T-Com v/s Mrs. Robinson; Mrs. Robinson sreće Casanovu; vino i suze u sjeni nevolja s T-Comom...

Kako je Najbolja već korisnik MaxTV-a i ne mora potpisivati ugovor na licu mjesta za adsl, prije mjesec dana smo nazvale službu za korisnike i zatražili MaxADSL.
Meni je to izrazito važno, jer mi je više puna pipa vukljarenja laptopa po lokalima s free wirelessom ili krađe signala nevinim sustanarima (u rijetkim prilikama kad se pruži prilika za krađu), a i glupi Simpa stick guta kune ko lud. Ovisnica sam, priznajem. O blogu, o Facebooku, o MySpaceu puno manje, zatim o Coolinariki, i općenito o čačkanju za nebitnim stvarima po netu.
A treba mi i za posao.
Ok, za posao mi treba većinom samo zbog maila. Outlook na laptopu mi je namješten na mail B-ove firme, a ja sam preglupa da pregledam poslovnu poštu s nekog drugog kompjutera. Dobro, i malo lijena. Doduše, B me htio natovariti još i Blackberryjem, ali ja ne želim Blackberry – dosta mi je bilo terora stalne mail dostupnosti u dvije zadnje firme, a i što ako (tj. kad) pronađem neki drugi posao i njemu ostane Blackberry s pretplatom viška? Dovoljno je što mi je preuzeo troškove mobitela. U svoju korist, doduše, jer sad kad dijelimo vpn može me satima ugnjetavati svojim ljubavnim problemima, i sve to za nula kuna. Po cijelu božju noć...

Nego, da se vratim ja na moje muke po T-Comu.

Dakle, ljubazna teta je rekla da, budući da modem već imamo, trebamo samo pričekati da nam puste uslugu i pošalju username i lozinku. I da to možemo očekivati kroz najdulje mjesec dana, ali kako nam ne treba dostavljati nikakvu tehniku stvar će biti u funkciji za tjedan dana...

I tako sam čekala i čekala, i prošao je taj prvi tjedan, zatim još jedan, pa još jedan... I tako mjesec i još nešto kusur dana.

Prekjučer sam nazvala službu za korisnike, i neka druga teta mi je rekla da zahtjev, koliko ona vidi, nikad nije zaprimljen!
Nakon malo svađanja, otkriveno je da je ipak zaprimljen, ali nije proslijeđen dalje gdje je trebao biti proslijeđen.
Teta je rekla da će biti riješeno do sutra, dala mi username, i rekla da se za password obratim službi za tehničku podršku. Tehnička mi je dala password i dečko je rekao da će mi pustit uslugu, i da se lijepo spojim, konfiguriram modem pomoću cd-a koji sam dobila s njim, i da je to riješena stvar.

Vraga riješena!
Isto je bilo i s glupim Simpa stickom, kojeg navodno samo gurneš u usb utor i on sve obavi sam, pa sam morala obilazit frendove!!!

Taman sam jučer mozgala kako da se pokušam spojit sama bez izazivanja veće štete, kad je nazvao Mali da se pohvali da je dobio novi posao i počinje odmah sutra, pa sam mu se požalila... I odmah je ponudio da dođe do mene i sredi stvar.

Naravno da sam se odmah obradovala! Em me Mali zove bez nekog konkretnog razloga, em se ponudio da odmah doleti pomoći dami u nevolji! Zraka svjetla u mojoj tmurnoj svakodnevici!
Tako sam bar mislila nekih pola sata.
Dok nije nazvao da mi kaže da je na putu, treba li mi nešto donijeti, i može li sa njim doći i njegova cura!
Njegova cura!
Cura!!!

Isti tren sam se počela osjećati kao kad sam zadnji put radila biskvit za Rigo Janczi, ono kad sam ubacila bijelanjke u čokoladnu smjesu i promiješala, i kad sam jednostavno znala da sam dvaput previše okrenula pjenjačom i da nema šanse da mi se biskvit zbog toga digne kako treba, pa sam sve izlila u zahod i krenula iznova. Što nije nimalo lako, jer je trebalo naribati i rastopiti na pari novih 30 deka čokolade... Jednostavno nije imalo smisla pokušati, ubaciti stvar u peć i nadati se da će se nekim čudom ipak podignuti koliko treba, jer možda je moglo uspjeti, ali možda i nije, ali je veća vjerovatnost bila ona za neuspjeh. A onako sam bar uštedila na struji, vremenu pripreme i, naravno, razočaranju ako biskvit ipak ne ispadne ok.

