Golema proljetna emotivna nedoumica

Nakon što sam poduzela sve da vikend sebi učinim predivnim, i nakon što sam vjerovala da sam sebi vikend učinila predivnim, osvanuo je ponedjeljak i odjednom sam shvatila da možda i nije sve tako divno.

Zapravo, trebalo bi bit divno, ali nije!
Bilo bi divno da sam, na primjer, 5 godina mlađa. Ili da, na primjer, na svijetu ne postoji jedna cura mlađa od mene. Ili... na primjer...
Ali polako, doć ću i do toga.

Dakle, nakon što se cijela priča s Oženjenim razvodnila, kao i neuspjeli pokušaj veze s Tugaljivim, moja je svakodnevica zbog nedostatka događanja na emotivnom planu postala siva i jednolična.

Ma koliko se trudila pokušati uspostaviti nekakvu vezu s Tugaljivim, divnim mladim muškarcem koji ne samo da se stvarno trudio i bio potpuno fokusiran na to da sa mnom uspije, nego je i lista njegovih karakteristika bila totalno savršena, jednostavno nisam mogla.

S druge strane, ma koliko se ja trudila ostati emotivno angažirana oko Oženjenog jer je taaaaaaako prokleto dobar i predmet žudnje... hm...
Ostaje činjenica da mi je zapravo bilo teško priznati samoj sebi da me više intrigiralo to što je takav komad bio zapeo baš za mene, nego što sam zapravo bila zainteresirana za njega.
Drugim riječima, godio je mom egu.
Tj, samo razvodnjavanje komunikacije me čak nije ni nešto posebno dirnulo.

Zato sam odlučila opet, po ne znam koji put, okrenuti novu stranicu u životu i popratiti promjenu stava promjenama na sebi. I promjenama u svom društvenom životu.
Više se družiti sa curama. Više izlaziti vani. Ponovo krenuti na dijetu. Biti pozitivnija kad izlazim vani i ne očekivati odmah katastrofu od večeri i sve naopako. Manje gunđati. Više se smijati. Ponovo biti pjenušavo veselo šampanjsko stvorenje koje voli cijeli svijet, i kojeg cijeli svijet voli.
Teška odluka i težak zadatak.

U petak sam otišla na frizuru i trudila se biti sva dotjerana, pozitivna i krasna, a navečer sam izašla do Ritza sa Z, K i TT. Izdržala sam čak do ponoći. Tj. punih 45 minuta bez prigovaranja, gunđanja, pretjeranog opijanja i/ili dosađivanja.
U subotu sam cijeli dan provela u šetnjama i na kavama s curama, trudila se biti dobro raspoložena. Navečer smo imale slatki mali tulumčić kod Z, nakon kojeg smo svratile do Aquariusa. Odlična house glazba, nešto poznatih i dragih ljudi, puno plesanja, i čak sam izdržala do 3. Bez pretjeranog opijanja i/ili dosađivanja.
Čak sam ubacila i silikonske jastučiće u cipele, da izbjegnem bolna stopala i mrzovolju izazvanu njima.
Srela sam neke drage ljude s kojima sam se družila prije par godina intenzivno, i nisu me prepoznali. Zapamtili su me kao mišićavog i umjetno preplanulog komada s tamnom kosom do pola leđa i šiškama, karakteristično duboko dekoltirane odjeće. Nikad nisam nosila ništa drugo osim traperica, uskih, jako niskog struka. Ili minjaka i haljinica. A za izlaske u klubove uvijek oskudne topiće, po mogućnosti bez naramenica, ili nabrane a duboko izrezane. Goleme naušnice, puno svjetlucavog make upa, brdo zlatnih ili srebrnih detalja, i vječna inspiracija lookom Jennifer Lopez. Tako da ih je stvarno iznenadila okruglasta blijeda plavuša kratke kose, u širokim crnim hlačama i crnoj svilenoj bluzi širokih rukava do lakta, pokrivenog vrata... bez dekoltea! Bez imalo dekoltea! S umjerenom količinom šminke i jako diskretnim nakitom. Godine...
Moj stari frendovi B i Lj kažu da sam im ljepša ovakva. Kao, prije sam izgledala uniformirano. Sad moj izgled odaje nekakav karakter, kažu dečki.
Ali ja kažem: fuj karakter! Želim izgledati kao sve ostale našprancane mlade superzgodne cure, pa taman bila totalni klon!

