Kako i zašto sam ostala doma umjesto da odem na Beyonce, i kako sam za sebe mislila da sam bludna razvratnica bez samokontrole (a nisam)

Svi su bili na Beyonce sinoæ!!! Samo ja nisam!!!
Dapaèe, bila je i Z, za koju sam se tiho radovala što neæe iæi, na kraju sam joj dala MOJU kartu, i svima je bilo super...
A negdje oko stagea je primjeæen i Duhoviti, osoba iz moje prošlosti (tj. osoba od prije godinu dana, moja prvomajska avantura) koja æe rado otiæi na Vucu, Iron Maiden ili svirku nekakvog opskurnog punk banda u nekakvu blatnu rupu na kraju grada, ali na Beyonce...

SVI su bili. Osim mene.
Ja opet ležim doma. Dapaèe, upravo sam jutros saznala da prebolijevam upalu pluæa za koju pojma nisam imala da je imam...

A za sve je kriva ta svadba.
Naime, toliko sam se isplesala, naskakala, zabavila, napila... I to preznojena, s nezalijeèenom boleštinom, na otvorenom... (da, svako malo sam trèkarala van...), da sam potpuno izgubila svaku mjeru. I osjeæaj za vlastiti organizam.
Cijelo vrijeme sam se osjeæala blago vuneno, ali koga briga kad je bilo zabavno...
Doduše, od par stotina uzvanika dio ih je (ukljuèujuæi Najbolju i Tajkuna i ostale fensišmensi uštogljene goste) bio zgrožen, šokiran i uvrijeðen jer je glazba u jednom trenutku postala užasna i seljaèka do bola, i nastavila biti takva. Mladenka je imala bolesno skupu ali zato najružniju vjenèanicu na svijetu (totalno i neopisivo ružnu, toliko ružnu... OMB! - Jednostavno RUŽNU!!!), proslava se pretvorila u razulareni dernek starije gospode i dama koji su do dna prve boce veæ prestali glumit nekakvu middle class creme' i dopustili da im pastirski korijeni izbiju na sve pore, mi mlaðarija (ako se još smijem svrstati u tu kategoriju) smo divljali unaokolo... Sve u svemu, gomila uludo spiskanog novca na treæerazredni glam, i brdo zabave.
Sreæom, bivša cura od Brata je otišla veæ oko 9 sati jer poderala haljinu, i nije se vratila (mada je bila kuma), pa se Brat opustio...
Deèko ništa posebno kao muškarac, ali strahovito zabavan, i mislim da sam našla frenda.
Dobro je bilo što su mlaði muškarci veæinom došli u trapericama, košuljama i sakoima, a mlaðe žene u ležernijim i nepretencioznim coctail haljinama, pa smo negdje oko 1 sat zbrisali u lokalnu diskoteku...
Zadnje èega se sjeæam prije nego sam se ujutro probudila jest da sam sjedila s curom od Malog na haubi neèijeg auta pred diskom, s bocom vina ukradenom sa svadbe u jednoj i cipelama koje su me malo izmorile u drugoj ruci, i odbijala neèiju jaknu mada je vani bilo prilièno prohladno i rosno, i da mi je bilo nekako baš pamuèno i ne baš najbolje u kostima...

A probudila sam se u nepoznatoj sobi, na polovici nepoznatog razbacanog braènog kreveta, u nepoznatim muškim hlaèama od pidžame i još nepoznatijoj muškoj majci.
Ajme meni!
Em me je prašio mamurluk, em me je prašila temperatura, em sam se gušila u nekontroliranom kašlju i litrama sluzi iz sinusa, em sam se nalazila U TUÐEM KREVETU, odjevena u TUÐU ODJEÆU ZA SPAVANJE, a nisam se sjeæala POLOVICE NOÆI!!!

Dakle, postala sam totalna drolja! Ko zna s kime sam zaglavila noæ prije!
Pokušavala sam odvrtit u glavi sve muške face s kojima sam se družila tu veèer, prisjetiti se s kim sam imala vibru (s nikim!), ko mi se uvaljivao (par totalnih jhadnika. Uf!), a onda... Užasno otkriæe moguænosti da sam možda zaglavila s nekim lokalnim grozomorcem!

Prilièno strašan osjeæaj, pogotovo kad je praæen lošim fizièkim stanjem, temperaturom u porastu, potrebom za povraæanjem i...
Uh, joj!
Koja sramota!
Èak nemam pojma ni s kim sam to zaglavila...

I dok sam tako vrtila užasne moguæe prizore pijane sebe u ljubavnom klinèu s nekim nepoznatim pastirom, i radila pakao u vlastitoj glavi, u sobu je ušla mama od Malog da me provjeri jesam li došla k sebi.

