Problemi u kokošinjcu

Ou jea.
Zubiæ je u ponedjeljak letio van.
A Oralko je stvarno nevjerovatno dobar u svom poslu. Otvorio je kost i izvadio neprijatelja vrhunski pažljivo i nježno. Jedva sam bila nateèena, na licu nemam hematoma, šav je minimalan – kao i rez, uostalom... I prvi put u životu sve je prošlo apsolutno idealno!
Što znaèi da je nekim èudom anestezija potpuno djelovala (ok, možda su moja prijašnja iskustva s anestezijom i nedovoljnim djelovanjem iste stvarno imala veze s odreðenim opijatima koje sam pušila, gutala, žderala, lizala, cuclala i ušmrkivala tijekom studentskih i pripravnièkih dana, tj. noæi provedenih na plesnim podijima, zbog èega mi je možda stvarno bila smanjena osjetljivost na anestetike...). I da nisam apsolutno ama baš ništa osjetila. Da mi nije ispao ugrušak iz rupe, zbog èega se rana hladila i bolila do krajnjih granica tolerancije boli. Da mi nisu popucali šavovi jer su ostavljeni konci bili predugi ili se odmotali od susjednog zuba, zbog èega ih nisam pokušavala skratiti škaricama za nokte i usput zaradila dodatnu infekciju u usnoj šupljini. Da mi nije izmasakrirao pola kosti i desni. Da nisam divljala i urlikala na stolici, i da me ne boli cijela èeljust od zlostavljanja iste jer sam se batrgala.
Èak sam i samo sasvim malo nateèena, umjesto da mi pola glave danima bude Michelinskih dimenzija i da me uhvati želja da prijeðem na islam èisto zbog praktiènosti hijaba...
Ok, boli. Bolilo je. Ali sada skoro više i ne. I zarasta upravo savršeno. Danas sam èak zapalila i èetvrtinu cigarete. Èisto da me želja mine...

A i moj najdraži hrèak se oporavio.
Juèer je, naime, malo pohlepno stvorenje palo na pod s visine cca metar i po. Jer joj je užasno mirisao kuhani krumpir. A krumpir je nešto što ona naprosto obožava. Živi za krumpir, neobièno živne èim mu osjeti miris u prostoriji, ponese je žudnja, i spremna je poèiniti stvarno nerazumne stvari samo da mu se približi što je moguæe više.
Malo zlato je palo. I užasno krvarilo.
Ja sam bila u totalnom šoku.
Urlajuæi sam izletila iz stana samo u trenerci i platnenim tenisicama, kaputu preko, s krvareæim patuljastim hrèkom koji je jedva disao zamotanim u kuhinjsku krpu, gologlava, bez kišobrana, i trèala do veterinarske stanice za male životinje na Blatinama. Naricala, lelekala i plakala putem, ponavljala na glas da se drži, još samo malo, uskoro dolazimo kod doktora za životinje koji æe nam pomoæ... a ljudi su me putem gledali èudno, vjerovatno sam izgledala ko nekakva gologlava luðakinja koja trèi po kiši s krvavom krpom u rukama i pritom još i prièa sama sa sobom...
A na Blatinama obavijest da ambulanta više nije na tom mjestu. I ljubazna gospoða koja mi je rekla da je najbliža veterinarska tek na Baèvicama. I druga, još ljubaznija gospoða, koja je izjavila da je to ionako samo hrèak koji æe krepat svai èas, pa neka ga ionako bacim, dok sam ja pred njom vrištala na kiši a moje malo zlato hroptalo i pljuvalo krv...
I onda još drame... Trèanje do Autohrvatske i Zoo Hobbija, gdje me je ljubazni djelatnik uputio kako da doðem do veterinarske ambulante Dr. Rauniga iz aGospe od Lovreta, još paniènog brzog hoda zaèkoljastim ulièicama da malu ne izlažem dodatnom stresu od buke s ceste, pola sata èekanja na kiši da ambulanta otvori... A maloj loše...

Vraga loše!
U meðuvremenu je prestala krvariti, prodisala normalno, a èim je osjetila miris veterinarske ambulante odjednom se iz umiruæeg hrèka prebacila u hiperaktivni mode.
Ne voli veterinara. Još od one avanture s bijegom i lijepkom za miševe, nakon kojeg je okupana u biljnom ulju i oèišæena s WD 40... I one kad se išunjala iz kaveza i najela èajne salame, nakon èega je danima povraæala...
Predivni ljubazni veterinar je pogledao malu, zakljuèio da je puno iskrvarila ali se stvorila krastica i da bi sve trebalo bit ok, dao antibiotikiæ u malu guzu, malo fiziološke pod kožu, konstatirao da je za sada sve ok, i da je malo njegujemo od pretrpljenog šoka. Jer tako siæušnom glodavcu ne može nièim zaštititi ranicu. Slomila je noktiæ i probila se s njime ispod rukice i kroz jednu od kesica za hranu, pa je krvarila ispod ruke ii z usne šupljine.
I tako smo se, opet pješke i po kiši vratile doma.

Ali èim se mala nevaljalica dokopala svog kaveza-ville, odmah je poèela èaèkati po krasti, Dok sam se ja presvlaèila u suhu trenerku iz dnevnog boravka je opet poèelo vrištanje... Ovaj put su urlale i naricale Tetica i Rodica.
I ponovo hrèak u ruènik, trèanje do Baèvica po kiši i bez kišobrana, gubitak još više krvi, hrèak u još gorem stanju, doslovno na samrti... I divan doktor koji je dao sve od sebe da siæušnog glodavca skoro dvije godine starog i totalno na umoru, pod šokom od ozlijede i nevjerovatnog gubitka krvi održi na životu. Pa još fiziološke, pa injekcija za zgrušavanje krvi, pa infuzijica, pa par sati sjedenja u èekaonici s hropæuæim i teško dišuæim hrèkiæem na grudima dok se ne stabilizira...
Na kraju sam je odvela kuæi.
Ona slaba, plitkog daha, izmuèena, jadna, sitna... Ja mokra, uplakana, razmazane šminke, oèajna.

Skoro cijelu noæ smo probdjeli kraj improvizirane bolnice od plastiène kante obložene krpama koje ne može trgati zubiæima, uplakani i zabrinuti, dok joj se nije smirilo disanje i ona napokon prestala plakati.
Jer da, i hrèci plaèu.
Bar moja cura.
Ok, obièno pjeva.
Tj. cvrkuæe od zadovoljstva. Kad je dobro raspoložena, kad je pojela nešto što stvarno jako voli, ili nešto što još do sada nije jela a sviða joj se.
Moj hrèak je, naime, svejed. Ok, sakuplja sjemenke, ali ne zato jer ih jede. Jede suncokret, badem, lješnjak, buèu i slatkiše za glodavce. Kupovnu hranu za hrèke koristi za poploèavanje puteljaka po kavezu. Ili skladištenje u jednom od skladišnih objekata unutar kaveza. Jede pretežno što i mi. Naroèito malo kruha s maslacem, komadiæ kore bureka, svježi sir (za kojim je luda), kuhani krumpir, kuhanu mrkvu, kuhano zelje (dobro zaèinjeno maslinovim), a za tjesteninom je luda. Ali ne baš za onom na šalši od poma, mada æe je pojesti. Više voli, ako ikako može, malo one bolonjeze, molim lijepo... Jednom je skoro izvela samoubilaèki skok s moje ruke u lonac sa špagetima.
I da, jako voli maženje, i kad je se uzme u ruku i šeta s njom po kuhinji, koja uvijek tako dobro miriše...
A kad se oko podne svi nakeljimo pred tv na pobožno praæenje Marichuy, Veèere za Pet, i nakon toga Tajne Èokolade, i ona izaðe iz kuæice, popne se u kotaèiæ, i druži se s obitelji.
Ponekad psuje. Tj. sikæe kad dobije neku hranu koja joj se ne sviða. Ili kad, ne daj bože, u kuhinji zamiriše krumpir a ona dobije komad neèeg drugog...
Ali sinoæ sam je prvi put èula da plaèe.
Ok, prvo mi je bilo èudno i zabrinjavajuæe to njeno sitno štucanje praæeno tihim cviležom. Brinula sam se da nije ozlijedila trbušèiæ ili pluæa. I njene vlažne okice.
Ali kad je mirno zaspala, i jutros iz protesta ponovo poèela ispuštati iste zvukove jer je nismo izvadili iz bolnice a ona je htjela van i pokušavala se popeti po stjenkama, skužila sam da malo zlato zapravo plaèe. I jeca. Usamljeno u kutiæu ispod krpice... da je boli, da je tužna i ozlijeðena, da ne voli taj èudni plastièni zatvor koji ne miriše na njen raskošni dom pun igraèaka i tunela od rola wc papira, i u kojem nema hrane ni pilotine ni njenog gnijezda ni kotaèa...
Kad jadnica ne razumije da ne smije još dan – dva u svoj kavez. Da se opet ne ozlijedi.

Svakako, sad je bolje. Lijek je djelovao, i ma koliko se èeškala, grebla, prèkala i kopala po ozlijedi, krasta je na svom mjestu.
Duri se u kanti i okreæe mi leða. Ok, tu i tamo se ipak udostoji polizati malo sira, gricnuti malo salate i popiti malo vode, ali se i dalje duri. I tu i tamo bolno zaplaèe, ili se pokuša popeti i cviležom zatraži da je izvadimo van i vratimo njenoj lijepoj kuæi, ako može, molila bi lijepo, puno bi joj znaèilo...

Dakle, mala je na kraju skroz ok.
Unatoè tome što se malo toga može s tako sitnim glodavcima, veterinar je napravio èudo. A i ona je sama malo èudo, jer je bila skoro mrtva i izgubila ogromnu kolièinu krvi..

Zato ja nisam ok.
Par sati kišanja u promoèenoj odjeæi i cipelama i mokre glave rezultiralo je raspištoljenim sinusima, kihanjem i sitnom temperaturicom koja me, èini mi se, cijeli dan lagano hvata...

Ali nema veze.
Bar sam zaboravila na postoperativne bolove u vilici.

A i dobila sam u meðuvremenu novi muški problem na grbaèi.
Zapravo dva...
Prvi je Oralko.
Naime, ja se njemu izgleda stvarno sviðam.
Ali, unatoè tome što je sasvim na mjestu frajer, i što me AA i ne baš najnormalnija rodica J cijelo vrijeme nagovaraju da budem s njim, on se meni baš i ne... Tako da mislim da bi bilo zgodno da ga proslijedim J. Ako ne upali veza s mojim frendom iz osnovne s kojim sam je spanðala na novogodišnjoj. Oralko je nekako više njen tip. Onako, ima te artistiše momente, tolerira njemaèku kinematografiju iz osamdesetih, a ima i tu neku sklonost ka neslušljivoj gotièkoj glazbi...

Drugi je problem Dotièni iz prethodnog posta. Ili AA. A možda su zapravo oboje problem...

Naime, Dotiènog znam iz viðenja veæ, ono, like... 100 godina.
Njegov bestiæi Connan i El Mafijozo i ja smo nekoæ išli u istu teretanu, pa se tako jave oni meni kad se vidimo u Egoista, ili kad meðusobno proslijedimo veæ proèitane novine...
Veæ dugo ja njega onako snimam, èisto iz zabave... Jer je totalno moj tip. Brdo neušminkanog testosterona s problematiènom prošlošæu. Na što sam ja oduvijek slaba.
Ali stvarno bez ikakve namjere.
A znam da i on mene snima.
Kod tih muških je to uvijek tako oèito.
Ali vjerovala sam da je to èisto zato jer je on uvijek bio dobar s Nezakonitim a zadnjih godinu dana se intenzivno druže, i kako je veæ postalo normalno da frendovi od Nezakonitog uvijek snimaju moje aktivnosti jednako kao što i moje cure snimaju njegove kad ga sretnu (i podnose mi iscrpne izvještaje o njegovom kretanju i druženjima), što je nekako normalno, mada veæ 27 mjeseci nismo skupa, ali Split je mali grad, i svi vole znati sve o svima, i tako...
A i zato jer je njegov frend El Mafijozo koji mlati manekenke bio poludeèko od AA, a bestiæ Connan se lijepi za AA, izvukao ju je jednom na neku veèeru s koje je ona zbrisala s nekom glupom isprikom, i tako...
Pa pomalo i zato jer je u tom društvu i mlaði brat od Šarmantnog Gada, pa tako on poznaje i Šarmantnog Gada (kao i Versacea, kuma od Šarmantnog Gada, koji mi se bio prilijepio na grbaèu u jednoj fazi, pa ga je Gad odlijepio jer me javno obilježio kao svoje vlasništvo), pa tako poznaje i Gada s kojim bi uvijek lijepo prošao par rijeèi kad bi ja i Gad sjeli na piæe u Egoista i zna da sam ja Gadova, jelte, prijateljica...
A možda pomalo i zato jer AA sad baca oko na Dotiènog, zbog èega je i zbrisala s one veèere s Connanom, pa sam nekako mislila da on sad buljaka ovamo jer sam ja frendica od AA, i da je to sviðanje meðusobno... A i AA je nekako to mislila.
Uostalom, opæepoznato je kako je to jedna ekipica jezivih muških babuskara traèaretina, kao i sve muške ekipice koje poznajem, pa nisam ni doživljavala...

Da se razumijemo: ja cijelo vrijeme samo nevino ispod oka snimam komada! Mislim, odavno to radim...
Ono, dobar je. Oku ugodan. Taman po mom guštu.
I to je sve.
Osim toga, donijela sam èvrstu odluku da od sada držim prstiæe dalje od takve vrste frajera.
A i srce mi je slomljeno. I nikakve avanture u ovome trenutku ne dolaze u obzir. Pogotovo ne s nekim od gradskih kiss&tell udaraèa recki na uzglavlju.
Mada, ok, za ovoga znam da nije baš takav u zadnje vrijeme.
Tj. da je imao neku vezu, jako dugu, ali niko od dežurnih obavještajki sa sigurnošæu ne može reæi da li je ta veza još aktualna jer je stalno vani. Sam na kavi. Ili s momcima. Jako, jako, jako rijetko u ženskom društvu. Dapaèe, niko živ ne zna ništa o njegovim ljubavnièkim aktualnostima. Što je frustrirajuæe!
Mislim, ok, ja se raspitivala malo. Još tamo u kolovozu i rujnu, ali iz èiste radoznalosti. I nedavno, ali zbog AA. Samo zbog nje, kunem se, ni zbog èega drugoga!
Ozbiljno.
Ne lažem.

I sad, dogodilo se nešto grozno...
El Mafijozo je, naime, nazvao AA da je pita kako je i što ima novo u njenom životu, i da usput pita kako posao... I da li je ona njena frendica plave kratke kose koja je bivša žena od onog Nezakonitog (hvala na razvedenièkom statusu!), još uvijek “najbolja prijateljica” od Šarmantnog Gada, jer da to zanima jednog njegovog prijatelja. Koji bi možda izveo ulet, ali kako ga je pretekao Versace i kako je Gad obilježio teritorij, a s Gadom me veæ neko vrijeme ne viðaju, ovaj ne zna da li da pokuša ili ne. Na što je ona, kako kaže, odgovorila, da smo ja i on još uvijek jako dobri frendovi, i da nikad nismo bili “najbolji prijatelji” jer da sam ja radila za njega. I da prijatelj može pokušat ako hoæe. Nadajuæi se, kaže, da je pitanje bilo u korist Nezakonitog, o nedavnom susretu s kojim sam joj prièala... Pa su još malo prièali o životu, politici i recesiji, i onda je ona njega onako usput pitala da li je Dotièni još uvijek u onoj nekoj dugoj ozbiljnoj vezi u kojoj je bio, jer da se za njega kao zanima “neka njena prijateljica”.
Na što je El Mafijozo odgovorio da baš èudno što pita, i da li je ta njena prijateljica koja se zanima za Dotiènog ona kratkokosa plava bivša žena od Nezakonitog? Jer da je njegov prijatelj koji pita za nju baš i upravo – Dotièni!
I sad?
Ok, to bi mi inaèe jako laskalo, unatoè tome što sam se zavjetovala na apstinenciju. I što mi je srce poharano i ošteæeno ko jadranski škoj nakon kolovoškog požara. Jer je Dotièni stvarno komad po svim mojim kriterijima.
Ali ovaj put me zbunilo.
Umjesto da se osjeæam poèašæeno i da si dignem ego time što æu odbiti komada, preplavljena sam glupilom.
On se opasno sviða AA.
AA je mislila da su uspostavili neku vibru... Unatoè tome što je Dotièni poznat kao ljubitelj voluminoznih, ne lomnih žena poput nje.
I sad... AA kaže da joj nije krivo, da joj ne smeta i da neæe zamjeriti ako ja... Mada je ja uvjeravam da me Dotièni uopæe ne zanima. A vraga me ne zanima! Sad kad znam da je bacio oko, sad mi je baš nekako zanimljiv... Bar da izaðem jednom s njim i pristojno ga otkantam, ali tako da ostanemo, kao, prijatelji, i onda i budemo, kao, prijatelji, koji zajedno piju kave i sviðaju se meðusobno, i onda muški prijatelj bude super prema ženskoj prijateljici i tetoši je i šalje lijepe sms-ove u sitne noæne sate, a ženska prijateljica glumi Gospu od Cukara... (ok, dok jednom možda ne popusti, a možda i ne... jer ipak apstinira...). To sad ne mogu jer je AA bacila oko na njega. I to opasno.
Kvragu!
Ali je i ovo dovoljno da posije sjeme nepovjerenja izmeðu mene i nje.

Grozno!
Nema gore i kompliciranije stvari nego se odjednom naæi solo i na tržištu, okružena tridesetineštogodišnjakima u istoj situaciji... I još gore, èoporom frajera manje-više istih godina i u istoj situaciji. I tako plivati u toj lokvici usamljenih avanturista i avanturistica, vjeènih deèkiju i cura, te friških raspuštenaca i raspuštenica, kojima je više puna pipa usamljenih veèeri pred tv-om ili za šankom, smucanja po klubovima punima piletine oba spola u potrazi za sponzorima, druženja s brakolomcima i druženja s povlasticama, kombinacija u kojima jedna strana uvijek traži nešto više a druga strana misli da prva strana nije pravi izbor srodne duše...
To uvijek za sobom povlaèi nekakve komplikacije.
Jer ako je sve što žena u odreðenoj životnoj fazi želi sjesti na prijepodnevnu kavu ili predveèernju èašu vina na uobièajeno mjesto s dragim prijateljima, ili se opiti ko prase i cijelu noæ se bacakati po podiju u neudobnim cipelama dok namješta otvor na dekolteu da što manje ispada iz njega... Onda obavezno na grbaèu navuèe bar tri nepotrebna kandidata s kojima ne zna što bi.
I suprotno, ako je sve što ženi u odreðenoj životnoj fazi treba pouzdana osoba da joj grije hladna stopala u dugim zimskim noæima, normalnog frajera nema ni za lijek.