Dakle, došao je Mali, i sa njim je došla njegova cura.
A ja sam se osjetila ko matora budala.
Ja, sa svoje 32 godine (ok, tek za mjesec i po dana, ali to je zapravo već 32 godine, pa eto...), svojim celulitom i tijelom koje će uskoro početi podlijegati gravitaciji, svojim pametovanjem i presamodostatnim držanjem, svojom omanjom drogerijom u kupaonici kojom pokušavan zaustaviti vrijeme (bar na licu), svojim prizemnim humorom i glupim pričama, svojim... Gaaaaaaaaaaaah! Bolje da ne nabrajam!
Kako sam uopće mogla pomisliti da bih nekom tako još mladom mogla biti zanimljiva pored svježe, mršave, lijepe, dražesne, simpatične, pametne, nevine i životom ne previše taknute studentice iz imućne familije?

Naivna babuskara Elle je i ovaj put samu sebe debelo prešla...
A što je najgore, cura od Malog mi se stvarno svidila.

Možda je to sa sviđanjem zapravo najobičnija samoobrana i samozaštita?
Ono, mala će mi bit totalno super, i onda ću zatomit u sebi činjenicu da mi je privlačan njen dečko, jer ne želim još i grižnju savjesti, niti želim živjeti s nadom da bi mogla unesrećiti jedno tako simpatično stvorenje...

A opet, ostaje činjenica da je cura jako mlada.
U godinama je kad pred sobom ima puno veći izbor frajera od, recimo, mene. Slobodnih, mislim. I ne ogrezlih u samodostatni samački život.
Uostalom, svi znamo kako veze u tim godinama rijetko potraju zauvijek...
Njenim godinama, mislim. Ne njegovim.

Ali, curu na stranu, opet sam u situaciji da nemam internet doma.

Prvo je ispalo da nisu pustili uslugu.
Onda su pustili uslugu, pa opet nije radilo.
Zatim smo opet zvali tehničku podršku, pa je ispalo da neka starija žena nema pojma o čemu priča.
Onda smo opet zvali, pa je neki frajer prekinuo vezu.
I tako nekih 6-7 puta, dok napokon nisu zaključili da možda s modemom nešto nije ok (??? Mislim, ako ne valjaju username i lozinka za modem koje su mi oni dali, onda je valjda od početka jasno!!!), i da će mi danas ujutro poslati nekoga da vidi u čemu je stvar.
Jutros je oko 11 (a to već više nije jutro) opet nazvala neka teta i pitala da li sam pokušavala opet spojiti se, i jesam li uspjela.
Naravno da nisam! Pa što misli ona, da sam ja osnovala Microsoft, izmislila Google, u slobodno vrijeme radim na novom online rezervacijskom sustavu za Generalturist za 3g mobitele i štancam nove modele robotiziranih proteza za mozak s ultrašmultraturbolitijionmagnezij solarnim nanočipovima??? Zaboga, pa ja ne znam novi mobitel spojit na kompjuter i ubacit slike i glazbu u njega!!! A kamoli nešto tako komplicirano kao što je to s tim Thomsonon i njegovim cd-om, kabelima i adslom!!!

Teta je rekla da će mi se danas netko javit, i ako se ne javi do 3-4 sata, da opet nazovem.
Pa je naivna guska Elle opet nazvala, da bi ispalo da su tehničari nešto kao napravili na centrali, tj. pročistili kanal. I da tu stoji da je problem riješen. Over and out.
Mamicu im kanal! Pa jučer smo još zaključili da u kanalu nije problem, ili čemu već!
Trebala sam frajera na licu mjesta, s novim Thomsonom, kao što su rekli!

Zatim sam dobila neki drugi broj, koji nije besplatan, i na kojem mi je neka totalno glupa žena pokušala objasniti kako sam zapravo ja ta koja je užasno glupa i nerazumna. I kako mi je to prva instalacija, pa moram čekati da mi se tehničari jave kad budu mogli, a to može bit sutra, prekosutra ili za 3-4 tjedna. Jer ona ne zna, a ja sam glupa jer ne mogu shvatit...
Ok, ne baš tim riječima, ali svakako u tom kontekstu.
I usput mi napomenula da u logovima lijepo stoji da je moj problem uostalom jutros riješen.

