T-Com v/s Mrs. Robinson; Mrs. Robinson sreæe Casanovu; vino i suze u sjeni nevolja s T-Comom...

Kako je Najbolja veæ korisnik MaxTV-a i ne mora potpisivati ugovor na licu mjesta za adsl, prije mjesec dana smo nazvale službu za korisnike i zatražili MaxADSL.
Meni je to izrazito važno, jer mi je više puna pipa vukljarenja laptopa po lokalima s free wirelessom ili kraðe signala nevinim sustanarima (u rijetkim prilikama kad se pruži prilika za kraðu), a i glupi Simpa stick guta kune ko lud. Ovisnica sam, priznajem. O blogu, o Facebooku, o MySpaceu puno manje, zatim o Coolinariki, i opæenito o èaèkanju za nebitnim stvarima po netu.
A treba mi i za posao.
Ok, za posao mi treba veæinom samo zbog maila. Outlook na laptopu mi je namješten na mail B-ove firme, a ja sam preglupa da pregledam poslovnu poštu s nekog drugog kompjutera. Dobro, i malo lijena. Doduše, B me htio natovariti još i Blackberryjem, ali ja ne želim Blackberry – dosta mi je bilo terora stalne mail dostupnosti u dvije zadnje firme, a i što ako (tj. kad) pronaðem neki drugi posao i njemu ostane Blackberry s pretplatom viška? Dovoljno je što mi je preuzeo troškove mobitela. U svoju korist, doduše, jer sad kad dijelimo vpn može me satima ugnjetavati svojim ljubavnim problemima, i sve to za nula kuna. Po cijelu božju noæ...

Nego, da se vratim ja na moje muke po T-Comu.

Dakle, ljubazna teta je rekla da, buduæi da modem veæ imamo, trebamo samo prièekati da nam puste uslugu i pošalju username i lozinku. I da to možemo oèekivati kroz najdulje mjesec dana, ali kako nam ne treba dostavljati nikakvu tehniku stvar æe biti u funkciji za tjedan dana...

I tako sam èekala i èekala, i prošao je taj prvi tjedan, zatim još jedan, pa još jedan... I tako mjesec i još nešto kusur dana.

Prekjuèer sam nazvala službu za korisnike, i neka druga teta mi je rekla da zahtjev, koliko ona vidi, nikad nije zaprimljen!
Nakon malo svaðanja, otkriveno je da je ipak zaprimljen, ali nije proslijeðen dalje gdje je trebao biti proslijeðen.
Teta je rekla da æe biti riješeno do sutra, dala mi username, i rekla da se za password obratim službi za tehnièku podršku. Tehnièka mi je dala password i deèko je rekao da æe mi pustit uslugu, i da se lijepo spojim, konfiguriram modem pomoæu cd-a koji sam dobila s njim, i da je to riješena stvar.

Vraga riješena!
Isto je bilo i s glupim Simpa stickom, kojeg navodno samo gurneš u usb utor i on sve obavi sam, pa sam morala obilazit frendove!!!

Taman sam juèer mozgala kako da se pokušam spojit sama bez izazivanja veæe štete, kad je nazvao Mali da se pohvali da je dobio novi posao i poèinje odmah sutra, pa sam mu se požalila... I odmah je ponudio da doðe do mene i sredi stvar.

Naravno da sam se odmah obradovala! Em me Mali zove bez nekog konkretnog razloga, em se ponudio da odmah doleti pomoæi dami u nevolji! Zraka svjetla u mojoj tmurnoj svakodnevici!
Tako sam bar mislila nekih pola sata.
Dok nije nazvao da mi kaže da je na putu, treba li mi nešto donijeti, i može li sa njim doæi i njegova cura!
Njegova cura!
Cura!!!

Isti tren sam se poèela osjeæati kao kad sam zadnji put radila biskvit za Rigo Janczi, ono kad sam ubacila bijelanjke u èokoladnu smjesu i promiješala, i kad sam jednostavno znala da sam dvaput previše okrenula pjenjaèom i da nema šanse da mi se biskvit zbog toga digne kako treba, pa sam sve izlila u zahod i krenula iznova. Što nije nimalo lako, jer je trebalo naribati i rastopiti na pari novih 30 deka èokolade... Jednostavno nije imalo smisla pokušati, ubaciti stvar u peæ i nadati se da æe se nekim èudom ipak podignuti koliko treba, jer možda je moglo uspjeti, ali možda i nije, ali je veæa vjerovatnost bila ona za neuspjeh. A onako sam bar uštedila na struji, vremenu pripreme i, naravno, razoèaranju ako biskvit ipak ne ispadne ok.

