Dejting A Dentist?

Kako se moj oralko (op.a. oralni kirurg) još nije vratio sa skijanja, išèekivanje neizbježnog mi je postalo sve teže...
Tako sam, u nedostatku pametnijeg posla, odluèila obaviti još jednu dražesnu malu prijateljsku vizitu svom omiljenom obiènom zubaru. Da me umiri i utješi. A usput da se raspitam ima li još koje mjesto slobodno za još koju pacijenticu preko HZZO-a (a i bez, ako je potrebno). Jer sam uspjela svojom euforijom i ekstazom zbog otkriæa blagodati bezbolne laserske bušilice zaraziti sve moje cure, i sad odjednom i one žele kod mog zubara...
A kako je moj zubo lociran oko 150 metara od zgrade u kojoj živim, tako mi uopæe nije problem tu i tamo navratiti po potrebi. Obièno da naruèim Teticu ili Rodicu, kojima je komunikacija s neophodnim ali nimalo milim zubarem strašan teret i muka. Ili da poprièam s Kiki, njegovom asistenticom, koja je ujedno i moja stara poznanica i bivša cura mog roðaka. Kako je Kiki do prije par mjeseci intenzivno razmišljala o prekidu s mojim roðakom, tako sam èesto dolazila do nje kad je imala rupu izmeðu naruèenih pacjenata, nakon posla, ili da je pokupim na pauzu. Pa smo se baš nekako skompale. A zubina ordinacija mi je baš nekako postala domaæa.

Inaèe, moj zubo dijeli poslovni prostor s još dvoje kolega. Jednim koji je moj oralko, a u kojeg jedinog imam povjerenja kad je otvaranje kosti u pitanju, i koji je trenutaèno na skijanju. I jednim grozomornim, koji izgleda kao velika kompaktna samostojeæa mobilna nakupina lipida s masnom kosom, masnim tenom, masnim svim ostalim što je oku vidljivo, ali je odlièan protetièar, i koji mi je i dotjerao ova dva implantata u èeljusti.
Postojao je i treæi, ali taj je nedavno odluèio useliti u neki svoj prostor. Toga se baš i ne sjeæam.
Doduše, i moj zubo i Kiki su me obavijestili da uskoro na njegovo mjesto dolazi zubin Neæak, mlaðahno stvorenje s odreðenim iskustvom, koje je upravo završilo nekakvu ubersvemirsku specijalizaciju u inozemstvu, i koje planira ordinirati s barbom. U funkciji zube/oralka.

Nesretnim spletom okolnosti i pakosnom igrom sudbine, sluèajno se potrefilo da svratim taman pred kraj jutarnje smjene, da mogu odvuæi Kiki odmah nakon posla na kavu. I to ravno u grad, gdje smo kao sluèajno morale piti kavu na istom mjestu gdje u odreðeno vrijeme redovno zalazi moj frend Boksaè.
Boksaè je, naime, friško rastavljen i izgubljen u svijetu promašenih dejtinga s utegnutim praznoglavim besposlièarskim tukama u ranim dvadesetima, pa sam nekako smislila da bi bilo baš super da ga upoznam s pristojnom, zgodnom, zaposlenom, pametnom i odnedavno slobodnom curkom naših godina, tj. Kiki. Mislim, njemu upravo takvo nešto treba. Ne klinka. Nego Kiki.
Tj. njemu bi zapravo bio idealan netko poput mene. Toènije ja. Ali kako ja upravo apstiniram od muškaraca, i kako sam odluèila da nema više neobaveznih poluveza i ležernog samo seksa s frajerima koji su mi privlaèni ali ne i dovoljno napeti, a nikako nisam spremna na vezu, i svakako ne s nekim za koga æu moæi biti 100% sigurna da želi upravo isto što i ja... i kako, naravno, nije dobro biti prva konkretna nakon prekida/razvoda, tako sam odluèila da mu uvalim Kiki.
Kiki se, jednako kao i ja, pali na masu i definiciju. A kako bi i on njoj bio prvi konkretni (ma, prvi uopæe) nakon prekida s mojim roðakom, tako mogu biti sigurna da ako se spanðaju neæe potrajati vjeèno, pa na ovaj naèin osiguravam si teren za buduænost, u sluèaju da se ipak predomislim glede mog stava prema neobaveznim poluvezama i ležernom samo seksu s frajerima koji su mi privlaèni ali ne i dovoljno napeti.