Zatim sam ponovo zvala službu za korisnike, gdje me je neka (svaki put nova) žena opet uputila na onaj prošli broj.
Ovaj put nisam dobila glupaču nad glupačama, nego sasvim pristojnog dečka, koji mi je samo potvrdio da mu je kolegica totalna glupa krava (ne tim riječima, ali svakako je to bilo to), jer ovo što ja imam nije prva instalacija budući da već imam MaxTV i modem, nego tehnički problem, i da se strpim koji dan da me tehničari kontaktiraju.
Jer da imam problem tehničke vrste prijavljen tek danas. Tj. 10 minuta prije našeg razgovora. Tj. prijavila ga je tek žena s kojom sam zadnjom razgovarala u službi za korisnike....

Na kraju je ispalo da sam cijeli prelijepi dan potrošila sjedeći doma, prvo očekujući navodnog tehničara koji je navodno morao doći do 3 ili 4 sata, a zatim se svađajući oko sat vremena na telefon s gomilom glupača!!!

Ne želim ispast neka nabrijana krava. I sama sam radila u raznim službama za korisnike, i znam da ljudi često postanu psihopati kad njihov problem ne može biti riješen onoliko brzo koliko bi oni htjeli da bude riješen, ali ne sjećam se da sam ikad bila puštena da radim prije nego što sam prošla temeljitu obuku, a bogami ni da su moji kolege bili toliko tupavi da ne mogu shvatiti kad im korisnik lijepo objašnjava u čemu je problem. Uostalom, svako neunošenje razgovora i problema u logove, ili čak i samo malo netočan ili netemeljit unos, je rezultirao sankcijama i problemima po aljkavog djelatnika. A da ne spominjem da je svaki grozomorni klijent mučitelj uvijek bio u pravu, i da ako je npr. baba rekla da joj je rečeno da će neko bit poslan na teren kad ona kaže, na kraju neko i bio odmah poslan na teren, mada tako nije zabilježeno u logovima...

Dakle, sad sam pod utjecajem višestruke frustracije.
Em nemam doma internet, em moja simpatija ima curu!

Danas me je nazvao da pita kako je prošla operacija modem, i umjesto da se radujem što ga zanima osjećala sam se jadno.

A možda sam danas grozna jer me malo mori grižnja savjesti.
Opet sam na dijeti, a sinoć sam se natakala vinom.
Ali radilo se o višoj sili; frend me zvao na nekakvu promociju vina u Saloon, i kako da ga odbijem?
Nisam dugo ostala, jedva sat i pol, zato jer sam i u Saloonu bila izložena stresu.

Naime, u jednom trenutku sam snimila Oženjenog.
Bio je tamo s par frendova, od kojih sam dvojicu upoznala u ulozi cure od Tugaljivog.
Jedan od te dvojice me je pogledao s prepoznavanjem i čak mahnuo, ali ja sam se pravila da ga nisam vidila.
Pa sam se ostatak vremena sakrivala od njihovih pogleda i moguće komunikacije...
Sve dok se na putu prema wc-u nisam neplanirano našla oči u oči s Oženjenim. I Mahačem.
Jako neugodna situacija.
Mahač me, kao nonšalantno, pitao što ima s Tugaljivim, jesmo li se čuli u zadnje vrijeme...
Kako da ne! Luda sam ako svaki dan ne nazovem sve svoje bivše frajere i ne napričam se s njima!
A Oženjeni me cijelo vrijeme probadao očima i vrtio čašu u rukama...
I osjećala sam se grozno.
Jer taman kad sam mislila da sam ga zakopala negdje duboko u šupu u kojoj čuvam sve svoje promašaje, ispalo je da zapravo uopće nisam onako ravnodušna kao što sam mislila da sam napokon postala.
Još uvijek mi koljena klecaju kad sam u njegovoj blizini. Još uvijek mi od njegovog pogleda postaje vruće i počinjem pričati gluposti (ok, to možda i od vina kojeg sam konzumirala jako puno. Svaka pozivnica je naime imala 3 listića za 3 degustacije... a kako Z i TT na kraju nisu otišle sa mnom izvadila sam listiće iz njihovih pozivnica i tako zapravo imala 9 besplatnih degustacija, a i frend mi je dao svoja dva, što je bilo 11, i dobila sam još jedan... ). A tek od njegovog dodira...
Kad sam napokon završila kratku besmislenu izmjenu informacija s Mahačem i krenula prema wc-u, Oženjeni me neočekivano primio za ruku i rekao Slušaj... Javim ti se, može?
Ma kako da ne!
Što on sebi umišlja uopće?
Da može nonšalantno prekinut komunikaciju iz nenavedenih razloga, i onda odjednom ponovo uskočiti nazad u moju svakodnevicu kao da je to razumljivo samo po sebi?
Odgovor bi još do prije dva tjedna bio Pa naravno da može!, s velikim smileyćem i srčekima iza uskličnika, ali kako sam sinoć bila totalno nova žena, sva puna samopoštovanja i samokontrole, naravno da sam mu šapnula da može to svoje javljanje zabit sebi u dlakavo dupe, okrenula se na peti i otprašila ponosno, dignutog nosa... ravno u nekakvog stričeka kojeg sam skoro srušila i koji se dobro natopio vinom.

