, jedva sat i pol, zato jer sam i u Saloonu bila izložena stresu.

Naime, u jednom trenutku sam snimila Oženjenog.
Bio je tamo s par frendova, od kojih sam dvojicu upoznala u ulozi cure od Tugaljivog.
Jedan od te dvojice me je pogledao s prepoznavanjem i èak mahnuo, ali ja sam se pravila da ga nisam vidila.
Pa sam se ostatak vremena sakrivala od njihovih pogleda i moguæe komunikacije...
Sve dok se na putu prema wc-u nisam neplanirano našla oèi u oèi s Oženjenim. I Mahaèem.
Jako neugodna situacija.
Mahaè me, kao nonšalantno, pitao što ima s Tugaljivim, jesmo li se èuli u zadnje vrijeme...
Kako da ne! Luda sam ako svaki dan ne nazovem sve svoje bivše frajere i ne naprièam se s njima!
A Oženjeni me cijelo vrijeme probadao oèima i vrtio èašu u rukama...
I osjeæala sam se grozno.
Jer taman kad sam mislila da sam ga zakopala negdje duboko u šupu u kojoj èuvam sve svoje promašaje, ispalo je da zapravo uopæe nisam onako ravnodušna kao što sam mislila da sam napokon postala.
Još uvijek mi koljena klecaju kad sam u njegovoj blizini. Još uvijek mi od njegovog pogleda postaje vruæe i poèinjem prièati gluposti (ok, to možda i od vina kojeg sam konzumirala jako puno. Svaka pozivnica je naime imala 3 listiæa za 3 degustacije... a kako Z i TT na kraju nisu otišle sa mnom izvadila sam listiæe iz njihovih pozivnica i tako zapravo imala 9 besplatnih degustacija, a i frend mi je dao svoja dva, što je bilo 11, i dobila sam još jedan... ). A tek od njegovog dodira...
Kad sam napokon završila kratku besmislenu izmjenu informacija s Mahaèem i krenula prema wc-u, Oženjeni me neoèekivano primio za ruku i rekao Slušaj... Javim ti se, može?
Ma kako da ne!
Što on sebi umišlja uopæe?
Da može nonšalantno prekinut komunikaciju iz nenavedenih razloga, i onda odjednom ponovo uskoèiti nazad u moju svakodnevicu kao da je to razumljivo samo po sebi?
Odgovor bi još do prije dva tjedna bio Pa naravno da može!, s velikim smileyæem i srèekima iza uskliènika, ali kako sam sinoæ bila totalno nova žena, sva puna samopoštovanja i samokontrole, naravno da sam mu šapnula da može to svoje javljanje zabit sebi u dlakavo dupe, okrenula se na peti i otprašila ponosno, dignutog nosa... ravno u nekakvog strièeka kojeg sam skoro srušila i koji se dobro natopio vinom.

Doma sam se vratila sva jadna i pokisla.
Zapravo ucviljena.
Cvilila sam dok sam èekala taksi na Tuškancu, suzice su mi curile cijelo vrijeme vožnje, a kad me taksist pitao što mi je i može li mi pomoæi osjeæala sam se glupo jer plaèem u javnom prijevozu i zbog razloga zbog kojih plaèem, pa sam rekla da mi je umrla baka.
I onda sam se osjeæala još gluplje, jer je èovjek bio sav pun suæuti, a moja zadnja baka je umrla prije par godina!

Doma sam se bacila na proizvodnju gorkih krokodilskih suza.
Prvo sam plakala jer stvarno nemam sreæe s frajerima.
Jer mi se sviða Mali koji ima curu i 7 godina je mlaði od mene. Pa sam plakala jer, ma koliko se trudila, ipak nisam ravnodušna prema Oženjenom, a to mi sad u životu uopæe nije potrebno.
Zatim sam plakala jer sam bila u Saloonu, za koji me vežu uspomene na 90-e i jednu èudnu i davnu prièu.
Pa sam plakala jer mi je užasno dosadno ovih dana i jer želim neki drugi posao.
Pa mi je bilo bolno žao što sam ovo ljeto odrezala svoju dugu, dugu, dugu kosu...
Pa zbog gladnih u Africi, palestinaca pod bombama, svjetske krize i Dide na samrti.

A kad sam se dobro naplakala morala sam stavit brdo Decleorove hidratantne kreme od cvijetnih latica za podruèje oko oèiju, jer je opæepoznato da plakanje isušuje nježnu i osjetljivu periokularnu kožu, što uzrokuje prijevremene bore.

Ali osjeæala sam se puno lakše.
Ponekad je ženi potrebno samo da se dobro isplaèe, i svijet je odmah malo podnošljiviji.

Veèeras idem na nekakav party od 24 sata, nemam zapravo pojma na što idem. Nadam se da æe mi bit zabavno i da neæu nekim sluèajem nabasat opet na Oženjenog.
Iskreno, ne ide mi se nigdje.
Ali ako se sad prepustim crnim mislima, zatvaranju doma i utješnim suzama (koje izazivaju ovisnost o još plakanja, a bogami i katastrofalan ten i podbuhle oèi), postoji moguænost da upadnem u jako gadno i deprimirajuæe stanje koje nije nimalo poželjno sad kad je proljeæe na pragu...

12.03.2009. u 17:27 sati | 33 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Golema proljetna emotivna nedoumica

Nakon što sam poduzela sve da vikend sebi uèinim predivnim, i nakon što sam vjerovala da sam sebi vikend uèinila predivnim, osvanuo je ponedjeljak i odjednom sam shvatila da možda i nije sve tako divno.

Zapravo, trebalo bi bit divno, ali nije!
Bilo bi divno da sam, na primjer, 5 godina mlaða. Ili da, na primjer, na svijetu ne postoji jedna cura mlaða od mene. Ili... na primjer...
Ali polako, doæ æu i do toga.

Dakle, nakon što se cijela prièa s Oženjenim razvodnila, kao i neuspjeli pokušaj veze s Tugaljivim, moja je svakodnevica zbog nedostatka dogaðanja na emotivnom planu postala siva i jednolièna.

Ma koliko se trudila pokušati uspostaviti nekakvu vezu s Tugaljivim, divnim mladim muškarcem koji ne samo da se stvarno trudio i bio potpuno fokusiran na to da sa mnom uspije, nego je i lista njegovih karakteristika bila totalno savršena, jednostavno nisam mogla.