A sve što ova žena u ovome trenutku treba je malo mira. I pokoji izlazak.
I svakako ne probleme s frendicama.
S kojima obožava izlaziti jer su tako genijalne i zabavne. I totalno srodne duše.
Jer, mislim... Što ako sad AA pomisli da je i meni Dotièni napet? Ili prorijedi izlaske sa mnom, da bi Dotièni stalno imao nju i samo nju pred oèima, bez konkurencije u pratnji? (jer èinjenica je da je normalno za oèekivati da poduzme neke korake da zaštiti objekt èežnje od pogleda na konkurenciju...)
Kvragu!
A taman sam planirala poèeti krojiti savršenu kratku haljinu – tuniku od crepe’ de chinea boje mesa s blijedim žutim, zelenim, bijelim i magenta faux Pucci uzorkom za subotu, po krojnom arku iz Burde!!! I veæ kupila kristaliæe i perle za ukras!!! I traku od zlatnog lamea upletenog u pletenicu za pojas!
Prokletstvo!

Dan za B

Danas je studen malo popustila u odnosu na prethodne dane, tako da sam dan provela upravo onako kako i treba – vani.
Što nisam odavno napravila.
A trebala sam. Još odavno.
Jer nema ništa bolje za borbu protiv sijeèanjskog bluesa od cjelodnevnog punjenja baterija kroz process upijanja zubatog sijeèanjskog sunca. Kroz onih par kvadratnih milimetara kože izmeðu na nos nabijene kape, do nosa omotanog šala i ogromnih sunèanih naoèala negdje izmeðu...
Jako lijepog šala, moram priznati. Onog Pringleovog kojeg sam dobila od Rodice Krave. Krava se vratila doma u UK, tako da se sada napokon (aleluja!!!) mogu omotati šalom kojeg sam iz protesta bojkotirala za vrijeme njenog boravka u Splitu. I cvokotala pod jednostavnim tankim tamnozelenim starim Diesel šalom koji je nekad pripadao B, a koji mi se prije dvije godine fenomenalno slagao s ogromnom ruènom tamnozelenom torbom od lažnog krokodila i tamnozelenim Dieselovim kožnim èizmama.

Zapoèela sam kavicom s AA u Egoista, gdje smo kao i obièno proèešljale sve prisutne i odsutne ženidbene materijale, s naglaskom na Dotiènog (ne mogu ga nazvati Boksaè, kad Boksaèa veæ imam...) koji je frend od njenog bivšeg Bezobaveznog (takoðer boksaèa, nezgodno sklonog otpremanju manekenki s kojima je u dugogodišnjoj vezi na hitnu pomoæ s hematomima na licu prije velikih revija...) pa ga se ne usuðuje previše gledati (mada AA nije manekenka, a i nikad nije doživjela od bivšeg ništa nasilnije od spankanja po gluteusu u doggy pozi... ali nikad se ne zna...), ali sad joj je nekako napetiji otkako je saznala da je Dotièni gazda prostora gdje se ona triput tjedno znoji dok pokušava uhvatiti korak s èoporom baba koje mlataraju nogama i šakama u ritmu glazbe izvodeæi nešto što se zove tae-bo...
Inaèe, AA od sinoæ nije više zlatna plavuša sa sunkissed pramenovima i kosom do pola leða, što je inaèe bila zadnjih 10-ak godina bez prekida. Nego neugledna gingerasta svijetla brineta s besmislenim obraslim bobom do pola vrata koji joj stvarno... hm... pa, malo ne baš najbolje pristaje. Naime, uhvatilo ju je ludilo moranja imanja dotjeranog izrasta sad i odmah, a njena frizerka je na porodiljnom, pa je odluèila dati se u ruke “provjerenoj” maloj iz Kaštela koja dolazi doma i èudo jedno kako šiša i farba, a sve to u bilo koje doba dana i uz cijenu koja je prava sitnica. Nisam imala priliku vidjeti na što je lièila sinoæ netom nakon šišanja i pramenova. Ali kaže da su pramenovi bili sprženo bijeli i debeli, a temeljna boja naranèasta, i da je uza sve to završila ošišana totalno 2003!!! Tj. užasno stepenasto, s šiškama. Pa je u 10 sati naveèer panièno tražila po Kaštelima trafiku u kojoj prodaju nekakve boje za kosu, i prefarbala se nekakvom srednje blond bojom nepoznatog i nadasve sumnjivog neprovjerenog maðarskog proizvoðaèa. Što je poluèilo još strašniji rezultat. A jutros je i podšišala Rod Stewart slojeve u ovu èudnu frizuru koju trenutaèno ima. Kod mamine kvartovske frizerke. Gospoðe koja odbija otiæi u starosnu mirovinu, a koja je majstorica za cutove koji su bili zadnji šik-krik tamo negdje u vrijeme uberpopularnosti Suzane Manèiæ... Nakon èega je sat vremena peglom krotila novu voluminoznu frizuru a’ la Krystle Carrington u nešto oku prihvatljivo i u razini tjemena...

Nastavila sam s kavicom ispred Žbirca s najekscentriènijom možda plavušom na svijetu J, šokiranom èinjenicom da ja stvarno cvokoæem i da je smrtno ozbiljno žicam da mi donese dekicu od flisa za koju znam da je ima u autu, kad ona napola leži u klupi razdrljene jakne i golemog v-izreza na puloveru, i baš joj je nekako lipo i teplo na suncu da bi mogla zaspat...
J je, naime, trenutaèno u MOŽDA fazi glede boje kose... Možda je plavuša. A možda i nije. Sve ovisi o tome kako se gleda i kako se uzme. Jer ono što bi ona nazvala plavom kosom mnogi najvjerovatnije ne bi opæe ni nazvali kosom. Nego ortopedskim pomagalom. Loše izraðenom perikom za žene starije dobi koje su izgubile kosu. J je juèer odluèila šparati, da može priuštiti još dva dodatna sata tjedno s privatnim trenerom, pa je shodno tome odluèila i da neæe u frizeraj na novu porciju blajha na korjenovima. Nego da æe pokušati obnoviti svoju inaèe platinastu fantaziju od glave u kuænoj radinosti. Tj. sama zamutiti preljev, a izrast ostaviti na miru. Summa summarum, eksperiment je završio tako da J sad ima zlatnožuto obojen izrast koji podsjeæa na gnijezdo s piliæima nasred tjemena (inaèe joj je kosa tamnopepeljaste prirodne boje), dok su nekad platinasti, malo isprani uvojci (kojima je samo htjela vratiti sjaj do iduæeg farbanja)... Joj, kako da to opišem? Sivi? Tamnosivi? Sijedi? Jer J trenutaèno stvarno izgleda kao sijeda bakica, i to ona koja je nekad bila crnka pa sijedi na tamnosivo.

Nakon Žbirca smo J i ja pokupile V i uputile se laganim korakom prema hotelu Park, gdje smo trgnule još po jednu kavu. Šteta što je prehladno da bi se moglo sjediti u prekrasnoj bašti na presvuèenim stolicama. Ali eto, kad veæ daju baš dobre keksiæe uz besmisleno skupu ali dobru kavu...
Inaèe, V je juèer nakon posla otišla do frizera obnoviti boju, ali ju je nekako uhvatila inspiracija dok je gledala kako deèko šiša neku curu na kratko, pa je umjesto da samo osvježi svoju nježno bakrenu boju i doda par uobièajenih tanušnih posvijetljenih pramenèiæa oko lica završila s kratkom plamenocrvenom frizurom dugih šiški i golog vrata (pogledati Ginger. Kod Kiki i Ginger). Koja joj užasno loše stoji. A kako V ima tanku, gustu i svojeglavu kosu koju nije navikla oblikovati èetkom, uvijaèem ili peglom, tako je nova frizura veæ jutrošnjim pranjem otkazala poslušnost. Tako da V odbija skinuti kapu u javnosti. Jer izgleda kao zatajeni plod preljuba Vivianne Westwood i Sida Visciousa s doèeka 1977-e godine...
Posljednji put kad je došla ranije u salon i gledala kako njen frizer šiša curu koja je bila na redu prije nje, završila je s bojom i frizurom do ramena u stilu Ðurðice Barloviæ za vrijeme najveæe popularnosti Novih Fosila.

Nakon kave smo se još malo smucale po Baèvicama, dok me cure nisu iskrcale s laptopom ispred Versi. Gdje sam se lijepo zabila u mrak da dovršim tekst za web za Najbolju. Uz još kave, i jako ugodnu jazzastu glazbu... I, što je bilo najljepše od svega, mir. Posvemašnji mir. I odsustvo buke i gužve. Ja, i kava, i par ljudi u gluho doba popodneva... Može li žena poželjeti ljepše poslijepodne u društvu najbolje prijateljice – same sebe?

A kad sam ponovo izašla na danje svjetlo, presretna sam otkrila da se dan ipak nešto malo produljio.
I ne samo da se dan produljio.
Odjednom kao da sam se našla u nekoj skroz drugoj dimenziji...
Gdje je sve oko mene isto – ulica je još uvijek Put Firula, desno od mene je još uvijek parking od Šumice i Šumica, a ispod nje more, ispred mene je Nevera, i sve izgleda potpuno jednako i miriše potpuno jednako...Ali atmosfera oko mene je bila nevjerovatno ispunjena mirom.
Putem sam srela tek nekoliko ljudi. Prošlo je jedva 5-6 automobila, što je inaèe neuobièajeno za subotu popodne. Bakica je šetala pinèa koji je doskakutao do mene i htio se pozdravljati i maziti. Neke su djevojèice vozile bicikle...
Zrak je bio oštar i svjež, i prodisala sam kao da pluæa godinama nisu udahnula normalan zrak s mora, zaèinjen jodom i tek blagim tragom južine koja samo što nije došla.
A svugdje oko mene je bio mir. Beskrajan mir i tišina.
Èula sam poslijepodnevne ptice. Bože, otkad nisam èula zimske poslijepodnevne ptice...
I sve je bilo tako nevjerovatno opuštajuæe.
I nevjerovatno lijepo.

Zaboravila sam koliko je zapravo lijepih mjesta u Splitu. I koliko je moj stari kvart lijep. I kako je dobar osjeæaj osjeæati se dobrodošlo i domaæe meðu poznatim kuæama i stablima, poznatim asfaltom, pa èak i vidjeti poznate alkoholièare ispred Kolaèiæa kraj teniskih terena...

27 mjeseci nakon što sam pokupila svoje stvari, uz pomoæ B-a ubacila posljednju prtljagu u gepek J-inog auta i zauvijek za sobom zatvorila vrata doma kojeg sam par godina stvarala s Nezakonitim, ponovo se osjeæam ugodno u starom kvartu. Unatoè tome što sam se cijelo vrijeme nastavila kretati po njemu i izlaziti na ista mjesta, tek sada sam ponovo ok.
Prošlo je dovoljno vremena i zaboravila sam na razloge zbog kojih bih morala žaliti ili tugovati. Zapravo, nisam zaboravila. Nego shvatila da nemam razloga za žaljenjem.
Jer ono za što sam mislila da je bila ljubav, u trenutku kad sam otišla veæ je odavno bila postala tek navika, tek potreba za sigurnošæu i rutinom. A dom veæ dugo nije bio ništa više od spavaonice i blagovaonice za dvoje ljudi i dijete koji su se viðali tek par sati dnevno i odlazili svaki za svojim poslom...
Puno se toga promijenilo u samo 27 mjeseci.
Nezakoniti se promijenio. Susrela sam ga nekidan u prolazu, dok sam izlazila iz Egoista. On u društvu najnovije životne družice, pretjerano mlade i pretjerano našminkane, pretjerano obješene o njegovu ruku i pretjerano nesigurne u prisutnosti mene, žene iz prošlosti. Još uvijek onako krupan, bahatog držanja zbog kojeg je uvijek izgledao puno viši nego što zapravo jest. I još uvijek potpuno ispuni prostor oko sebe svojom pojavom, energijom, dubokim basom... Ali u njegovoj kosi sam primjetila prve upadljive sjedine, oko oèiju bore, a oko inaèe energiènih usana umor.
Ja sama. U starom kaputu i ravnim èizmama. Bez one duge kose do pola leða koju je obožavao i koju mi je branio ošišati pod prijetnjom lijepljenja ošišanog cijanofiksom nazad na glavu.
Pružili smo jedno drugome ruku kao nekakvi stari poznanici i predugo stiskali si dlanove.
Dovoljno sam ga dobro poznavala da mogu prepoznati u njegovom stisku želju da sve pošalje kvragu i srèano me zagrli, onako kako sam i sama poželjela u tome trenutku. Ali nisam. I nije ni on. Zbog sirote klinke koja mu je visila preko ruke. Izmijenili smo kurtoazno par rijeèi i komplimenata koji su zvuèali totalno lažno. Odmjerila sam njegovu odjeæu i zakljuèila da je i dalje sklon Armani trapericama i da je kao i svi njegovi frendovi nabacio šminkersku skijašku jaknu jer je sad jako in meðu njima. I da je pratilja skockana skupo i upravo onako kako on voli da je žena sreðena.
Odmjerio je i on mene. I sigurno je primjetio odsutnost manikure i velikih geliranih noktiju, kao i oèito prošlogodišnji i poprilièno nošen kaput, ravnu petu na èizmama... i torbu. Nosila sam klasiènu crnu kožnu Furlinu torbu, torbu koju sam dobila od njega za zajednièko useljenje u preureðeni stan. Prije... o, Bože! Prije 6 godina! I nasmiješio se. I ja sam se nasmiješila. I rekli smo si da se obavezno moramo èuti i vidjeti i poprièati. Obavijestio me da je Dijete dobro i s Bakom, da trenira kick boks i uèi svirati gitaru, da ima skoro sve petice osim matematike i povijesti, i da se zaljubilo.
Otišli smo svako na svoju stranu. Još jednom sam se osvrnula za njim i uhvatila ga kako gleda za mnom.
I to je bilo to.

Priznajem, u jednom trenutku me malo, samo malo zapekla ljubomora.
Jer da nismo jedno drugome napravili neke stvari koje nismo smjeli, da nismo izrekli neke rijeèi preko kojih oboje nismo mogli prijeæi, da nismo oboje bili tako prokleto tvrdoglavi i ustrajni u durenju, ljutnji i šutnji, da smo možda ipak razgovarali a ne dozvolili sebi da se udaljimo i na kraju postanemo stranci i neprijatelji... Da nije otišao na dva mjeseca u inozemstvo kad sam izgubila dijete i kad mi je bio potrebniji nego ikad... Da nisam otišla bez rijeèi u trenutku kad me molio da ostanem i da riješimo probleme koji su se nagomilali, da nisam mjesecima nakon odlaska odbijala svaku komunikaciju... Možda bi danas sve bilo potpuno drugaèije.
Možda bismo u ovome trenutku ležali izvaljeni jedno kraj drugoga na kauèu i gledali po mlijuniti put Warriorse ili Gremline, smišljali kakvom laži da ovaj put opravdamo izostanak sa sutrašnjeg nedjeljnog ruèka kod njegovih roditelja, igrali Uno ili Remi s par zajednièkih frendova, ili tamanili pizzu i zaklinjali se jedno drugome da od ponedjeljka oboje idemo na dijetu i unajmljujemo trenera, kao što smo to radili svake godine u sijeènju (zaklinjali se. Ne išli na dijetu)...
Ili bi jednostavno otišli vani, ja obješena o njegovu ruku umjesto ove nove klinke s glavom punom kilometarskih ekstenzija, on pružajuæi mi oslonac dok balansiram na još jednim užasno skupim i jezivo neudobnim štiklama...
A prije 27 mjeseci još uvijek smo bili obitelj.
Ja, on i Dijete.

I da, malo me zapekla ljubomora. Jer i ova je curka, kao i sve koje su došle nakon mene (pa èak i ona kratkotrajna supruga, koju je na brzinu oženio par mjeseci nakon što sam otišla, i brak s kojom je trajao manje od godine dana), je tako mlada... Èak i pretjerano mlada. Skoro pa dijete. I tako nevjerovatno lijepa. I dotjerana do bola. Onako kako ja sebi veæ odavno ne mogu priuštiti. I onako kako ja zbog posla nisam više imala vremena dotjerivati se. I djeluje tako krhko, tako nježno, tako ovisno o njemu... A i gleda ga onim pogledom punim obožavanja, kakvim sam ga i ja nekad gledala.
Dok sam ja samo... bivša. Tri godine mlaða od njega, neusporediva s njenim nježnim 20-ima...
Samo vrlo problematièna bivša, koja mu je sluèajno upala u život i kojoj je pomagao iskobeljati se iz paklenih zaruka i problema koje je navukla na grbaèu zbog bijesa roditelja ostavljenog zaruènika... Ona koja nikako nije htjela ostati doma i uživati u blagodatima bogatog partnera nego imati poslovnu karijeru. Vlasnica neobuzdane jezièine koja se znala stvarno gadno svaðati i gaðati ga posuðem (u kojem je èesto bilo hrane...). Koja je uvijek sve htjela i morala napraviti sama, èak i kad je znala da ne može i da nije u pravu. Koja je bez pitanja uzimala kljuèeve njegovih brzih auta i vozila ih po gradu bez položenog vozaèkog, zbog èega ju je stalno izvlaèio iz problema s policijom. I opæenito upadala u sve vrste nevolja. Ona koja nikada nije mogla prilagoditi svoj godišnji njegovim planovima, ona koja je odbijala otiæi na skijanje jer ne voli hladnoæu, koja je radila nered kad je izlazila s frendicama...
I ona koja je uvijek bila toliko ponosna na svoju pamet, neovisnost i samostalnost. A koja sada nema nikakav posao i šeta u prošlogodišnjem kaputu...
B je uvijek govorio da je siguran da izmeðu mene i Nezakonitog još nije sve gotovo. Dapaèe, duboko je vjerovao u to. Do same smrti me uvjeravao kako bi bilo najbolje i za mene i za njega da pregrizem ponos, potražim ga i uèinim sve da opet budemo zajedno dok nas smrt ne rastavi. Ne misleæi pritom na moguænost da Nezakonitog strefi infarkt kad ga nazove kum iz treæe policijske i kaže da je ona njegova opet vozila bez dokumenata i u zabranjenom smjeru, ili se sluèajno našla usred oružanog okršaja ispred diskoteke. I vjerovao je da nikad više neæu pronaæi tako tolerantnog partnera izdržljivih živaca...

Moj najdraži B.
Tako mi grozno nedostaje.
Zimska subotnja popodneva su bila naša. I ruta Egoist – Žbirac – hotel Park, pa onda nazad do Il Posta na nekakvu salatu ili povræe za mene i golemu pizzu s lukom i peèenicom za njega. I palaèinke u šatou za oboje, nakon što bi on pojeo moje povræe jer bih ja saždrla njegovu pizzu... Pa onda negdje na èašu-dvije-tri vina... gledanje komada po modnim èasopisima... èitanje Storyja... i smijanje. Puno smijanja. Toliko smo se smijali da me je uvijek bolio trbuh od smijeha...