Kakav užasan kraj prijateljstva s ovom obitelji!
Izgleda da sam ipak završila u krevetu s Malim!!!
A do prije nekoliko sati sam bila dobra s njegovom curom!
Bili smo frendovi, popravljao mi je kompjuter, družili smo se...
Najbolja æe me se sigurno odreæi, jer æe ova moja avantura pokvariti njenu vezu s Tajkunom kojem sam se takla u familiju, a sve zbog one s kim si takav si......
S mamom od Malog više neæu izmjenjivati recepte...
Nema više mukte putovanja u inozemstvo, usluga vozaèa, lijepih darova...
Nema više najbolje prijateljice...

Ali zašto se onda mama od Maloga tako divno ponaša prema meni?
Zašto mi je donijela kamilicu i toplomjer, zašto u ruci ima moju torbicu koju sam veèer prije negdje zagubila?

Zato jer sam se ja glupaèa tu noæ skoro onesvijestila na haubi Toyote jer mi je naglo skoèila temperatura. Kako nigdje nisu mogli naæi moju torbicu s kljuèevima od stana, a nisu me htjeli ni ostaviti samu dok se tresem i buncam gluposti, tako su me Mali i Brat odveli kod Maloga doma i prepustili mami na brigu. A ona me obukla u staru pidžamu svog muža i stavila u sobu za goste, dok sam krevet iskupusala sama, jer sam se u snu prevrtala po njemu.

Ah, kakvo olakšanje...

Još veæe olakšanje bi mi bilo da sam ostala cijeli dan chillati u tihoj zamraèenoj sobi s poledom na krošnju i ispunjenu smirujuæim crvkutom ptièica sa Šalate, ali kako nisam htjela ljudima biti na teret dok se i sami trijezne uzela sam taksi i sprašila doma.
Patiti se sama.
Jer je Najbolja prespavala kod Tajkuna i provela s njim cijeli dan.
A kako on nije èesto u Hrvatskoj, tako joj nisam htjela kvariti intimne trenutke...

Temperatura je brzo pala (besmisleno je kako te velike temperature padnu odmah, a one male od 37 i nešto danima gnjave i nikako ih se riješit), pa sam ostatak popodneva provela zgažena na kauèu, tješeæi se kolaèima sa svadbe koje mi je zapakovala mama od Malog, s laptopom u krilu i daljinskim u ruci, iscrpljena i jadna, nesretna i tužna, kašljuæa i hripajuæa...

Naravno, ja sam u planu imala zbrisati još samo na Beyonce, eto, još samo to, i onda bolovati od ponedjeljka, ali obzirom na stanje organizma bilo je potpuno neizvedivo...
Jedino za što sam imala snage je bilo ležanje. I ležanje. I još ležanja.
I jedenje. naravno.

I zato sam propustila sinoænji koncert. I ne osjeæam se nimalo utješenom èinjenicom da sam ga propustila iz opravdanih razloga.
Jer kakve sam sreæe, kad bude trebalo iæ na Depeche Mode sigurno æu obolit od ebole ili svinjske gripe...

Jutros me najbolja odvela prije posla kod svog doktora, i ispalo je da imam glupu uplu pluæa. Što znaèi bar još tjedan dana kiseljenja u stanu i buljenja u tv i kompjuter.
A sutra mi je roðendan, meni i Najboljoj, i umjesto piknika za vikend odluèile smo se za malu kuænu feštu s 15-20 najbližih prijatelja, jer ja za vikend sigurno neæu još biti u stanju za piknik...

27.04.2009. u 09:21 sati | 29 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Danas glumim novu curu frajeru kojeg u životu vidila nisam :)

Nisam nego malo došla k sebi, a veæ sam se do grla uvalila u obaveze. I to beauty obaveze.
Inaèe bih u tome uživala totalno, ali kako mi organizam baš i nije bio u najboljem stanju tako se sve pretvorilo u bezgraniènu patnju...

U èetvrtak sam morala odraditi dosadnu pedikuru i manikuru, što mi je inaèe radost i užitak, ali buduæi da sam ovaj put geliranje morala kombinirati sa stalnim ispuhivanjem nosa (uvijek me fasciniralo kako u tako male šupljine kao što su sinusi može stati tako golema kolièina sluzi? Kako? Kako???!!!???), tako cijeli proces nije bio nimalo ugodan. Ni po mene ni po Jelenu.

Jelena je, naime, genijalna manikirka koju ja i cure trošimo veæ tri mjeseca. Preporuèila mi je teta Ljubavnica od Mogula, a osim što je odlièna dobro je i to što mi dolazi doma pa se ne moram gnjaviti odlaskom po salonima... A i jeftina je, pa mogu svaka dva tjedna sreðivati nokte bez velikih troškova.
Osim toga, nas pet cura je naruèi èoporativno, i onda napravimo tulum od 5 do 7 sati manikure, pokoje pedikure, kolaèa, light alkohola (da, svi žderemo i pijemo, èak i naša Jelena), družimo se, traèamo... I sve zadovoljne. Pogotovo Jelena, jer joj obavezno ostavimo onih par desetaka kuna kolika je razlika njene cijene od okrugle cifre, pa ode doma s bar 200 kuna plusa u novèaniku, i to nakon vrhunske partije traèa i blago cvrcnuta.