S druge strane, ma koliko se ja trudila ostati emotivno angažirana oko Oženjenog jer je taaaaaaako prokleto dobar i predmet žudnje... hm...
Ostaje èinjenica da mi je zapravo bilo teško priznati samoj sebi da me više intrigiralo to što je takav komad bio zapeo baš za mene, nego što sam zapravo bila zainteresirana za njega.
Drugim rijeèima, godio je mom egu.
Tj, samo razvodnjavanje komunikacije me èak nije ni nešto posebno dirnulo.

Zato sam odluèila opet, po ne znam koji put, okrenuti novu stranicu u životu i popratiti promjenu stava promjenama na sebi. I promjenama u svom društvenom životu.
Više se družiti sa curama. Više izlaziti vani. Ponovo krenuti na dijetu. Biti pozitivnija kad izlazim vani i ne oèekivati odmah katastrofu od veèeri i sve naopako. Manje gunðati. Više se smijati. Ponovo biti pjenušavo veselo šampanjsko stvorenje koje voli cijeli svijet, i kojeg cijeli svijet voli.
Teška odluka i težak zadatak.

U petak sam otišla na frizuru i trudila se biti sva dotjerana, pozitivna i krasna, a naveèer sam izašla do Ritza sa Z, K i TT. Izdržala sam èak do ponoæi. Tj. punih 45 minuta bez prigovaranja, gunðanja, pretjeranog opijanja i/ili dosaðivanja.
U subotu sam cijeli dan provela u šetnjama i na kavama s curama, trudila se biti dobro raspoložena. Naveèer smo imale slatki mali tulumèiæ kod Z, nakon kojeg smo svratile do Aquariusa. Odlièna house glazba, nešto poznatih i dragih ljudi, puno plesanja, i èak sam izdržala do 3. Bez pretjeranog opijanja i/ili dosaðivanja.
Èak sam ubacila i silikonske jastuèiæe u cipele, da izbjegnem bolna stopala i mrzovolju izazvanu njima.
Srela sam neke drage ljude s kojima sam se družila prije par godina intenzivno, i nisu me prepoznali. Zapamtili su me kao mišiæavog i umjetno preplanulog komada s tamnom kosom do pola leða i šiškama, karakteristièno duboko dekoltirane odjeæe. Nikad nisam nosila ništa drugo osim traperica, uskih, jako niskog struka. Ili minjaka i haljinica. A za izlaske u klubove uvijek oskudne topiæe, po moguænosti bez naramenica, ili nabrane a duboko izrezane. Goleme naušnice, puno svjetlucavog make upa, brdo zlatnih ili srebrnih detalja, i vjeèna inspiracija lookom Jennifer Lopez. Tako da ih je stvarno iznenadila okruglasta blijeda plavuša kratke kose, u širokim crnim hlaèama i crnoj svilenoj bluzi širokih rukava do lakta, pokrivenog vrata... bez dekoltea! Bez imalo dekoltea! S umjerenom kolièinom šminke i jako diskretnim nakitom. Godine...
Moj stari frendovi B i Lj kažu da sam im ljepša ovakva. Kao, prije sam izgledala uniformirano. Sad moj izgled odaje nekakav karakter, kažu deèki.
Ali ja kažem: fuj karakter! Želim izgledati kao sve ostale našprancane mlade superzgodne cure, pa taman bila totalni klon!

A nedjelju sam doèekala bez mamurluka.
Èak sam uspjela ustati u podne i osjeæati se svježe i vedro. Popiti kavu u Yabanima u kvartu (ili se to kaže u Yabaniju? Još ne kužim...).

Pristala sam i na odlazak u prirodu.
Za mene odlazak u prirodu znaèi spucati se sportsko-šminkerski, u ružièasto-smeðu Baby Phat trenerku (sa zlatno-smeðom leopard podstavom u kapuljaèi i logom od kristaliæa na leðima) ili onu modru plišanu Juicy Couture (ali ta mi nije baš jako draga), metalizirane tamnosive Lacoste ili tamnomodre Guess gradske tenisice i kratku bijelu M. Miller pernatu jaknicu s golemim bijelim krznom na kapuljaèi, nabaciti bijelu Dieselovu sportsku torbicu, goleme tamne naoèale, puno sjajila na usne i bronzera na lice, dovesti se autom do Žbirca na Baèvicama ili, u ovom sluèaju, parkirati na Jarunu, i zatim sjesti na sunce pred omiljeni kafiæ, piti kavu, èitati novine, traèati s babama i lijenèariti cijelo popodne. Eventualno promijeniti kafiæ svakih nekoliko sati.
Tj. tako bi izlazak u prirodu izgledao da sam npr izašla s Najboljom, TT ili nekom drugom postavom.
Samo što je Z imala neke druge planove.
A ni mene sreæa nije služila s garderobom.
Naime, nisam planirala prirodu za vikend pa sam u subotu naveèer ubacila trenerke u mašinu, a u nedjelju još nisu bile suhe jer sam ih prekasno izvadila.
Kako sam jedine traperice u kojima mogu disati i u kojima ne izgledam ko kamion navuèen u kondom oprala s trenerkama, ostala mi je samo suknja od jeansa. I debele najlonke. Na ravne èizme. I kaput, jer bijela jaknica nije izgledala baš lijepo uz ovu kombinaciju.
Ali ne bi me bila briga za to što sam izgledala stvarno bezveze da sam mogla onako pošteno i ljudski doæi autom do cilja i onda sjesti na štekat.
O neeeee...
Z je, naime, do mene došla biciklom, i s namjerom da mi otšetamo na tu kavu PJEŠKE!!! Od ulaza na Jarun na Vrbanima, pa sve do Aquariusa! Pješke!
Ok, uputile smo se pješke, ja tako ružno i neprilièno odjevena, Z sva nabrijana na šetnju, a oko nas gomila ljudi koja šeta gore-dolje... ljudi na rolama, ljudi s biciklama, ljudi s psima, ljudi s djecom, gdjegod se okrenem sami ljudi oko mene, ljudi lijevo i desno, ljudi na sve strane...
Grozno!
I još gore kad sam skužila da sam obukla èarape koje su se rastegnule u struku.
Cijelim sam putem psovala u sebi jer mi je bilo užasno neudobno.
Struk hulahopa mi je, naime, bio u razini klitorisa, a prepone na pola bedara!