A nedjelju sam dočekala bez mamurluka.
Čak sam uspjela ustati u podne i osjećati se svježe i vedro. Popiti kavu u Yabanima u kvartu (ili se to kaže u Yabaniju? Još ne kužim...).

Pristala sam i na odlazak u prirodu.
Za mene odlazak u prirodu znači spucati se sportsko-šminkerski, u ružičasto-smeđu Baby Phat trenerku (sa zlatno-smeđom leopard podstavom u kapuljači i logom od kristalića na leđima) ili onu modru plišanu Juicy Couture (ali ta mi nije baš jako draga), metalizirane tamnosive Lacoste ili tamnomodre Guess gradske tenisice i kratku bijelu M. Miller pernatu jaknicu s golemim bijelim krznom na kapuljači, nabaciti bijelu Dieselovu sportsku torbicu, goleme tamne naočale, puno sjajila na usne i bronzera na lice, dovesti se autom do Žbirca na Bačvicama ili, u ovom slučaju, parkirati na Jarunu, i zatim sjesti na sunce pred omiljeni kafić, piti kavu, čitati novine, tračati s babama i lijenčariti cijelo popodne. Eventualno promijeniti kafić svakih nekoliko sati.
Tj. tako bi izlazak u prirodu izgledao da sam npr izašla s Najboljom, TT ili nekom drugom postavom.
Samo što je Z imala neke druge planove.
A ni mene sreća nije služila s garderobom.
Naime, nisam planirala prirodu za vikend pa sam u subotu navečer ubacila trenerke u mašinu, a u nedjelju još nisu bile suhe jer sam ih prekasno izvadila.
Kako sam jedine traperice u kojima mogu disati i u kojima ne izgledam ko kamion navučen u kondom oprala s trenerkama, ostala mi je samo suknja od jeansa. I debele najlonke. Na ravne čizme. I kaput, jer bijela jaknica nije izgledala baš lijepo uz ovu kombinaciju.
Ali ne bi me bila briga za to što sam izgledala stvarno bezveze da sam mogla onako pošteno i ljudski doći autom do cilja i onda sjesti na štekat.
O neeeee...
Z je, naime, do mene došla biciklom, i s namjerom da mi otšetamo na tu kavu PJEŠKE!!! Od ulaza na Jarun na Vrbanima, pa sve do Aquariusa! Pješke!
Ok, uputile smo se pješke, ja tako ružno i neprilično odjevena, Z sva nabrijana na šetnju, a oko nas gomila ljudi koja šeta gore-dolje... ljudi na rolama, ljudi s biciklama, ljudi s psima, ljudi s djecom, gdjegod se okrenem sami ljudi oko mene, ljudi lijevo i desno, ljudi na sve strane...
Grozno!
I još gore kad sam skužila da sam obukla čarape koje su se rastegnule u struku.
Cijelim sam putem psovala u sebi jer mi je bilo užasno neudobno.
Struk hulahopa mi je, naime, bio u razini klitorisa, a prepone na pola bedara!

A Z je cijelo vrijeme veselo i neopterećeno skakutala uz mene, u neuglednoj sivoj Nike trenerci (najružnijoj na svijetu!), najbezveznijoj jakni ikad i šugavim kožnim tenisicama.
Sva zadovoljna jer me je preveslala za šetnju!

Pred Aquariusom smo, srećom, srele D i V, koje su bile pametnije od mene i Z. Em su izgledale dolično (ako ito uopće može izgledati dolično u FILI I LOTTU!!! Grozno! Da je bar Reebok ili Adidas...), em su došle AUTOM! Otkriće čega mi je instant skinulo kamen sa srca.
A bile su i u društvu jaaaaako zgodnih frajera. Što mi je svakako popravilo ostatak dana...

Sve u svemu krasan dan, kojeg mi nije uspjela pokvariti ni ružna odjeća, ni gnjavež s prokletim čarapama, ni pretjerana količina prisilnog hodanja koje nisam planirala u društvu najneuglednije odjevene žene na svijetu.
I koji je okrunjen fenomenalnom jumbo pizzom iz novootkrivene pizzerije Peci Bokun, uz buljenje u Dirty Dancing, hipnotizirano micanje glavom u ritmu kukova Patricka Swayzea, i ronjenje suza na Time Of My Life...

