Užasi korizme i sveopæa ogrezlost u dosadi...

Primjetila sam da sam u posljednje vrijeme postala jako mraèna i negativna. Mrzovoljna i mizantropièna. Grintava i kenjkava.
Frendice se žale na mene, pas se žali na mene, a i postovi su mi prestrašni.

Zato sam se odluèila prebaciti na pozitivnije razmišljanje i postati totalno pozitivna osoba.

Jer, prema Tajni, ovakva kakva sam samo prizivam negativne misli i negativne dogaðaje u svoj život.

Ali osjeæam se usamljeno. Pogotovo otkako je B javio da ipak dolazi tek iduæi tjedan jer ima brdo posla doma, a da Austriju odgaða do daljnjeg.
To s Austijom je u stvari divno! Zapravo, ne baš 100% divno jer sam propustila H&M, ali nije baš ni da sam nešto strašno nabrijana na H&M u ovom trenutku.
Ionako ne bi imala èime kupit još neke crne ili sive hlaèe, niti par puloveriæa...

Vrijeme je da se suoèim s èinjenicom: ja sam totalno na rubu bankrota.
Toliko loše stojim s novcem da je to više nego sramota za jednu ženu mojih godina! I sasvim pristojnih primanja!
Jutros sam, naime, prvi put nakon ne znam koliko mjeseci zatražila na bankomatu ispis stanja raèuna. Otkako je u petak došao novi Maestro izbjegavam ispis... Ma, inaèe ga izbjegavam, ali ne baš toliko uporno kao posljednjih par mjeseci.
Dakle, bankomat izbacio papiriæ, ja bacila pogled, i umalo što mi gastritis instant nije postao èir na želucu!
Prestrašno!
Nemoguæe!
Zapravo, skroz moguæe.

Najgore od svega je bilo to što su me u autu èekale TT i Jen, nabrijane na ranojutarnji obilazak outleta, i što sam morala odbiti.
Mislim, ko je vidio odlazak u obilazak outleta bez moguænosti da u istima nešto i potrošim? Èak i ako bih potrošila na nešto što košta manje od 100 kuna?

Sva jadna sam se vratila doma, pokupila laptop i odvukla u Me Gustu u kvartu (i tu imam besplatan wireless), u nadi da æe me brza tura po Facebooku malo razvedriti, a i morala sam pregledati B-ove mailove i magnetski nakit na akciji u Glorija Shopu.
Kad tamo novo neugodno iznenaðenje!
Navikla sam èim se ulogiram prvo poviriti na profil Oženjenog, da vidim što je radio u posljednje vrijeme, kad ono - zid mu zatvoren!!!
Mogu vidjeti slike, info, sve ostalo osim walla!
Prokl!
Mrzim kad mi netko èije me aktivnosti kopkaju onemoguæi pristup istima!
Ok, nije onemoguæio samo meni, a pretpostavljam da ima i sasvim dobar razlog, ali... neeeeee... Ne želim! Treba mi uvid u njegove dnevne aktivnosti na Faceu! Strašno mi treba! Što æu sad?!? Kako æu sad!?!

Zatim me nazvala Mama. Jedini Dida koji mi je još ostao na ovome svijetu je jako loše i vrlo je vjerovatno da æemo uskoro imati i još jedan sprovod...
Nije da veæ dugo ne oèekujemo da se to dogodi. Mada je Dida žilav i superizdržljiv, pogotovo kad se uzme u ubzir da je dijabetièar-amputirac s tlakom kojeg ni Blanka Vlašiæ ne bi mogla preskoèit, i da je Dida veæ dobro zagazio u 90-u.
Ali Dida je, unatoè tome što mu tijelo otkazuje, još uvijek potpuno priseban, lucidan, i radi na ovaj put sigurno posljednjoj struènoj knjizi na kojoj æe bit suradnik (u ovome životu)
Ok, ni njemu se baš nešto više pretjerano ne živi, ne otkako je ostao bez noge do koljena, ali zna li on kako je meni? Ostao mi je samo on, od svih djedova i baka!.

Dovoljno da se osjetim ko zadnja hrpa jada na svijetu.

Inaèe, nije da je to neki osjeæaj od juèer.
Veæ danima se osjeæam pokislo i bezvoljno. I depresivno.
Kiša me uništava, a manjak ozbiljnih obaveza zatupljuje.
Do petka sam relativno besposlena. Sve moje cure su po cijeli dan na poslu, a ono malo njih koje ne rade su prezauzete jezivo prizemnim aktivnostima kao što su trošenje i cjelodnevno metiljanje po kavama. Mada i kod njih primjeæujem veæ lagani zamor.