A Z je cijelo vrijeme veselo i neoptereæeno skakutala uz mene, u neuglednoj sivoj Nike trenerci (najružnijoj na svijetu!), najbezveznijoj jakni ikad i šugavim kožnim tenisicama.
Sva zadovoljna jer me je preveslala za šetnju!

Pred Aquariusom smo, sreæom, srele D i V, koje su bile pametnije od mene i Z. Em su izgledale dolièno (ako ito uopæe može izgledati dolièno u FILI I LOTTU!!! Grozno! Da je bar Reebok ili Adidas...), em su došle AUTOM! Otkriæe èega mi je instant skinulo kamen sa srca.
A bile su i u društvu jaaaaako zgodnih frajera. Što mi je svakako popravilo ostatak dana...

Sve u svemu krasan dan, kojeg mi nije uspjela pokvariti ni ružna odjeæa, ni gnjavež s prokletim èarapama, ni pretjerana kolièina prisilnog hodanja koje nisam planirala u društvu najneuglednije odjevene žene na svijetu.
I koji je okrunjen fenomenalnom jumbo pizzom iz novootkrivene pizzerije Peci Bokun, uz buljenje u Dirty Dancing, hipnotizirano micanje glavom u ritmu kukova Patricka Swayzea, i ronjenje suza na Time Of My Life...

Pretvaram se u pozitivnu osobu, dakle. Koja zna uživati u malim, jednostavnim stvarima, koja nedjeljom HODA u èoporu uz vodu, i koja može preživjeti dan u dubokoj divljoj prirodi odjevena u besmislenu i nepriliènu odjeæu.

Doduše, sinoæ je u planu bio i susret s Malim, koji mi je morao vratit kompjuter. Popravljen, oèišæen od napadaèa, dotjeran i poboljšan.
Nakon cijelog popodneva dogovaranja, ispalo je da Mali nije mogao stiæi. Pa smo dogovorili susret za danas.
A ja sam otkrila da sam zapravo jaaaaaako napeto išèekivala taj susret. S Malim.

Ne znam ni kako ni zašto, jednostavno se dogodilo da sam poèela razmišljati o Malom.

A to što sam poèela osjeæati potpuno je drugaèije od onog što sam osjeæala kad su Oženjeni i Tugaljivi bili u pitanju.
Prema Oženjenom sam osjeæala èistu, golu, divlju, sirovu požudu. I usto sam bila fascinirana njegovim fenomenalnim izgledom, nevjerovatnim tijelom, samouvjerenim držanjem, ljubavnièkim vještinama, i upornošæu koju je pokazivao mjesecima dok me napokon nije postavio u horizontalu.
Ali ni u jednom mi trenutku nije srce zakucalo brže kad sam pomislila na njega npr. u kompletnoj odjeæi i bez velièanstvene erekcije, ili u nekoj svakodnevnoj situaciji...
Kod Tugaljivog me fascinirao njegov besprijekoran pedigre, u kombinaciji s besprijekorno sreðenim životom, besprijekornim izgledom, besprijekornim ugledom, besprijekornim entuzijazmom kad sam ja u pitanju, i opæenito njegova savršenost, primjerenost, dobroæudnost i bivanje idealnom prilikom za udaju u svakom pogledu.
I dok moje frendice još uvijek duboko žale za njim, ja zapravo osjeæam olakšanje što sam ga se riješila. I znam da nisam luda što sam pustila da mi klizne iz šaka.

Mali je roðak deèka od Najbolje, Tajkuna. U tom sam ga kontekstu i upoznala.
Zapravo, na prvi pogled mi je izgledao kao potpuno neprimjetan stvor. Obièan plavi deèko s naoèalama... Ni po èemu posebno uoèljiv, jedan od onih koji se ne istièu ni po èemu. Èak sam mislila i da je stariji nego što jest.
Ali mislim da sam zapravo veæ na tom prvom susretu, tj. na toj kratkoj kavi, na neki èudan naèin poželjela da kava potraje malo dulje, još bar pola sata, još 15 minuta, još samo malo, jer mi je njegovo društvo bilo na taj èudan naèin... ugodno.
Nakon toga zredalo je oš nekoliko usputnih susreta i druženja, uvijek u nekoj kombinaciji s Najboljom, i svaki put sam mislila kako je deèko baš ugodan mada zapravo ni po èemu poseban, ali eto ugodan, i da bi bilo baš lijepo da još ne ide doma...
Ali, naravno, nisam bila svjesna da mi se Mali polako i sasvim nenamjerno uvlaèi pod kožu...

A kako sam i mogla?
Napokon, ne udovoljava niti jednom mom kriteriju!
Kao prvo, objektivno gledano, Mali možda ima skroz fini pedigre, vozi opaki auto, ne mora brinuti nizašto u životu, ali je potpuno neugledan. I plav! A ja sam žena kojoj srce zakuca jaèe za crnim muškarcima! (osim, naravno, Oženjenog Asistenta s faksa i Prevrtljivog Vodenjaka s Maksimira, ali o Oženjenom Asistentu sam veæ i previše rekla, a Prevrtljivi Vodenjak s Maksimira je veæ potpuno druga prièa...).
Osim toga, kao drugo, Mali je 7 godina mlaði od mene! Njemu je 25 (mada, veæ sam spomenula, ponašanjem, izgledom i prièom odaje dojam zrelog 28-godišnjaka. Najmanje).
I treæe, ali ne i najmanje bitno, Mali ima curu! Ozbiljnu vezu...

A opet, mada sve okolnosti vrište da se držim podalje, ima nešto u Malom što me strašno... ne znam da li bih to nazvala privlaèenjem.
Ali mislim da sam na najboljem putu da se zaljubim.
Nakon užasno dugo vremena.

U njegovom društvu se osjeæam ugodno.
Previše ugodno.
Zabavan je, nasmijava me, pametan je, bistar i presladak na neki èudan naèin. Mada ima to skroz obièno okruglo lice, besmislenu frizuru, tijelo koje sasvim oèito nije vidjelo ni sporta ni teretane, naoèale i look dosadno dobrog deèka.
Ali èak i da nije zabavan, i èak i da nije takva èudna i besmislena kombinacija totalnog geeka i zlatnog deèka iz fine familije, Mali je – zauzet! I 7 godina mlaði od mene!