Pretvaram se u pozitivnu osobu, dakle. Koja zna uživati u malim, jednostavnim stvarima, koja nedjeljom HODA u čoporu uz vodu, i koja može preživjeti dan u dubokoj divljoj prirodi odjevena u besmislenu i nepriličnu odjeću.

Doduše, sinoć je u planu bio i susret s Malim, koji mi je morao vratit kompjuter. Popravljen, očišćen od napadača, dotjeran i poboljšan.
Nakon cijelog popodneva dogovaranja, ispalo je da Mali nije mogao stići. Pa smo dogovorili susret za danas.
A ja sam otkrila da sam zapravo jaaaaaako napeto iščekivala taj susret. S Malim.

Ne znam ni kako ni zašto, jednostavno se dogodilo da sam počela razmišljati o Malom.

A to što sam počela osjećati potpuno je drugačije od onog što sam osjećala kad su Oženjeni i Tugaljivi bili u pitanju.
Prema Oženjenom sam osjećala čistu, golu, divlju, sirovu požudu. I usto sam bila fascinirana njegovim fenomenalnim izgledom, nevjerovatnim tijelom, samouvjerenim držanjem, ljubavničkim vještinama, i upornošću koju je pokazivao mjesecima dok me napokon nije postavio u horizontalu.
Ali ni u jednom mi trenutku nije srce zakucalo brže kad sam pomislila na njega npr. u kompletnoj odjeći i bez veličanstvene erekcije, ili u nekoj svakodnevnoj situaciji...
Kod Tugaljivog me fascinirao njegov besprijekoran pedigre, u kombinaciji s besprijekorno sređenim životom, besprijekornim izgledom, besprijekornim ugledom, besprijekornim entuzijazmom kad sam ja u pitanju, i općenito njegova savršenost, primjerenost, dobroćudnost i bivanje idealnom prilikom za udaju u svakom pogledu.
I dok moje frendice još uvijek duboko žale za njim, ja zapravo osjećam olakšanje što sam ga se riješila. I znam da nisam luda što sam pustila da mi klizne iz šaka.

Mali je rođak dečka od Najbolje, Tajkuna. U tom sam ga kontekstu i upoznala.
Zapravo, na prvi pogled mi je izgledao kao potpuno neprimjetan stvor. Običan plavi dečko s naočalama... Ni po čemu posebno uočljiv, jedan od onih koji se ne ističu ni po čemu. Čak sam mislila i da je stariji nego što jest.
Ali mislim da sam zapravo već na tom prvom susretu, tj. na toj kratkoj kavi, na neki čudan način poželjela da kava potraje malo dulje, još bar pola sata, još 15 minuta, još samo malo, jer mi je njegovo društvo bilo na taj čudan način... ugodno.
Nakon toga zredalo je oš nekoliko usputnih susreta i druženja, uvijek u nekoj kombinaciji s Najboljom, i svaki put sam mislila kako je dečko baš ugodan mada zapravo ni po čemu poseban, ali eto ugodan, i da bi bilo baš lijepo da još ne ide doma...
Ali, naravno, nisam bila svjesna da mi se Mali polako i sasvim nenamjerno uvlači pod kožu...

A kako sam i mogla?
Napokon, ne udovoljava niti jednom mom kriteriju!
Kao prvo, objektivno gledano, Mali možda ima skroz fini pedigre, vozi opaki auto, ne mora brinuti nizašto u životu, ali je potpuno neugledan. I plav! A ja sam žena kojoj srce zakuca jače za crnim muškarcima! (osim, naravno, Oženjenog Asistenta s faksa i Prevrtljivog Vodenjaka s Maksimira, ali o Oženjenom Asistentu sam već i previše rekla, a Prevrtljivi Vodenjak s Maksimira je već potpuno druga priča...).
Osim toga, kao drugo, Mali je 7 godina mlađi od mene! Njemu je 25 (mada, već sam spomenula, ponašanjem, izgledom i pričom odaje dojam zrelog 28-godišnjaka. Najmanje).
I treće, ali ne i najmanje bitno, Mali ima curu! Ozbiljnu vezu...