Ovaj put me ovako rekonvalescentnu beauty session totalno izmorio pa sam se morala povuæi u sobu i zakomiti, dok su cure krièale u dnevnom.
Mada sam trebala biti puna energije jer sam bila skroz zadovoljna: nokti su kao i obièno dugi, lijepi, natural zaobljeni, s totalno prirodnim frenchom i siæušnim bijelo-bež cvjetiæima i kristaliæima na prstenjaku, ali trenutaèno su, kao i nokti na nogama, premazani mraènim tamnosmeðimi blago svjetlucavim O.P.I-jevim I'm Fondue Of You lakom. Volim tu boju, toliko tamnobronèanu da izgleda skoro crna.
Doduše, takvi su jer sam potrošila cijeli Rouge Noir od Chanela, a nigdje ga nisam uspjela naæi ovih dana pa je O.P.I. došao kao neka najbolja zamjena u ovome trenutku...,
Ok, slažem se, O.P.I. uvijek ima tako genijalne boje lakova,savršeno glitterasti crveni An Affaire In A Red Square na primjer, ili Kinky in Helsinky ljubièasti, ili Privacy Please baletno rozi......
Ali Rouge Noir je samo jedan!

Sreæom, frizuru sam obavila prošli petak, nisam se morala gnjaviti još i šišanjem i bleachanjem, ali zato me haljina izmorila...
I to gadno. Dala mi je toliko muke da sam još uvijek fizièki iscrpljena.

Naime, kako se ne ženi nitko meni previše poznat nego ljudi koje sam upoznala tek nedavno, a...
Ok, da ipak krenem ispoèetka: ženi se Neæak od Tajkuna moje Najbolje, i roðak mog Malog. Kako je Neæakovog Brata nedavno ostavila cura koja je, na nesreæu, rodica Neæakove buduæe supruge pa æe pod obavezno biti prisutna na svadbi (i to još kao kuma), Malome je sinula genijalna ideja da ja glumim pratilju i novu ljubav Bratu... A kako se Najboljoj i Tajkunu to uèinilo kao isto tako genijalna ideja, hm... pokušala sam se izvuæi da nemam pojma što bih obukla, ali rekli su da neka izvolim u gradu sebi izabrati bilo kakvu haljinu i cipele i lijepo se nacrtam na vjenèanju...

Da, da, sve je to bilo lijepo sroèeno, a ne smijem zanemariti ni besplatni glam koji su mi ponudili, pa eto...
Krenula tako ja juèer u grad da kupim sebi neku lijepu haljinu, a i papak pride (ako se krpa ne bude slagala uz ni jedne veæ postojeæe cipele u mom ormaru...). Uvjet: da mi mrak stoji, da ne košta više od tisuæu i po kuna (ali po moguænosti i manje od tisuæu, žao mi oguliti ljude), da je mogu najnormalnije kasnije koristiti za veèernje izlaske ili neke druge prigode, i da je - ako je ikako moguæe - mogu nositi na normalni grudnjak ili onaj bez naramenica, bilo što normalno samo ne na ona samoljepljiva èuda što se nalijepe ispod cice i onda boli kad ih skidam s onom glupom tekuæinom za otapanje lijepila (a da ne spominjem kako s ta dva glupa ispodsisna oklopa mogu zaboraviti na svaki neplanirani ljubavni sraz s tajanstvenim privlaènim neznancem kojeg bih mogla upoznati na tom vjenèanju...).
Ili glupe trake koje drže haljinu prilijepljenu za tijelo.
Dakle, haljina.

Našla sam lijepu i cijenom totalno odgovarajuæu u Hippy Gardenu, ali naravno da je na kraju ispalo da bi u kompletu s njom išle i dvostrane trake i ispodsisne muèilice, pa sam odustala.
Našla sam i zgodnu malu crnu haljinu s malo nekih diskretnih sjajnih niti u Maku, ali nisu imali moju velièinu. Ok, imali su zapravo, ugurala sam se u 40, ali nešto su valjda fulali s krojevima, jer sam izgledala katastrofalno, ko Barbara Kolar kad je ono obuku u broj manju krpu iz koje onda Barbari sve kipi, a nekim èudom je na Najboljoj ta ista haljina u toj istoj velièini izgledala ko salivena... mada Najbolja inaèe nosi 36!
Zatim sam sva oèajna lutala Ilicom od Trga do Britanca, pokušavajuæi se snaæi s nekim umjerenim high street komadom, ali nisam našla ništa. Osim one divne plave haljine u Herucu, zaboravila sam èije, od koje sam u suzama odustala jer košta jebenih 1000-icu euriæa, a ne pada mi na pamet oguliti èovjeka za te novce ili upasti u minus za još jednu plaæu samo da se prošetam u prokletoj dugoj veèernjoj/popodnevnoj coctail/pool-party haljini koju bih eventualno mogla obuæi opet jedino da me neki bogati ljepotan pozove da provedemo ljeto na njegovoj jahturini, pa eto, kad veæ budemo u Cannesu... Ali kako taj film u ovome životu neæu gledat, a i opet bi mi trebali samoljepivi podsisnjaci (zbog velikog izreza koji ogoljuje leða... tješim se...), zadovoljila sam se bež 605-icama o kojima sam baš juèer ujutro èitala u Elleu, a koje koštaju samo 450 kuna i genijalno su glamurozne!!!

