Golema proljetna emotivna nedoumica

Nakon što sam poduzela sve da vikend sebi uèinim predivnim, i nakon što sam vjerovala da sam sebi vikend uèinila predivnim, osvanuo je ponedjeljak i odjednom sam shvatila da možda i nije sve tako divno.

Zapravo, trebalo bi bit divno, ali nije!
Bilo bi divno da sam, na primjer, 5 godina mlaða. Ili da, na primjer, na svijetu ne postoji jedna cura mlaða od mene. Ili... na primjer...
Ali polako, doæ æu i do toga.

Dakle, nakon što se cijela prièa s Oženjenim razvodnila, kao i neuspjeli pokušaj veze s Tugaljivim, moja je svakodnevica zbog nedostatka dogaðanja na emotivnom planu postala siva i jednolièna.

Ma koliko se trudila pokušati uspostaviti nekakvu vezu s Tugaljivim, divnim mladim muškarcem koji ne samo da se stvarno trudio i bio potpuno fokusiran na to da sa mnom uspije, nego je i lista njegovih karakteristika bila totalno savršena, jednostavno nisam mogla.

S druge strane, ma koliko se ja trudila ostati emotivno angažirana oko Oženjenog jer je taaaaaaako prokleto dobar i predmet žudnje... hm...
Ostaje èinjenica da mi je zapravo bilo teško priznati samoj sebi da me više intrigiralo to što je takav komad bio zapeo baš za mene, nego što sam zapravo bila zainteresirana za njega.
Drugim rijeèima, godio je mom egu.
Tj, samo razvodnjavanje komunikacije me èak nije ni nešto posebno dirnulo.

Zato sam odluèila opet, po ne znam koji put, okrenuti novu stranicu u životu i popratiti promjenu stava promjenama na sebi. I promjenama u svom društvenom životu.
Više se družiti sa curama. Više izlaziti vani. Ponovo krenuti na dijetu. Biti pozitivnija kad izlazim vani i ne oèekivati odmah katastrofu od veèeri i sve naopako. Manje gunðati. Više se smijati. Ponovo biti pjenušavo veselo šampanjsko stvorenje koje voli cijeli svijet, i kojeg cijeli svijet voli.
Teška odluka i težak zadatak.

U petak sam otišla na frizuru i trudila se biti sva dotjerana, pozitivna i krasna, a naveèer sam izašla do Ritza sa Z, K i TT. Izdržala sam èak do ponoæi. Tj. punih 45 minuta bez prigovaranja, gunðanja, pretjeranog opijanja i/ili dosaðivanja.
U subotu sam cijeli dan provela u šetnjama i na kavama s curama, trudila se biti dobro raspoložena. Naveèer smo imale slatki mali tulumèiæ kod Z, nakon kojeg smo svratile do Aquariusa. Odlièna house glazba, nešto poznatih i dragih ljudi, puno plesanja, i èak sam izdržala do 3. Bez pretjeranog opijanja i/ili dosaðivanja.
Èak sam ubacila i silikonske jastuèiæe u cipele, da izbjegnem bolna stopala i mrzovolju izazvanu njima.
Srela sam neke drage ljude s kojima sam se družila prije par godina intenzivno, i nisu me prepoznali. Zapamtili su me kao mišiæavog i umjetno preplanulog komada s tamnom kosom do pola leða i šiškama, karakteristièno duboko dekoltirane odjeæe. Nikad nisam nosila ništa drugo osim traperica, uskih, jako niskog struka. Ili minjaka i haljinica. A za izlaske u klubove uvijek oskudne topiæe, po moguænosti bez naramenica, ili nabrane a duboko izrezane. Goleme naušnice, puno svjetlucavog make upa, brdo zlatnih ili srebrnih detalja, i vjeèna inspiracija lookom Jennifer Lopez. Tako da ih je stvarno iznenadila okruglasta blijeda plavuša kratke kose, u širokim crnim hlaèama i crnoj svilenoj bluzi širokih rukava do lakta, pokrivenog vrata... bez dekoltea! Bez imalo dekoltea! S umjerenom kolièinom šminke i jako diskretnim nakitom. Godine...
Moj stari frendovi B i Lj kažu da sam im ljepša ovakva. Kao, prije sam izgledala uniformirano. Sad moj izgled odaje nekakav karakter, kažu deèki.
Ali ja kažem: fuj karakter! Želim izgledati kao sve ostale našprancane mlade superzgodne cure, pa taman bila totalni klon!