Dakle, došao je Mali, i sa njim je došla njegova cura.
A ja sam se osjetila ko matora budala.
Ja, sa svoje 32 godine (ok, tek za mjesec i po dana, ali to je zapravo veæ 32 godine, pa eto...), svojim celulitom i tijelom koje æe uskoro poèeti podlijegati gravitaciji, svojim pametovanjem i presamodostatnim držanjem, svojom omanjom drogerijom u kupaonici kojom pokušavan zaustaviti vrijeme (bar na licu), svojim prizemnim humorom i glupim prièama, svojim... Gaaaaaaaaaaaah! Bolje da ne nabrajam!
Kako sam uopæe mogla pomisliti da bih nekom tako još mladom mogla biti zanimljiva pored svježe, mršave, lijepe, dražesne, simpatiène, pametne, nevine i životom ne previše taknute studentice iz imuæne familije?

Naivna babuskara Elle je i ovaj put samu sebe debelo prešla...
A što je najgore, cura od Malog mi se stvarno svidila.

Možda je to sa sviðanjem zapravo najobiènija samoobrana i samozaštita?
Ono, mala æe mi bit totalno super, i onda æu zatomit u sebi èinjenicu da mi je privlaèan njen deèko, jer ne želim još i grižnju savjesti, niti želim živjeti s nadom da bi mogla unesreæiti jedno tako simpatièno stvorenje...

A opet, ostaje èinjenica da je cura jako mlada.
U godinama je kad pred sobom ima puno veæi izbor frajera od, recimo, mene. Slobodnih, mislim. I ne ogrezlih u samodostatni samaèki život.
Uostalom, svi znamo kako veze u tim godinama rijetko potraju zauvijek...
Njenim godinama, mislim. Ne njegovim.

Ali, curu na stranu, opet sam u situaciji da nemam internet doma.

Prvo je ispalo da nisu pustili uslugu.
Onda su pustili uslugu, pa opet nije radilo.
Zatim smo opet zvali tehnièku podršku, pa je ispalo da neka starija žena nema pojma o èemu prièa.
Onda smo opet zvali, pa je neki frajer prekinuo vezu.
I tako nekih 6-7 puta, dok napokon nisu zakljuèili da možda s modemom nešto nije ok (??? Mislim, ako ne valjaju username i lozinka za modem koje su mi oni dali, onda je valjda od poèetka jasno!!!), i da æe mi danas ujutro poslati nekoga da vidi u èemu je stvar.
Jutros je oko 11 (a to veæ više nije jutro) opet nazvala neka teta i pitala da li sam pokušavala opet spojiti se, i jesam li uspjela.
Naravno da nisam! Pa što misli ona, da sam ja osnovala Microsoft, izmislila Google, u slobodno vrijeme radim na novom online rezervacijskom sustavu za Generalturist za 3g mobitele i štancam nove modele robotiziranih proteza za mozak s ultrašmultraturbolitijionmagnezij solarnim nanoèipovima??? Zaboga, pa ja ne znam novi mobitel spojit na kompjuter i ubacit slike i glazbu u njega!!! A kamoli nešto tako komplicirano kao što je to s tim Thomsonon i njegovim cd-om, kabelima i adslom!!!

Teta je rekla da æe mi se danas netko javit, i ako se ne javi do 3-4 sata, da opet nazovem.
Pa je naivna guska Elle opet nazvala, da bi ispalo da su tehnièari nešto kao napravili na centrali, tj. proèistili kanal. I da tu stoji da je problem riješen. Over and out.
Mamicu im kanal! Pa juèer smo još zakljuèili da u kanalu nije problem, ili èemu veæ!
Trebala sam frajera na licu mjesta, s novim Thomsonom, kao što su rekli!