I kad sam veæ polako poèela padati u totalno beznaðe i oèaj i zaputila se prema Dinari kupit brdo finih kolaèa za ubijanje oèaja i tuge, odjednom se dogodilo èudo i snimila sam onaj butikiæ Jolie koji inaèe izbjegavam jer je pun onih Rinascimento haljina za žene-kosture, ali eto, što me košta da pogledam...
I, naravno, tamo sam je našla!
I to ne samo jednu, nego dvije iste, tamnosmaragdnu i boje šljive!
Savršena mala coctail haljina, diskretno uz tijelo i duljine taman preko koljena, skromnog okruglog izreza, bez rukava, kao da je sašivena od širokih traka viskoze (prvo sam mislila da je matirani saten), jednostavno savršen komad za jako puno prilika...
I sasvim umjerene cijene od 950 kuna.
Uzela sam onu boje šljive, ne tuèe se previše s lakom na noktima, a u Aldu sam našla i odgovarajuæe sandale (crne s kamenèiæima, savršeno idu uz novu siæušnu lakiranu torbicu s kopèom-kamenom i jako dugim tankim remenom, a još su i na rasprodaji, zimski ostaci...)...
I totalno sam sretna!!!
Sva sam si lijepa kad se skockam!
Èak se danas ne osjeæam nimalo debelo!!!
A i posljedice viroze (nateèeni, oguljeni i crveni nos, hripanje i kašljucanje, Vlado Kalember glas i dosadna crpljenost) su poprilièno nestale, tako da imam šanse predstavit se prisutnima kao normalno ljudsko biæe.

A za pola sata idem na šminkanje s Najboljom, pa na brzo dotjerivanje frizurice, i onda popodne idem glumit novu curu frajeru kojeg u životu vidila nisam

25.04.2009. u 10:57 sati | 17 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ja bolesna i kraj jednog braka

Mada nisam baš imala u planu vuæi poslijedice burnog vikenda, ispalo je da ne samo da mi je stradala noga, nego je i ostatak organizma ošo kvragu...
Nedjelju, ponedjeljak i utorak sam provela ko cipal na suhom - samo sam zijevala i gestikulirala, zbog nemoguænosti artikuliranja bilo kakvih glasova. Em je svaki pokušaj glasanja bio bolan do besvjesti, em i potpuno uzaludan - osim hripanja, škripanja i Darth Vaderovskih zvukova, iz mene nije moglo izaæi ništa suvislo.

Najgore od svega, u nedjelju se Najbolja vratila s dvotjednog chillanja na egzotiènoj destinaciji, sva sašivena od jet laga i goleme vremenske razlike, i tako smo, umjesto u razmjenjivanju doživljaja i iskustava, dan provele svaka na svom kauèu, svaka sa svojom šalicom èaja, obje u svojim polusvijesnim stanjima...

Jer ne samo da me morilo grlo, a uz grlo i neobièno okrutna viroza, nego me cijelu nedjelju šio i spektakularni mamurluk...
Naime, mada sam ispièutura i alkofil, ipak nisam toliko savršena u svom alkoholièarstvu. Zapravo, kolièinski baš i ne mogu popiti jako puno, a što idem starija to mogu sve manje, a imam i taj problem s miješanjem...
Ne samo da ne smijem miješati vrste alkohola (osim ako pijem koktel, ali onda moram cijelo vrijeme piti baš taj isti koktel...), nego ne smijem miješati ni dodatke alkoholu. Bože me saèuvaj da, ako sam cijelu veèer cugala votku bitter, popijem jedan votka juice!!! Želudac i glava se isti èas pobune!
A kako sam u subotu stvarno izmiješala sve i svašta, od pjenušca i Absoluta, preko neke egzotiène izmišljotine od rakije i tonika, do mastike i Metaxe... Tako sam se u nedjelju probudila nakon samo 3 sata sna, užasno želeæi plastiènu kantu kraj sebe.
I onda do podne ležala u mraènoj sobi, s psom na glavi i ledenim termoforom na skoènom zglobu, bez snage, volje i želje da zatvorim prozor...