A i sezona ljubavnih tegoba je zamrla. Kao da odjednom nikoga više ne tište nikakvi problemi, i niko više nema potrebu za mojom velièanstvenom mudrošæu i utjehom...

Kao da je Korizma na svih poèela utjecati psihièki.

Nadala sam se da æe mi TT praviti društvo ovih dana, ali od nje nikakve koristi. Ako ne kupuje onda sjedi doma.
Njen dragi je, naime, pao i polomio se.
Zapleo se nogom u pojas dok je izlazio iz auta i ljosnuo na nos (slomljen), pritom se doèekao na desnu ruku (i slomio zglob iste), a pri padu je i išèašio kuk noge koja je ostala zapetljana u pojasu.
Tako da sad leži doma i cmizdri po cijele dane, dok mu TT kuha kokošje juhice, peèe kolaèe, i po cijeli dan gleda filmove s Clintom Eastwoodom i Johnom Wayneom.
Ako se i naðemo na kratkoj kavi ili se èujemo na telefon, sve o èemu je sposobna prièati (osim metoda ublažavanja bolova) je kako su kaubojski filmovi najveæe otkriæe u njenom dosadašnjem životu...
Hm... Do juèer je bila alergièna na njih. Ali nek joj bude.

Jen je još beskorisnija od nje.
Nakon što se vratila iz Milana s privjeskom. Muškim privjeskom.
Ne samo da je ostala kod moje frendice dulje od 5 dana koliko je bilo planirano, i što je postala najbolja prijateljica na svijetu s MOJOM prijateljicom (s kojom se sad èuje svakodnevno, èešæe nego sa mnom!), nego se slizala s kolegom od njenog zaruènika!
Tako da je u Lilinom stanu u ponedjeljak neoèekivano osvanuo gost kojeg joj je Jen zaboravila spomenuti.

Gost se zove Khaled, i neobièno je plavokos za jednog Khaleda.
Frajer je, naime, porijeklom nizozemac, kojeg je usvojila fina obitelj muslimanskog porijekla, koja se nakon nešto vremena preselila u Italiju...
Inaèe sam navikla na iznenaðenja kad je Jen u pitanju, pogotovo kad se radi o neobiènim ljudima oko nje. Ali tipièni blijedunjavi ružièasti visoki nizozemac krumpirastog nosa, graðen kao kobasa bez struka s nogama iksericama, s onom totalno bezveznom crvenkasto-blond kosom (koja meni uvijek nekako vuèe na zelenkasto!) i vodnjikavim žuto-plavim oèima ispod bezbojnih trepavica, koji šeta unaokolo u pretjerano uskim dizajnerskim trapericama i ljubièastim muškim èizmicama od brušene kože, ima ženstvenije šalove od mene, miriše ko hodajuæa parfumerija, ima romantièno tursko ime i govori teènim milaneškim talijanskim, je i za mene previše zbunjujuæ.
Što je najneshvatljivije od svega, Khaled èak nije ni gej!!! Niti je njegov odnos s Jen seksualne prirode (u što još uvijek odbijam vjerovati. Ipak je moja rodica Jen u pitanju).
Khaled se bavi rabljenim skupim automobilima, rastavljen je i ima troje djece, a još nema 30 godina.
Khaled ima nevjerovatno dotjeranu frizuru, nokti su mu toliko ispolirani da u njima mogu popravljati šminku, i opæenito je jaaaaaaako... paaaaa... ne znam.
Zbunjuje me.

Lile je prvo lagano ispalila na živce suoèena s iznenaðenjem na svom kauèu. Ali kako je njen stan ionako velik i prazan a ona po cijele dane na poslu, na kraju je ipak dopustila da Jen zadrži novu igraèku na tjedan dana (toliko naime Khaled može najdulje ostati u Hrvatskoj).

Tako da sad Jen dane provodi s novim ljubimcem i upoznaje ga s èarima grada kojeg ni sama ne poznaje.

Osim toga, jen je promijenila i boju kose.
Povadila je naramke ekstenzija, ošišala se na bob i pofarbala u blond.
Buduæi da je plavuša postala od brinete, kosa joj još uvijek ima pomalo crvenkastu boju. Tako da ona i Khaled, oboje strahovito visoki i s kroniènim nedostatkom struka, s tim glupavim crvenkastim frizurama izgledaju kao nekakvi èudni blizanci.
Nije da joj stoji loše, ali ja se nikako ne mogu naviknuti na Jen kao plavušu. Zato jer je oduvijek bila brineta, a njena tamnokaramel superdugaèka kosa s medenim odsjajem i nekoliko razbacanih svjetlijih pramenova je jednostavno bila prekrasna.