Razgovarala sam s njegovim bratom sinoæ.
B mi je lagao. Svima je lagao. Èak i roditeljima. Svima osim jednome od braæe.
I boli me što mi je lagao. Šokirana sam i povrijeðena.
Naime, lagao je o pregledima na koje je redovno išao. Lagao je o svojoj bolesti.
B je bio bolestan puno dulje nego što sam mislila.
Godinu dana prije smrti otkriven mu je uznapredovali tumor, kao i prva metastaza na mozgu. I usto je još saznao da je HIV pozitivan. Metastaza je bila na takvom mjestu da je bilo rizièno èaèkati po njoj, a potpuno nemoguæe ukloniti je. A kako je sve vezano uz HIV u Hrvatskoj još uvijek tabu-tema, i kako se ljudi HIV pozitivnih osoba boje, B je imao problema s nekoliko lijeènika koji su ga odbili lijeèiti od raka. Unatoè tome što biti HIV pozitivan još uvijek ne znaèi da je osoba oboljela od AIDS-a. I što se virus ne prenosi pogledom...
HIV je dobio od svog dugogodišnjeg prevarantskog preljubnièkog gadnog malog bivšeg deèka.
I tek sad mi je jasnije zašto je uporno pokušavao ostati u kontaktu s njim nakon prekida, unatoè tome što ga je mali prokletnik iskoristio, opelješio i povrijedio na najgori moguæi naèin. Zašto se misteriozno vukljario s njim “po doktorima” i èak mu nakon prekida platio operativni zahvat u inozemstvu... Želio ga je zaštititi anatemiziranja i poniženja kojem je lako mogao biti izložen kao HIV pozitivan.
A jasnije mi je i ono njegovo èudno ponašanje u vezama posljednjih godinu dana života... koje zapravo i nisu bile veze. Da, koketirao je i flertovao ko lud. I zapoèinjao svašta nešto, ali ništa od toga nije doživjelo seksualnu realizaciju. Uvijek je ostajalo na nekim èudnim kompliciranim odnosima. Jednostavno... Htio je. Želio je. Trebao je. Ali nije sebi dozvoljavao. A nije baš ni da je mogao. I sve njegove ljubavne drame i prekidi veza koje se zapravo još nisu ni konzumirale bile su upravo takve – nesuðene i dramatiène – zato jer je on prekidao i tjerao od sebe muškarce kojima bi uspjelo da mu se približe.

Jednostavno, B je odabrao živjeti onoliko koliko mu tijelo bude dozvolilo. Zadržati u tajnosti obje svoje bolesti, zaštititi ljude koje voli od toga da prolaze kroz njegovu propast zajedno s njim. Ne dozvoliti im da ga vide i doživljavaju kao bolesnog ili nemoænog, da se prema njemu ponašaju zaštitnièki... Ili da ga se boje jer je HIV pozitivan.
I odluèio je da vrijeme koje mu je ostalo iskoristi na najbolji moguæi naèin.

I živio je. O, kako je živio!
kao da mu je svaki dan zadnji u životu.
Kad se osvrnem na posljednju godinu njegovog života, zaista nikad nije bio plodniji, kreativniji, vrijedniji, posveæeniji ama baš svemu i svakome oko sebe... Nikad nije bio toliko dekadentan u svom hedonizmu, nikad nije toliko htio sve vidjeti, probati, doživjeti, napraviti, stvoriti, kao u toj posljednjoj godini svog života.
I nikad nije bio toliko bezgranièno i bespoštedno odan prijatelj i sin, ni u tolikoj mjeri darivao i blagosivljao ljubavlju svijet oko sebe.
A za uzvrat, Bog ga je u svoj pokori i svoj nevolji blagoslovio metastazom koja je blokirala centar za bol. I brzom smræu. Tako da nije patio...

A ja ne mogu sebi oprostiti na vlastitu sebiènost. Niti mogu povjerovati da stvarno nisam ni u jednom trenutku primjetila, niti u jednom trenutku posumnjala...
A morala sam znati!
Sve one prièe o dijeti i o tome kako je izbacio kruh i slatko i gazirana piæa... I vjerovala sam mu! Uopæe ne primjeæujuæi da i dalje loèe colu i fantu na galone, niti da se odrekao pita sa sirom i croissanta s omletom iz Daily Fresha, pizze, krempita i pržene kineske hrane. Èesto je povraæao pojedeno posljednjih mjeseci, a ja sam mu prala mozak prièama o bulimiji, i tjerala ga da pije manje kave naveèer i jede manje èipsa jer da sigurno ima gastritis ili nedajbože èir... Nisam previše ozbiljno shvaæala kad je u svom uobièajenom neozbiljnom tonu glasom i gestikulacijom dive izjavljivao kako ga rastura migrenèina i kako æe krepat od glavobolje... jer je oduvijek bio sklon takvim dramatièno-pretjeranim izjavama. Nisu mi bili sumnjivi ni oni èudni trenuci tijekom posljednja dva – tri mjeseca njegovog života kad bi odjednom zastao usred šetnje ili razgovora i zaboravio što je prièao ili gdje se nalazi... Ni kad je nekoliko puta gubio ravnotežu i padao. Ni kad se gledao u zrcalo ili promatrao dlanove i èudio se kako oko sebe vidi bljeskajuæue svjetlo...
I kako mi zaboga nije bilo sumnjivo to što je mjesecima iz tjedna u tjedan postajao sve tanji, sve krhkiji, sve prozraèniji???... Koža mu je postala nježna kao u bebe, lice gotovo bez dlaka... kolobari oko oèiju sve tamniji... Ali to sam pripisivala golemoj kolièini posla i radu do kasno u noæ. I ono njegovo neprirodno blijedilo, unatoè tome što je ljeto veæ odavno bilo zapoèelo a on provodio užasno puno vremena na terenu i na suncu...
A bio je tako nezemaljski lijep posljednjih mjeseci. Ne, bolest ga nije nimalo promijenila u licu, niti nagrdila njegovo tijelo na bilo koji naèin. Unatoè tome što je bio sav pun metastaza na skoro svim vitalnim organima. Kao da je veæ prestao biti živo ljudsko biæe, kao da veæ postoji van vlastitog zemaljskog tijela... Kao najljepši nesretni anðeo.
Kako sam mogla biti toliko sebièna i toliko zaokupljena svojim tako prizemnim sitnim problemima, da ne primjetim da mi najbolji prijatelj i najdraža osoba na svijetu umire doslovno pred oèima... Gledala sam kako se gasi život do kojeg mi je bilo beskrajno stalo. I nisam vidjela.

I bože, koliko mi je teško zbog toga.
Pogotovo u danima poput ovog, kada bi najprirodnija stvar na svijetu bila da je tu uz mene...

Sjedila sam za mašinom, šila sam...

Khm... dakle...
Ja i Oralko smo bili na toj kavi juèer.
I ne, frajer uopæe nije nikakav bauk, unatoè tome što se bavi najgorim moguæim poslom na svijetu...

Ok, osjeæala sam se užasno neugodno prvih pola sata, i mislim da je bilo totalno oèito na meni da se osjeæam tako. Pa je pitao. Pa sam i priznala.
Pa je razbio led tako što mi je razjapio usta usred Egoista i uvjerio me da to što je oralni kirurg ne znaèi da bih pred njim morala imati nekakve komplekse i umirati od srama... (Ok, umrla sam od srama, ali zato jer su desno od nas sjedili Jole, Kerum i par frendova od mog Nezakonitog koji me poznaju, pa su cijelo vrijeme èudno buljili – valjda da me otraèaju bivšem...).
Jer, nevjerovatno ali istinito, frajer ima zube 10 puta gore od mojih!
On! Zubar!
Em su mu poprilièno obiène boje, em nisu poredani baš u najpravilniju liniju, em i on ima malo krivi zagriz, a da ne spominjem da ima više plombi od mene...
I ne, nije nosio nikakav aparat da poravna nepravilne zube. Jer kaže da može sasvim lijepo preživit i s ovakvima, sve dok su zdravi. Da ljudi ne umiru niti imaju probavnih, psihièkih i financijskih poteškoæa ako im zubi ne izgledaju ko u Brad Pitta. I da, odluèio je studirat stomatologiju nakon što je u srednjoj školi prošao pravi pakao sa zubarima i lako kvarljivim zubima. A oralnu kirurgiju je specijalizirao nakon što je tijekom studija i sam dva puta završio na istoj. Nema niti jedan umnjak – sve je poèupao jer su rasli pokvareni. I sve to unatoè tome što je stomatolog i oralko, i što je uvijek jako pazio na zube.
Jednostavno, i on je èovjek kao i svi drugi. Obièan èovjek. A obiènim ljudima se èesto dogaða da unatoè svoj brizi i higijeni ipak imaju nezahvalne zube.
Ali to što mi je otkrio ne smijem reæi nikome...
Dapaèe, misli da su moji baš super. Ne može vjerovati da sam veæ 15-ak godina pušaè i kavopija a još niti jednom nisam bila ni na izbjeljivanju ni èišæenju kamenca. Jer imam bijele zube. I ne hvataju mi se naslage po njima. ON misli da sam JA sretnica!!! Mutant, dapaèe!
A najèudnije od svega mi je to što, unatoè èinjenici da je specijalizirao u državi u kojoj su ljudi opsjednuti hollywoodskim osmjehom i kuænim kitovima za izbjeljivanje, nikada nije ni pomislio na to da stavi navlake na svoje zube, što njegovi kolege tamo inaèe kronièno rade...
Ali ima i on dva implantata. I to na istim pozicijama kao i ja, samo na gornjoj èeljusti.

Tako da sam se odmah osjeæala nekako lakše...
Dapaèe, èak sam bila sklona povjerovati da me zapravo i nije htio izvesti na dejt, nego mi stvarno na vlastitom primjeru razbiti strah od sjedanja u stolicu.
Mada me je brzo razuvjerio.

Dakle, da rezimiram:
Ja se njemu sviðam. Ne kao profesionalni izazov, nego kao žena.
On se meni sviða. Ne kao muškarac, nego kao neko koga želim imati za prijatelja.
U ponedjeljak æemo èupati zub van, pa æemo vidjeti hoæemo li se i kako æemo se družiti nakon toga.

A u meðuvremenu mi je propao hercegovaèki dernek na snijegu. Frendu su upale nekakve obaveze, pa smo svi malo razoèarani.
Ja najviše, jer mi se ne ostaje u Splitu preko vikenda. Nikako. Ni najmanje.
Beznadežno sam dekintirana, svi oko mene su duboko ogrezli u sijeèanjsku depresiju, a sad je još ispalo da me i Šarmantni Gad oèajnièki treba preko vikenda...

Njegov teèaj iz poslovnog engleskog, naime. Popodne sam ubila dva sata repeticija s njim i pomogla mu oko domaæeg. Prestrašno. Potresno i traumatièno iskustvo za oboje.
Ne znam zašto je uopæe upisivao taj poslovni, kad to podrazumijeva nekakvo... pa, nekakvo relativno prolazno predznanje. Trebao je upisati onaj poèetni. Jer je još uvijek na Aj Em Ðek Dis Iz Bil Maj Frend Bil Helou Lec Plej Teksas Holdem Pouker levelu. Pitala sam ga kako je uopæe uspio završiti osnovnu i srednju školu u kojima je engleski bio obavezan predmet. Khm... Pa je ispalo da je završio s popravnima. I to iz engleskog.
A još je priznao i da mu je kolega iz klupe pod prijetnjom batina pod odmorom zapisivao tekstove od Metallice, Alice In Chains i Nirvane po Vuku, da ne ispadne totalni krelac kad s ekipom napušen urla omiljene pjesme omiljenih bendova u omiljenom parkiæu uz bambus... (ok, to veæ ne želim ni zamišljati... vizualizirala sam ga kao dugokosog adolescenta u kožnoj motorki kako skoncentrirano štreba napamet iz bilježnice u kojoj piše: Ðeremi Spoukin Klaaaaas Tudeeeeeeej, Vuuuuuhuuuu, Vuuuuuhuuuuu, Ajajajajajajajajaj... Prestrašno!!!)
Sad mi ga je skoro pa žao, jer sam ga upravo ja nagovorila da poduzme nešto u vezi svog jeziènog hendikepa.
A još mi je više žao mene, jer umjesto da mu pomognem prevesti ICC Model Form Of International Sole Distributorship Contract i da prièamo o tome što to znaèi kad The Supplier grants and the Distributor accepts the exclusive right to market and sell the products listed in Annex, što je nešto s èime sam se sama godinama susretala svakodnevno u radu a on se susreo tek sada, i to sluèajno, ispalo je da sam mu krenula objašnjavati If Clauses, a završila na tumaèenju razlika izmeðu Present Simplea i Present Perfecta, te odreðenog i neodreðenog èlana.
Ali ok, nije baš da mu znanje toliko šteka.
Npr. ima dobar temelj iz pornografske frazeologije. Poznaje termin f**k, i to u obliku aktivnog i pasivnog glagola, imenice koja oznaèava radnju i vršitelja radnje, kao i pridjeva. Poznaje i termine koji oznaèavaju razlièite oblike i objekte penetracije, imenice koje oznaèavaju spolne organe, te razlièite položaje kopulacije, a bogami i sve nazive za djelatnike/ce u seksualnoj industriji, seksualna pomagala, kao i sve engleske nazive žanrova unutar filmske grane koja se bavi spolnim opæenjem.
A zna i nešto malo struène frazeologije koju koristi u hrvatskim reèenicama.
I, naravno, zna da se janjetina sasvim sigurno zove lemb (a ne bejbi šiiiip, jang šiiip ili litl šiiip. Na to je jako ponosan) i da je neki kolega kapulicu nazvao bejbi onjn...
I to bi bilo otprilike to.
Ðizskrajst!

Ali moram priznati da mi ga je bilo nekako baš milo dok sam gledala kako se znoji od muke nad radnom bilježnicom za peti razred osnovne (koju je drpio svom djetetu), onako sav skoncentriran s olovkom u ustima...
I kako onda da ne dobijem želju da ga potapšem po izmuèenoj glavici i ne poželim mu obeæati palaèinke s Nutellom i novi autiæ ako uspije riješiti zadatke za jedanaestogodišnjake bez nekih veæih grešaka?
Jesam, dobila sam želju.
I nisam pokleknula.

A osim repeticija iz engleskog za Oženjenog Gada, ovaj vikend imam u planu sašiti si suknju i haljinu.
Suknja je moj domaæi rad.

Naime, unatoè sadistièkoj zubobolji i glavobolji, prošli tjedan sam krenula na teèaj šivanja.

Razlog tome je taj što moja Tetica, koju sam godinama uspješno izrabljivala, veæ dulje vremena više ne šije.
A u akciji èišæenja špajze sam otkrila da je saèuvala i stare mašine. Ne samo onu par godina staru Toyotu koja joj je bila lagana i praktièna za manje prepravke i noviju oberlokericu, nego i staru obiènu Slavicu i SuperSlavicu od Bagata...
Ok, nije mi jasno zašto se ova manja sivo-bež zove SuperSlavica (da, to je stvarno ime modela šivaæe mašine... Piše na njoj!), a ona ogromna, teška, zelenkasta samo Slavica, kad je Slavica zmaj od mašine, neuništiva, savršena, i još ima milijun tih nekih dodatnih stopica i dodataka za rubove, materijale, mustre, vez i patentne zatvaraèe, što je èini genijalnom mašinom, i uz koju Tetici nije uopæe trebala oberlokerica, a ova koja se zove SuperSlavica je zapravo puna nemoænija one prve...
Ali nije važno kako se zove.
Jer ruža bi mirisala i da se ne zove ruža, ili tako nekako... (Èek, mislim da je Bagat imao model koji se zvao Ruža... I Jadranka... I Višnja... O, pobogu, ko im je davao ta imena?!?!?), a Slavica je legenda od mašine, èak i ako joj je mlaða kržljava sestra ukrala titulu supermašine.

Ja veæ otprije znam pomalo sklepati ponešto. Ali ne dovoljno.
A kako ionako trenutaèno nemam pametnijeg posla u životu, tako sam odluèila si ispuniti dugogodišnju želju. Za ispunjenje koje sad napokon imam vremena.

I ne, uopæe nije teško.
To s konstrukcijom krojeva mislim (mada smo do sada samo konstruirali suknju. Obiènu, s ušicima, usku, s faldom, sa šlicem, poluzvono, puni krug).
Niti je vaðenje kroja iz krojnog arka zapravo tako strašan, velièanstven i rijetkim smrtnicima rasvjetljiv misterij kako mi se èinilo sve do sada...
A otkrila sam i da je Sveta Burda, Biblija svemoguæih superžena iz La Famiglije (jer ja sam zapravo prvi izrod koji nikad nije nauèio šivati...), poprilièno evoluirala od vremena moje rane mladosti. I onih ofucanih primjeraka koje tetica još èuva, a sa stranica kojih mi se dražesno smiješe gospoðe s golemim fen frizurama, umjetnim trepavicama i zubnim kamencem pod bezbojnim usnama, dok koketno drže palèeve zataknute u urezane džepove sintetièkih kompletiæa u shizofreniènim bojama i uzorcima s omota albuma Jefferson Airplanea...
I tako sam pokupovala brdo Burdi, sve koje sam trenutaèno našla.
Jer ima stvarno zgodnih modela. I uopæe nisu bapski.
Uostalom, ni oni zastrašujuæi safari kompletiæi u zemljanim tonovima, široke suknje na volane s besmislenim uzorcima golemog tropskog lišæa, pastelne hlaèe visokog struka i mrkva – kroja ili denver plavi sakoi s ragbijaškim jastucima u ramenima nisu uvijek bili tako smiješni.
Dapaèe, vjerovatno su u nekom nepovoljnom povjesnom trenutku i zbog nesretnog spleta okolnosti u svoje vrijeme bili apsolutni modni imperativ...

Suknju æu skrojiti sama.
Haljinu æu izvaditi iz Burde.
I bit æe od crnog laganog jerseya (ok, žerseja...). Komotniji gornji dio s šišmišastim 3/4 rukavima, dosta bogat, pada nabrano, i uži donji, do koljena.
Baš joj se radujem.
Materijal sam našla u nekakvom duæanu s povoljnim restlovima, i za svaki sluèaj kupila dovoljno za otprilike 3 i pol haljine.
Jer mada imam povjerenja u svoje rukovanje mašinom (super mi ide, i ko mlaða sam Tetici èesto dovršavala odjeæu i radila rubove. Za šavove sam tata-mata), nemam baš povjerenja u svoje krojaèke vještine.
Ali ionako nemam pametnijeg posla.
A i fali mi odjeæe.
Fali mi brdo odjeæe.
Najmanje nekih 15-20 osnovnih komada.
Uostalom, veæ dugo želim napraviti nešto od onih krasnih komada teške kineske svile koje Tetica èuva. Nešto od crne s utkanim cvijeæem u pastelnim bojama. I one mlijeènobijele sa zlatnim zmajevima. A da bih se dokopala tih finih materijala, svakako moram malo izvježbati ruku...