Bolesna sam.
Bole me glava, grlo, sinusi i raznorazni unutrašnji organi. Tri dana zaredom sam imala onu glupu temperaturicu oko 37 i nešto, koja nikako da padne, ali zato iscrpi èovjeka pošteno... A danas, nakon, litri i litri èaja, Aspirina C i Coldrexa, kremastih parfea iz Millenniuma i šaumroli iz Z-ine kvartovske slastièarnice (da, ja kad sam bolesna jedem slatko, pa onda povraæam...) temperatura je napokon pala. Ali me zato svaka kost boli, i užasno sam loše.
A ja totalno mrzim bit bolesna!

U meðuvremenu, kako nisam uopæe bila sposobna ni slušati ni govoriti, primila sam kilometarski mail od moje drage Ž. O njoj i Mužiæu.

Mužiæ je, naime, došao na Otok posjetiti djecu i nju, i razgovarati o moguænosti povratka.
Kao, razmislio je, i želi se vratiti obitelji.

A evo što ja mislim:
Accountica je više od 10 godina mlaða od Mužiæa, još uvijek u 20-ima, željna izlazaka, i to na mjesta kakva se Mužiæu nikad nisu sviðala. Naime, Mužiæ je oduvijek bio fin deèko šminkerski, a Accountici je vrhunac veèeri otiæi u Jabuku. A i Mužiæ je definitivno u godinama kad mu se ne ide van osim tu i tamo na pokoji eventiæ...
Osim toga, Mužiæ nije navikao na život u malom stanu u Novom Zagrebu, o neeeee... Mužiæ je navikao na život u kuæi s dvorištem i vrtom, savršeno èistoj i održavanoj kuæi koju su Ž i spremaèica održavale besprijekornom za njega.
Mužiæ je navikao i na uvijek lijepu i dotjeranu ženicu (èak i kad je po doma u trenerci), na to da prijatelji dolaze u njegov savršeni dom i osjeæaju se udobno i ugodno, da ga uvijek èeka fina domaæa papica...
A Accountica je po cijele dane na poslu, nakon posla èesto ostane u gradu s društvom, nije ju baš ubila urednost (što je i razumljivo ako cura po cijele dane radi) a stan je toliko mali da ne može pozivati društvo na kartanje i gledanje utakmica, a kamoli nedjeljom roštiljati u dvorištu kao što je navikao... Osim toga, Accountica ne kuha, odjeæa joj je pretežno crna i siva i jednostavno ne zna oprati bijele košulje da budu besprijekorno bijele, a kamoli ih još i savršeno opeglati... Ne pada joj na pamet peglati njegove gaæe i slagati èarape u parove.
I naravno da je tek sada otkrio da se novo donje rublje, britvice, kozmetika, toaletni papir i hrana ne stvaraju u stanu sami od sebe nego ih netko treba i kupovati, a Accountica oèekuje da i on dio takvih obaveza primi na sebe...
I da, odbila je da njen mali stan iznajme nekome, a sami uzmu bar malo veæi. Što mi je nekako i logièno - cura je stan tek kupila, od svojih novaca, uložila je puno ljubavi i napora u ureðenje, i ne želi ga sada pustiti nekome drugome. Ona misli da je stan sasvim dovoljan za dvoje, ali on ne dijeli njeno mišljenje...

A kako ja to sve znam?
Naravno, moj Oženjeni (koji je vrhunska traèibaba) me redovno updatea, jer je Mužiæ trenutaèno glavna tema traèeva u njihovom društvu s nogometa i iz teretane.
A tu i tamo dobijem i koju novost od Tugaljivog. Mi smo sad, kao, frendovi, tu i tamo se èujemo, i to je ok. Zapravo, èak sam se bila i obradovala zbog njega jer mi je rekao da se viða s nekim, ali Oženjeni mi je rekao da to nije istina, pa sad više ne znam...

Nego da se ja vratim mojoj Ž...
Nakon što je godinama prièala kako živi u idili, moja prijateljica je po prvi put odluèila otkriti kako možda i nije bilo baš tako idilièno kako je ona htjela da svi misle.
Jer njihov brak je zaštekao u najvažnijoj stvari - u seksu.
Moja draga prijateljica, naime, ne voli raditi neke stvari. Koje su njenom Mužiæu bile važne. Otkako je rodila prvo dijete, umislila je da su joj cice gadne i obješene od dojenja pa nije dozvoljavala ni da ih pogleda, kamoli dirne. Takoðer više nije dozvoljavala ni cunnilingus, a kamoli pogled na svoje meðunožje, jer je umislila da je užasno ružo zbog šavova od poroðaja. Svakom novom trudnoæom i poroðajem njena slika o vlastitom tijelu je postajala sve gora, opsjednutost vježbanjem i dijetama sve jaèa, depresije i želja za korektivnom plastikom sve veæe... èesto su se svaðali jer on nije slagao s time da Ž èejnða svoje (vjerujte mi, stvarno fantastiène, i to nakon troje djece i tri ture dojenja!!!) prirodne cice za umjetne. A nakon toliko godina seksa u mrklom mraku i položajima u kojima nije mogao ni vidjeti ni opipati ništa od onoga za što je ona sebi umislila da je ružno, ošteæeno i deformirano, èovjek je jednostavno poželio malo normalnog i opuštenog opæenja.