Moj zubo nije trenutaèno imao pacijenata, i kad sam veæ svratila, posjeo me na stolicu (koja sramota! Jer mada sam imala oprane zube, ipak sam prije izlaska zapalila cigaretu na balkonu, dok mi bura malo oblikuje friško zapeglanu kosu), bacio pogled na moje izmuèeno zubalo i izrazio želju da s njegovim stanjem upozna novog genijalnog oralka koji je, eto, upravo juèer uselio u praznu ordinaciju, a mogao bi biti jednako idealan i pouzdan, pa èak i bolji od mog provjerenog oralka koji je trenutaèno na skijanju...
I tako sam sjedila razjapljenih èeljusti, jedva zadržavajuæi suzicu užasa u kutu oka koja je prijetila da rastopi savršenu liniju tušem (da, minule su muke paklenske, pa sam nakon tjedan dana prvi put nabacila malo adekvatnog make-upa. U skladu s frizurom i kratkom haljinom, sve u svrhu postizanja maksimalnog Edie Sedgewick looka...).
I èekala možda pola minute. Polovica koje mi se èinila kao polovica cijele vjeènosti.
Dok u prostoriju nije ušao Neæak.
A moj užas se instant podvostruèio.
Toliko da sam ekspresno stisnula usta i bez razmišljanja procijedila da bi ja bi da mi zube ipak pogleda neko stariji.
A kako je na Neæakovom licu bilo totalno oèito da sam ga uvrijedila, povrijedila i prenerazila, i kako mi je zbog toga bilo grozno neugodno, dodala sam još i sitno piskutavo, a totalno neprilièno da ako mooože, mooolila biiiiiii....

Iznad moje face je, naime, stajao frajer kojem nikako ne bih dala više od 25 godina!!!
Podulje, vrlo zgodne doduše ali nimalo ohrabrujuæe frizure, i ruke tetovirane od zapešæa do ispod kratkog rukava ljubièastog zubarskog annasamblea hlaèa i tunikice.
Ajme užasa!
Hebeno mladolik, èak nekako i seksi, i vrlo nepouzdanog immagea. Moj oralko naime, kao i svi ostali zubari s kojima sam dolazila u dodir, su redom nekakvi aseksualni gospodinovi u godinama u kojima muškarci obièno poèinju patiti od tegoba vezanih uz prostatu i erektilne disfunkcije. Osim mog frenda NV, koji je mlaði nekih 5 godina od mene, ima dugu kosu, bavi se ekstremnim sportovima, izlazi u Kvazimoda, i definitivno ne pati ni od prostate ni pomanjkanja potencije (provjeren od strane ekscentriène rodice J i nekoliko frendica. Ocijenjen najboljim moguæim ocjenama. A usto je i super deèko. Pouzdan prijatelj. I još uvijek slobodan. Preporuèujem). Ali NV ionako nikad nisam doživljavala kao... pa, kao zubara. Mada kažu da je jako dobar zubar.

Dakle, komad.
Ne baš od onih kakvi su meni privlaèni u ovoj životnoj fazi (možda prije 12-ak godina...), ali svejedno. Mislim, ono, eeeeej.... Zubar! Dakle, financijski stabilan. Dakle, jako dobra prilika. Naravno, u sluèaju da je slobodan...
I kako onda da komadu dam da mi kopa po zubalu!?!?!? I to nakon što sam pušila?!?!?!? – cigaretu, naravno.
Da odmah razjasnim – ne, nisam se zaljubila u Neæaka na prvi pogled. Nije mi èak bio ni privlaèan na prvi pogled. Ni na drugi. Ni unatoè èinjenici da je oèito dobra prilika. Ni kad je moj zubo rekao da Neæak samo izgleda mladoliko, jerbo da je u stvarnosti zapravo dvije godine stariji od mene, pa se ne moram tresti od nepovjerenja u njegovu mladost i eventualnu nestruènost ili neiskustvo.
Nego je problem u tome što je tip stvarno komad.
A lijeènici ne bi smjeli biti komadi.
Pogotovo ne oni koji su specijalisti na podruèjima medicine u kojima je osoba suprotnog spola od njihovog prisiljena pred njima razgolititi sve svoje najmraènije i najskrivenije tajne organizma. Specijalisti koji, na primjer, gledaju u zube. Ili, u ovom sluèaju, rtg snimku poprilièno debilne i nesretne èeljusti. Pa još uvale i kameru u usta. A usto postoji moguænost da istu tu èeljust doslovno ogole do kosti i kopaju po njoj. I u toj prilici me upoznaju u najgorem moguæem paranoièno-histerièno-prestravljeno-rasplakano-kukavièkom izdanju...
Dovoljno problema veæ imam s ovim mojim novim ginekologom, koji nije na prvi pogled nešto posebno, ali je na drugi strašno seksi. I koji je veæ imao priliku upoznati moju intimu u najgorem moguæem kandidiziranom i cistoznom izdanju. A to nije lijepo. Jer takvog frajera bih rado pustila da mi kopa po meðunožju, ali nikako spekulumom, štapiæima za briseve ili onim dildom s kondomom za ultrazvuèni pregled vayayae.
A da ne spominjem pretjerano medenog medicinskog tehnièara s kolonoskopije otprije par godina, kojeg sam nakon ponižavajuæeg pregleda redovno viðala po gradu, na istim mjestima na koja sam i ja zalazila... i još mi se lijepo javljao, i par puta platio piæe, dok sam ja umirala od srama...