Ionako mi ništa drugo ne preostaje.
Jer sijeèanj je, a u sijeènju life sucks.
Jer sam sprdila svu lovu na prvu ratu teèaja, Burde i golemu kolièinu crnog materijala. Jer nemam više posao,dakle vremena stvarno imam na bacanje. Jer je vani hladno, i mraèno, i bezveze, i pusto. Jer nemam pojma što bih sa samom sobom. Jer su svi oko mene nekako jadni i utuèeni.
I jer sam otkantala ovosezonsku ljubav svog života, pa se moram zabaviti neèim kreativnim da ne mislim na to kako mi je grozno i kako su mi stopala hladna a nema ih ko grijati.
I zato jer, kvragu, baš ono oduvijek želim nauèiti šivati!!!

Dejting A Dentist?

Kako se moj oralko (op.a. oralni kirurg) još nije vratio sa skijanja, išèekivanje neizbježnog mi je postalo sve teže...
Tako sam, u nedostatku pametnijeg posla, odluèila obaviti još jednu dražesnu malu prijateljsku vizitu svom omiljenom obiènom zubaru. Da me umiri i utješi. A usput da se raspitam ima li još koje mjesto slobodno za još koju pacijenticu preko HZZO-a (a i bez, ako je potrebno). Jer sam uspjela svojom euforijom i ekstazom zbog otkriæa blagodati bezbolne laserske bušilice zaraziti sve moje cure, i sad odjednom i one žele kod mog zubara...
A kako je moj zubo lociran oko 150 metara od zgrade u kojoj živim, tako mi uopæe nije problem tu i tamo navratiti po potrebi. Obièno da naruèim Teticu ili Rodicu, kojima je komunikacija s neophodnim ali nimalo milim zubarem strašan teret i muka. Ili da poprièam s Kiki, njegovom asistenticom, koja je ujedno i moja stara poznanica i bivša cura mog roðaka. Kako je Kiki do prije par mjeseci intenzivno razmišljala o prekidu s mojim roðakom, tako sam èesto dolazila do nje kad je imala rupu izmeðu naruèenih pacjenata, nakon posla, ili da je pokupim na pauzu. Pa smo se baš nekako skompale. A zubina ordinacija mi je baš nekako postala domaæa.

Inaèe, moj zubo dijeli poslovni prostor s još dvoje kolega. Jednim koji je moj oralko, a u kojeg jedinog imam povjerenja kad je otvaranje kosti u pitanju, i koji je trenutaèno na skijanju. I jednim grozomornim, koji izgleda kao velika kompaktna samostojeæa mobilna nakupina lipida s masnom kosom, masnim tenom, masnim svim ostalim što je oku vidljivo, ali je odlièan protetièar, i koji mi je i dotjerao ova dva implantata u èeljusti.
Postojao je i treæi, ali taj je nedavno odluèio useliti u neki svoj prostor. Toga se baš i ne sjeæam.
Doduše, i moj zubo i Kiki su me obavijestili da uskoro na njegovo mjesto dolazi zubin Neæak, mlaðahno stvorenje s odreðenim iskustvom, koje je upravo završilo nekakvu ubersvemirsku specijalizaciju u inozemstvu, i koje planira ordinirati s barbom. U funkciji zube/oralka.

Nesretnim spletom okolnosti i pakosnom igrom sudbine, sluèajno se potrefilo da svratim taman pred kraj jutarnje smjene, da mogu odvuæi Kiki odmah nakon posla na kavu. I to ravno u grad, gdje smo kao sluèajno morale piti kavu na istom mjestu gdje u odreðeno vrijeme redovno zalazi moj frend Boksaè.
Boksaè je, naime, friško rastavljen i izgubljen u svijetu promašenih dejtinga s utegnutim praznoglavim besposlièarskim tukama u ranim dvadesetima, pa sam nekako smislila da bi bilo baš super da ga upoznam s pristojnom, zgodnom, zaposlenom, pametnom i odnedavno slobodnom curkom naših godina, tj. Kiki. Mislim, njemu upravo takvo nešto treba. Ne klinka. Nego Kiki.
Tj. njemu bi zapravo bio idealan netko poput mene. Toènije ja. Ali kako ja upravo apstiniram od muškaraca, i kako sam odluèila da nema više neobaveznih poluveza i ležernog samo seksa s frajerima koji su mi privlaèni ali ne i dovoljno napeti, a nikako nisam spremna na vezu, i svakako ne s nekim za koga æu moæi biti 100% sigurna da želi upravo isto što i ja... i kako, naravno, nije dobro biti prva konkretna nakon prekida/razvoda, tako sam odluèila da mu uvalim Kiki.
Kiki se, jednako kao i ja, pali na masu i definiciju. A kako bi i on njoj bio prvi konkretni (ma, prvi uopæe) nakon prekida s mojim roðakom, tako mogu biti sigurna da ako se spanðaju neæe potrajati vjeèno, pa na ovaj naèin osiguravam si teren za buduænost, u sluèaju da se ipak predomislim glede mog stava prema neobaveznim poluvezama i ležernom samo seksu s frajerima koji su mi privlaèni ali ne i dovoljno napeti.

Moj zubo nije trenutaèno imao pacijenata, i kad sam veæ svratila, posjeo me na stolicu (koja sramota! Jer mada sam imala oprane zube, ipak sam prije izlaska zapalila cigaretu na balkonu, dok mi bura malo oblikuje friško zapeglanu kosu), bacio pogled na moje izmuèeno zubalo i izrazio želju da s njegovim stanjem upozna novog genijalnog oralka koji je, eto, upravo juèer uselio u praznu ordinaciju, a mogao bi biti jednako idealan i pouzdan, pa èak i bolji od mog provjerenog oralka koji je trenutaèno na skijanju...
I tako sam sjedila razjapljenih èeljusti, jedva zadržavajuæi suzicu užasa u kutu oka koja je prijetila da rastopi savršenu liniju tušem (da, minule su muke paklenske, pa sam nakon tjedan dana prvi put nabacila malo adekvatnog make-upa. U skladu s frizurom i kratkom haljinom, sve u svrhu postizanja maksimalnog Edie Sedgewick looka...).
I èekala možda pola minute. Polovica koje mi se èinila kao polovica cijele vjeènosti.
Dok u prostoriju nije ušao Neæak.
A moj užas se instant podvostruèio.
Toliko da sam ekspresno stisnula usta i bez razmišljanja procijedila da bi ja bi da mi zube ipak pogleda neko stariji.
A kako je na Neæakovom licu bilo totalno oèito da sam ga uvrijedila, povrijedila i prenerazila, i kako mi je zbog toga bilo grozno neugodno, dodala sam još i sitno piskutavo, a totalno neprilièno da ako mooože, mooolila biiiiiii....

Iznad moje face je, naime, stajao frajer kojem nikako ne bih dala više od 25 godina!!!
Podulje, vrlo zgodne doduše ali nimalo ohrabrujuæe frizure, i ruke tetovirane od zapešæa do ispod kratkog rukava ljubièastog zubarskog annasamblea hlaèa i tunikice.
Ajme užasa!
Hebeno mladolik, èak nekako i seksi, i vrlo nepouzdanog immagea. Moj oralko naime, kao i svi ostali zubari s kojima sam dolazila u dodir, su redom nekakvi aseksualni gospodinovi u godinama u kojima muškarci obièno poèinju patiti od tegoba vezanih uz prostatu i erektilne disfunkcije. Osim mog frenda NV, koji je mlaði nekih 5 godina od mene, ima dugu kosu, bavi se ekstremnim sportovima, izlazi u Kvazimoda, i definitivno ne pati ni od prostate ni pomanjkanja potencije (provjeren od strane ekscentriène rodice J i nekoliko frendica. Ocijenjen najboljim moguæim ocjenama. A usto je i super deèko. Pouzdan prijatelj. I još uvijek slobodan. Preporuèujem). Ali NV ionako nikad nisam doživljavala kao... pa, kao zubara. Mada kažu da je jako dobar zubar.

Dakle, komad.
Ne baš od onih kakvi su meni privlaèni u ovoj životnoj fazi (možda prije 12-ak godina...), ali svejedno. Mislim, ono, eeeeej.... Zubar! Dakle, financijski stabilan. Dakle, jako dobra prilika. Naravno, u sluèaju da je slobodan...
I kako onda da komadu dam da mi kopa po zubalu!?!?!? I to nakon što sam pušila?!?!?!? – cigaretu, naravno.
Da odmah razjasnim – ne, nisam se zaljubila u Neæaka na prvi pogled. Nije mi èak bio ni privlaèan na prvi pogled. Ni na drugi. Ni unatoè èinjenici da je oèito dobra prilika. Ni kad je moj zubo rekao da Neæak samo izgleda mladoliko, jerbo da je u stvarnosti zapravo dvije godine stariji od mene, pa se ne moram tresti od nepovjerenja u njegovu mladost i eventualnu nestruènost ili neiskustvo.
Nego je problem u tome što je tip stvarno komad.
A lijeènici ne bi smjeli biti komadi.
Pogotovo ne oni koji su specijalisti na podruèjima medicine u kojima je osoba suprotnog spola od njihovog prisiljena pred njima razgolititi sve svoje najmraènije i najskrivenije tajne organizma. Specijalisti koji, na primjer, gledaju u zube. Ili, u ovom sluèaju, rtg snimku poprilièno debilne i nesretne èeljusti. Pa još uvale i kameru u usta. A usto postoji moguænost da istu tu èeljust doslovno ogole do kosti i kopaju po njoj. I u toj prilici me upoznaju u najgorem moguæem paranoièno-histerièno-prestravljeno-rasplakano-kukavièkom izdanju...
Dovoljno problema veæ imam s ovim mojim novim ginekologom, koji nije na prvi pogled nešto posebno, ali je na drugi strašno seksi. I koji je veæ imao priliku upoznati moju intimu u najgorem moguæem kandidiziranom i cistoznom izdanju. A to nije lijepo. Jer takvog frajera bih rado pustila da mi kopa po meðunožju, ali nikako spekulumom, štapiæima za briseve ili onim dildom s kondomom za ultrazvuèni pregled vayayae.
A da ne spominjem pretjerano medenog medicinskog tehnièara s kolonoskopije otprije par godina, kojeg sam nakon ponižavajuæeg pregleda redovno viðala po gradu, na istim mjestima na koja sam i ja zalazila... i još mi se lijepo javljao, i par puta platio piæe, dok sam ja umirala od srama...

Dakle, našla sam se u užasno neugodnoj situaciji, jer je moj zubo navalio da sluèaj s umnjakom prepustim Neæaku, koji je kao majstor svog zanata.
I ne znam kako, na kraju sam pristala.
U ponedjeljak imam zakazanu malu operaciju. Kod komada Neæaka. I veæ mi se povraæa od straha.

Ali to nije sve.
O neeeeeeeeee...

Naime, oèito je da je frajer proveo godinu-dvije u inozemstvu. U civilizaciji. Daleko od Splita.
Tamo gdje su muškarci, za razliku od ovih domaæih, dosegli višu evolucijsku stepenicu, bar kad su uleti ženama u pitanju.
Jer dok se Kiki presvlaèila u civilnu odjeæu a moj zubo nestao kod kolege, Neæak je sjeo nasuprot mene onako sve ustreptale (od jeze. Jer ja se uvijek tresem kad sam kod zubara. Od straha) i izjavio kako mu je sasvim oèito da se ja zubara bojim. A bezazlenog malog operativnog zahvata još i više. I kako je moj strah potpuno iracionalan, ali zapravo razumljiv. Jer, kako je vidljivo iz priložene rtg snimke, 2d printa, snimke na cd-u, a i oèitog, imam vrlo zanimljivu èeljust te neke traume na kosti iz prošlosti. I kako bi on volio poprièati o mom strahu i mojoj vilici sa mnom. Nasamo.
Gulp!
Ok, rekla sam, mogu ja svratit sutra ako nema pametnijeg posla ili ima slobodan termin, i tako...
Ali on je zapravo mislio na neformalni razgovor u atmosferi malo opuštenijoj od one ordinacijske, koje se ja tako oèito bojim... Neki uz èašu vina, na primjer, ili neko drugo piæence po mom guštu. Da atmosfera bude stvarno opuštena, i da možemo otvoreno prièati o mojim umnjacima.
Na što sam ja onako totalno naivno upitala zar to ne bi bilo štetno, buduæi da posljednja dva tjedna u sebe konstantno unosim koktel konjskih analgetika kakvog se ne bi posramio ni prosjeèni NBA-ov veteran, a svi znaju kako alkohol i analgetici meðusobno djeluju... (Ok, u nekoj drugoj prilici mi to uopæe ne bi smetalo. Kao npr. preksinoæ, kad sam s AA trgnula nekakvu rakijicu od rogaèa prije spavanja, èisto zbog druženja... Ali Neæak je ipak nekakav zdravstveni djelatnik, tako da mi se èinilo ispravnim da se kao pobunim...).
Pa je frajer rekao da dobro, da æemo onda naveèer na kavu.
Na što sam ja opet imala prigovor, da ionako zbog bolova imam problema s nesanicom i da sam kronièno neispavana, pa bi mi veèernja kava mogla debelo pomrsiti planove da se sad, kad su mi bolovi malo minuli, napokon naspavam ko ljudsko biæe...
Na kraju je blago iznerviran rekao da može u bilo koje doba dana, na bilo kojem mjestu, i da slobodno izaberem što želim konzumirati: kavu, èaj, sok, bourbon, votku, koktel, èokoladu, Cedevitu ili mineralnu!
Pa sam na kraju pristala. Iz straha. Jer ipak je on zubar...

Ali, to nije sve...
O neeeeeeeeee....

Jer taman dok sam recitirala broj a on ga utipkavao, in flagranti nas je zatekla Kiki, sva preodjevena i spremna za pokret.
O bože, kakvo poniženje...
Jer ne samo da sam cijelim putem do grada i tijekom traženja parkinga po centru morala podnositi njeno zaje... zezanje, nego na kraju Boksaè nije bio tamo gdje je trebao biti. Naravno, kad smo kasnile. Mojom krivicom. Zbog mojeg zubala. Pa je bila malo razoèarana. A kako u nedostatku prisutnosti objekta zbog kojeg smo i došle na kavu tamo gdje smo došle Kiki nije imala pametnije teme za razgovor, a i jako joj je bilo intrigantno to moje nekolikominutno druženje nasamo s Neæakom, tako se uhvatila piliti me... i piliti... i piliti...
Pa sam saznala sve što sam htjela i što nisam htjela saznati o njemu.
Ajde dobro, bar nije oženjen. Što je veliki napredak kad sam ja u pitanju. I dokaz da mogu zainteresirati i muškarca bez obaveza.
Da je nakon studija stažirao i radio u Zagrebu, zatim u gradu s neprijateljske strane hrvatske obale (tamo negdje sjeverno), gdje je par godina živio s curom, koja ga je napucala, pa je zbrisao na tu nekakvu specijalizaciju vani èim je dobio priliku.
Da je u Splitu veæ neko vrijeme, ne baš kratko, ali je radio u kombinaciji s drugim zubarom, a sad se prebacio ovamo kod mog zube...
Pa sam saznala i èime se sve bavi kad se ne bavi zubima, o nekoliko kraæih dosadašnjih veza, o hobijima, strastima i sklonostima... Èak i to da je pušaè.
Mah.
Kao da me to uopæe zanimalo.
Ali izgleda da je Kiki nekako stekla dojam da me on zapravo zanima. I nikako da je razuvjerim.
Gaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaah!

I ne, ni to nije još sve!
Jer sam prije par sati dobila i prvi sms.
Da li mi odgovara veèeras?
Ne, ne odgovara mi veèeras. Nimalo. Mislim da je ipak malo previše viðati istog zubara toliko èesto u jednom danu. A èak i da nije tako, kvragu, ipak postoje neka nepisana pravila. A èemu pravila, ako ih se ne pridržavamo, zar ne? Njegovo je, dakle, da malo pili. Moje je da nikako ne pristanem odmah. I iskreno, mada mi nije napet, i mada sam donijela neke jako važne odluke glede frajera, a kojih se mislim pobožno pridržavati, nije da nisam raspoložena za malo dobrog starog igranja barenja.

Odgovara li mi sutra?
Ne znam, ne baš... Ili možda ipak zapravo da. Jer sam se sjetila da sam za èetvrtak dogovorila pomoæi Šarmantnom Gadu s domaæim radom (upisao je nekakav teèaj poslovnog engleskog). A za petak bijeg preko granice, do BiH, na opuštajuæi vikend i tulumarenje s hercegovaèkom ekipom. Èisto da se opustim prije zastrašujuæeg i neizbježnog zahvata koji me oèekuje u ponedjeljak. Dakle, sutra je ok.

Što mi je draže, kavica popodne ili nekakva neobavezna veèerica?
Hm, ne znam... Nisam sigurna. Neki teški trenuci besparice kroz koje sam prolazila u prošlosti su me nauèili da se besplatni obrok ne odbija. Nikako. A opet... On je ZUBAR! Kako æu, pobogu, jesti pred ZUBAROM?!?!?!? Imam nekakav èudan osjeæaj da æu cijelo vrijeme imati nekakav još èudniji osjeæaj da æe on cijelo to isto vrijeme gledati u to kako žvaèem, pogotovo zato jer je veæ upoznat s mojim totalno krivim zagrizom... Uostalom, veèera je nešto što ipak malo više obavezuje od obiène kave ili piæa. Jer se odvija naveèer, i nekako sve moje veèere ovakvog tipa završe... Mah, kvragu! Ne znam! Recimo ovako, imam neke obaveze popodne, pa sam slobodna oko 7 (neutralan termin. I za piæe i za veèeru. Jer možda me odvede na neko skroz dobro mjesto na kojem se stvarno jedu fine stvari, pa eto...). I nek on odluèi.

Dakle, može veèera? I on æe bit u nekoj strci, pa mu to doðe nekako praktièno. Da nešto pojede i usput spoji ugodno s korisnim...
Ok, ako je njemu tako draže, može neka veèerica.

Imam li neku posebnu želju glede ugostiteljskog objekta? Ili bi mi bilo draže da on nešto spremi doma. Jer on, naime, super kuha. I voli kuhati. Ali tlaka mu je kuhati samo za sebe, zabavnije je kad se kuha za više ljudi...
Kvragu! Mogla sam i mislit! Što odgovoriti na ovo?
Da kažem sori, ali imam poziv, nek prièeka malo?
Mozg, mozg, hm... veèera kod njega doma ne obeæava ništa dobro. Ok, možda sam samo paranoièna. Na kraju krajeva, tip me danas video prvi put u životu... Ali previše dobro poznajem samu sebe... I na previše sam veæ veèera bila kod frajera doma. Malo prièice, intimna atmosfera, koja èašica viška, i na kraju redovno završim kao desert... Da prièekam 20-ak minuta i nešto smuljam? I ipak prebacim dogovor na neki bezazleniji popodnevni termin? Uz kavu, èaj, sok? Ok, èekam 20 minuta.

Nakon 10-ak minuta – Onda, što sam odluèila?

