Sezona preljuba

Obožavam kad mi se zalomi strahovito busy tjedan. Kad ne mogu mrdnut od obaveza i kad te obaveze zahtijevaju fizièki angažman.

Tako sam, npr, prošli tjedan provela u kuhinji, i to totalno zadovoljna.
Najbolja je, naime, otišla s posla. Napustila Veliku Grupu. Ali nije otišla u neizvjesnost, nego je otperjala na novu superglamuroznu poziciju u nadzorni odbor Goleme Korporacije. I tako i prije zadanog roka ispunila ambiciju koja je bila slijedeæa na redu (a to je, da nakon što prije 30-e postane direktor marketinga, do 35-e sjedne u neki upravni odbor. A Najbolja još nema 35...). Pa je radila oproštajku. Za 80 ljudi.
Što znaèi da sam od srijede ujutro do petka u podne pekla, kuhala, miješala, sjeckala, mijesila... Sreæom, skompala sam se s kompletnim komšilukom pa sam okupirala i njihove frižidere, inaèe ne znam gdje bih bila sa svom tom hranom i kolaèima.
I sve to sa kronièno upaljenim rukama i leðima od pretjeranog pretjerivanja u vježbanju.
I ponosno objavljujem da ništa od svega pripremljenog nisam èak ni probala!

Ok, nije baš da sam 24 sata dnevno samo visila u kuhinji.
Bila sam i par puta pješke do Getroa, odradila jedan light sastanak uz ruèak, provjerila situaciju na terenu (kvragu, ipak me B plaæa, moram nešto i radit!), i našla se brzinski s Ulagaèem, frajerom koji uopæe nije za bacit, da bi porazgovarali o moguænosti da prijeðem raditi kod njega...
Naravno, pronašla sam i vremena za druženje s curama.

Zapravo, najviše za druženje sa Ž. Njoj je druženje u ovome trenutku najpotrebnije na svijetu, a kako ja jedva živim ako ne brinem neèije tuðe brige, tako sam radosno doèekala da ponovo postanem potrebna nekome...

Ž ima problem s Mužiæem.
Sve do prošlog utorka Ž-in život je za mene bio totalna, èista i nepatvorena bajka, life to die for, ostvarenje snova i karmièki blagoslov za nešto divno što mora da je napravila u prošlome životu, kao i dokaz da ima happyenda i za veze zaèete u preljubu.

Ž je Mužiæa upoznala na poslu. Mužiæ je u to vrijeme bio u braku sa bolesno ambicioznom ženom koja nije htjela djecu. I Ž je u to vrijeme bila bolesno ambiciozna, na boljem položaju od Mužiæa, i èesto su ostajali radit zajedno do kasnih sati... I normalno da se meðu njima rodila luda privlaènost koju su konzumirali prvo kao sredstvo oslobaðanja od stresa, a kasnije i jer su se zaljubili...
I tako je Mužiæ brzinski napucao zakonitu, oženio Ž, i napravio joj prvo dijete otprilike na samom poèetku medenog vikenda.
Ž je ostavila posao i postala full time kuæanica i mama. A kako je u jako kratkom vremenu stiglo još dvoje malenih, a Mužiæ strelovito napredovao bez ikakvih financijskih obaveza prema bivšoj supruzi, tako je Ž ostala kuæanica i mama s pristojnim financijskim statusom.
A i brak im je dobrih 6 godina bio totalna bajka. Ž je uz pomoæ spremaèice/dadilje i baka uspjevala održavati dom savršenim, svoj izgled i kondiciju besprijekornima, djecu pod totalnom kontrolom i Mužiæa konstantno zadovoljnim. Seksa nije bilo ništa manje nego na poèetku veze, dapaèe. Mužiæ je svaki dan trèao s posla doma, gdje ga je èekala dotjerana ženica, èoporèiæ djeèice, fina veèerica i sve udobnosti obiteljskog raja.