Zatim sam dobila neki drugi broj, koji nije besplatan, i na kojem mi je neka totalno glupa žena pokušala objasniti kako sam zapravo ja ta koja je užasno glupa i nerazumna. I kako mi je to prva instalacija, pa moram èekati da mi se tehnièari jave kad budu mogli, a to može bit sutra, prekosutra ili za 3-4 tjedna. Jer ona ne zna, a ja sam glupa jer ne mogu shvatit...
Ok, ne baš tim rijeèima, ali svakako u tom kontekstu.
I usput mi napomenula da u logovima lijepo stoji da je moj problem uostalom jutros riješen.

Zatim sam ponovo zvala službu za korisnike, gdje me je neka (svaki put nova) žena opet uputila na onaj prošli broj.
Ovaj put nisam dobila glupaèu nad glupaèama, nego sasvim pristojnog deèka, koji mi je samo potvrdio da mu je kolegica totalna glupa krava (ne tim rijeèima, ali svakako je to bilo to), jer ovo što ja imam nije prva instalacija buduæi da veæ imam MaxTV i modem, nego tehnièki problem, i da se strpim koji dan da me tehnièari kontaktiraju.
Jer da imam problem tehnièke vrste prijavljen tek danas. Tj. 10 minuta prije našeg razgovora. Tj. prijavila ga je tek žena s kojom sam zadnjom razgovarala u službi za korisnike....

Na kraju je ispalo da sam cijeli prelijepi dan potrošila sjedeæi doma, prvo oèekujuæi navodnog tehnièara koji je navodno morao doæi do 3 ili 4 sata, a zatim se svaðajuæi oko sat vremena na telefon s gomilom glupaèa!!!

Ne želim ispast neka nabrijana krava. I sama sam radila u raznim službama za korisnike, i znam da ljudi èesto postanu psihopati kad njihov problem ne može biti riješen onoliko brzo koliko bi oni htjeli da bude riješen, ali ne sjeæam se da sam ikad bila puštena da radim prije nego što sam prošla temeljitu obuku, a bogami ni da su moji kolege bili toliko tupavi da ne mogu shvatiti kad im korisnik lijepo objašnjava u èemu je problem. Uostalom, svako neunošenje razgovora i problema u logove, ili èak i samo malo netoèan ili netemeljit unos, je rezultirao sankcijama i problemima po aljkavog djelatnika. A da ne spominjem da je svaki grozomorni klijent muèitelj uvijek bio u pravu, i da ako je npr. baba rekla da joj je reèeno da æe neko bit poslan na teren kad ona kaže, na kraju neko i bio odmah poslan na teren, mada tako nije zabilježeno u logovima...

Dakle, sad sam pod utjecajem višestruke frustracije.
Em nemam doma internet, em moja simpatija ima curu!

Danas me je nazvao da pita kako je prošla operacija modem, i umjesto da se radujem što ga zanima osjeæala sam se jadno.

A možda sam danas grozna jer me malo mori grižnja savjesti.
Opet sam na dijeti, a sinoæ sam se natakala vinom.
Ali radilo se o višoj sili; frend me zvao na nekakvu promociju vina u Saloon, i kako da ga odbijem?
Nisam dugo ostala, jedva sat i pol, zato jer sam i u Saloonu bila izložena stresu.