Nakon još 5 minuta – Sori, ali zvala me.... Rodica? Mama? Sestra? Da, sestra. I hitno sam joj potrebna sutra naveèer. Jer je... Jer je bolesna? Jer sprema ispit? Jer joj je poplavila vešmašina? Ne. Jer ju je ostavio deèko! Da, moja je sestra dobila nogu i zamolila me da sutra naveèer prespavam kod nje jer joj nema cimerice, a jako je utuèena... I zato je najbolje da se vidimo na popodnevnoj kavi.

Zar nemam nekih obaveza do sedam?
Kvragu...
Ma ne, ništa toliko važno što se ne može odgoditi ili ranije završiti.
Dakle, popodnevna kava.

A znam li ja da imam predivne velike oèi...?
Aha, ma nemoj. Maca je otkrila namjere.
Ma neeeeee, to mu se samo èinilo. Jer su cijelo vrijeme bile razrogaèene od jeze i straha. A i nisu baš nešto najkvalitetnije te moje oèi. Zapravo su jako kratkovidne. Æorave. I imam stvarno dobru maskaru...

A zašto sam toliko skromna? Pa valjda on zna što je primjetio...
Ajme meni! Stoput ajme!
Sori, ali stvarno moram do Seke. Jako je nesretna i pati zbog deèka. Plaèe. I stenje od slomljenog srca (ok, moguæe je da stenje. Pod deèkom koji ju je navodno ostavio, a koji je koliko znam još uvijek jako daleko od pomisli na to da joj možda jednom u buduænosti da nogu). Tako da se moram stvarno sva posvetiti njoj. Zapravo, mislim da æu i veèeras prespavat kod nje. I usput æe mi mobitel biti ugašen. Jer ne želim da me se ometa dok posveæujem vrijeme nesretnoj sestri...

Ok, èujemo se još sutra. I želi mi laku noæ i lijepe snove...
Ok, i ja njemu. Whatever.

Koja sam ja glupaèa?
I kako sam se opet uvalila...
Jer odjednom mi se uopæe ne ide na tu nakakvu glupu kavu. Pogotovo ne s frajerom koji mi je zjakao u razjapljeno zubalo, i koji æe za par dana kopati po njemu...
Ok, samo ta kava. Nakon toga sam do ponedjeljka nedostupna. Nema me. Èak i da mi se izjalovi Hercegovina, nema me do ponedjeljka.
A kad izoperira to što veæ ima, razmislit æu ozbiljno promjeni zubara.

Kako bilo, mislim da sam stvarno dosegla dno dna.
Imam dejt sa svojim (buduæim) oralnim kirurgom.
A može li gore od toga???

Kako je plavušu posjetio Zubiæ Demon

Osim što ovih dana strahovito patim od nepodnošljive duševne boli i emotivnih tegoba, što znaèajno doprinosi boljitku moje linije, znatan & svakako ekspresan dodatni poticaj u cijeðenju masnih naslaga mogu zahvaliti i paklu kroz koji prolazim zbog umnjaka.

Naime, mali gad gore lijevo je prije 10-ak dana odluèio da je sad i odmah idealan trenutak da poène nicati. Zato jer su umnjaci, što je opæepoznata stvar, povezani s ljudskim umom. Zato se i zovu upravo tako, a ne nikako drugo. Umnjaci.
Dakle, pretpostavljam da je to nekako veæ znanstveno dokazano. Ta veza umnjaka i sazrijevanja.
Kako mi je ovo prvi umnjak koji je odluèio izviriti na svjetlost dana, vjerovatno je to i neki dobar znak. Da sam se poèela opameæivati u životu. Da sam možda i ja napokon poèela... kako se ono kaže, sazrijevati?
Kako bilo, umnjak je odabrao upravo ovo vrijeme da mi zagorèava veæ ionako zagorèani život do krajnjih granica podnošljivosti.

E, sad... Znam da je veæina ljudi koje poznajem prolazila te nekakve muke paklene s umnjacima, tako da mi se grozni bolovi prvih dana uopæe nisu èinili kao nešto baš toliko strašno i neprirodno.
Dapaèe, pomalo su me i obradovali. Doèekala sam ih kao nekovrsnu inicijaciju u svijet odraslih. Baš kao i prvu menstruaciju (ok, nju sam loše doèekala. Bila je sredina kolovoza, ja sam imala niti 12 godina, i upravo sam planirala na kupanje s frendicama u svom novom novcatom jednodijelnom kupaæem kostimu. “Odraslom” kostimu, s visokim izrezima na kukovima doduše, ali koji je uspješno spljoštavao moje prerano propupale cice, što mi je i bio cilj pri kupovini kostima. Jer u tim godinama svaki trag cica nije poželjan, buduæi da privlaèi šlatanje razrednih kretena u predpubertetu, a dražesnu curicu pretvara u agresivnu rospiju oboružanu noktima, zubima, klupom, kamenom, mokrim ruènikom i ostalim priruènim oružjem za nanošenje ozbiljnih ozlijeda dojuèerašnjim miroljubivim razrednim kolegama... Ali malo sam se pogubila, ne?). Ili kao prvu pravu depilaciju voskom. Ili kao... Pa, kao gubitak prvog rasklimanog mlijeènog zuba (kojeg sam uz pomoæ rodice D, konca, kvake i kuhinjskih vrata na silu išèupala, od straha da mi netko ne mazne iz frižidera Kinder jaje koje je Ujna donijela iz Njemaèke specijalno za potrebe Zubiæ Vile. Koja se u to vrijeme zvala Mali Mišiæ, ili nekakav slièan glodavac). Ili kao prvi piercing. Možda kao prvu tetovažu...
Dakle, nicanje umnjaka sam doèekala kao još jedan prirodni obred inicijacije u svijet odraslih i zrelih.
Zaboravljajuæi pritom da su svi dosadašnji prirodni obredi inicijacije bili poprilièno bolni i puni ostalih kušnji. I da je onda to sve s bolovima i ostalim kušnjama valjda i bit svake inicijacije...

A pritom sam zaboravila da ja i moje zubalo veæ 15-ak godina vodimo bespoštedni meðusobni rat. Do istrebljenja. Ili zubi, ili živaca.

Naime, moj problem broj jedan je perverzno uska i nerazvijena vilica. Rezultat svih onih žièano plastiènih ortodontskih konstrukcija predviðenih za stalno nošenje (osim za vrijeme jela) koje sam morala nositi još tamo negdje od svoje jedanaeste godine.
I koje sam zaista redovno nosila. Svaki dan. Pretežno u džepu. A ponekad i u školskoj torbi, gdje su pravili društvo naoèalama pepeljarkama, ortopedskim ulošcima za cipele i oklopu za peglanje skifoskoliotiène kième, ponižavajuæim modnim dodacima koji su od mene trebali u buduænosti napraviti normalnu ženu normalne kième, normalnih stopala, normalne èeljusti i dioptrije bar malo veæe od krtièje.
U tim godinama mi stvarno nije bilo ni najmanje važno što æe biti s mojim kostima i vidom u toj nekoj nepojmljivoj buduænosti, kad sam ionako mislila da je osmi razred vrhunac zrelosti, a da s osamnaest godina prestaje pravi život i poèinje onaj dosadni, udane zaposlene žene s djecom, lošom trajnom i još ružnijom odjeæom...
Pa sam tako odbijala nositi bolne muèilice u ustima.
Dok u èetrnaestoj, tamo negdje u isto vrijeme kad je zapoèela balvan-revolucija, nije postalo užasno in nositi ono èudo moderne zubne protetike, fiksni aparatiæ za zube...
Naravno da sam toga pristala nositi odmah i sad! Bez obzira što je bio perverzno skup, i što je Mama za njega ispljunula brdo novaca. Važno je bilo imati osmijeh ko Terminator... i ja sam taj žuðeni Terminatorov osmjeh i dobila.
I trpila. Puna tri mjeseca.
Jer ne samo da su mi od kolpa zblingali i donje i gornje zube, da sam mjesec dana bila jednako predmet divljenja kao i predmet poruge cjelokupne škole (pogotovo kad bih pokušala progovoriti ustima nakrcanima željezarijom), da nisam znala gdje s jezikom, da sam stalno morala èaèkati po opremi nakon svakog jela, flossati, prati, èistiti i polirati, da nije bilo ni govora da tragove pušaèkih pokušaja prikrijem žvakom (koja bi se sva razmeljala po vijcima i žicama)... Da o ljubljenju iza škole s tadašnjim deèkom nije bilo ni govora (a bio je to stvarno odlièan i totalno podoban deèko! Srednjoškolac, odlièan za immage! Pritom još dugokos i kovrèav kao Slash iz Gunsa, a imao je i skuter!)... Nego sam zbog te monstruozne stvari u ustima trpila nepodnošljive bolove!
Doma sam morala na neke od donjih i gornjih vijaka stavljati nekakve gumice koji su mi donju èeljust potezale u nekakav èudan položaj, i onda to podnositi satima... A noæima nisam mogla oka sklopiti od bolova!
Jer bila je to nekakva zastrašujuæa kreacija nastranih ortodontskim umova koja je najmanje od svega morala dovesti moje zube u ravnu liniju (zapravo, gornji su oduvijek imali savršen oblik. Donji su malo neravni...), èemu takvi aparati obièno služe, a primarna funkcija joj je bila da što je najviše moguæe utjeèe na moju vilicu...
A uza sve to poèela sam imati grozne bolove na mjestima prijeloma vilice.
Naime, do svoje 12-e godine dvaput sam slomila nos i vilicu.
Na najgluplji moguæi naèin.
Prvi put sam pala s bicikle kad mi je bilo 9. I to ravno licem na kamen. Nekim èudom nisam izgubila niti jedan zub. Ali mi je zato lièni opis bio poprilièno izmijenjen.
Drugi put sam ugazila na vezicu tenisica dok sam se u školi penjala uz stepenice, i završila licem na rubu stepenica. Ne samo jedne stepenice. Nego više njih, na putu prema dolje. Ni taj put nisu stradali zubi. Ali jesu nos i vilica.
Sreæom po mene, taštinom optereæenu miss razreda s još gore taštinom preplavljenom roditeljicom, Mama je poduzela sve da me njene kolege oba puta pokrpaju tako da ne ostane vidljivih tragova na licu. Nos mi je i danas više Barbie-like nego u Nikoline Pišek (osim kad popijem pa nateèe i pocrveni...). A i lice još uvijek ima manje-više ljudski oblik.

U svakom sluèaju, nakon tri mjeseca agonije i konstantne zloæudnosti uslijed bolova, obiteljsko vijeæe je pristalo na to da mi se skinu okovi, i daljnje poslijedice koje bi me mogle snaæi u buduænosti snosim sama...

Pa sam ih snosila.
Prvo sam morala operativno vaditi sva 4 potpuno zdrava pretkutnjaka, jer sam jednostavno imala previše zubi u ustima da bi mogli normalno opstajati. I da, operativno. Zbog nekakvih èudnovatih korijenova sa zavinutim krajevima koji su se podvukli pod korijenove susjednih zuba. Èetiri traumatièna posjeta oralnom kirurgu, i još traumatiènija oporavka (SVAKI put sam nekako završila s komplikacijama...). Nakon toga cista na korijenu izvana potpuno zdravog zuba, taman na mjestu nekadašnjeg prijeloma vilice... Pa onda nekakva cista u kosti, neovisno o zubu, takoðer na mjestu prijeloma, koju sam opet èistila i lijeèila kod oralnog kirurga, i opet pod lokalnom anestezijom... Na žalost, stvar je na kraju sprèkala i korijen zuba, pa je i taj operativno išao van. Da, to je veæ 7 traumatiènih dentalnih iskustava...
Nakon toga sam morala èekati da se ostali zubi (kojima je još uvijek bilo tijesno u mojim ustima) pomaknu, pa sam prije tri godine podigla kredit i stavila dva implantata... Naivno vjerujuæi da ugradnja tih vijaka od tog nekog ne znam èega (titana? Urana? Plutona?) u kost, na koje se kasnije zašarafi umjetni zub, uopæe neæe biti toliko bolna... Ali jok, samo sam opet prolazila kroz istu agoniju. A lijepo sam mogla proæi jeftino i kao i svi normalni ljudi napraviti dva mosta!!! Pa èak ni njih, jer se ta dva manjka u donjoj èeljusti uopæe nisu vidjela.

Naravno, zbog svega proživljenoga razvila sam tešku fobiju od zubara. I za svaki redovni pregled se pripremala tjednima unaprijed meditirajuæi i gutajuæi tablet za smirenje. U tolikoj mjeri, da sam jednom prilikom onako nafilana Normabelom zaspala u zubarskoj stolici par minuta nakon primanja injekcije...

Ok, nije baš da sam previše vremena provela kod zubara.
Imam samo dva plombirana zuba.
Ovaj drugi sam sreðivala bez ikakve anestezije. Otrpila i hidraulièko iživljavanje na njemu, i struganje i sve ostalo naživo.
Jer jedino èega se u životu bojim više od zubara, vampira, mraka, paranormalnih pojava, neželjene trudnoæe i kukaca, su igle u mom tijelu.
U bilo kojem obliku.
Ok, ne baš u bilo kojem. Sva èetiri piercinga i sve èetiri tetovaže zapravo nisam ni osjetila, i rado sam im se podvrgnula bez straha... Ali zaboga, nije da su mi tattoo majstori iglom pokušavali injektirati nešto u tijelo! Ili, još gore, uzeti nešto iz tijela! Krv, na primjer... ili penicillin...
Najviše se zapravo bojim onih igala nad kojima nemam vizualnu kontrolu. Npr. injekcije u dupe. Jer ne vidim što mi se dogaða iza leða... Ili onih nad kojima imam previše vizualne kontrole. Poput infuzije. Koja je gora od vaðenja krvi. Jer vaðenje krvi završi relativno brzo, a i tete laborantice obièno vrlo brzo zaustave moje histeriène ispade, i još se svaki put sažale pa mi vade s onim leptiriæem s kojim se krv obièno vadi jako maloj djeci (nekad mi puste da izaberem boju)... A infuzija traje i traje, i još moram imati onu glupu iglu stalno zabodenu u sebe i prilijepljenu flasterom...
Moja Baka je jednom izjavila da me uvijek puštala naveèer vani u zloèesti svijet i loše društvo bez straha da æu ikada postati heroinski ovisnik, upravo zbog moje paniène bojazni od igala. I kroniène upale sinusa, koja bi mi onemoguæila da redovno ušmrkavam opijate kad kroz moj nos ni zrak ni kapi ni inhalatori ne mogu prolaziti više mjeseci u godini...

Meðutim, nema dugo da sam se uspjela riješiti i fobije od zubara.
S mojim zubima je veæ dulje vremena sve bilo u najboljem redu. Kako sam neko vrijeme na fotkama primjeæivala da se jedna od moje dvije plombe (ona stara, amalgamska) malo vidi kad se široko nasmijem, i da mi je zub nešto malo tamniji, tako sam odmah nakon Nove godine išla malo popraviti osmjeh, i skužila da je u meðuvremenu zubarska oprema evoluirala. O, itekako evoluirala... Jer sad postoji ta laserska bušilica s kojom nije potrebna nikakva anestezija. Nema bušenja, nema brušenja, nema zastrašujuæih vibracija koje odzvanjaju u glavi... Jednostavno NEMA! Nièega!
Gotovo da sam požalila što nemam više niti jedan pokvareni zub, da ponovim to nevjerovatno olakšavajuæe iskustvo, i da razvijem naviku odlaženja dragom prijatelju zubaru s pjesmom na usnama i osmjehom na licu...

Wow, koja euforija!

Držala me toèno tri dana.

Prošli èetvrtak sam se probudila usred noæi s nekim èudnim žuljajuæe-pulsirajuæim osjeæajem u vilici gore lijevo... I utrnutim zubima. Èvaknula Lekadol, ponovo zaspala, i nastavila s normalnim životom na Lekadolima cijeli dan, u nadi da æe proæi.
Naime, nije bilo prvi put da se umnjak probudio i pomislio da bi možda mogao poèeti izbijati...
Svaki put bi brzo odustao, nakon dan-dva, kad bi skužio da stvarno nema gdje izaæi van. Da mu je malo gužva... Pa sam nekako naivno vjerovala da æe tako biti i ovaj put.
Ali nije.
Tijekom vikenda mali gad ne samo da nije odustao, nego je postao upravo samoubilaèki odluèan!
Lekadol sam prvo zamijenila ibuprofenom od 400, pa zatim onim od 600 miligrama, ali uzalud. Veæ u ponedjeljak nisam mogla zaspati unatoè svim moguæim farmakološkim èudima za ublažavanje boli i uspavljivanje koja sam utrpala u sebe.
Mali kreten je poèeo gurati susjedni zub.
Užas, pakao i agonija.
Jer osim što sam cijeli ovaj tjedan patila zbog svoje nepoæudne emotivne situacije, sudbinskih odluka i bla, usput sam patila i od neizdrživih bolova.
I užasa zvanog injekcije.
Jer tih nekoliko dana kad je zub najgore divljao, svakodnevno sam pohodila svog zubara da mi napuca nešto za bolove.
Dok se moj oralni kirurg, jedini u kojeg imam povjerenja, sredinom ovog tjedna ne vrati sa skijanja, zub koji umnjaku smeta ne ide van. Ne dam se nikome drugome u ruke. Nema šanse. Ma koliko patila.

U meðuvremenu, poprimila sam izgled žene opsjednute demonom.
Zubiæ Demonom.
10-ak neprospavanih noæi, 10-ak komatoznih dana, glavobolje koje ne prestaju, mrzovolja koja mi prožima svaki živac, zvukovi koji smetaju, ljudi koji smetaju, televizija koja mi smeta...
Jer zub je trenutaèno odustao od nasilnog pokušaja izlaženja, ali to ne znaèi da ne koristi nekakve podmuklije metode.
U ovome trenutku protiv mene se bori apokaliptiènom glavoboljom.
Stvar je otišla toliko daleko da ne samo da nisam ni pogledala tepsiju domaæeg kadaifa kojeg mi je napravila susjeda u nastupu sažaljenja nad mojim stanjem, nego sam se u posljednja tri dana veæ nekoliko puta od glavobolje i izbljuvala... Što mi do prije nekoliko godina, u fazi galopirajuæe bulimije (ono kad sam svako zgrèeno završavanje na hitnoj zbog gubitka elektrolita doživljavala kao znak da sam na dobrom putu) ne bi predstavljalo nikakav problem u životu, dapaèe. Ali sad mi smeta. Ova nova ja ne voli povraæanje.
Sama sebi u zrcalu izgledam ko prokleti Nosferatu. Bijela ko zid, s golemim ljubièastim vreæama ispod zakrvavljenih oèiju pred kojima su se predali i Touche Eclat i debeli sloj mineralnog pudera.
Osim toga, otkrila sam da je sasvim moguæe da lice bude istovremeno i upalo i nateèeno. Ne znam kako. Ali je moguæe.
Pa sam do daljnjeg odustala od šminkanja u bilo kojem obliku. Jer èime god se napudrala, jedino što se dogodi je da mi lice iz bijelog postane – sivo. Èak i ako je puder neukusno naranèast. A ako stavim rumenilo ili maskaru, jedini efekt koji postižem je onaj Barbara Cartland meets Marylin Manson – dvije ružièaste fleke i dva crna pauka na avetinjski bijelom.
I visim. Sva visim. Kosa mi visi. Èarape mi vise. Èak i ona odjeæa koja mi je tijesna na meni nekako... visi! Vuèem se naokolo korakom krepanog goveda. Izgledam ko hrpa izmuèenog obješenog jada...
I tako, osim što patim ko pseto zbog Šarmantnog Gada, usput još gore patim zbog prokletog umnjaka.