Ne znam zašto mi odjednom to sad u njegovom sluèaju smeta.
To što je frajer u vezi nikad mi nije predstavljalo problem. Ustalom, ti zauzeti su obièno i najuporniji.
Ili što je mlaði od mene – ovo ljeto sam bez problema konzumirala klinca (ali klinca samo godinama... Samo godinama...) 11 godina mlaðeg od sebe i ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da to možda i nije bilo tako lijepo od mene...
A ne bi bio ni prvi bezveznio fini deèko u mojoj karijeri. Još od srednje škole uživam tjerati fine mamine sinove u kvar...

Uostalom, nisam èak ni sigurna želim li ga strpati u krevet! Zar je seks stvarno postao jedino zbog èega bih morala željeti blizinu odreðenog muškarca?
Zapravo se želim što je moguæe više i èešæe družiti s njim!
Ugodno se osjeæam kad je tu, kad prièamo, kad se smijemo, kad izmigolji iz tog svog oklopa dobrog deèkiæa i kad otkrijem da mali vrag i u njemu èuèi...
Ili kad na primjer skužim da imamo potpuno istu definiciju vikend-boravka u prirodi (popodnevni alkohol na betonskoj terasi kafiæa uz vodu, do kojeg smo se dovezli autom)...
Doduše, i umrem od srama kad Mali izjavi da u životu nije vidio kompjuter toliko pun virusa i crva kao što je moj laptop...
Sviða mi se kako se smije, sviða mi se kako prièa, sviða mi se njegov naèin razmišljanja, sviða mi se previše toga kod njega da bih se osjeæala sigurno i naèisto sa samom sobom...

Jer Mali je od mene mlaði 7 godina.
I Mali ima curu.
A meni odjednom to – smeta!

Još gore, zbunjuje me!
Zadnji put sam se osjeæala ovako prije ohoho godina, kad sam upoznala Nezakonitog. Poèelo je kao osjeæaj ugode kad je u blizini i želja da se ti kratki susreti na kavama u širokom društvu nikad ne završe...
Tada uopæe nisam razbijala glavu time osjeæa li i on isto, niti pokušavala protumaèiti njegove rijeèi, eventualne poglede ili govor tijela... Samo sam htjela da taj blaženi ugodni osjeæaj ne prestane nikad...

Ali Mali je mlaði od mene 7 godina!
I Mali ima curu...

10.03.2009. u 00:19 sati | 18 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Užasi korizme i sveopæa ogrezlost u dosadi...

Primjetila sam da sam u posljednje vrijeme postala jako mraèna i negativna. Mrzovoljna i mizantropièna. Grintava i kenjkava.
Frendice se žale na mene, pas se žali na mene, a i postovi su mi prestrašni.

Zato sam se odluèila prebaciti na pozitivnije razmišljanje i postati totalno pozitivna osoba.

Jer, prema Tajni, ovakva kakva sam samo prizivam negativne misli i negativne dogaðaje u svoj život.

Ali osjeæam se usamljeno. Pogotovo otkako je B javio da ipak dolazi tek iduæi tjedan jer ima brdo posla doma, a da Austriju odgaða do daljnjeg.
To s Austijom je u stvari divno! Zapravo, ne baš 100% divno jer sam propustila H&M, ali nije baš ni da sam nešto strašno nabrijana na H&M u ovom trenutku.
Ionako ne bi imala èime kupit još neke crne ili sive hlaèe, niti par puloveriæa...

Vrijeme je da se suoèim s èinjenicom: ja sam totalno na rubu bankrota.
Toliko loše stojim s novcem da je to više nego sramota za jednu ženu mojih godina! I sasvim pristojnih primanja!
Jutros sam, naime, prvi put nakon ne znam koliko mjeseci zatražila na bankomatu ispis stanja raèuna. Otkako je u petak došao novi Maestro izbjegavam ispis... Ma, inaèe ga izbjegavam, ali ne baš toliko uporno kao posljednjih par mjeseci.
Dakle, bankomat izbacio papiriæ, ja bacila pogled, i umalo što mi gastritis instant nije postao èir na želucu!
Prestrašno!
Nemoguæe!
Zapravo, skroz moguæe.

Najgore od svega je bilo to što su me u autu èekale TT i Jen, nabrijane na ranojutarnji obilazak outleta, i što sam morala odbiti.
Mislim, ko je vidio odlazak u obilazak outleta bez moguænosti da u istima nešto i potrošim? Èak i ako bih potrošila na nešto što košta manje od 100 kuna?

Sva jadna sam se vratila doma, pokupila laptop i odvukla u Me Gustu u kvartu (i tu imam besplatan wireless), u nadi da æe me brza tura po Facebooku malo razvedriti, a i morala sam pregledati B-ove mailove i magnetski nakit na akciji u Glorija Shopu.
Kad tamo novo neugodno iznenaðenje!
Navikla sam èim se ulogiram prvo poviriti na profil Oženjenog, da vidim što je radio u posljednje vrijeme, kad ono - zid mu zatvoren!!!
Mogu vidjeti slike, info, sve ostalo osim walla!
Prokl!
Mrzim kad mi netko èije me aktivnosti kopkaju onemoguæi pristup istima!
Ok, nije onemoguæio samo meni, a pretpostavljam da ima i sasvim dobar razlog, ali... neeeeee... Ne želim! Treba mi uvid u njegove dnevne aktivnosti na Faceu! Strašno mi treba! Što æu sad?!? Kako æu sad!?!

Zatim me nazvala Mama. Jedini Dida koji mi je još ostao na ovome svijetu je jako loše i vrlo je vjerovatno da æemo uskoro imati i još jedan sprovod...
Nije da veæ dugo ne oèekujemo da se to dogodi. Mada je Dida žilav i superizdržljiv, pogotovo kad se uzme u ubzir da je dijabetièar-amputirac s tlakom kojeg ni Blanka Vlašiæ ne bi mogla preskoèit, i da je Dida veæ dobro zagazio u 90-u.
Ali Dida je, unatoè tome što mu tijelo otkazuje, još uvijek potpuno priseban, lucidan, i radi na ovaj put sigurno posljednjoj struènoj knjizi na kojoj æe bit suradnik (u ovome životu)
Ok, ni njemu se baš nešto više pretjerano ne živi, ne otkako je ostao bez noge do koljena, ali zna li on kako je meni? Ostao mi je samo on, od svih djedova i baka!.