M je užasno zaposlenih zadnjih dana (ipak se on bavi modom, a moda je jako nepredvidiva).
A S1 æe neko vrijeme bit doma, na kombinaciji bolovanja i godišnjeg.

S1 je, naime, napokon skupila novce, podigla kredit da nadožunta ostatak koji joj fali, i obraèunala se s mrskim neprijateljima koji joj veæ 34 godine zagorèavaju život.
Drugim rijeèima, S1 je bila u shoppingu kod plastièara.
Promijenila je nos, bradu i uši.

Ok, to za uši mi je još i shvatljivo, dapaèe, više nego shvatljivo.
Moja prijateljica je oduvijek imala goleme i klempave uši. Sloniæ Dumbo meets princ Charles. Zbog kojih cijeli život nosi raspuštenu i nakovrèanu kosu, ili trake u kosi (koje, kako zgodno, navuèe preko uški). Ili nisko zavezani rep, s kosom zategnutom preko ušiju da ih prilijepi uz glavu.
Vremenom je S1 postala vrhunski majstor kamuflaže, tako da niko oko nje ko je ne zna dugo i intimno zapravo nema pojma što ona krije pod kosom.
Ali nos i brada...
Ok, S1 ima malo velik nos. i malo orlovski. I izraženu bradu, malo isturenu van. Ali ne toliko da bi bila ružna. Dapaèe, ima jako markantno i zanimljivo lice. A frajerima se oduvijek sviðala takva kava jest.

Tj. kakva je bila. Sa svime što je imala.
I što od ponedjeljka više nema.

Doduše, nemam pojma kako æe izgledati ubuduæe.
Trenutaèno ima zavoje oko brade, omotan, napunjen i oblijepljen nos, nateèene usne, glavu ko bundeva, i dva ljubièastomodra polumjeseca ispod oèiju.
Jedva govori, umire u bolovima i jede kašice.
Užasno je asocijalana i samo bi spavala i gledala tv.
I ne osjeæa se spremnom uskoro se vratiti na posao. Jer je tek sad shvatila da æe poprilièno vremena biti nateèena i bezveze.
S1 se dugo pripremala za posjet plastièaru. Izmeðu ostalog i gledanjem Extreme Makeovera na tv-u. Samo što je na tv-u izgledalo da to brže zarasta i splašnjava. I svakako da manje boli.
Nadam se da je ovo njen prvi i zadnji plastièni shopping u životu.

A ja sam usamljena i jadna.
Ok, radim doma. Ili odvuèem posao u kafiæ pa radim u kafiæu. Ali raditi doma nije isto kao i raditi negdje konkretno.
Gotovo da patim za normalnim radnim mjestom, normalnim radnim vremenom, normalnim radnim stresom koji izaziva probavne tegobe, opadanje kose i nesanicu. Za ljudima koji se meðusobno ogovaraju i svaðaju, rokovima koji se ne poštuju, komplikacijama, nedostatkom slobodnog vremena i uredskim flertom.
S druge strane, o ovakvom neèem sanjarim još od prvog dana svog radnog staža.
Niko mi ne sjedi za vratom, ne gnjavi, ne podmeæe, ne ogovara, ne uvaljuje mi svoj posao... Imam vremena za sebe, šef mi je najbolji prijatelj, upoznajem neobiène ljude, nagraðivana sam lijepim i skupim darovima...
Mogu spavati do kad mi se spava (mada ujutro ustajem kad i Najbolja, u 7), mogu prekinuti sve što radim da bih pogledala Oprah i sapunicu, mogu raditi rašèupana i u pidžami, viðati se s prijateljima...

Pa zašto onda nisam sretna?

Zar sam stvarno u ovih 10 godina otkako radim (uz iznimku pet mjeseci zaruka s Nesuðenim, kad sam oèajavala doma i pospremala za njim, i dva mjeseca na kraju prošle godine) izmutirala u tipiènu stresoradoholièarku koja pada u depresiju kad je niko ne ugnjetava?

Ili je sve to zbog glupe i dosadne kiše koja veæ danima pada i ne prestaje, ne prestaje, ne prestaje...

05.03.2009. u 12:13 sati | 19 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.