Kao da se posljednjih mjeseci stvarno sve na svijetu urotilo protiv mene.
A taman je krenulo tako dobro...
Èak sam i od puštanja kose odustala. I opet imam apsolutno fenomenalnu kratku frizuru. Pronašla sam savršenu frizerku, gotovo jednako genijalnu kao moja Marina iz Renate. I nisam mogla vjerovati! Mislim, taj Hair Connect je veæ cijelu vjeènost tu pred mojim nosom, usred grada, a ja sve do sada nisam znala da se upravo u njemu nalazi cura koja ima moæ da me ponovo uèini sretnom! I da æe mi otkriti Paul Mitchell silver, milijun puta bolji od L’Oreal Professionellovog kojeg sam do sada koristila..
Osim toga, uvukla sam se u jedne moje stare uske traperice, one Dieselove otprije 3 godine. Ok, ne baš uvukla toliko da izgledam dobro kad ih zakopèam, ili èak relativno vizualno prihvatljivo da bih u njima mogla meðu ljude a da ne izazovem val zgražanja ili pucanje šavova (što nije dobro ako se dogodi na javnom mjestu), a i nisam još toliko oèajna da izlazim u trapericama otprije tri godine... Ali kako sam ih još prije par mjeseci mogla navuæi jedva do pola bedara, ovo je itekakav napredak.
I veæ nekoliko tjedana nisam grizla zanoktice! Nimalo! Nisam èak niti odabrala samo jedan prst na kojem æu se iživljavati. A to je gotovo nemoguæe kad se radi o meni...

Da, taman je sve krenulo tako dobro!
I onda – pas mater – umnjak...
Taman kad sam pomislila kako sam se napokon oslobodila užasa od zubara, izgleda das am prisiljena vratiti se na poèetak.
I ne samo jednom, veæ èetiri puta.
Jer ako je jedan poèeo nicati, sigurno æe uskoro istu potrebu osjetiti i ostala tri. Koji jednako kao i ovaj jednostavno nemaju gdje. A to znaèi još tri posjeta oralnom kirurgu...

Weltschmertzing. I Tajna

Ok, znam da sam sama krojaè svoje sudbine, da sam sama odgovorna za svoje odluke, i bla, i truæ i tako dalje. Kako sijem tako æu i... (Žnjati? Ženjati? Žiti? Žeti? Kvragu!)... brati plodove svog sijanja.

I ko mi je kriv ako ovih dana patim, plaèem, umirem i cmizdrim? Ako me duša boli, i sve ostalo što uz to ide?
Ko mi je kriv ako se osjeæam usamljeno?
Ko mi je kriv ako sam možda propustila neke bolje prilike zbog neèeg lako kvarljivog i prekratkog vijeka trajanja?
Napokon, ko mi je kriv, kad sam ionako sama uletila bezglavo u cijelu tu prièu s Šarmantnim Gadom?

Zvijezde? Sudbina? Hormoni? Usamljenost? Autodestruktivna crta liènosti, konjukcije trigonskih kvadranata zemljano-zraènih planeta u natalnoj karti? Gadna karma i grijesi iz prošlosti? Loš feng šui u sobi i prljave èarape u kutu za emocije?
Prokl...

Ok, patim. Patim ko pas.
Ma koliko to glupavo moglo zvuèati, voljela sam tog tipa. I još ga volim.
I ne, ne prièam gluposti, jer ne poznajem ga tek ovih par mjeseci koliko smo bili u toj nekakvoj kao nazovi vezi...
Poznajem ga veæ godinama.

I fali mi.
Omojbožeeeeeeeeekakomifaliiiiiiiiiiiii...

Mrzim ovaj grozni osjeæaj.
I znam da nema šanse da se tako brzo izvuèem iz bedare. Nije ovo tek malo razoèaranje u budalu, kao što je bio sluèaj s GMOP-om. Niti prekid neèeg što je nit’ smrdilo nit’ mirisalo, ali je eto bilo ugodno i ipak malo više mirisalo nego smrdilo, pa eto, žao mi jer je bilo ugodno imati nekoga uz sebe.
Niti je ovo ona standardna usamljenost jer kao nemam nekog uz sebe a baš sam u fazi kad mi se ima neku vezu...

O ne.
Ma kako isprazno i glupo zvuèalo sve ono što sam do sada isprièala o njemu, ma koliko izgledalo kao nekakva budalasta igra izmeðu dvoje odraslih ljudi koji bi morali bit ii zreliji i pametniji nego što se ponašaju, nekakvo natezanje dva glupa hipertrofirana ega, nije bilo tek i samo tako.
Jer uz sve one dramatiène i histeriène trenutke, bilo je tu itekako puno... Pa, itekako puno.

Poznajem ga dugo. I voljela sam ga na neki poseban naèin i prije prvog fizièkog sraza (ako je coitus nekakva ustaljena granica prelaženjem koje se odnos izmeðu dvoje ljudi može predefinirati iz prijateljskog u ljubavnièki, a ljubav od nježne friendly u onu na koju obièno mislimo kad kažemo ljubav).
Uvijek smo mogli prièati o svemu. Uvijek je bio tu za mene kad mi je trebao. I ja za njega.
I da, nije samo stvar u bivanju tu za nekoga.

Jednostavno... Stvar je u tome da ljudi ponekad imaju neki nježan, blizak osjeæaj jedno za drugo, od trenutka kad se upoznaju. Onaj èarobni mali nešto što odreðena muško-ženska prijateljstva èini posebnijima od drugih. Što se ne mora nikada i niti u jednom trenutku pretvoriti u nešto više od toga. A ako se pretvori... pa, onda zna postati nešto predivno. Ili nešto jako bolno, ako završi ovako kao s nama.

I ne, nije stvar bila èak ni u savršenom seksu. Napokon, seks može biti savršen i s ljudima prema kojima nemam nikakve emocije. Ok, seks jest bio savršen. Ali zapravo ga uopæe nije bilo toliko koliko bi se moglo pomisliti da ga je bilo. I bio je savršen zbog one rijetke i posebne emocionalne komponente, onoga što ženu natjera da se ponekad rasplaèe usred posla. Tek tako. Od sreæe. Od ispunjenosti (ne takve ispunjenosti, sram vas bilo).
Ne fali mi seks. Nimalo.
Fale mi trenuci bliskosti. Fale mi zagrljaji, ono kad zabijem nos u njegovu košulju i osjeæam se mirno, sretno, zaštiæeno od svih loših stvari na svijetu. Fale mi one male prisne puse u èelo. Ili stisak ruke. Sve ono što smo imali i prije nego što smo postali ljubavnici.
Fali mi naše zajednièko smijanje. Fali mi i zajednièko plakanje.
Fali mi što sam ga uvijek mogla nazvati kad sam htjela podijeliti nešto lijepo s njim, i on se znao radovati sa mnom. I što je uvijek nalazio vremena za mene kad mi je bilo teško. Toliko sam suza i maskare ostavila na njegovoj odjeæi da to nije normalno. I uvijek bi mi nakon toga bilo lakše.
Fale mi trenuci u kojima smo bili opušteni i sretni i ponašali se ko dvoje totalnih balavaca.

Fali mi i to... Fali mi što osjeæam da više nemam pravo biti zabrinuta za njega. Ili se radovati zbog njega. Sudjelovati na bilo koji naèin u njegovom životu. Ne više kao žena s kojom je blizak. A još manje kao prijateljica.
Što nemam više pravo èak ni da mi bude drag.

Ok, sama sam odluèila.
I želim vjerovati da sam odluèila ispravno.

Ali boli.
Pas mater, kako prokleto boli!!!
Doðe mi da se zabijem negdje, u neku dobro izoliranu prostoriju, i vrištim satima.
I da se tako dobro isplaèem da mi presuše suzne žlijezde.

Ok, jutros sam se isplakala. Kad me tako nešto tišti i kad mi se plaèe, obièno odem u Gospe od Zdravlja.
Plakanje u crkvi je jedna od najpraktiènijih stvari izmišljenih za ljude. Ikad.
Em crkve imaju tu neku mirnu, mistiènu, proèišæujuæu atmosferu, u kojoj je lakše problematiène emocije koje se ne daju van izvuæi na površinu. Em je nekako sasvim normalno da ljudi u crkvi plaèu. Mislim, èesto viðam neke bakice kako rone suze, pa je to valjda ok. Pa se i ja prepustim. Pa revem, ridam, šmrcam, kukam, èak se ni ne trudim biti tiha, a super je što akustika crkve sve to nekako ublaži pa sve na kraju zvuèi nekako skroz ok, diskretno, èak i prikladno. Duhovno.
Osim toga, kad plaèem u crkvi niko me ne gnjavi ili pokušava utješiti. Što je predobro. Rijetki ljudi koji se tamo zateknu vjerovatno misle da tugujem za nekim umrlim i usput molim za njegovu dušu, a ionako su tamo zbog nekog svog posla. Niko me ne gleda èudno niti s prijekorom.
Da, dobra stvar, te crkve.
Odliène za plakanje.

Kako bilo, u komi sam. Ne sjeæam se kad sam bila u ovakvoj komi.
I uopæe mi se ne da meðu ljude.
Još manje sam raspoložena za neminovno popovanje onih par bliskih prijatelja koji su upoznati s mojom malom tajnom. Jer ok, znam, znam, ZNAM da je sve moralo biti tako kako jest, i da nisam imala što tražiti ni oèekivati od petljanja s oženjenim èovjekom osim boli i katastrofe, i znam da mi se sad ne èini tako ali da æu za par mjeseci znati da sam napravila pravu stvar... Bla. I? Kako to može riješiti moj problem ili ublažiti bol? I da, znam da ja, barem fizièki mogu puno bolje. I da ostaje èinjenica da je, unatoè svom svojem beskrajnom magnetskom šarmu, on ipak frajer s krivim nogometaškim nogama, groznim ušima, ne baš najestetskijim oblikom glave, i opæenito nije baš slika i prilika Adonisa... Pa? Zar je to najvažnijna stvar na svijetu? To što nije lijep kao Nadan Vidoševiæ? Kakve to ima veze s time koliko je meni drag? I zašto bi me to, pobogu, moralo tješiti?

I da, ovaj put mi se zaista nešto katastrofalno dogodilo.
Naime, navikla sam u ovakvim situacijama klin izbijati klinom. I nije da nisam pokušala nazvati nekoga od dobrih starih frendova s povlasticama, ili pokupiti nekoga na izlasku u srijedu... Ali jednostavno nije išlo. Dogodio mi se ženski ekvivalent muškom padanju ponosa...
A MENI se to NE DOGAÐA! NIKAD! NE MENI! Možda drugima da, ali ne i meni!
Ali sad se dogodilo...

Ne raduje me ni drastièan gubitak kilaže. Ni biceps i oèvrsnuli triceps... moj stari trener kaže da je fascinantno što se kod mene nakon samo par treninga instant vide rezultati, i kako moji mišiæi reagiraju odmah. Jer ok, još uvijek imam svoj stari oblik, a nije ni da sam dugo pauzirala od fizièkih aktivnosti (godinu i pol možda). U niti dva mjeseca sam nekim èudom skinula osam kila masti a da nisam ni primjetila kako.
Iz nekog èudnog razloga, po prvi put u životu, hrana je izgubila kontrolu nada mnom.
Ne razmišljam o njoj.
Jedem kad osjetim potrebu da nešto unesem u organizam.
A nemam ni želje ni volje tetošiti svoju tjeskobu, bol, sreæu, radost, tugu, ljutnju ili bilo koju od emocija koje me hvataju bilo kakvom prigodnom kombinacijom masnoæa, ugljikohidrata i sliènih gluposti. Zapravo, nemam kad misliti na to.
A ne raduje me iz razloga jerbo koji æe mi... koju æe mi bananu savršeno tijelo kad sam htjela bit savršena samo da njemu budem prekrasna?

A najviše me od svega boli razlog zbog kojeg sam prekinula ovu od poèetka na propast osuðenu vezu.
Ok, priznajem, ne zbog toga što sam imala osjeæaj da ne radim nešto ispravno. Niti zato jer je oženjen pa ne može biti moj onoliko koliko bi svaka normalna žena htjela svoj objekt ljubavi imati za sebe. Napokon, neke stvari vezane za njegov brak i trajanje istog su se poèele mijenjati posljednjih tjedana. U smjeru koji je išao svakako u moju korist.
I ja sam, unatoè otkazu i prijašnjoj odluci, bila spremna nastaviti s našom vezom. Dapaèe, željela više nego ikad.

Razlog je bio taj što je odluèio da, ako veæ želim dijeliti s njim i dobro i zlo, moram znati i za njegovu Tajnu.
A kad sam saznala za njegovu Tajnu... Pa, nešto se prelomilo u meni.
I shvatila sam da je ova ljubav pogrešna. Jako, jako, jako pogrešna.
Da više ne smijem željeti, voljeti, trebati. Ništa. Da nemam pravo na to. Ne, ako želim sebi dobro.

Možda bi neka druga, stara, prijašnja Elle progutala šok i gorèinu, i prihvatila stvari takve kakve jesu. Možda bi, kao svaka glupa zaljubljena guska, još dublje upala u tu kašu... I vjerujem da bi na kraju sve ispalo ok.

Ali ne i ova nova Elle.
Koja je odluèila po prvi put u životu staviti samu sebe na prvo mjesto. Uèiniti ono što je u ovome trenutku možda èini najnesretnijom ženom na svijetu, ali što æe se na kraju pokazati jedinim ispravnim.

Mada... Ne mogu pobjeæi od užasnog saznanja da je sve moglo biti drugaèije, totalno drugaèije, da se nisam baš taj dan našla u takvoj situaciji da sam ga poželjela nazvati i vidjeti što ima novo u njegovom životu, i usput mu se izjadati kako je kod mene sve zlo i naopako. Ili da nisam prihvatila poziv da mu pravim društvo par dana u susjednoj županiji. Ili...
Jednostavno, naša prièa nije, unatoè svim okolnostima u kojima je zapoèela i svemu što se izdogaðalo u ovo malo vremena, bila pogrešna sama po sebi.
Pogrešan je bio jedino trenutak.
Potpuno krivo vrijeme.
I èinjenica da je on muškarac s Tajnom.
I ma koliko molio i preklinjao da ne prekidam, da ne odlazim i da ga ne ostavljam, teret Tajne je u ovome trenutku prevelik da bih ga mogla podijeliti s njim a da ne bih patila više nego što mi je u ovome trenutku teško.

I da æu zbog toga, bar još neko vrijeme, i ja silom prilika morati biti žena s Tajnom, u svakoj slijedeæoj vezi koju budem zapoèela nakon njega.
Jer imati Tajnu nije loše samo po sebi. Na kraju krajeva, svi u odnose ulazimo s odreðenim Tajnama. Problem nastaje u trenutku kad postane neophodno Tajnu podijeliti s osobom koju smo odabrali. A ova Tajna je jednostavno preveliki teret za mene u ovome trenutku.

Majstorica prebolijevanja ;)

Kad je o prekidima i prebolijevanju rijeè, u ovim mojim trenutaènim godinama svi smo manje više prekaljeni stari borci i iskusni struènjaci. Netko više, netko manje...
Ja sam na tom podruèju pravi ekspert.

Tako da bi bilo za oèekivati da sam veæ oguglala na grickanje u duši i žuljanje u srcu.
Na samotne noæi uz Jane Austin i nadežljivo provjeravanje mobitela...
Na krize i krizice, suzice samotnice, diskretno cuganje alkohola umjesto kave u neprimjerena doba dana i posljedièno revanje frendici na uho dok me vozi doma s podnevne kavice (naglo prekinute mojim upadanjem u bedaru i njenim strahom od mog moguæeg eksplicitnog ponašanja na javnom mjestu).
Na neprekidno ponavljanje jedne te iste sramotne ubernarodnjaèke girlpower folk-house naricaljke u mp3 formatu dok bijesno grabim pješke od toèke A do toèke Žnj, sve u nadi da æe duga i žustra šetnja na kiši/buri/svježem zraku rezultirati bistrijim umom i èišæim srcem (umjesto kašnjenjem na mjesto sastanka s osobom s kojom sam se dogovorila i bijesom dotiène).
Na napade menenikonevolijernisamvrijednaljubavinegokretena davljenja frendova i frendica preko raznoraznih elektronskih sredstava komunikacije. I èuðenje zašto su svi ti frendovi i frendice odjednom offline na Fejsbuku, a svakih par minuta mi se na feedu apdejtaju njihove najfriškije aktivnosti koje opovrgavaju bivanje offline...

Ali nisam.
Èak ni unatoè tome što ne bi trebalo biti tako buduæi sam ja ta koja je ovaj put dala nogu.
Oženjenom Gadu, naravno.

Svrbe me prstiæi, jako me svrbe.
Slali bi porukicu.
O tome kako sam malo kao ono promijenila mišljenje...
Kako bi se ja sad baš malo ono kao ušuškala i gledala neki filmiæ, ili baš nekako malo ono kao žestoko bludila, ili... ili... Jebemu!

Mah. Neka svrbe.
Porukicu slati neæe.
Jer sam se osigurala od moguænosti poèinjenja dotiènog nedjela.

Naime, kako nisam produljila pretplatu kad je istekla, posljednjih mjeseci sam se od slobodne žene s beskrajnim opcijama mobilnog komuniciranja prebacila u tabor žderaèa bonova.
A kako to znaèi da nema komunikacije kad nema kuna u telefonu, tako sam se pobrinula da u telefonu kuna nema do daljnjega.
A kako mi ga je taman za Silvestrovo Šarmantni Gad napucao s 400 kuna (tj. utipkao mi bonove dok sam ja u wc-u kafiæa zjakala u pms prišt na bradi, zlostavljala isti, te pokušavala prikriti aktivnosti na njemu s pola tubice korektora), tako mi nije bilo druge nego reaktivirati uslugu primanja mailova i povuæi cijeli sadržaj kuænog Outlooka u iPhone. Što nije bilo dovoljno da mi posrèe sve kune, pa sam još prijavila i account maila od bloga i povukla i njega.
A kako ni to nije bilo dovoljno, tako sam zadnjih 60 kuna sprdila na roaming s (wannabe boy)frendom iz Mostara, koji je sreæom bio kod familije u Švedskoj pa je kredit s raèuna malo brže otišao...

I tako sam sada osigurana od iskušenja sila zla u sitne noæne sate.