Posljednjih par mjeseci Mužiæu je poèela nekakva frka na poslu, pa je poèeo èesto dulje ostajati, vraæati se naveèer u ured, predugo se zadržavati s deèkima nakon nogometa i teretane, a i seks se nekako prorijedio... Pa je Ž postala zabrinuta za njegovo zdravlje.
Ali nije posumnjala i u njegovu ljubav.
Dapaèe, odjednom je postao strašno darežljiv, pa je nedavno iz èista mira vodio Ž kod Tomiæa u shopping novog auta - ona se veæ dugo žali na Citroen C4 koji vozi, jer je prenizak i stalno udara glavom u vrata kad ulazi, pa su se odluèili na slatki BMW 320d, idealan autiæ za mame koje razvoze djecu i frendice.
A poèeo je èesto donositi i cvijeæe doma, kvintale Leonidas pralina, razne sitnice koje Ž skuplja... Sve da bi se iskupio za to što je prepun posla pa ne stigne više vremena provoditi s obitelji.

Svakoj normalnoj ženi bi to odmah postalo sumnjivo.
Osim mojoj Ž.

Doduše, nije da ni mi, njeni prijatelji, nismo raspolagali odreðenim informacijama koje bi u najmanju ruku mogle izazvati sumnju, ali ja prva nisam mogla vjerovati da bi Mužiæ mogao prevariti Ž. Pa oni su, ono, oduvijek bili tako neprirodno zaljubljeni jedno u drugo!
Jednom mi je moj Oženjeni, onako usput, još prije dva mjeseca, spomenuo da Mužiæa veæ dosta dugo nije vidio u teretani i na nogometu.
A prije nekoliko tjedana sam dobila poprilièno èudnu informaciju od Gospoðe Iz Zgrade.
Gospoða Iz Zgrade je jako fina i simpatièna teta u èetrdesetima, pomalo neugledna, ali jako draga... S njom sam se sasvim sluèajno skompala kroz razgovore u liftu, i kad je kratko vrijeme krajem sijeènja bila na bolovanju otišle smo par puta na kavicu u kvartovski kafiæ... I u meðuvremenu uhvatile obièaj sjesti na kavu èetvrtkom i nedjeljom predveèer.
Gospoða Iz Zgrade je, inaèe, dugogodišnja ljubavnica moænog regionalnog tajkuna, Mogula dapaèe, što me je poprilièno iznenadilo. Jer nekako je logièno zamišljati ljubavnice Mogula kao nedozrele utegnute sponzoruše, ili ambiciozne žderaèice muškaraca, ili možda nježne i ljupke cvijetke, a nikako kao neugledne gospoðe u 40-ima, s naoèalama i trovremenskom Taft-frizurom (postojanijom i od one Dijane Èuljak), s kompletnom obitelji od više komada poluodrasle djece i prilièno privlaènog gospon supruga...
Dakle, Gospoða Iz Zgrade je upravo dolazila s posla a ja sam se pozdravljala s Ž, s kojom sam bila na kavi u kvartu, dok je Mužiæ èekao u Audiju da ona uðe u auto i da se odvezu u zalazak prema City Centru... U liftu mi je Gospoða, dok smo kroz ostakljenu stijenku gledale kako naš par odlazi, povjerila kako su baš lijep par i kako joj je jako žao što se rastaju...
Molim, što?
Moja Gospoða se malo zbunila pa je provjerila da li je ono stvarno Mužiæ, koji je do prije godinu dana bio èlan upravnog odbora kod Mogula, i moja Ž, koja je takoðer do udaje radila kod Mogula, i kad sam potvrdila da to jesu oni zajedno smo zakljuèile da se osoba koja je donijela traè u firmu zacijelo gadno zabunila. Jer oni imaju tako sretan brak i tako se vole, a ta prièa s malom Accounticom iz Marketinške Agencije je sigurno patka, ili se odnosi na nekog drugog...
I onda smo se napokon maknule s dometa senzora vrata od lifta i krenule svaka svojoj kuæi, a kasnije na kavama više nismo naèimale temu.