Nije da ga opravdavam. Ali mogu ga razumjeti.

S druge strane, šokiralo me prijateljièino priznanje.
Ni u ludilu nisam mogla zamisliti da ona, uvijek tako vesela, zabavna i naizgled neoptereæena bilo èime osim svojom predivnom obitelji ima takav problem sa self immageom.
Pogotovo jer je uvijek izgledala tako dobro, i bez problema a totalno samopouzdano i bezazlezno koketirala s èoporima frajera koji su joj uvijek ulijetali...
Pojma nisam imala da je toliko nesigurna.
Ona vjeruje da je to poèelo od trenutka kad je ostala prvi put trudna, i nakon poroðaja odluèila ostati doma s djetetom. Svjesna da je Mužiæ svakodnevno na poslu okružen ženama, i to uspješnim ženama kakva je i ona sama nekad bila, poèeo ju je muèiti osjeæaj manje vrijednosti i nesavršenosti...
I to se nije odrazilo samo na njihovom seksualnom životu, nego na cjelokupnom komuniciranju.

Ipak, ma koliko on htio nazad, Ž je svjesna da u ovome trenutku povratka na staro nema.
Možda jednom... Ali sada mora prvo stati na vlastite noge i ozbiljno potražiti pomoæ. jer je u vlastitoj glavi sama sebi stvorila pakao iz kojeg mora izaæi.

U meðuvremenu, kako èujem, Mužiæ se sprema iseliti iz stana svoje cure i useliti kod roditelja dok ne vidi što i kako dalje.

A S1 je napokon prošetala svoj novi nos, bradu i uši... I, ma koliko sam se bunila protiv te korekcije jer sam vjerovala da joj njen markantni nos savršeno stoji i èini je zanimljivom, toliko sad mislim da zapravo uopæe nije napravila lošu stvar. Dapaèe! Prije je bila jako zanimljiva i lijepa na osebujan naèin, ali sada... Je predivna! Nije ga nešto znaèajno smanjila, ili napravila nekakav præasti krumpiriæ kakav ne pristaje njenom licu. Samo ga je skratila za par milimetara, maknula orlovsku grbicu i dobro ga centrirala (kao klinka ga je bila slomila, zbog èega je stajao malo ukrivo), što joj je potpuno otvorilo lice i uèinilo je ljepšom. A isturenu bradu je takoðer smanjila za par milimetara. Èisto zbog ravnoteže na licu.
I baš dobro izgleda.
Bojala sam se da ne pretjera, ali korekcije su toliko male, nos izgleda skroz prirodno i totalno u skladu s licem, i zapravo bi sigurno tako izgledao da ga nije slomila kad je bila mala.

22.04.2009. u 13:10 sati | 16 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Podivljala Venera, Špica i Cro-a-Porter...

I mi žene smo samo ljudska biæa. I imamo odreðene fiziološke potrebe, jednako kao i muškarci. Pogotovo u proljeæe, kad se priroda probudi i hormoni podivljaju...
A pod fiziološkim potrebama ne mislim samo na spavanje, piškenje, kakanje, prièanje traèeva, solarij i hranjenje.
O, daaaaaa... Naravno da mislim na razmnožavanje!
Ili bar na èin koji bi morao voditi nastavku ljudske vrste, a inaèe ga prakticiramo for pure pleasure...

Iz stana do mog krajem sijeènja iselila je Slatka Mala Obitelj, koja se sastojala od Vjeèno Odsutnog Tatice Na Terenu, Malog I Slatkog Ali Napornog Trogodišnjeg Daveža i Besposlene Mamice, ženskice u srednjim dvadesetim koja je izgledala kao da joj je najmanje 35 (meni i Najboljoj je ispala vilica kad smo saznale da je 6 godina mlaða od nas... I onda smo još mjesec dana naricale nad svojim jalovim maternicama i praznim prstenjacima dok godine prolaze...), i od koje sam èesto posuðivala šeæer, kalup za tortu i omekšivaè za rublje u 10 naveèer...

...I doselio se Sportivo, dobro graðen 29-godišnjak s arsenalom bicikala, sportske opreme i smrdljivih tenisica, i definitivno beskorisan kao susjed. Jer je od trenutka kad je jedne subote u 10 sati naveèer zakucao na vrata da posudi rolu toaletnog papira bilo oèito da takav lik nema kalup za tortu, i da æu ga napokon morati kupiti sama...