Dovoljno da se osjetim ko zadnja hrpa jada na svijetu.

Inaèe, nije da je to neki osjeæaj od juèer.
Veæ danima se osjeæam pokislo i bezvoljno. I depresivno.
Kiša me uništava, a manjak ozbiljnih obaveza zatupljuje.
Do petka sam relativno besposlena. Sve moje cure su po cijeli dan na poslu, a ono malo njih koje ne rade su prezauzete jezivo prizemnim aktivnostima kao što su trošenje i cjelodnevno metiljanje po kavama. Mada i kod njih primjeæujem veæ lagani zamor.

A i sezona ljubavnih tegoba je zamrla. Kao da odjednom nikoga više ne tište nikakvi problemi, i niko više nema potrebu za mojom velièanstvenom mudrošæu i utjehom...

Kao da je Korizma na svih poèela utjecati psihièki.

Nadala sam se da æe mi TT praviti društvo ovih dana, ali od nje nikakve koristi. Ako ne kupuje onda sjedi doma.
Njen dragi je, naime, pao i polomio se.
Zapleo se nogom u pojas dok je izlazio iz auta i ljosnuo na nos (slomljen), pritom se doèekao na desnu ruku (i slomio zglob iste), a pri padu je i išèašio kuk noge koja je ostala zapetljana u pojasu.
Tako da sad leži doma i cmizdri po cijele dane, dok mu TT kuha kokošje juhice, peèe kolaèe, i po cijeli dan gleda filmove s Clintom Eastwoodom i Johnom Wayneom.
Ako se i naðemo na kratkoj kavi ili se èujemo na telefon, sve o èemu je sposobna prièati (osim metoda ublažavanja bolova) je kako su kaubojski filmovi najveæe otkriæe u njenom dosadašnjem životu...
Hm... Do juèer je bila alergièna na njih. Ali nek joj bude.

Jen je još beskorisnija od nje.
Nakon što se vratila iz Milana s privjeskom. Muškim privjeskom.
Ne samo da je ostala kod moje frendice dulje od 5 dana koliko je bilo planirano, i što je postala najbolja prijateljica na svijetu s MOJOM prijateljicom (s kojom se sad èuje svakodnevno, èešæe nego sa mnom!), nego se slizala s kolegom od njenog zaruènika!
Tako da je u Lilinom stanu u ponedjeljak neoèekivano osvanuo gost kojeg joj je Jen zaboravila spomenuti.

Gost se zove Khaled, i neobièno je plavokos za jednog Khaleda.
Frajer je, naime, porijeklom nizozemac, kojeg je usvojila fina obitelj muslimanskog porijekla, koja se nakon nešto vremena preselila u Italiju...
Inaèe sam navikla na iznenaðenja kad je Jen u pitanju, pogotovo kad se radi o neobiènim ljudima oko nje. Ali tipièni blijedunjavi ružièasti visoki nizozemac krumpirastog nosa, graðen kao kobasa bez struka s nogama iksericama, s onom totalno bezveznom crvenkasto-blond kosom (koja meni uvijek nekako vuèe na zelenkasto!) i vodnjikavim žuto-plavim oèima ispod bezbojnih trepavica, koji šeta unaokolo u pretjerano uskim dizajnerskim trapericama i ljubièastim muškim èizmicama od brušene kože, ima ženstvenije šalove od mene, miriše ko hodajuæa parfumerija, ima romantièno tursko ime i govori teènim milaneškim talijanskim, je i za mene previše zbunjujuæ.
Što je najneshvatljivije od svega, Khaled èak nije ni gej!!! Niti je njegov odnos s Jen seksualne prirode (u što još uvijek odbijam vjerovati. Ipak je moja rodica Jen u pitanju).
Khaled se bavi rabljenim skupim automobilima, rastavljen je i ima troje djece, a još nema 30 godina.
Khaled ima nevjerovatno dotjeranu frizuru, nokti su mu toliko ispolirani da u njima mogu popravljati šminku, i opæenito je jaaaaaaako... paaaaa... ne znam.
Zbunjuje me.

Lile je prvo lagano ispalila na živce suoèena s iznenaðenjem na svom kauèu. Ali kako je njen stan ionako velik i prazan a ona po cijele dane na poslu, na kraju je ipak dopustila da Jen zadrži novu igraèku na tjedan dana (toliko naime Khaled može najdulje ostati u Hrvatskoj).

Tako da sad Jen dane provodi s novim ljubimcem i upoznaje ga s èarima grada kojeg ni sama ne poznaje.

Osim toga, jen je promijenila i boju kose.
Povadila je naramke ekstenzija, ošišala se na bob i pofarbala u blond.
Buduæi da je plavuša postala od brinete, kosa joj još uvijek ima pomalo crvenkastu boju. Tako da ona i Khaled, oboje strahovito visoki i s kroniènim nedostatkom struka, s tim glupavim crvenkastim frizurama izgledaju kao nekakvi èudni blizanci.
Nije da joj stoji loše, ali ja se nikako ne mogu naviknuti na Jen kao plavušu. Zato jer je oduvijek bila brineta, a njena tamnokaramel superdugaèka kosa s medenim odsjajem i nekoliko razbacanih svjetlijih pramenova je jednostavno bila prekrasna.

M je užasno zaposlenih zadnjih dana (ipak se on bavi modom, a moda je jako nepredvidiva).
A S1 æe neko vrijeme bit doma, na kombinaciji bolovanja i godišnjeg.

S1 je, naime, napokon skupila novce, podigla kredit da nadožunta ostatak koji joj fali, i obraèunala se s mrskim neprijateljima koji joj veæ 34 godine zagorèavaju život.
Drugim rijeèima, S1 je bila u shoppingu kod plastièara.
Promijenila je nos, bradu i uši.