A nedjelju sam doèekala bez mamurluka.
Èak sam uspjela ustati u podne i osjeæati se svježe i vedro. Popiti kavu u Yabanima u kvartu (ili se to kaže u Yabaniju? Još ne kužim...).

Pristala sam i na odlazak u prirodu.
Za mene odlazak u prirodu znaèi spucati se sportsko-šminkerski, u ružièasto-smeðu Baby Phat trenerku (sa zlatno-smeðom leopard podstavom u kapuljaèi i logom od kristaliæa na leðima) ili onu modru plišanu Juicy Couture (ali ta mi nije baš jako draga), metalizirane tamnosive Lacoste ili tamnomodre Guess gradske tenisice i kratku bijelu M. Miller pernatu jaknicu s golemim bijelim krznom na kapuljaèi, nabaciti bijelu Dieselovu sportsku torbicu, goleme tamne naoèale, puno sjajila na usne i bronzera na lice, dovesti se autom do Žbirca na Baèvicama ili, u ovom sluèaju, parkirati na Jarunu, i zatim sjesti na sunce pred omiljeni kafiæ, piti kavu, èitati novine, traèati s babama i lijenèariti cijelo popodne. Eventualno promijeniti kafiæ svakih nekoliko sati.
Tj. tako bi izlazak u prirodu izgledao da sam npr izašla s Najboljom, TT ili nekom drugom postavom.
Samo što je Z imala neke druge planove.
A ni mene sreæa nije služila s garderobom.
Naime, nisam planirala prirodu za vikend pa sam u subotu naveèer ubacila trenerke u mašinu, a u nedjelju još nisu bile suhe jer sam ih prekasno izvadila.
Kako sam jedine traperice u kojima mogu disati i u kojima ne izgledam ko kamion navuèen u kondom oprala s trenerkama, ostala mi je samo suknja od jeansa. I debele najlonke. Na ravne èizme. I kaput, jer bijela jaknica nije izgledala baš lijepo uz ovu kombinaciju.
Ali ne bi me bila briga za to što sam izgledala stvarno bezveze da sam mogla onako pošteno i ljudski doæi autom do cilja i onda sjesti na štekat.
O neeeee...
Z je, naime, do mene došla biciklom, i s namjerom da mi otšetamo na tu kavu PJEŠKE!!! Od ulaza na Jarun na Vrbanima, pa sve do Aquariusa! Pješke!
Ok, uputile smo se pješke, ja tako ružno i neprilièno odjevena, Z sva nabrijana na šetnju, a oko nas gomila ljudi koja šeta gore-dolje... ljudi na rolama, ljudi s biciklama, ljudi s psima, ljudi s djecom, gdjegod se okrenem sami ljudi oko mene, ljudi lijevo i desno, ljudi na sve strane...
Grozno!
I još gore kad sam skužila da sam obukla èarape koje su se rastegnule u struku.
Cijelim sam putem psovala u sebi jer mi je bilo užasno neudobno.
Struk hulahopa mi je, naime, bio u razini klitorisa, a prepone na pola bedara!

A Z je cijelo vrijeme veselo i neoptereæeno skakutala uz mene, u neuglednoj sivoj Nike trenerci (najružnijoj na svijetu!), najbezveznijoj jakni ikad i šugavim kožnim tenisicama.
Sva zadovoljna jer me je preveslala za šetnju!

Pred Aquariusom smo, sreæom, srele D i V, koje su bile pametnije od mene i Z. Em su izgledale dolièno (ako ito uopæe može izgledati dolièno u FILI I LOTTU!!! Grozno! Da je bar Reebok ili Adidas...), em su došle AUTOM! Otkriæe èega mi je instant skinulo kamen sa srca.
A bile su i u društvu jaaaaako zgodnih frajera. Što mi je svakako popravilo ostatak dana...