A opet, mada sve okolnosti vrište da se držim podalje, ima nešto u Malom što me strašno... ne znam da li bih to nazvala privlačenjem.
Ali mislim da sam na najboljem putu da se zaljubim.
Nakon užasno dugo vremena.

U njegovom društvu se osjećam ugodno.
Previše ugodno.
Zabavan je, nasmijava me, pametan je, bistar i presladak na neki čudan način. Mada ima to skroz obično okruglo lice, besmislenu frizuru, tijelo koje sasvim očito nije vidjelo ni sporta ni teretane, naočale i look dosadno dobrog dečka.
Ali čak i da nije zabavan, i čak i da nije takva čudna i besmislena kombinacija totalnog geeka i zlatnog dečka iz fine familije, Mali je – zauzet! I 7 godina mlađi od mene!

Ne znam zašto mi odjednom to sad u njegovom slučaju smeta.
To što je frajer u vezi nikad mi nije predstavljalo problem. Ustalom, ti zauzeti su obično i najuporniji.
Ili što je mlađi od mene – ovo ljeto sam bez problema konzumirala klinca (ali klinca samo godinama... Samo godinama...) 11 godina mlađeg od sebe i ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da to možda i nije bilo tako lijepo od mene...
A ne bi bio ni prvi bezveznio fini dečko u mojoj karijeri. Još od srednje škole uživam tjerati fine mamine sinove u kvar...

Uostalom, nisam čak ni sigurna želim li ga strpati u krevet! Zar je seks stvarno postao jedino zbog čega bih morala željeti blizinu određenog muškarca?
Zapravo se želim što je moguće više i češće družiti s njim!
Ugodno se osjećam kad je tu, kad pričamo, kad se smijemo, kad izmigolji iz tog svog oklopa dobrog dečkića i kad otkrijem da mali vrag i u njemu čuči...
Ili kad na primjer skužim da imamo potpuno istu definiciju vikend-boravka u prirodi (popodnevni alkohol na betonskoj terasi kafića uz vodu, do kojeg smo se dovezli autom)...
Doduše, i umrem od srama kad Mali izjavi da u životu nije vidio kompjuter toliko pun virusa i crva kao što je moj laptop...
Sviđa mi se kako se smije, sviđa mi se kako priča, sviđa mi se njegov način razmišljanja, sviđa mi se previše toga kod njega da bih se osjećala sigurno i načisto sa samom sobom...

Jer Mali je od mene mlađi 7 godina.
I Mali ima curu.
A meni odjednom to – smeta!

Još gore, zbunjuje me!
Zadnji put sam se osjećala ovako prije ohoho godina, kad sam upoznala Nezakonitog. Počelo je kao osjećaj ugode kad je u blizini i želja da se ti kratki susreti na kavama u širokom društvu nikad ne završe...
Tada uopće nisam razbijala glavu time osjeća li i on isto, niti pokušavala protumačiti njegove riječi, eventualne poglede ili govor tijela... Samo sam htjela da taj blaženi ugodni osjećaj ne prestane nikad...

Ali Mali je mlađi od mene 7 godina!
I Mali ima curu...


10.03.2009. u 00:19 sati | 18 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (6)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

Službeni web dnevnik kaotične, hiperaktivne, lijene, zbunjene, infantilne, poročne, ćudljive tridesetineštogodišnjakinje, izgubljene u svijetu dateinga, veza, shoppinga, poništenih kreditnih kartica, poslova koje ne voli, ambicija koje joj se ne da ostvarivati, frajera koji su uvijek pogrešan izbor ali zapne za njih ko pijan za plot... (jel se to tako kaže?)



Spamove, prljave seksi forwarduše, Viagra-mailove i lance sreće šaljite na:

elle.woods.blog@gmail.com

Na Fejsbuku me najdete pod imenom

Elle Woods Gone Brunette

Čitam & komentiram...

Koji
Missilusion

Perez Hilton

Londra
Dijanin vodič...
Shimi
Brineta - Još jedna
Sebastian Wright



I još... korisni blogovi za bonkulovićku kakva san ja

Kolači par exellance...
Kuketa :)