Ok, to za uši mi je još i shvatljivo, dapaèe, više nego shvatljivo.
Moja prijateljica je oduvijek imala goleme i klempave uši. Sloniæ Dumbo meets princ Charles. Zbog kojih cijeli život nosi raspuštenu i nakovrèanu kosu, ili trake u kosi (koje, kako zgodno, navuèe preko uški). Ili nisko zavezani rep, s kosom zategnutom preko ušiju da ih prilijepi uz glavu.
Vremenom je S1 postala vrhunski majstor kamuflaže, tako da niko oko nje ko je ne zna dugo i intimno zapravo nema pojma što ona krije pod kosom.
Ali nos i brada...
Ok, S1 ima malo velik nos. i malo orlovski. I izraženu bradu, malo isturenu van. Ali ne toliko da bi bila ružna. Dapaèe, ima jako markantno i zanimljivo lice. A frajerima se oduvijek sviðala takva kava jest.

Tj. kakva je bila. Sa svime što je imala.
I što od ponedjeljka više nema.

Doduše, nemam pojma kako æe izgledati ubuduæe.
Trenutaèno ima zavoje oko brade, omotan, napunjen i oblijepljen nos, nateèene usne, glavu ko bundeva, i dva ljubièastomodra polumjeseca ispod oèiju.
Jedva govori, umire u bolovima i jede kašice.
Užasno je asocijalana i samo bi spavala i gledala tv.
I ne osjeæa se spremnom uskoro se vratiti na posao. Jer je tek sad shvatila da æe poprilièno vremena biti nateèena i bezveze.
S1 se dugo pripremala za posjet plastièaru. Izmeðu ostalog i gledanjem Extreme Makeovera na tv-u. Samo što je na tv-u izgledalo da to brže zarasta i splašnjava. I svakako da manje boli.
Nadam se da je ovo njen prvi i zadnji plastièni shopping u životu.

A ja sam usamljena i jadna.
Ok, radim doma. Ili odvuèem posao u kafiæ pa radim u kafiæu. Ali raditi doma nije isto kao i raditi negdje konkretno.
Gotovo da patim za normalnim radnim mjestom, normalnim radnim vremenom, normalnim radnim stresom koji izaziva probavne tegobe, opadanje kose i nesanicu. Za ljudima koji se meðusobno ogovaraju i svaðaju, rokovima koji se ne poštuju, komplikacijama, nedostatkom slobodnog vremena i uredskim flertom.
S druge strane, o ovakvom neèem sanjarim još od prvog dana svog radnog staža.
Niko mi ne sjedi za vratom, ne gnjavi, ne podmeæe, ne ogovara, ne uvaljuje mi svoj posao... Imam vremena za sebe, šef mi je najbolji prijatelj, upoznajem neobiène ljude, nagraðivana sam lijepim i skupim darovima...
Mogu spavati do kad mi se spava (mada ujutro ustajem kad i Najbolja, u 7), mogu prekinuti sve što radim da bih pogledala Oprah i sapunicu, mogu raditi rašèupana i u pidžami, viðati se s prijateljima...

Pa zašto onda nisam sretna?

Zar sam stvarno u ovih 10 godina otkako radim (uz iznimku pet mjeseci zaruka s Nesuðenim, kad sam oèajavala doma i pospremala za njim, i dva mjeseca na kraju prošle godine) izmutirala u tipiènu stresoradoholièarku koja pada u depresiju kad je niko ne ugnjetava?

Ili je sve to zbog glupe i dosadne kiše koja veæ danima pada i ne prestaje, ne prestaje, ne prestaje...

05.03.2009. u 12:13 sati | 19 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Depresivno - anticelulitni post u kojem ogoljujem svoju nesretnu dušu do potkožnog tkiva...

Veljaèa je oduvijek bila poprilièno ružan mjesec za mene.

Èinjenica je da ne volim veljaèu. Iz nekoliko razloga.

Prvi razlog su rasprodaje. Tako divne i povoljne, rasprodaje i lijevo i desno, rasprodaje na sve strane, a ja se redovno oporavljam od prosinaèkog manijakalnog blagdanskog trošenja, pa se ne mogu prepustit trošenju kakvo inaèe zaslužujem.

Drugo, jer su svi u veljaèi nekako jadni i nesretni. Oduvijek. Valjda još od vremena studija, kad je veljaèa bila rezervirana za sjedenje doma i štrebanje, nervozu zbog ispita, nalijevanje kavom po cijele noæi, krvave oèi i indigo podoènjake. I pusti grad, jer pola ekipe doma štreba a druga polovica ni ne ide vani jer zna da neæe biti one prve polovice...
Tako da pretpostavljam da svi kroz te dvije do èetiri (tj. sedam, ako æemo se držati hrvatskih standarda) godine studija razviju neku vrstu Pavlovljevog refleksa kad je veljaèa u pitanju...

Treæe, ni vrijeme veljaèi baš ne ide u prilog.
Meni ove godine pogotovo. Jer da sam htjela južinu, buru i šiloko ostala bih doma gdje bar imam pravu stvar, a ne bježala u Zagreb, gdje me umjesto snijega doèekala zatupljujuæa klima kakvu sam mogla imati i doma. I to jadan kontinentalni surogat.
Juèer sam mislila da æu crknut od glavobolje. Dan sam preživila od kauèa do kauèa, šopajuæi se Brufenima od 600 miligrama i buljeæi u Style tv u polumraènom dnevnom boravku.
Èak je i pas bio koma!

Sreæom, imala sam tablete...
Joj što ja volim tablete! Razne lijekove za razne vrste problema! Progutaš, zaliješ tekuæinom, i odoše tegobe svake vrste!
Iskreno, mislim da ne postoji veæi fan farmaceutske industrije od mene!
Naravno, volim i ostala pomagala u obliku pastile, kapsule, film-tablete, komprese, sirupa, otopine... Vitamine, minerale, homeopatske pripravke, sredstva za mršavljenje, podizaèe i spuštaèe raspoloženja, uspavljivaèe, aktivatore metabolizma, droge za kosti i mišiæe, hormone i sredstva za ljepotu, sredstva za dreniranje, nadomjestke voæa i povræa u èarobnoj boèici... Mmmm...
Just ask me, znam sve o svemu, i SVE koristim! Kod mene SVE djeluje! Valjda zato jer duboko vjerujem u SVAKI proizvod koji koristim!
Moja frendica TT (koja je btw. završila psihologiju pa me stalno analizira) kaže da sam ja živuæi dokaz za djelovanje placebo efekta, ali ni ona nije ništa bolja od mene sa svojom opsesijom aromaterapijom, Bachovim kapima (meni je uvalila neki Rescue Remedy koji je smiješala, navodno je to od nekakvog cvijeæa mada meni izgleda i ima okus kao destilirana voda, ali ima nešto u tome...), magnetima, shiatzu masažom, jogom, zenom, akupunkturom i spiritualizmom...
Doduše, netko mi je jednom rekao da bi mi jetra do sada morala biti velièine one u slona, ali koga briga - sigurno nije u gorem stanju od pluæa.