Inaèe mi takvi tipovi muškaraca nisu zanimljivi. Pretjerano dobro fizièki održavan, ali bez stila, uopæe bez svega onoga na što se ja palim, a usto još pomalo i babyface...
Pa onda oni sanduci Ožujskog koji su se danima vukli pred vratima stana uoèi rukometnog prvenstva, i nagrðivali hodnik našeg lijepog kata u našoj lijepoj posh zgradici...
Pa onda svi oni èudni frendovi koji su mu dolazili...

Ali unatoè tome što Sportivo nije ni u èemu moj tip, ipak je ispao simpatièan, pa sam poèela nekako usputno komunicirati sa njim...

Kad sam skužila da æe za Uskrs biti sam u stanu, jer su mu starci rastavljeni i imaju druge brakove i djecu pa bojkotira obje obitelji, odluèila sam iskoristiti ga za društvo.
Jer unatoè tome što sam subotu, nedjelju i ponedjeljak provela s prijateljima i psom kružeæi oko nekakve vode (tj. ispijala kave po Jarunu), a za Uskršnji ruèak se pokušala s N-om prežderati francuskom i narescima (ali nam nije uspjelo. Opao nam kapacitet...), što sam po 100-ti put pogledala Kung-Fu Pandu i plakala ko kišna godina, što sam imala i brdo posla i što sam bila poprilièno zabavljena tijekom dana... Noæi su mi ostale nekako nedefinirane...

Pa sam s oduševljenjem prihvatila Sportivov poziv na druženje uz alkohol i stare kung-fu filmove (to nema veze s Pandom).
Pogotovo zato jer dugo nisam gledala U Zmajevom Gnijezdu, a ono kad Bruce Lee naðe osušeni i obješeni leš onog svog crnog frenda s mikrofonkom me uvijek rasplaèe...
A iskreno, bila mi je više i puna pipa jadnog Isusa u 100 verzija i 100 loših interpretacija, i to na svakom blaženom božjem nacionalnom kanalu, a nisam baš bila u raspoloženju za gledanje neèega bez titlova, èak ni omiljenog Style TV-a.

I tako sam se uvalila kod njega u subotu naveèer, napila, nasmijala i zabavila.
A u nedjelju naveèer Sportivo je ponovio poziv, samo što se ovaj put radilo o akcijskim filmovima moje mladosti.
Još kad sam vidila da uz sve Ramboe (Rambove? Rambote?) ima i Delta Force, odmah sam pristala na još druženja...

E, sad...
Moj susjed Sportivo je popodne bio otišao van, a kako je u dnevnom boravku ostavio rublje da se suši, tako je malo ubrzao proces sušenja time što je namjestio temperaturu na maksimalnih 30 stupnjeva. A onda mu se ona okrugla vrteæa stvar za podešavanje zaglavila kad je pokušao sniziti temperaturu, pa je on onako muški odvalio termofor... Tako da je, unatoè svim otvorenim prozorima u stanu bilo poprilièno vruæe.

Vruæina i alkohol ponekad znaju biti pogubna kombinacija za dvoje heteroseksualnih ljudi razlièitih spolova koji se naðu u istom prostoru na nekoliko sati.
Pogotovo ako muška polovica leži na kauèu odjevena samo u poprilièno usku siledžijku i kratke hlaèe, pri èemu otkriva vrhunski nabildan torzo, fenomenalno oblikovane noge ruke za krepat dobre, i sitne kapljice znoja na golišavoj koži svega nabrojanog...
A ženska polovica se izležava na istom u relativno kratkoj i relativno oskudnoj pamuènoj haljini...
Tako da toliko gole kože u kombinaciji s toplom prostorijom i toplim pivom...
Uhm...
Dakle, muška polovica je emanirala feromone, ženska polovica ih je nanjušila, kolièina estrogena i testosterona su dosegle opasnu koncentraciju u oba organizma. On je zapoèeo sa ofucanom prièom daj da ti legnem malo u krilo pa me èeškaj, ja sam vrlo rado poèeškala na vrlo sugestivan naèin...
Mislim, što se tu ima više reæi?

Osim da je bilo poprilièno dobro, ali i da se nalazim u totalno glupoj situaciji.

Ok, seks je dobra i zdrava stvar, i ako žena nema stalnog partnera treba ga s vremena na vrijeme prakticirati s random odabranim potentnim primjerkom muške vrste.
Èesto se dogaða da se žena nakaèi na objekt prakticiranja jednokratnog seksa. Blesavo, ali frajeri su uvijek ludo zaljubljeni i skidaju zvijezde s neba dok se ne dokopaju meðunožja, nakon èega obole od amnezije pa izgube curin telefonski broj, zaborave njeno ime, i uopæe izbrišu epizodu iz sjeæanja. Dok se žene obièno navuku na frajera nakon konzumacije njegovih draži, i onda oèajavaju što dotièni više ne zove, što pokazuje manjak interesa, što mu je pas stalno bolestan pa treba 24-satnu njegu a kombinacija gužve na poslu i dolazak tetke iz Pušèe Privulvine mu oduzima svo slobodno vrijeme...