A usput i deluxe dekintirana.
Osuðena na MSN, Skype, ICQ, mail, Facebook i ostala prisilna sredstva razmjene informacija i komuniciranja.
Što je bad, very bad.
Jer sam opet pokupila nekakvo virusoidno i malwareoidno smeæe. I prenijela ga na sve što se da uštekati u veliki laptop, mali notebookiæ i staru kantu od kompjutera u sobi. Inficirala usput i novu Nokiju supersvemirsku s onom tastaturicom, koju sam dobila od Šarmantnog Gada (nju sam fwdirala bratu da je proda nekome, da mogu kupiti nekakvu pristojnu lijepu odjeæu koja bi me utješila). Sve tri memorijske od fotoaparata. Sve stickove, svoj iPod nano (onaj rozi, koji sam namjeravala utopiti frendici za lovu jer meni ne treba više a njoj treba ali ne bi kupovala novi za punu cijenu) i Sekin iPod touch s kojeg sam prebacivala sebi nekakvu glazbu u tunese nekidan...

Tako da æu sad morati dati Bratu da sve to skupa prekopa i pogleda i sredi.
(U meðuvremenu, dok su lagane prijenosne stvarèice kod njega, koristiti onu kantu koju imam u sobi...).

I ponovo se izložiti porciji verbalnog ponižavanja i ismijavanja od strane gore spomenutog.
Koji ne može razumjeti kako to meni uvijek uspije, i to otprilike svaka tri tjedna, napuniti sav hardware koji imam u posjedu svim moguæim zloæudnim smeæem s interneta, a da pritom ne pregledavam nikakve ruske porno stranice niti skidam nekakve sumnjive sadržaje (buduæi da su meni svi ti torrenti ili kako se to veæ zove još uvijek nesavladivi intelektualni izazov...).

Ok, ok, znam, znam, znaaaam! Sve mi je jasno! Ako primim mail od nekoga ko se zove Suze.G, to ne znaèi automatski da ga je poslala neka od tri poznate Suzane s prezimenom koje završava na G a koje svi skraæeno zovemo Suze, i da bi mi možda moralo biti sumnjivo to što me dotièna Suze na engleskom poziva da obavezno pogledam ovaj bwahahahaha ludilo zabavan link na kojeg æu se nasmijati do suza... A ako mi onaj kišobranèiæ od Avire nije rastvoren na onoj ikonici dolje desno, to znaèi da mi je dotièna neaktivna, i da moram napraviti taj nekakav scan i vidjeti koje i kakvo sam to smeæe pokupila da mi ga gasi, umjesto da bez razmišljanja guram u laptop stick od J s kojeg jedva èekam skinuti slike s tuluma ili brdo glazbe... Pogotovo ako se radi o sticku koji pripada J! Meðu rodbinom, prijateljima i it-ovcima poznatom kao Virusna J, žena èijem laptopu treba cca 45 minuta da starta windowse ili bilo što pokrene, podigne, uèita, whatever. Iz razloga što je samo njen hardware bogatiji malwareom od mog...

Ovaj put ipak nisam nekim èudom pokupila zloæudnika od J.
Nego od najdraže Monumentalne Australke Jen.

Jen je, naime, odluèila da je vrijeme da se vrati doma.
Veæ skoro godinu dana izbiva s matiènog kontinenta. A fali joj i njena mala. Pa èak i njena majka i sestre. I ona nekako fali njima.
Uskoro joj istièe joj i godina pauziranja s posla. I vrijeme na koje je iznajmila svoj stan.
Nedostaju joj i neki ljudi, i tako to...
A i novèane zalihe se uskoro bliže kraju...

Pa sam tako odluèila prebaciti kod sebe nekakve slikice zajednièkih druženja po Zagrebu koje nikako da prebacim... Jen, naime, i dalje odolijeva otvaranju FB profila, èime bi nam svima olakšala dijeljenje fotografija, kao i komuniciranje (valjda...).

Falit æe mi Jen.
Ok, nije je bilo tu negdje oko mene posljednjih mjeseci. A nije je bilo ni godinama, ako æemo veæ iskreno... Ali navikla sam na nju, kao što sam prije njenog iznenadnog dolaska u Hrvatsku bila navikla in a to da se periodièno pojavljuje, tj. upada u moj život, izokreæe ga naopako i radi pozitivni kaos na neko vrijeme, a onda opet nestane...
Nije je bilo mjesecima, ali znala sam da se smuca tu negdje po Evropi pa je to bilo nekako drugaèije...

Jen kaže da je odjednom nekako umorna.
Što me ne èudi. Jer veæ skoro 20-ak godina živi nenormalno nepredvidljivo.
Kao nekakva uvrnuta moderna Elektra, proganjana od samo njoj znanih Furija, nesposobna da se skrasi na jednom mjestu dulje vrijeme. Samo bježi i bježi. Napravi nešto što za sobom povuèe odreðene posljedice, i onda jednostavno pobjegne...

Zapravo, mislim da je ono od èega Jen bježi poprilièno slièno onome što mene cijeli život èini podijeljenom izmeðu Jesam i Moram. I što me èini nesretnom.

A to je La Famiglia.
Jen je, naime, rodica s Mamine strane obitelji.
Što znaèi da su nam bake bile sestre.
Što znaèi da smo odgojem pokoravane na otprilike isti naèin, i jednako gurane u jednake kalupe.
I da zapravo izmeðu nas dvije, neželjene buntovnice i kroniène pobjegulje, nema neke razlike.
Samo što je Jen bila uvijek nekako hrabrija i ekstremnija. Ili je samo imala više moguænosti u liberalnijoj sredini...

Kako bilo, dugo smo razgovarale posljednjih dana ja i Jen. I došle do nekakvih istih zakljuèaka. Što je nju ponukalo da stisne zube i napokon se suoèi s ogrankom Borga s onu stranu planete.
I preuzme odgovornost za ono dijete nad kojim još ima zakonsko skrbništvo.

A ja se osjeæam pomalo tužno zbog toga.
Jer nakon Ðorðe, Dide i B-a iz mog života odlazi još jedna osoba koja mi puno znaèi i koju beskrajno volim. I da, imam te sebiène trenutke kad smišljam lukave razloge koji bi je naveli da ostane još malo, još bar malo, i to u Splitu.
J joj je ponudila da ostane kod nje. I Rodica Krava joj nudi svoj stari splitski stan na neko vrijeme. Svi je želimo tu. Unatoè tome što nas je izdala po pitanju novogodišnjeg tulumarenja i zbrisala s nekakvim friško upoznatim francuzom iz Splitske Banke i njegovim društvom u Crnu Goru umjesto da zafešta s nama (i naravno da joj je sad žao jer je društvo bilo beskrajno dosadno. Ali ok, nagovorila je Kravu da ostane na Silvestrovo doma sa starcima, i to možebitnim nezadovoljstvom njenog zakonitog supruga kao argumentom, pa smo joj ipak zahvalni i skloni oprostiti...).
Mislim da sam joj uspješno uvalila bubu da u dogledno vrijeme razmisli o pokretanju nekog posliæa u Hrvatskoj i doseli se tu s malom, èemu se iskreno nadam, a i ona razmišlja o tome...
Ali se ipak moram pomiriti da je više neæe biti tu.
Preboljeti još jedan odlazak.

Kako bilo, promjene su poèele. I prebolijevanja.
Ja provodim svoj prvi tjedan kao ponovo nezaposlena curka bez kune u džepu.
Plaæa je sjela, ali pojeo ju je minus.
A kako sam dala otkaz a ne ga dobila, i kako sam odbila moguænost koju mi je ponudio Šarmantni Gad, a to je da mi zapravo oni dadu otkaz jer nisam zadovoljila u probnom roku, tako nemam pravo na neku kintu sa zavoda... A mislim da zapravo ni ne bi imala pravo na ništa, jer sam imala prekid i radila službeno samo mjesec dana...

Najbolja mi je poslala materijala za web, par prezentacija i nekakve brošure, i to moram prevesti na engleski, talijanski i španjolski. Takoðer me zadužila i da pronaðem ozbiljnu osobu za prijevod na francuski i njemaèki, i da vodim raèuna da njen rad bude up-to-date i bezgrešan, što æe mi oduzeti nešto vremena i uèiniti da se osjeæam korisnijom nego što jesam. Plus, plaæa me preko neèije studentske, što znaèi da æu dobit više kuna i da ih neæe svih odmah pojesti banka za krpanje minusa.
A susjeda me pitala poznajem li nekakvu pouzdanu i pedantnu gospoðu koja bi jednom tjedno održavala splitsku stanèinu njenih švicarskih kumova koji tu ionako borave možda par tjedana godišnje, pa sam rekla da poznajem sebe. Tako da sam pokrenula i novu karijeru – onu spremaèice.
Što mi uopæe ne pada teško. Pobrisati prašinu, usisati i pomesti, u svakom sluèaju ono što radim doma svakodnevno i mukte. A još nitko ni ne živi tamo, tako da zapravo i nemam nekog posla... Kako inaèe bolujem od ozbiljnog Bree sindroma, to mi doðe kao nekakav fitness i razonoda.
U subotu æu upoznati i curke s kojima æu malo raditi u klubu, èemu se beskrajno radujem.
Tako da zapravo uopæe i nisam tako beznadežno besposlena...
Ok, ovo sve skupa nije nešto èime bih se mogla pohvaliti pred bilo kime. Pogotovo ne pred ljudima koji me poznaju iz neke drugaèije, uspješne, razmetljive, u svakom sluèaju bolje životne faze.
Malo me boli jer imam osjeæaj da hodam s velikim L na èelu. Da sam totalno pala s konja na... na rošule (magarac je miljama daleko od mene).
Ali i to se da preboljeti...

A nekako se èak i radujem sijeènju. Po prvi put u životu. Umjesto da ga mrzim iz dna duše, zato što je to mjesec kad su svi oko mene u postblagdanskoj depresiji. I bez para. I otežali od blagdanske masnoæe na dupetu. I mrzovoljni zbog tmurnog neba, hladnoæe, kiše, kratkih dana i pasivnog seksualnog života.
Sve je tako nekako mirno. I ugodno. I još uvijek isto, unatoè politièkoj, gospodarskoj i opæoj situaciji. Zapravo, kad malo bolje razmislim, ni tu se ništa nije promijenilo. Hrvatska ko Hrvatska...
Rupe na asfaltu su još uvijek tu. U istim kafiæima su i dalje isti ljudi. U Podrumima Palaèe još uvijek izbijaju fekalije na kamenim zidovima, a spliæani nikako da nauèe pokupiti kakicu za svojim psima. Moj roðak Warrior i njegovi frendovi s èokoladnim tenom i dalje koriste svaku priliku za bacakanje po pliæaku na Baèvicama i nabijanje oguljene teniske loptice. Frajeri su kao i uvijek puni sebe. Žene i dalje drže do izgleda unatoè krizi, i kolièina golih bedara, pokvarcanih dekoltea, naranèastog pudera i ekstenzija koju viðam oko sebe me smiruje. Jer znam da se ništa nije promijenilo. A kad izaðem na balkon zapaliti cigaretu prekoputa mi se kao i obièno smiješi dobri stari Braè...

Juèer sam prošla kroz centar, upravo onom rutom koju sam godinu dana izbjegavala. Veæ neko vrijeme ponovo prolazim tuda. Ne znam kako se to dogodilo, ni kad sam zapravo poèela. Nekako je došlo samo od sebe. Toèno ispod prozora svog bivšeg ureda.
I nakon par metara nabasala na svinju od bivšeg šefa.
Neoèekivano, nenadano. Ne razmišljajuæi uopæe o njemu. Automatski sam ga pozdravila, kao što bih pozdravila svakog usputnog poznanika, svakoga èija mi je faca poznata iz nekog trenutka u prošlosti ali je mozak trenutaèno previše zabavljen nekim svojim poslom da bi smjestio dotiènu osobu na odgovarajuæe mjesto. Pozdravila i produžila dalje.
Kako ga nisam registrirala kako treba, iznenadilo me kad sam zaèula da me zove. I kad je došao do mene. I kad me pozdravio, pitao kako sam i što ima sa mnom, i zaželio mi sve najbolje.
Èudno, ali uopæe nisam ništa osjetila.
Mjesecima sam bila opsjednuta moguænošæu ponovnog susreta s njim. Strahovala, užasavala se, smišljala scenarije, plakala i oèajavala.
Okrivljavala ga jer mi je uništio život. Prisiljavala se i sama osjeæati krivom, manje vrijednom, nesposobnom, slabom, prljavom...
Mjesecima sam se vrišteæi budila iz noænih mora u kojima sam se izvlaèila iz njegovih odvratnih ruku koje su plazile, grabile i ozljeðivale po mome tijelu...
I napokon, nakon što sam nekako sve to apsolvirala, probavila, stavila na stranu, dogodio se i taj susret.
S èovjekom mojih godina koji je bio tako pun sebe, tako prokleto okrutan i zao, tako krepko svinjolik, a koji se pretvorio u iscijeðenu, umornu, oèito frustriranu i nesretnu sjenu onog starog sebe.
Znam da im loše ide. Znam i da ga žena ostavlja. Znam da su izgubili brdo poslova otkako se promijenila vlast u gradu. Znam koliko je ljudi pobjeglo, a koliko je otpušteno. Znam da je pitanje trenutka... I bilo bi logièno da se radujem poslovnom porazu i skoroj propasti èovjeka koji mi je nanio zlo i koji me stravièno povrijedio. I mrcvario nakon toga. I bivših kolega i suradnika koji su sudjelovali u tome.
Ali zapravo mi je svejedno. Èak i pomalo žao.
Jer ja sam još uvijek ista. Unatoè svemu kroz što sam zbog njega prošla, i unatoè tome što nemam više uspješnu karijeru i dobru plaæu, što ne mogu nekome gurnuti pod nos vizitku s imenom, prezimenom i titulom koja opisuje moje radno mjesto i moj položaj u hijerarhiji, definira moj uspjeh i socijalni status, govori jasno i glasno o tome što sam postigla... Jer to nije ono što me je èinilo onim tko i što jesam.
Dok njega èini upravo i jedino njegov posao. I jer je on osoba koja se identificira sa svojim poslom. Sa svojim uspjehom, sa svojom firmom (a neš ti firme, na kraju krajeva...), s partnerima za koje je radio i institucijama s kojima je suraðivao... I možda jest bio odvratna i ružna napuhana vreæetina gov...sala, i možda i jest bio svima antipatièan, bahat do povraæanja, duhovno i fizièki gadan, ali ljudi su ga podnosili i prihvaæali zbog onoga što, ne zbog onoga kakav jest. To mu je davalo snagu, važnost, osjeæaj moæi...
Dovoljno mi je bilo kad sam èula da veæ dosta vremena nije više to što je bio. I da su mu se mnoga vrata zatvorila pred nosom. No money no honey...
Pa me nije nimalo razveselilo vidjeti ga ovako bijednog.
Nisam nikad bila osoba koja uživa u tuðem padu. Nekako... Jednostavno ne volim kad je bilo kome loše.

Mada me možda malo razvedrilo saznanje da svakoga na kraju stigne po zasluzi.
Kao i otkriæe da zapravo ništa ne može trajati vjeèno. I da se sa svime mogu nositi, ma koliko loše i traumatièno bilo.

I zato jednostavno ZNAM da æe sve biti ok.
Jer sve se može preboljeti.

U 2010-oj...

Khm...
Posljednjeg dana u 2009-oj i posljednjeg dana na mom radnom mjestu sam bila vrijedna. Pozavršavala sve dužnosti i obaveze vezane uz jednomjeseèni radni odnos tajnice Oženjenog Gada. Šibnula kolegama u Zagrebu, ostalim podružnicama u Hrvatskoj, ekipi u Sloveniji, Crnoj Gori i BiH, te EU partnerima i svim klijentima s kojima sam imala kontakt praznièo-pozdravni mail. Pripremila i auto reply kojim obavještavam svakoga ko bi mi možda nakon 01.01.2010.poslao mail da više ne radim tu i da se za sve obrate veæ postojeæoj kolegici.
Poèistila ladice svog stola, poskidala slikice, glazbu, iTunese i ostale gluposti iz službenog laptopa. Uklonila sve ružièasto, ljubièasto, sjajno, èupavo, pernato, kristalasto i šljokièasto sa svojih radnih površina.
Spakovala svoje stare Heidi Klum Birkenstokice (crne kožne sa zakovicama. Šlapasti model, ne japankasti) i kratke èarapice, obavezne aksesorajze za one uredske trenutke u kojima žena ima potrebu skinuti s nateèenih nogu cipele/èizme s petom od 12 centi. Ili uopæe skinuti bilo što s nogu i promrdati odumrle nožne prste.
Makla sa zida fotku slikanu prije 6 mjeseci ispred Floresa, na kojoj se samosvjesno smiješim okružena s pokojnim B i još tri vrhunska komada, i svi me grle, i svi smo tako zgodni s velikim sunèanim naoèalama i u crnoj koži... Fotku sam stavila na zid kao protutežu onoj koju je izložio Oženjeni Gad, a na kojoj je okupljena njegova familija oko janjetine. Inaèe, Oženjenom Gadu se kosa dizala na glavi (ok, ne baš kosa. Više korjenovi kose, buduæi se šiša na pola milimetra) na tu sliku, a ja sam sasvim sluèajno propustila spomenuti da nikako nisam jedina osoba na njoj koja voli iskljuèivo muški spol.

Obavila i maratonski telefonski razgovor s vedskim astrologom o spoznaji znaèenja razdoblja vladavine Ketua u mom natalnom horoskopu.

Naime, negdje u svibnju 2005. izašla sam iz dugogodišnje vladavine Venere i upala u tog glupog Ketua.
A osjetila sam da nešto nije ok i da se stvari mijenjaju još puno prije nego je moj vedski astrolog ušetao u moj život (u svojstvu frenda, naravno).
To proljeæe sam prvi put osjetila probleme sa štitnjaèom i neobjašnjive promjene metabolizma, periodiène padove energije, a krenula je i klackalica s težinom... Osim toga, iz neke perverzne pobude poèela sam osjeæati da sam izgubila samu sebe i odluèila se potražiti. Pa sam prefarbala plavu kosu u tamnokestenjastu, najbližu mojoj prirodnoj (s namjerom da pustim svoju prirodnu. I vrlo brzo odustala zbog glupog sijedog pramenèiæa na èelu. Taman uz lice. Užas!!! Hvala Bogu i L’Orealu, bar sam uspjela održati privid prirodne boje...). Poèela iz nekog èudnog razloga osjeæati sve manju potrebu za urednim i up-to-date manijakalnim noænim i društvenim životom.
Eksperimentirala sam s poslovima, poèela preispitivati svoj polubraèni suživot s Nezakonitim i uspostavljati ponovo kakve-takve odnose s La famigliom.
Povlaèila neke dobro promišljene prave privatne i poslovne poteze. I još više krivih i loše promišljenih privatnih i poslovnih poteza.
Postala nesigurna. Iz razloga što sam primjetila da sve ono što me godinama pratilo i karakteriziralo, a za što je bila zaslužna moja vladajuæa Venera, odjednom više ne funkcionira. Ili funkcionira, ali na drugaèiji naèin.
Život odjednom nije više bio ružièast i mekan, a svijet više nije bio prilagoðen meni, mojim željama i potrebama. I ljudi su se promijenili. O da, i dalje sam mogla natjerati manje-više svakoga da mi jede iz ruke, ali sada to više nisam postizala bez imalo truda. Dapaèe.
A nestao je i onaj bogomdani oklop koji me branio od bolnih udaraca traèeva, zavisti, zlobe, i svega što do tada jednostavno nisam primjeæivala.
Kao da je Svemir odjednom odluèio postaviti se drugaèije prema meni.
A zapravo sam ja postala drugaèija...
Da sam u Ketuu, prvi put sam saznala prije dvije godine. I totalno pala u bed.
Jer nekako mi se èinilo da se nije baš puno toga promijenilo i da sam možda samo malo u nekoj bed fazici zbog prekida višegodišnjeg suživota s Nezakonitim i gubitka nekih materijalnih i društvenih povlastica koje mi je moj divlji brak do tada pružao. A ispalo je da je zapravo mojim životom zavladao taj zloèesti i mraèni planet...
I da taj zloèesti i mraèni planet inaèe uvijek vlada ni manje ni više nego 7 godina!!!