Dakle, veljaèa.
Sreæom da je gotova.
Bar kalendarski, mada se meni ne èini da mi je od subote išta bolje.

Valjda to ima neke veze s izlaskom od petka.

Taman kad sam odluèila da sam prestara za izlaske u klubove i da od sada izlazim samo u Me Gusta i Yabani (to su birtijetine za babe i muške komade u kvartu, jako dobar izbor muškaraca), ili šetam s psom po prirodi (èitaj: po pokakanim krpicama travnjaka po kvartu), Z i K su na mene izvršile nevjerovatan pritisak da u petak odemo u Sirup.
Što me jako zaèudilo jer je ovaj put Z bila ona koja je vršila pritisak da se ide van, a ja ona koja je htjela sjediti doma i igrati Pictionary.
Z je inaèe vrhunski partibrejker i mizantropièna ostajaèica doma, otkazivaèica u zadnji èas, spavaèica do 3 popodne i kraljica asocijalne mrzovolje.

Ja sam inaèe jako komotna osoba u odreðenim godinama, navikla na odreðene standarde, a izlazak sa K i Z nikako nije podrazumijevao komod ni standarde na koje sam navikla.
Jer kad se spoji okolnost da je kraj mjeseca i da su nam svima trima financijske zalihe na samom rubu nedozvoljenog minusa sa èinjenicom da su se one dvije odluèile uništiti alkoholom, ostaje zakljuèak da van ne idemo s autom.
A kako smo s lovom bile jadne, plus nismo imale zagarantirane žrtve za prijevoz doma, tako je jedino riješenje bilo da do Zavrtnice odemo tramvajem, i onda se vratimo taksijem...
Što možda ne bi bilo tako grozno da iz njihovog stana nismo izašle debelo iza ponoæi.
I gadno se posvaðale oko odlaska na noæni tramvaj.
Prvo zato jer ja nisam bila pijana ko šlapa ko one, pa me nije bilo baš briga za to što æu svoju lijepu odjeæu povlaèiti po tramvaju.
Uostalom, jedva sam i do njih došla. U èizmicama gležnjaèama koje sam posudila od S1, s ubojitom tankom petom i kamikaznim potplatom. Uvrebala sam neke momke u kvartovskom kafiæu da me prebace do njihovog stana na Jarunu, i to mi je bilo dovoljno pješaèenja za jednu veèer.

Nakon što smo se dobro naèekale noænog tramvaja, meni je puko film pa sam otplazila do bankomata, izvadila nešto kuna i zvala prokleti taksi. Za kojeg je operater rekao da dolazi za 5 minuta. U meðuvremenu nam je pobjegao noæni tramvaj. Zatim smo, umjesto pet, èekale taksi dobrih 20 minuta.
Kad smo se napokon dokopale Radnièke i Sirupa (koji mi, iskreno, nikako nije drag), bila sam veæ toliko izgnjavljena i umorna da sam trgnula pivo (koje inaèe mrzim), i tek se onda sjetila da sam zapravo odluèila da neæu konzumirat alkohol jer sam bila puna Brufena (glavobolja me muèila tek u nedjelju. U petak je bila rijeè o menstrualnim bolovima), i to je bio kraj svake moguænosti za dobro raspoloženje...

Osim toga, raspoloženje mi je splasnulo i kad sam skužila da je prva osoba koju sam snimila za šankom onaj grozni Mrkvica iz BB-a!

Posljednja dva mjeseca sam razvila pravu klinièku mrkvofobiju! Gdje god se okrenem nalijeæem na njega, a totalno mi nije drag. Zbog BB-a. I Rine. BB sam uostalom i gledala samo zbog njega i Rine, jer mi je Rina bila super i navijala sam za to da se on zapravo totalno zateleba u nju a da ona shvati da je jadan pa da ga otkanta, i to pred oèima cijele perverzne nacije, a umjesto toga se dogodilo sve grozno što se moglo dogodit...

Dakle, kao da nije dosta to što svaki put kad uðem u KIC nabasam na njega, nego je još i prošli petak bio za šankom u G baru s nekom plavušom, i onda još i ovaj petak za šankom u Sirupu... Nekidan sam èekala tramvaj na Trgu i nabasala na njega... Gaaaaaah!
Od svih moguæih kvaziceleba iz polusvijeta mene mora proganjat baš onaj najantipatièniji!!!

Što je najgore, u Sirupu su svi bili jaaaaako mladi, i skoro svi maskirani, pa sam se osjeæala užasno glupo i neprilièno u svojim širokim sivim hlaèama, šminkerskim cipelama i prozirnoj svilenoj tunici s pojasom koja taaaaako odgovara izlasku na neka skroz druga mjesta, ali je ovdje cijela kombinacija bila užasno staraèka i out of place.
A i odjednom sam se u prozirnom i grudnjaku osjeæala užasno debelo...
Kad me frend pitao zašto se nisam maskirala odgovorila sam mu O, ali jesam! U mršavu gospoðu! I otišla za šank po još alkohola.

Sreæom, Z i K su se složile da je u Sirupu koma, pa su odluèile da odemo negdje drugdje ali blizu, npr. u Fly.
Loš izbor.
Jer sam morala tih 4-5 minuta odhodati! Pješke!
I još lošije jer smo usput skužile da Mekdrajv još radi, pa sam morala za njima po hranu.
A nema goreg poniženja kad tri vrhunski spucane cure U GODINAMA, pješke èekaju u redu izmeðu auta!!! Mislim, zar to ne rade samo srednjoškolci i studenti bez poštenog prijevoza? TO je definitivno najpatetièniji prizor ikad!