Sve u svemu krasan dan, kojeg mi nije uspjela pokvariti ni ružna odjeæa, ni gnjavež s prokletim èarapama, ni pretjerana kolièina prisilnog hodanja koje nisam planirala u društvu najneuglednije odjevene žene na svijetu.
I koji je okrunjen fenomenalnom jumbo pizzom iz novootkrivene pizzerije Peci Bokun, uz buljenje u Dirty Dancing, hipnotizirano micanje glavom u ritmu kukova Patricka Swayzea, i ronjenje suza na Time Of My Life...

Pretvaram se u pozitivnu osobu, dakle. Koja zna uživati u malim, jednostavnim stvarima, koja nedjeljom HODA u èoporu uz vodu, i koja može preživjeti dan u dubokoj divljoj prirodi odjevena u besmislenu i nepriliènu odjeæu.

Doduše, sinoæ je u planu bio i susret s Malim, koji mi je morao vratit kompjuter. Popravljen, oèišæen od napadaèa, dotjeran i poboljšan.
Nakon cijelog popodneva dogovaranja, ispalo je da Mali nije mogao stiæi. Pa smo dogovorili susret za danas.
A ja sam otkrila da sam zapravo jaaaaaako napeto išèekivala taj susret. S Malim.

Ne znam ni kako ni zašto, jednostavno se dogodilo da sam poèela razmišljati o Malom.

A to što sam poèela osjeæati potpuno je drugaèije od onog što sam osjeæala kad su Oženjeni i Tugaljivi bili u pitanju.
Prema Oženjenom sam osjeæala èistu, golu, divlju, sirovu požudu. I usto sam bila fascinirana njegovim fenomenalnim izgledom, nevjerovatnim tijelom, samouvjerenim držanjem, ljubavnièkim vještinama, i upornošæu koju je pokazivao mjesecima dok me napokon nije postavio u horizontalu.
Ali ni u jednom mi trenutku nije srce zakucalo brže kad sam pomislila na njega npr. u kompletnoj odjeæi i bez velièanstvene erekcije, ili u nekoj svakodnevnoj situaciji...
Kod Tugaljivog me fascinirao njegov besprijekoran pedigre, u kombinaciji s besprijekorno sreðenim životom, besprijekornim izgledom, besprijekornim ugledom, besprijekornim entuzijazmom kad sam ja u pitanju, i opæenito njegova savršenost, primjerenost, dobroæudnost i bivanje idealnom prilikom za udaju u svakom pogledu.
I dok moje frendice još uvijek duboko žale za njim, ja zapravo osjeæam olakšanje što sam ga se riješila. I znam da nisam luda što sam pustila da mi klizne iz šaka.

Mali je roðak deèka od Najbolje, Tajkuna. U tom sam ga kontekstu i upoznala.
Zapravo, na prvi pogled mi je izgledao kao potpuno neprimjetan stvor. Obièan plavi deèko s naoèalama... Ni po èemu posebno uoèljiv, jedan od onih koji se ne istièu ni po èemu. Èak sam mislila i da je stariji nego što jest.
Ali mislim da sam zapravo veæ na tom prvom susretu, tj. na toj kratkoj kavi, na neki èudan naèin poželjela da kava potraje malo dulje, još bar pola sata, još 15 minuta, još samo malo, jer mi je njegovo društvo bilo na taj èudan naèin... ugodno.
Nakon toga zredalo je oš nekoliko usputnih susreta i druženja, uvijek u nekoj kombinaciji s Najboljom, i svaki put sam mislila kako je deèko baš ugodan mada zapravo ni po èemu poseban, ali eto ugodan, i da bi bilo baš lijepo da još ne ide doma...
Ali, naravno, nisam bila svjesna da mi se Mali polako i sasvim nenamjerno uvlaèi pod kožu...