I uzalud me moj astrolog tješio da na Ketu ne smijem gledati tako crno i negativno. Nego više kao na priliku za povlaèenje i introspekciju, filtriranje, rušenje neèeg starog da bih na temeljima toga izgradila nešto novo, drugaèije, stabilnije, kvalitetnije. Da Ketu moram shvatiti kao duhovni izazov. Kroz koji se kale oni jaki, a posustaju slabi. Da su mi svi ostali aspekti vrhunski (mada ja nisam zašljivila te vrhunske, nego se skoncentrirala iskljuèivo na onih par kvadranata koji mi se nisu svidjeli). Da cijelo vrijeme imam supermoænu Veneru uz sebe, da me Merkur jako voli, bla... i, napokon, da sam ja ipak Kšatri, ratnica, borac, faca iz više duhovne kaste, i da ne smijem sad tu cmizdriti nego djelovati. Spominjao mi je Ksenu Ratnicu i Amazonke, Elizabetu Prvu, Martu i Mariju Stewart, Hillary Clinton (Michelle Obama u to vrijeme još nije bila nigdje na vidiku), J.K. Rowling, Oprah Winfrey (baš! Ko da me inspiriraju njeni bokovi i dupe...), Ivanu Trump (gaaaaaaaaaaaah!) i Severinu Vuèkoviæ (ajde, bar jedna koja lièi na nešto), pilio svašta nešto, ali ja nisam slušala, o nee.... ja sam samo pitala kad æe više proæ taj glupi Ketu i što onda dolazi iza njega...

Ovaj put sam mu hitno morala saopæiti da sam skužila otprilike što mi je u ono vrijeme htio reæi. A on je reagirao da hvala ku... muškom spolnom organu da sam poèela koristiti mozak, jerbo da je on veæ mislio da je nešto gadno falio i da nisam baš nešto jako puno normalna.

A usput smo poprièali i o mom izboru frajera.
Jer kako sam ja Kšatri, tj. naopaka ženska iz ratnièke kaste, moj bi frajer koji bi me potpuno zadovoljio u svakom smislu morao biti iz iste kaste. Ili one jedine više od moje, tj. Braman. A buduæi da on zna da ja nisam baš neka ljubiteljica duhovnijih frajera, a i vedski horoskop se slaže da bi za mene najbolji bio ratnik, onda neka se držim toga. Ali da to ne znaèi da, u sluèaju da poželim omastit brk Bramanom, to moram shvatiti previše doslovno i poèeti se smucati oko sjemeništa ili naganjati frajere u habitima, uvaljivati se Hare Krišnama, uhoditi okupljanja raznoraznih sekti, ni visiti po new-ageu sklonim forumima... Niti da to što se dotièni bavi boksom, ful kontaktom, savateom, taek-jiu-aikidom, bacanjem kamena s ramena ili mlaæenjem prazne slame i pijanih posjetitelja na vratima lokala znaèi da je Kšatri.
Malo smo brzinski provjerili i Šarmantnog Gada. Za razliku od par desetaka svojih prethodnika u mom krev... životu, Šarmantni Gad nekim sluèajem nije ni Trgovac (kao veæina) niti Rob/Sluga/Seljak(èina). A niti Duhovni (nisam imala niti jednog do sada...). Nego upravo Ratnik. Što je, mada on sam nije dobar za mene, ipak pokazatelj da sam ja sama veæ na dobrom putu.

A zatim sam u nedostatku pametnijeg posla otvorila Moleskin i posvetila se sastavljanju to do i not to do liste za 2010. godinu.

Koja bi izgledala otprilike ovako:

1. U 2010oj se NEÆU opet, i neæu se uopæe više petljat s Šarmantnim Gadom.
2. Zapravo, u 2010oj se NEÆU UOPÆE spetljat nikad više s oženjenim muškarcem!!!
3. U 2010oj se NEÆU ni nepotrebno petljat na bilo koji naèin s bilo kojim frajerom koji nije tjelesno, duhovno, mentalno ni zakonski Slobodan i pristupaèan...
4. Niti æu se uopæe spetljat s bilo kojim pripadnikom suprotnog spola koji bi mi na bilo koji naèin bio višak u životu, ili djelovao štetno na mene...
5. U 2010oj neæu dobit niti jedno dodatno nepotrebno kilo, nego æu
6. Izgubit još brdo trenutaèno nepotrebnih kila koja mi samo prave probleme jer ne mogu nositi neku lijepu odjeæu koju volim i želim nositi.
7. U 2010oj neæu potrošiti ni lipe više nego što je neophodno, i to samo na osnovne stvari. Isplatit æu sve dugove na karticama i zatvoriti ih, pokrpat æu nekako ovaj moj nerealno visoki minus na tekuæem i ukinuti svaku daljnju moguænost upadanja u minus, jer æu zabraniti sama sebi minus na tekuæem!
8. U 2010oj æu dobro razmisliti o svom iduæem poslovnom koraku, i neæu prihvaæati ponude koje bi me na bilo koji naèin poslovno i/ili privatno kompromitirale ili èinile nezadovoljnom. Dok ne naðem nešto što mi odgovara preživljavat æu od svojih dobrih starih honoraraca. I ovisiti o... NE! Neæu ovisiti!
9. Dakle, u 2010oj neæu ovisiti o milosti stranaca! Ok, ako pronaðem odgovarajuæu mušku osobu, rado æu joj dozvoliti da se brine za mene u svakom pogledu, ali ne onako kako sam beskrupulozno navikla raditi do sada.
10. I, napokon, u 2010oj ponovo poèinjem trenirati. Bez odustajanja. I bez izvlaèenja. Kako sam malo prestara i prezarðala da bih se mogla vratiti u staru formu, a kamoli ponovo biti takmièarka ili uopæe iæi na turnire, to mi ne bi trebao biti problem. Ali nekidan mi je frend, moj stari trener, ponudio da rekreativno treniram free, ali i da usput radim s nekim curama koje puno obeæavaju a kojima treba iskusna ženska ruka tamo gdje muške metode ne mogu napraviti puno.

To æe mi odnijeti tek dva do tri veèernja sata, pet dana u tjednu, i to je sasvim ok. Dobit æu priliku vratiti svoje staro tijelo. I ne samo u fizièkom i estetskom smislu. Vratit æu se onome u èemu sam se pronalazila, što je oduvijek bilo dio mene, što mi strašno nedostaje, i što mi je život èinilo bogatijim i ispunjenijim. I vjerujem da æu se osjeæati bolje onog trenutka kad ponovo uðem u dvoranu, kad osjetim miris svog znoja izmiješan s tuðim mirisima, kad adrenalin prozuji žilama, mišiæi se stisnu u fleksiji, serotonin preplavi mozak...

Ok, tako je izgledala lista mojih novogodišnjih odluka. Tj. još uvijek tako izgleda zapisana u Moleskinu.
A tako je izgledala i u mojoj glavi, sve do trenutka kad sam negdje malo iza podne gasila kompjuter i u vreæicu s osobnim stvarima istresla i sadržaj kutije koju sam ostavila na njegovom stolu.
One s darovima, mislim.
Kvragu!

Jer ipak nisam toliko jaka, nova, preporoðena, odluèna, samosvjesna i produhovljena da bih vratila sve one lijepe stvari koje sam dobila od Šarmantnog Gada!!!
Jer su to ipak MOJE lijepe stvari!
Jer sam ih ja ZASLUŽILA!
Jer su MOJE, MOJE, MOJE!
I zašto da ih se onda odreknem?!?

A i dobro æe mi doæi, buduæi da neko vrijeme neæu sebi moæi priuštiti ništa novo i lijepo, a ovih lijepih i novih stvari koje sam dobila od njega se ionako nisam još dospjela ni nauživati u svoj zbrci i kaosu koji je vladao u mojoj glavi posljednjih mjesec dana. Tako da su mi zapravo jako potrebne u životu. Da bih se osjeæala bolje i lakše prebrodila krizu.
Uostalom, još nisam pravo ni iznosila onaj prsluk od falšeg pelca iz Zare. A pogotovo ne na dugu boho haljinu kašmirskog uzorka, sašivenu upravo da savršeno odgovara uz njega i široki teški kožni remen koji sam maznula Seki...

Malo nakon prepakiranja mojih lijepih stvari koje mi s pravom pripadaju, uslijedio je šokoviti dogaðaj koji je malo poljuljao moje novogodišnje odluke pomoæu kojih bih morala postati nova i bolja ja.
Naime, u uredu se pojavio Šarmantni Gad!

Odjednom, neoèekivano i nenajavljeno.
Pozdravio je kolegicu i jedinog kolegu koji je taj dan i u to vrijeme još bio na poslu, viknuo s vrata da mora pokupiti neke stvari koje su mu neophodne, zatvorio vrata za sobom, blokirao mi moguænost za bijeg i/ili uzmak, prekrižio ruke na prsima, namjestio nekakvu smrtno ozbiljnu/odluènu/ljutu facu, zafiksirao me pogledom na mjestu... otvorio usta da nešto kaže... I umjesto da kaže to što je veæ imao reæi, dok su meni noge klecale i ruke se tresle a mozak otkazivao poslušnost, ostao je otvorenih usta. Opustio ruke. Od odluènog pogled mu se pretvorio u nekakav totalno blesavi. A mislim da sam i ja izgledala nekako manje-više isto glupo, razrogaèenih oèiju i razjapljenih usta spremnih za svaðu... pa smo se tako neko vrijeme glupo gledali u oèi i zijevali jedno na drugo ko dvoje štiæenika ustanove za osobe s posebnim potrebama i poteškoæama u razvoju. Ne znam kako, ali završilo je tako što smo se na kraju užasno smijali jedno drugome i sami sebi.

Zamolio me da se ipak pristojno oprostimo, pa smo se našli na kavi nekih pola sata kasnije.
Što je zapoèelo èudnovatim izjavama s njegove strane, možda glupim odlukama s moje, ali svakako sam zakljuèila da æu možda ipak pristati na moguænost da ostanemo prijatelji...

Ok, znam, znam, pusta utopija... nema biti frendovi nakon neèeg ovakvog...

Ali èinjenica je da nam je uvijek bilo lijepo kad smo provodili vrijeme zajedno. I puno prije nego smo fizièki konzumirali privlaènost.
I što uostalom ima loše u tome da se tu i tamo naðemo na kavi?

I da, on je bio prva osoba koja me nazvala toèno u ponoæ da mi èestita novu godinu i poželi sve što želi i sebi, i još više od toga.

A ja sam vjerovatno najlabilnija žena u povijesti otkako postoji ljudski rod, ali u ovome trenutku ne mogu sebi pomoæi kad je Šarmantni gad u pitanju.

Ok, nema više seksa. To sam vrlo èvrsto odluèila.
I nema više primanja darova, ako mi opet bude htio nešto poklanjati... Ili ima, ali u obzir dolaze samo sitnice...
I nema ni kinky sms-ova, nema ljubavnih porukica, nema pretjerano èestog viðanja ni komunikacije. A u obzir dolaze samo nevina viðanja na javnim mjestima, u bezazlena doba dana, i svakako bez konzumacije alkohola ili bilo èega što bi moglo oslabiti moju samokontrolu ili mi smekšati odluènost.
I svakako se slaže da æe se pobožno držati uvjeta koje sam postavila.

Ah, da – u meðuvremenu sam profeštala odlazak loše 2009-e i dolazak još gore 2010. upravo onako kako treba. Okružena s veæinom ljudi koje volim najviše na svijetu. Na definitivno najboljem partiju u gradu, onome u Gusara.
S malom zamjerkom na catering – spize je bilo premalo, i sva je nestala upravo u trenutku kad je svima bila najpotrebnija da pospuga konzumirani alkohol i stvori u želucima uvjete za konzumaciju JOŠ alkohola. Uostalom, kakav je to švedski stol koji se ne puni po potrebi??? I kakav je to catering bez ièeg slatkog???
Odavno se nisam tako opustila i ispraznila mozak, a pritom se minimalno blamirala u javnosti.
I odavno mi nije sve vezano uz neki izlazak bilo tako idealno: cipele – muèilice me nisu nisu nimalo izmuèile i ni u jednom trenutku nisam imala potrebu izvuæi iz vreæice ispod stola chucktaylorice koje sam ponijela upravo u tu svrhu; frizura je zadržala relativno podnošljiv oblik unatoè golemim kolièinama znoja izluèenima kroz lice i kišici na terasi na koju sam stalno izlazila; izbor odjeæe se pokazao idealnim za priliku a dovoljno udobnim i postojanim (što znaèi da u niti jednom trenutku nisam hvatala cicu pobjeglu iz dekoltea, lijepila oèicu èarape lakom za nokte ili sakupljala naokolo djelove bižuterije...)... A najbolje od svega je to što cijelu veèer, unatoè tome što je bila pijana ko zagorac, J nije napravila niti jedan jedini incident, niti na bilo koji naèin pretjerano osramotila samu sebe i nas kao društvo. Niko nije povraæao. Nikome nije došlo zlo. Nikoga nije trebalo izvlaèiti ispod sluèajnog nepoznatog moguæeg spolnog partnera. Što se zapravo odnosi samo na J, koja ovaj put nije nikome èak ni telefonski broj dala.

I da, srela sam brdo ljudi koje odavno nisam vidjela, obnovila neka poznanstva, izdogovarala brdo druženja uz kavu (i veæ obavila dosta njih). I osjeæam se predivno zbog toga.
Jer ok, izgubila sam neko vrijeme daleko od društvenog života, ali ne uzalud. I nije mi naštetilo ni na koji naèin.
I shvatila kako mogu bježati od svega, i mogu misliti da sam dovoljno daleko pobjegla, ali na kraju ne mogu pobjeæi od same sebe.
A ja sam najviše ja i jedina prava ja kad sam u svom prirodnom okolišu, i kad radim ono što mi najbolje leži.
A to je druženje. Tulumarenje. Minglanje meðu ljudima. Meðu gomilama raznoraznih ljudi, raznoraznih društava, na razlièitim mjestima za zabavu, bilo dnevnim bilo noænim...
Najprirodnije i najugodnije se osjeæam okružena ljudima. I u situacijama kad dobijem priliku podignuti raspoloženje u nekom društvu, meðusobno upoznavati razlièite ljude za koje znam da bi se mogli fenomenalno družiti ili imati poslovnu korist jedno od drugoga, kad mogu pravim rijeèima ili komplimentom osobu koja je u totalnom bedu uèiniti zadovoljnom i raspoloženom za zabavu...
No to ne znaèi da bih sada morala nightclubbing pretvoriti u karijeru. Jednom sam zaraðivala na tome, dok sam živjela u Italiji, i išlo mi je dobro. Ali sada sam ipak malo prestara i preumorna da bi hobi ponovo pretvorila u radno mjesto. Pa ipak... neki ljudi se u jednom trenutku umore od bivanja na pravom mjestu i meðu pravim ljudima u pravo vrijeme. Ja sam u odreðenoj fazi svog života uspjela uvjeriti sebe da sam neka svoja zadovoljstva ipak prerasla, i sukladno tome u posljednje vrijeme ih sama sebi totalno ukinula. Ali izgleda da prerasla ipak nisam ništa. Još uvijek nisam.
I mislim da je krajnje vrijeme da ponovo navuèem šljokice i plesne cipele, i priuštim sebi malo uživanja u plesanju, druženju i noænom životu.

I hoæu, èim se oporavim od blagdanskih poremeæaja u radu jetre...

U meðuvremenu, možda je najbolje da ipak ništa ne mijenjam.
Ni na sebi, ni u sebi, ni oko sebe.
Jer svi moji pokušaji konstruktivne promjene i rada na sebi nikad nisu urodili nièim dobrim.
Ovakva kakva jesam, oduvijek sam bila upravo savršena. Sa svim manama i vrlinama, svakom masnom stanicom viška, svakom krivo izgovorenom reèenicom, i svakim krivim potezom u životu.
Uostalom... èek, kako je ono bio rekao onaj frajer, mislim da se zvao Pangloss, iz one neke lektire u gimnaziji, mislim da je to bilo nešto od Voltairea...? Ah, da! – Sve je najbolje u najboljem od moguæih svjetova!!!
I zaista jest.

I od srca vam svima želim da vam, unatoè lošim predviðanjima, krizi i recesiji, strahu od kombinacije Milana Bandiæa i Ive Sanadera na èelu države, opæoj besparici, novim sezonama reality talent showova na tv-u, prijetnjama otkazom ili èak dobivenim otkazima, 2010-a bude upravo suprotna od one kakve se bojite, i apsolutno onakva kakvom je želite!
I da ne dozvolite da vas loše stvari, ružni dogaðaji, trenutaèni porazi i nepovoljne situacije za koje se èini da im nikad neæe doæi kraj, da vas apsolutno ništa ne uspije slomiti. I poljuljati u uvjerenju da æete iz svega izaæi samo bolji, jaèi, ljepši i dragocjeniji sebi, ljudima koje volite i svijetu oko vas.
Želim vam ljubav prema sebi da biste mogli voljeti svoje bližnje, želim vam plemenitost srca i bogatstvo duha, želim vam ljepotu u vama i oko vas, da biste i sami bili ljepši. Ma kako vi tu ljepotu shvatili. I snagu, da možete mijenjati svijet. I, naravno, puno pameti. Kad veæ mijenjate svijet, da ga znate promijeniti na bolje.
A sve ostalo æe veæ doæi samo od sebe u pravome trenutku.
Možda ne odmah, ni sada, ni sutra, ni za tri mjeseca, pa èak ni tijekom ove godine.
Ali želim vam da ovu godinu, za koju svi znamo da neæe biti laka, ne doživite kao kaznu veæ kao dar.
Kao iskušenje koje jaèa. I kao priliku da postavite temelje za bolju, kvalitetniju i ispunjeniju buduænost.