Dakle, našla sam se u užasno neugodnoj situaciji, jer je moj zubo navalio da sluèaj s umnjakom prepustim Neæaku, koji je kao majstor svog zanata.
I ne znam kako, na kraju sam pristala.
U ponedjeljak imam zakazanu malu operaciju. Kod komada Neæaka. I veæ mi se povraæa od straha.

Ali to nije sve.
O neeeeeeeeee...

Naime, oèito je da je frajer proveo godinu-dvije u inozemstvu. U civilizaciji. Daleko od Splita.
Tamo gdje su muškarci, za razliku od ovih domaæih, dosegli višu evolucijsku stepenicu, bar kad su uleti ženama u pitanju.
Jer dok se Kiki presvlaèila u civilnu odjeæu a moj zubo nestao kod kolege, Neæak je sjeo nasuprot mene onako sve ustreptale (od jeze. Jer ja se uvijek tresem kad sam kod zubara. Od straha) i izjavio kako mu je sasvim oèito da se ja zubara bojim. A bezazlenog malog operativnog zahvata još i više. I kako je moj strah potpuno iracionalan, ali zapravo razumljiv. Jer, kako je vidljivo iz priložene rtg snimke, 2d printa, snimke na cd-u, a i oèitog, imam vrlo zanimljivu èeljust te neke traume na kosti iz prošlosti. I kako bi on volio poprièati o mom strahu i mojoj vilici sa mnom. Nasamo.
Gulp!
Ok, rekla sam, mogu ja svratit sutra ako nema pametnijeg posla ili ima slobodan termin, i tako...
Ali on je zapravo mislio na neformalni razgovor u atmosferi malo opuštenijoj od one ordinacijske, koje se ja tako oèito bojim... Neki uz èašu vina, na primjer, ili neko drugo piæence po mom guštu. Da atmosfera bude stvarno opuštena, i da možemo otvoreno prièati o mojim umnjacima.
Na što sam ja onako totalno naivno upitala zar to ne bi bilo štetno, buduæi da posljednja dva tjedna u sebe konstantno unosim koktel konjskih analgetika kakvog se ne bi posramio ni prosjeèni NBA-ov veteran, a svi znaju kako alkohol i analgetici meðusobno djeluju... (Ok, u nekoj drugoj prilici mi to uopæe ne bi smetalo. Kao npr. preksinoæ, kad sam s AA trgnula nekakvu rakijicu od rogaèa prije spavanja, èisto zbog druženja... Ali Neæak je ipak nekakav zdravstveni djelatnik, tako da mi se èinilo ispravnim da se kao pobunim...).
Pa je frajer rekao da dobro, da æemo onda naveèer na kavu.
Na što sam ja opet imala prigovor, da ionako zbog bolova imam problema s nesanicom i da sam kronièno neispavana, pa bi mi veèernja kava mogla debelo pomrsiti planove da se sad, kad su mi bolovi malo minuli, napokon naspavam ko ljudsko biæe...
Na kraju je blago iznerviran rekao da može u bilo koje doba dana, na bilo kojem mjestu, i da slobodno izaberem što želim konzumirati: kavu, èaj, sok, bourbon, votku, koktel, èokoladu, Cedevitu ili mineralnu!
Pa sam na kraju pristala. Iz straha. Jer ipak je on zubar...