Ali, to nije sve.
O, neeeee....
Kad smo napokon proždrle sladoledni kolaè na klupici, dok je rosica uništavala moju pažljivo opeglanu frizuru i probijala kroz staraèke osteoporotiène kosti, cure su odluèile da je bolje da uhvatimo slijedeæi noæni i odemo u centar. U Ritz!
O, ne!
Bila sam toliko neugodno iznenaðena promjenom plana da mi je kutija sa srcima od pohanog ementalera ispala na pod! I srca se prosula po istom...
Em sam ostala bez hrane za dušu, em mi se NIKAKO nije tandrkalo noænim tramvajem do centra!
Ali kako mi je iscurila baterija od mobitela pa nisam mogla zvat taksi, a cure su bile bolesno šparno raspoložene, tako nije bilo druge nego prihvatiti sudbinu i prepustit se daljnjem tijeku dogaðaja u nadi da æe se veæ dogoditi nešto lijepo što bi mi popravilo noæ.

Ali nije.
Ostatak veèeri sam provela loèuæi Long Island Ice Tea (pet alkohola u jednom! Pet!) u Ritzu, sva mrzovoljna sama za stolom, dok su cure lepršale unaokolo u maniri pravih društvenih leptiriæa.
I buljila sva zelena od zavisti u mršavu i uvijek taaaaaako diiiivno odjevenu Jelenu Veljaèu.
Zašto je ona tako mršava i ima svu tu divnu odjeæu koja joj tako dobro stoji?
Zašto se ona pojavi na istom mjestu n a kojem sam i ja svaki put kad se totalno loše osjeæam, i onda mi još nabije par gadnih kompleksa...Zašto JA nisam Jelena Veljaèa???
Mislim, osobno nemam ništa protiv nje. Ni ne poznajem je.
Ali želim izgledati kao ona!

Sreæom, iskopala sam nešto poznatih ljudi, meðu njima i frenda I koji se spremao doma, pa me je prebacio kuæi (mada stanuje na skroz drugom dijelu grada), tako da je muèna veèer ipak dovoljno brzo završila.

Više nikad neæu iæi vani!
Dosta mi je do kraja života!
Od sada idem samo u kino, na veèere i kuæna druženja!

U subotu su mi moji iz doma poslali još nešto garderobe, buduæi da sam ozbiljno bacila sidro u Zagrebu, a u svemu što imam sam se pojavila veæ milijun puta.

Nakon što sam pregledala èizme i cipele odluèila sam ih veæinu podijeliti curama.
Ionako su sve u savršenom stanju.
Pitam se kako sam uopæe po cijele dane funkcionirala na tolikim petama?
Hm, možda zato jer nisam bila osuðena na javni prijevoz... A svaki dan sam se kroz 8 sati kretala jedino od ureda do ureda na istom katu, eventualno do marketing skladišta, dok je najdulja ruta bila onih 250 metara od porte do birtije za pauzu...
A veæina odjeæe mi je bezobrazno tijesna. Još uvijek.
I užasno sumorna.
Osim veèernjih haljinica.
U kojima izgledam ko Aleksandra Grdiæ u onom crvenom užasu sa sinoænjeg Red Carpeta - trbušasto i debelo! U najboljem sluèaju i uz asistenciju steznog bodija bacam na Oprah. Osim u onima empire kroja, u kojima se bokovi i dupe izgube, ali zato izgledam trudno i sisato.

Sreæom, moja najdraža ljubièasta pletena tunika mi stoji još uvijek ok.
Barem mi je tako izgledalo dok sam se gledala u zrcalu u subotu prijepodne. Dok subotu popodne nisam u King Crossu srela muža od stare frendice. Gurao je kolica, izgledao sretno i veselo. Prièao o bebici i kako je divno biti tata... I ja sam bila sretna i vesela zbog njega.
Sve dok me nije odmjerio u struku i pitao imam li i ja nešto lijepo njemu za priopæit, ili....
Gaaaaah!
Nisu pomogle ni isprike, ni izjave da izgledam baš lijepo i zdravo popunjeno, a to što je i njegova ženica na poèetku trudnoæe dobila tako lijepe obrašæice i zaokruglila se u licu pa je on mislio, meni nije zvuèalo nimalo utješno!
Misliti je drek znati!
A on je specijalac, i sigurno nema problema s vidom!

Napokon je postalo i službeno: ja sam debela.
Postala sam debela žena.
Golema krmaèa puna celulita, gromada sala s èvarcima koji kipe iz odjeæe...
Ne smijem se više smijati u javnosti, jer onda moje debelo lice izgleda još deblje!
Za godinu-dvije æu tražit hlaèe u Dorothy Perkins, Eleni Miro... Maxi Pokeru!
Muškarci više neæe za mene govorit da sam seksi i komad! Poèet æe me doživljavat kao onu simpatiènu debelu frendicu cure koja im se sviða... Pozivat æe me vani samo da bi se raspitivali o mojim prijateljicama, ili možda èak i iz sažaljenja! I za opkladu! Ono, daj sto eura jer sam povalio golemog debelog komada!
Možda æu se prestat šminkat i dotjerivat, ili æu postat sklona straviènoj vreæastoj odjeæi u psihodeliènim bojama...
Ostarit æu sama i debela, nakon što se pretvorim u èudakinju sklonu ezoterici, u nekoj šarenoj suknji od indijskog pamuka i golemim nogama punim vena!

A možda to ipak neæe bit kraj života za mene?
Možda bi bilo dobro da nauèim èitati iz karata? Tarot, visak, kristali?
Ljudi ipak nekako više vjeruju debelim vraèarama... Možda bi mogla poèet nosit turbane s ljubièastim i zelenim perjem, purpurni ruž i brdo šalova? To bi izgledalo dobro na televiziji... Obojit kosu u crno, prekvarcat se do boje æevapa, uzet neko egzotièno ime, npr. Dona Remedios ili Madame Isolda, poèet govorit španjolskim naglaskom i stvarno napravit karijeru na EzoTv, unatoè konfekcijskom broju 46 (mislim, to još uvijek nije moj konfekcijski broj, ali nikad se ne zna, kako sam krenula...)?

U meðuvremenu, ne preporuèujem Afroditinu kremu 2u1 od Garcinije (ma što ta garcinija bila...).
Jutros sam je kupila u ljekarni i namazala bedra i dupe s njom, i nakon 2 minute sve je bilo crveno, užareno i peklo je.
Sutra æu pokušat s Guamovom. Hladnom. Bez termoefekata!
Možda naruèim onu stvar za trbušnjake na tv-u?

02.03.2009. u 11:47 sati | 30 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.