U èetvrtak smo se ja i Ž našle na kavi u mom kvartu, i izgledala mi je zastrašujuæe èudno. Moja Ž, koja uvijek izgleda tako besprijekorno i uvijek je zastrašujuæe sretna, nasmijana i optimizam samo zraèi iz nje na sve strane, a da ne spominjem kako bez full make upa nije ni u raðaonicu išla, pojavila se najgoroj šuškavoj trenerci za po kuæi, tenisicama za trèanje, masne kose u èvoru navrh glave i s golemim Oliver Peoplesicama koje nije skidala ni u mraku kafiæa. Jer ispod njih ne samo da nije imala ni osnovnu maskaru, nego su se razmjeri golemih podoènjaka nazirali i kroz gradirana stakla.
Bila je toliko rastrešena da je ostavila kljuèeve u autu, zaboravila naruèiti Natreen uz kavu i napomenuti da Coca Cola mora biti Zero, a njoj se to nikad ne dogaða (bez obzira što konobari redovno fulaju i donesu obiènu colu, a zaslaðivaè redovno zaborave pa moramo trèati na šank kad se kava veæ ohladila u uzaludnom išèekivanju deèka s kutijicom...).
Taman smo sjele, naruèile i Ž je izjavila da se njen svijet raspada, kad se pojavila Jen, pa je Ž odluèila prièu ostaviti za priliku kad budemo same.
A nakon 10-ak minuta je izjavila kako više ne može sjediti s nama i otperjala u nepoznatom pravcu.

Zato smo se dogovorile za petak i kavu iza podne u gradu.
Ž se ovaj put u Floresu pojavila besprijekorna kao i uvijek, propisno isfenirana, našminkana i utegnuta. Zato i jest zamolila da se naðemo u gradu - da bi se prisilila dovesti u red i izgledati kao ljudsko biæe a ne poljsko strašilo. Doduše, izraz na njenom licu nije nimalo bio besprijekoran, i svakako nije bio u redu.
Zapravo, ništa nije bilo u redu, ali kako smo bile na užasno javnom mjestu bar se suzdržavala da se ne rasplaèe.

U najkraæim crtama objašnjeno - Mužiæ je izjavio da je veæ više mjeseci u vezi, da je jako zaljubljen, da ne može živjet bez svoje male Accountice, i da se ne vraæa doma.
Spakovao je osnovnu odjeæu za posao, torbu za fitness, uzeo plazmu iz spavaæe sobe (ostavio je onu u dnevnom boravku) i svoj Nintendo, i odselio svojoj maloj Accountici.
Svojim roditeljima i sestri (koji su, naravno, na Ž-inoj strani) je objasnio da, osim što je zaljubljen, ne može više dijeliti život sa ženom koja je napustila sve svoje ambicije da bi se zakopala u kuæu i raðala djecu (mada je to bila njegova želja) i da ga Ž i djeca guše.

I tako smo ja i Najbolja dobile još jednu cimericu.
Ž je zamolila može li provesti vikend kod nas da ne bude doma sama, a djecu je poslala sa svojim roditeljima na par dana na Otok, dok ne smisli kako æe im objasniti situaciju da tate nema... Jer Mužiæ je, naravno, prljavi dio posla prepustio njoj.
Meðutim, vikend je prošao, a Ž je još uvijek kod nas. Mužiæ se još uvijek nije javio, djeca su još uvijek s djedom i bakom na Otoku, a Ž po cijele dane plaèe, bulji u televiziju, krka Normabele koji joj baš ne pomažu u borbi protiv nesanice, puši cigaretu za cigaretom na balkonu, cvili, psuje, narièe, jede pa povraæa, i odbija napustiti sigurnost naših 80-ak kvadrata.