Ali, to nije sve...
O neeeeeeeeee....

Jer taman dok sam recitirala broj a on ga utipkavao, in flagranti nas je zatekla Kiki, sva preodjevena i spremna za pokret.
O bože, kakvo poniženje...
Jer ne samo da sam cijelim putem do grada i tijekom traženja parkinga po centru morala podnositi njeno zaje... zezanje, nego na kraju Boksaè nije bio tamo gdje je trebao biti. Naravno, kad smo kasnile. Mojom krivicom. Zbog mojeg zubala. Pa je bila malo razoèarana. A kako u nedostatku prisutnosti objekta zbog kojeg smo i došle na kavu tamo gdje smo došle Kiki nije imala pametnije teme za razgovor, a i jako joj je bilo intrigantno to moje nekolikominutno druženje nasamo s Neæakom, tako se uhvatila piliti me... i piliti... i piliti...
Pa sam saznala sve što sam htjela i što nisam htjela saznati o njemu.
Ajde dobro, bar nije oženjen. Što je veliki napredak kad sam ja u pitanju. I dokaz da mogu zainteresirati i muškarca bez obaveza.
Da je nakon studija stažirao i radio u Zagrebu, zatim u gradu s neprijateljske strane hrvatske obale (tamo negdje sjeverno), gdje je par godina živio s curom, koja ga je napucala, pa je zbrisao na tu nekakvu specijalizaciju vani èim je dobio priliku.
Da je u Splitu veæ neko vrijeme, ne baš kratko, ali je radio u kombinaciji s drugim zubarom, a sad se prebacio ovamo kod mog zube...
Pa sam saznala i èime se sve bavi kad se ne bavi zubima, o nekoliko kraæih dosadašnjih veza, o hobijima, strastima i sklonostima... Èak i to da je pušaè.
Mah.
Kao da me to uopæe zanimalo.
Ali izgleda da je Kiki nekako stekla dojam da me on zapravo zanima. I nikako da je razuvjerim.
Gaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaah!

I ne, ni to nije još sve!
Jer sam prije par sati dobila i prvi sms.
Da li mi odgovara veèeras?
Ne, ne odgovara mi veèeras. Nimalo. Mislim da je ipak malo previše viðati istog zubara toliko èesto u jednom danu. A èak i da nije tako, kvragu, ipak postoje neka nepisana pravila. A èemu pravila, ako ih se ne pridržavamo, zar ne? Njegovo je, dakle, da malo pili. Moje je da nikako ne pristanem odmah. I iskreno, mada mi nije napet, i mada sam donijela neke jako važne odluke glede frajera, a kojih se mislim pobožno pridržavati, nije da nisam raspoložena za malo dobrog starog igranja barenja.

Odgovara li mi sutra?
Ne znam, ne baš... Ili možda ipak zapravo da. Jer sam se sjetila da sam za èetvrtak dogovorila pomoæi Šarmantnom Gadu s domaæim radom (upisao je nekakav teèaj poslovnog engleskog). A za petak bijeg preko granice, do BiH, na opuštajuæi vikend i tulumarenje s hercegovaèkom ekipom. Èisto da se opustim prije zastrašujuæeg i neizbježnog zahvata koji me oèekuje u ponedjeljak. Dakle, sutra je ok.

Što mi je draže, kavica popodne ili nekakva neobavezna veèerica?
Hm, ne znam... Nisam sigurna. Neki teški trenuci besparice kroz koje sam prolazila u prošlosti su me nauèili da se besplatni obrok ne odbija. Nikako. A opet... On je ZUBAR! Kako æu, pobogu, jesti pred ZUBAROM?!?!?!? Imam nekakav èudan osjeæaj da æu cijelo vrijeme imati nekakav još èudniji osjeæaj da æe on cijelo to isto vrijeme gledati u to kako žvaèem, pogotovo zato jer je veæ upoznat s mojim totalno krivim zagrizom... Uostalom, veèera je nešto što ipak malo više obavezuje od obiène kave ili piæa. Jer se odvija naveèer, i nekako sve moje veèere ovakvog tipa završe... Mah, kvragu! Ne znam! Recimo ovako, imam neke obaveze popodne, pa sam slobodna oko 7 (neutralan termin. I za piæe i za veèeru. Jer možda me odvede na neko skroz dobro mjesto na kojem se stvarno jedu fine stvari, pa eto...). I nek on odluèi.