Naime, u jednom trenutku sam snimila Oženjenog.
Bio je tamo s par frendova, od kojih sam dvojicu upoznala u ulozi cure od Tugaljivog.
Jedan od te dvojice me je pogledao s prepoznavanjem i èak mahnuo, ali ja sam se pravila da ga nisam vidila.
Pa sam se ostatak vremena sakrivala od njihovih pogleda i moguæe komunikacije...
Sve dok se na putu prema wc-u nisam neplanirano našla oèi u oèi s Oženjenim. I Mahaèem.
Jako neugodna situacija.
Mahaè me, kao nonšalantno, pitao što ima s Tugaljivim, jesmo li se èuli u zadnje vrijeme...
Kako da ne! Luda sam ako svaki dan ne nazovem sve svoje bivše frajere i ne naprièam se s njima!
A Oženjeni me cijelo vrijeme probadao oèima i vrtio èašu u rukama...
I osjeæala sam se grozno.
Jer taman kad sam mislila da sam ga zakopala negdje duboko u šupu u kojoj èuvam sve svoje promašaje, ispalo je da zapravo uopæe nisam onako ravnodušna kao što sam mislila da sam napokon postala.
Još uvijek mi koljena klecaju kad sam u njegovoj blizini. Još uvijek mi od njegovog pogleda postaje vruæe i poèinjem prièati gluposti (ok, to možda i od vina kojeg sam konzumirala jako puno. Svaka pozivnica je naime imala 3 listiæa za 3 degustacije... a kako Z i TT na kraju nisu otišle sa mnom izvadila sam listiæe iz njihovih pozivnica i tako zapravo imala 9 besplatnih degustacija, a i frend mi je dao svoja dva, što je bilo 11, i dobila sam još jedan... ). A tek od njegovog dodira...
Kad sam napokon završila kratku besmislenu izmjenu informacija s Mahaèem i krenula prema wc-u, Oženjeni me neoèekivano primio za ruku i rekao Slušaj... Javim ti se, može?
Ma kako da ne!
Što on sebi umišlja uopæe?
Da može nonšalantno prekinut komunikaciju iz nenavedenih razloga, i onda odjednom ponovo uskoèiti nazad u moju svakodnevicu kao da je to razumljivo samo po sebi?
Odgovor bi još do prije dva tjedna bio Pa naravno da može!, s velikim smileyæem i srèekima iza uskliènika, ali kako sam sinoæ bila totalno nova žena, sva puna samopoštovanja i samokontrole, naravno da sam mu šapnula da može to svoje javljanje zabit sebi u dlakavo dupe, okrenula se na peti i otprašila ponosno, dignutog nosa... ravno u nekakvog strièeka kojeg sam skoro srušila i koji se dobro natopio vinom.

Doma sam se vratila sva jadna i pokisla.
Zapravo ucviljena.
Cvilila sam dok sam èekala taksi na Tuškancu, suzice su mi curile cijelo vrijeme vožnje, a kad me taksist pitao što mi je i može li mi pomoæi osjeæala sam se glupo jer plaèem u javnom prijevozu i zbog razloga zbog kojih plaèem, pa sam rekla da mi je umrla baka.
I onda sam se osjeæala još gluplje, jer je èovjek bio sav pun suæuti, a moja zadnja baka je umrla prije par godina!

Doma sam se bacila na proizvodnju gorkih krokodilskih suza.
Prvo sam plakala jer stvarno nemam sreæe s frajerima.
Jer mi se sviða Mali koji ima curu i 7 godina je mlaði od mene. Pa sam plakala jer, ma koliko se trudila, ipak nisam ravnodušna prema Oženjenom, a to mi sad u životu uopæe nije potrebno.
Zatim sam plakala jer sam bila u Saloonu, za koji me vežu uspomene na 90-e i jednu èudnu i davnu prièu.
Pa sam plakala jer mi je užasno dosadno ovih dana i jer želim neki drugi posao.
Pa mi je bilo bolno žao što sam ovo ljeto odrezala svoju dugu, dugu, dugu kosu...
Pa zbog gladnih u Africi, palestinaca pod bombama, svjetske krize i Dide na samrti.

A kad sam se dobro naplakala morala sam stavit brdo Decleorove hidratantne kreme od cvijetnih latica za podruèje oko oèiju, jer je opæepoznato da plakanje isušuje nježnu i osjetljivu periokularnu kožu, što uzrokuje prijevremene bore.

Ali osjeæala sam se puno lakše.
Ponekad je ženi potrebno samo da se dobro isplaèe, i svijet je odmah malo podnošljiviji.

Veèeras idem na nekakav party od 24 sata, nemam zapravo pojma na što idem. Nadam se da æe mi bit zabavno i da neæu nekim sluèajem nabasat opet na Oženjenog.
Iskreno, ne ide mi se nigdje.
Ali ako se sad prepustim crnim mislima, zatvaranju doma i utješnim suzama (koje izazivaju ovisnost o još plakanja, a bogami i katastrofalan ten i podbuhle oèi), postoji moguænost da upadnem u jako gadno i deprimirajuæe stanje koje nije nimalo poželjno sad kad je proljeæe na pragu...

12.03.2009. u 17:27 sati | 33 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.