Doma sam se vratila sva jadna i pokisla.
Zapravo ucviljena.
Cvilila sam dok sam čekala taksi na Tuškancu, suzice su mi curile cijelo vrijeme vožnje, a kad me taksist pitao što mi je i može li mi pomoći osjećala sam se glupo jer plačem u javnom prijevozu i zbog razloga zbog kojih plačem, pa sam rekla da mi je umrla baka.
I onda sam se osjećala još gluplje, jer je čovjek bio sav pun sućuti, a moja zadnja baka je umrla prije par godina!

Doma sam se bacila na proizvodnju gorkih krokodilskih suza.
Prvo sam plakala jer stvarno nemam sreće s frajerima.
Jer mi se sviđa Mali koji ima curu i 7 godina je mlađi od mene. Pa sam plakala jer, ma koliko se trudila, ipak nisam ravnodušna prema Oženjenom, a to mi sad u životu uopće nije potrebno.
Zatim sam plakala jer sam bila u Saloonu, za koji me vežu uspomene na 90-e i jednu čudnu i davnu priču.
Pa sam plakala jer mi je užasno dosadno ovih dana i jer želim neki drugi posao.
Pa mi je bilo bolno žao što sam ovo ljeto odrezala svoju dugu, dugu, dugu kosu...
Pa zbog gladnih u Africi, palestinaca pod bombama, svjetske krize i Dide na samrti.

A kad sam se dobro naplakala morala sam stavit brdo Decleorove hidratantne kreme od cvijetnih latica za područje oko očiju, jer je općepoznato da plakanje isušuje nježnu i osjetljivu periokularnu kožu, što uzrokuje prijevremene bore.

Ali osjećala sam se puno lakše.
Ponekad je ženi potrebno samo da se dobro isplače, i svijet je odmah malo podnošljiviji.

Večeras idem na nekakav party od 24 sata, nemam zapravo pojma na što idem. Nadam se da će mi bit zabavno i da neću nekim slučajem nabasat opet na Oženjenog.
Iskreno, ne ide mi se nigdje.
Ali ako se sad prepustim crnim mislima, zatvaranju doma i utješnim suzama (koje izazivaju ovisnost o još plakanja, a bogami i katastrofalan ten i podbuhle oči), postoji mogućnost da upadnem u jako gadno i deprimirajuće stanje koje nije nimalo poželjno sad kad je proljeće na pragu...


12.03.2009. u 17:27 sati | 33 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (6)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

Službeni web dnevnik kaotične, hiperaktivne, lijene, zbunjene, infantilne, poročne, ćudljive tridesetineštogodišnjakinje, izgubljene u svijetu dateinga, veza, shoppinga, poništenih kreditnih kartica, poslova koje ne voli, ambicija koje joj se ne da ostvarivati, frajera koji su uvijek pogrešan izbor ali zapne za njih ko pijan za plot... (jel se to tako kaže?)



Spamove, prljave seksi forwarduše, Viagra-mailove i lance sreće šaljite na:

elle.woods.blog@gmail.com

Na Fejsbuku me najdete pod imenom

Elle Woods Gone Brunette

Čitam & komentiram...

Koji
Missilusion

Perez Hilton

Londra
Dijanin vodič...
Shimi
Brineta - Još jedna
Sebastian Wright



I još... korisni blogovi za bonkulovićku kakva san ja

Kolači par exellance...
Kuketa :)