A kako sam i mogla?
Napokon, ne udovoljava niti jednom mom kriteriju!
Kao prvo, objektivno gledano, Mali možda ima skroz fini pedigre, vozi opaki auto, ne mora brinuti nizašto u životu, ali je potpuno neugledan. I plav! A ja sam žena kojoj srce zakuca jaèe za crnim muškarcima! (osim, naravno, Oženjenog Asistenta s faksa i Prevrtljivog Vodenjaka s Maksimira, ali o Oženjenom Asistentu sam veæ i previše rekla, a Prevrtljivi Vodenjak s Maksimira je veæ potpuno druga prièa...).
Osim toga, kao drugo, Mali je 7 godina mlaði od mene! Njemu je 25 (mada, veæ sam spomenula, ponašanjem, izgledom i prièom odaje dojam zrelog 28-godišnjaka. Najmanje).
I treæe, ali ne i najmanje bitno, Mali ima curu! Ozbiljnu vezu...

A opet, mada sve okolnosti vrište da se držim podalje, ima nešto u Malom što me strašno... ne znam da li bih to nazvala privlaèenjem.
Ali mislim da sam na najboljem putu da se zaljubim.
Nakon užasno dugo vremena.

U njegovom društvu se osjeæam ugodno.
Previše ugodno.
Zabavan je, nasmijava me, pametan je, bistar i presladak na neki èudan naèin. Mada ima to skroz obièno okruglo lice, besmislenu frizuru, tijelo koje sasvim oèito nije vidjelo ni sporta ni teretane, naoèale i look dosadno dobrog deèka.
Ali èak i da nije zabavan, i èak i da nije takva èudna i besmislena kombinacija totalnog geeka i zlatnog deèka iz fine familije, Mali je – zauzet! I 7 godina mlaði od mene!

Ne znam zašto mi odjednom to sad u njegovom sluèaju smeta.
To što je frajer u vezi nikad mi nije predstavljalo problem. Ustalom, ti zauzeti su obièno i najuporniji.
Ili što je mlaði od mene – ovo ljeto sam bez problema konzumirala klinca (ali klinca samo godinama... Samo godinama...) 11 godina mlaðeg od sebe i ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da to možda i nije bilo tako lijepo od mene...
A ne bi bio ni prvi bezveznio fini deèko u mojoj karijeri. Još od srednje škole uživam tjerati fine mamine sinove u kvar...

Uostalom, nisam èak ni sigurna želim li ga strpati u krevet! Zar je seks stvarno postao jedino zbog èega bih morala željeti blizinu odreðenog muškarca?
Zapravo se želim što je moguæe više i èešæe družiti s njim!
Ugodno se osjeæam kad je tu, kad prièamo, kad se smijemo, kad izmigolji iz tog svog oklopa dobrog deèkiæa i kad otkrijem da mali vrag i u njemu èuèi...
Ili kad na primjer skužim da imamo potpuno istu definiciju vikend-boravka u prirodi (popodnevni alkohol na betonskoj terasi kafiæa uz vodu, do kojeg smo se dovezli autom)...
Doduše, i umrem od srama kad Mali izjavi da u životu nije vidio kompjuter toliko pun virusa i crva kao što je moj laptop...
Sviða mi se kako se smije, sviða mi se kako prièa, sviða mi se njegov naèin razmišljanja, sviða mi se previše toga kod njega da bih se osjeæala sigurno i naèisto sa samom sobom...

Jer Mali je od mene mlaði 7 godina.
I Mali ima curu.
A meni odjednom to – smeta!

Još gore, zbunjuje me!
Zadnji put sam se osjeæala ovako prije ohoho godina, kad sam upoznala Nezakonitog. Poèelo je kao osjeæaj ugode kad je u blizini i želja da se ti kratki susreti na kavama u širokom društvu nikad ne završe...
Tada uopæe nisam razbijala glavu time osjeæa li i on isto, niti pokušavala protumaèiti njegove rijeèi, eventualne poglede ili govor tijela... Samo sam htjela da taj blaženi ugodni osjeæaj ne prestane nikad...

Ali Mali je mlaði od mene 7 godina!
I Mali ima curu...

10.03.2009. u 00:19 sati | 18 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.