Dakle, može veèera? I on æe bit u nekoj strci, pa mu to doðe nekako praktièno. Da nešto pojede i usput spoji ugodno s korisnim...
Ok, ako je njemu tako draže, može neka veèerica.

Imam li neku posebnu želju glede ugostiteljskog objekta? Ili bi mi bilo draže da on nešto spremi doma. Jer on, naime, super kuha. I voli kuhati. Ali tlaka mu je kuhati samo za sebe, zabavnije je kad se kuha za više ljudi...
Kvragu! Mogla sam i mislit! Što odgovoriti na ovo?
Da kažem sori, ali imam poziv, nek prièeka malo?
Mozg, mozg, hm... veèera kod njega doma ne obeæava ništa dobro. Ok, možda sam samo paranoièna. Na kraju krajeva, tip me danas video prvi put u životu... Ali previše dobro poznajem samu sebe... I na previše sam veæ veèera bila kod frajera doma. Malo prièice, intimna atmosfera, koja èašica viška, i na kraju redovno završim kao desert... Da prièekam 20-ak minuta i nešto smuljam? I ipak prebacim dogovor na neki bezazleniji popodnevni termin? Uz kavu, èaj, sok? Ok, èekam 20 minuta.

Nakon 10-ak minuta – Onda, što sam odluèila?

Nakon još 5 minuta – Sori, ali zvala me.... Rodica? Mama? Sestra? Da, sestra. I hitno sam joj potrebna sutra naveèer. Jer je... Jer je bolesna? Jer sprema ispit? Jer joj je poplavila vešmašina? Ne. Jer ju je ostavio deèko! Da, moja je sestra dobila nogu i zamolila me da sutra naveèer prespavam kod nje jer joj nema cimerice, a jako je utuèena... I zato je najbolje da se vidimo na popodnevnoj kavi.

Zar nemam nekih obaveza do sedam?
Kvragu...
Ma ne, ništa toliko važno što se ne može odgoditi ili ranije završiti.
Dakle, popodnevna kava.

A znam li ja da imam predivne velike oèi...?
Aha, ma nemoj. Maca je otkrila namjere.
Ma neeeeee, to mu se samo èinilo. Jer su cijelo vrijeme bile razrogaèene od jeze i straha. A i nisu baš nešto najkvalitetnije te moje oèi. Zapravo su jako kratkovidne. Æorave. I imam stvarno dobru maskaru...

A zašto sam toliko skromna? Pa valjda on zna što je primjetio...
Ajme meni! Stoput ajme!
Sori, ali stvarno moram do Seke. Jako je nesretna i pati zbog deèka. Plaèe. I stenje od slomljenog srca (ok, moguæe je da stenje. Pod deèkom koji ju je navodno ostavio, a koji je koliko znam još uvijek jako daleko od pomisli na to da joj možda jednom u buduænosti da nogu). Tako da se moram stvarno sva posvetiti njoj. Zapravo, mislim da æu i veèeras prespavat kod nje. I usput æe mi mobitel biti ugašen. Jer ne želim da me se ometa dok posveæujem vrijeme nesretnoj sestri...

Ok, èujemo se još sutra. I želi mi laku noæ i lijepe snove...
Ok, i ja njemu. Whatever.

Koja sam ja glupaèa?
I kako sam se opet uvalila...
Jer odjednom mi se uopæe ne ide na tu nakakvu glupu kavu. Pogotovo ne s frajerom koji mi je zjakao u razjapljeno zubalo, i koji æe za par dana kopati po njemu...
Ok, samo ta kava. Nakon toga sam do ponedjeljka nedostupna. Nema me. Èak i da mi se izjalovi Hercegovina, nema me do ponedjeljka.
A kad izoperira to što veæ ima, razmislit æu ozbiljno promjeni zubara.

Kako bilo, mislim da sam stvarno dosegla dno dna.
Imam dejt sa svojim (buduæim) oralnim kirurgom.
A može li gore od toga???

19.01.2010. u 23:37 sati | 26 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.