Strašno mi teško pada gledati kako se èarobna, predivna i uvijek nasmijana žena iz olièenja sreæe i plodne ženstvenosti pretvorila u uvenulu sjenku same sebe.
Nemam pojma kako da je utješim, a i svjesna sam da je u ovome trenutku totalno neutješna, pa je mogu samo natrpavati hranom. Koja je zadnjih dana jedino što je raduje i što je može na trenutak trgnuti iz duševne moèvare u koju je upala...

U meðuvremenu sam pružila rame za plakanje još nekolicini neutješnih.

Mom prijatelju P-u, na primjer.
P je u sretnoj vezi veæ dvije godine, i prije godinu dana on i njegova draga poèeli su živjeti skupa.
Negdje u to vrijeme njihove vesele krevetske sktivnosti su se poèele prorijeðivati, da bi u posljednjih 6 mjeseci potpuno prestale. Ne njegovom željom, jer on je jedna hodajuæa konzerva feromona pod pritiskom, i za oèekivati je bilo da u jednom trenutku negdje i procuri.
A procurilo je prvo s kolegicom iz raèunovodstva. Kako mu je casual seks bez emocija omilio, tako je moj P postao strašno aktivan na raznoraznim stranicama za parenje, sve dok prije nekoliko tjedana u njegov život nije nahrupio ogromni velièanstveni bojni razaraè imena Jen...
P-a sad muèi grižnja savjesti, jer unatoè tome što još uvijek jako voli svoju dragu koja ne daje, nije lako ostati ravnodušan na tako privlaènu i osebujnu ženu kao što je Jen. Dapaèe, èini mu se da polako gubi glavu za njom, dok je Jen poprilièno svejedno. P je za nju tek dvokratna avanturica koju je pretvorila u još jednog frenda za dnevno ispijanje kava, još jednog obezglavljenog obožavatelja, još jednu žrtvu u njenom osvetnièkom pohodu na muškarce, još jednu stanicu na dugom putu oporavka od Roba... Naravno, to ne znaèi da Jen nema u planu još koji put se okoristiti njegovim dražima, ali mislim da je to maksimum s njene strane.
A grižnja savjesti muèi i mene. Ja sam, naime, ta koja ih je upoznala na kavi...

I za kraj, moj najdraži N je dobio nogu.
Nakon što je ostavio obitelj i prijatelje u Splitu, preselio u Zagreb i prevrnuo cijeli život naglavce zbog Z, Z je zakljuèio da ipak nije spreman za takvu vrstu veze... I da mu N, sad kad je dostupan i pri ruci, više nije zanimljiv.
Tako da sad imam i njega na grbaèi.
I za taj ljubavno brodolom se osjeæam krivom, jer sam ga nagovarala da ostavi sve i slijedi srce u vrijeme kad su mu svi drugi govorili da bude oprezan, da se on i Z premalo poznaju, da pusti da vrijeme odluèi da li je to samo trenutaèna zaluðenost ili nešto vrijedno žrtvovanja udobnosti i svega što poznaje i što mu znaèi. I tako je N sada ostao na suhom, a ja sam opet ispala negativac.

A negativac sam tim više što mi je Oženjeni još uvijek duboko u glavi, i što nema nade da æe uskoro izvjetriti iz nje.
I što i dalje imam bludne misli o Malom, unatoè tome što nekako uspijevam ne odgovoriti na njegove sms-ove, odgoditi susret koji moramo obaviti i izbjeæi moguænost da se vidimo. Jer ima curu.
Zahvalna sam mu što me je spojio sa svojim frendom Ulagaèem, koji mi nudi da poènem raditi za njega, i morala bih stvarno Malog odvesti bar na piæe da mu se nakako odužim... Ali bojim se da to nije pametna ideja.

I da, stvarno previše mislim na Oženjenog. Svakodnevno, u velikim kolièinama. mada se i sa njim trudim izbjeæi svaku komunikaciju.

31.03.2009. u 02:27 sati | 17 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.