Meðutim, ponekad se dogodi i obrnuto.
Sportivo je vrhunski komad mesa, priznajem. I pritom mislim na cjelokupno pakiranje, ne samo na kljuènu... kobasu.
Deèko je, osim toga, simpatièan i bistar, ima duha, zabavan je...
Ali ne dovoljno.
Uostalom, nikad mi nisu bili zanimljivi ti likovi koji po cijele dane provode u raznoraznim sportskim aktivnostima na svježem zraku, a za život zaraðuju kao privatni treneri bildajuæi siæušne guzièice jedva punoljetnih poduzetnièkih kæeri i kržljave bicepsiæe raznih poluzvjezdica... Da su mi bili zanimljivi, sigurno bih prvo bila zagrabila u nepresušno vrelo golemih mišiæa kolega iz kluba dok sam još aktivno trenirala.
Ali ja nekako baš vjerujem da u zdravom tijelu sa zdravim duhom nema peviše izazova. Nekako je sve tu previše zdravo i previše... nekomplicirano.
I dajem prednost uredskom mlijeènom tenu nad preplanulošæu sa svježeg zraka.

Uostalom, ponekad tijelo jednostavno zatraži svoje, pa se žena dohvati prvog koji joj je pri ruci...

E sad...
Èini mi se da susjed Sportivo ne dijeli moje zdravorazumske stavove.
Tj. izgleda da se ja njemu zapravo veæ neko vrijeme sviðam.
O, Bože...

Puno bi jednostavnije bilo da mi, na primjer, nije susjed. Vrata do mojih!
I da dan poslije nije nekoliko puta pozvonio s prijedlogom da se opet družimo...
Prva tri puta sam provirila na špijunku, a onda se pravila da me nema doma, mada je pas lajao na vrata iz sve snage, a iz stana se èula glasna glazba. Èetvrti put sam napokon otvorila vrata i pristojno ga najurila uz sasvim istinito opravdanje - naime, radila sam proljetno generalo èišæenje, èemu je u prilog govorila i moja slijepljena kosa, mokra i prljava majca i goleme žute gumene rukavice...
Peti put sam na njega naletjela isto popodne, kad sam uzela malu pauzu da svratim do solarija i duæana, i na moj užas stajala u redu pred blagajnom toèno iza njega. Pa smo morali zajedno do doma, jer bi bilo krajnje nekulturno da sam odbila te 3 minute hoda u njegovom društvu. Uostalom, iskoristila sam priliku da kupim veæu kolièinu sredstava za èišæenje i dvije vreæe od 3 kile deterdženta, jer je bilo podrazumijevajuæe da æe se on kavalirski ponuditi da mi stvari dotegli do stana...

Sreæom, ostatak tjedna mi je bio previše ispunjen i strahovito stresan, tako da sam iz stana izlazila jako rano ujutro, vraæala se jako kasno naveèer, i tako izbjegla svaku moguænost neželjenog susreta...

Prvi razlog moje superhiperzaokupiranosti je, naravno, posao koji smo ja i M pokrenule. Kako smo odluèile u stvar uæi baš ono totalno jako ozbiljno od samog poèetka, a ona veæ ima jaaaaako ozbiljan i važan posao koji joj oduzima veæinu dana, tako sam po cijele dane sastanèila, zvala, kopala po netu, naganjala prijatelje i poznanike iz mog starog korporativnog života, jurcala do Opatije, Pule, Svetog Martina, a dogovorila i Dubrovnik, Split i Varaždin za slijedeæi tjedan...

A usput sam morala obaviti i jako puno društvenih obaveza.
Naime, brdo je frendova, od kojih se dosta njih bave modom i modelingom a ostatak je tu for pure fun&pleasure, zbog Cro-a-Portera ovih dana dolepršalo u Zagreb. Što iz ostatka Lijepe Naše, što iz regije... Ali se u svakom sluèaju dogodilo da je brdo ljudi koje ne viðam èesto bilo tu.
Što je znaèilo brdo kava po gradu, brdo traèeva, brdo duženja i brdo radosti... I totalna prezasiæenost dijelom zagrebaèkog centra na potezu od KIC-a do Maraschina, i od Cvjetnog trga do vrha Bogoviæeve... I, naravno, Jaruna, zbog dragih ljudi iz Splita i glupog obièaja ispijanja kave uz nekaku... vodu.
Tako da s radošæu oèekujem povratak cappuccinu u kvartovskom Yabaniju, i svakodnevnim brigama onih prijatelja koje sam na tjedan dana zapustila.

Eh, da, odradila sam i Cro-a-Porter, ali više nekako reda radi nego zato jer bi mi stvarno bilo napeto gledati revije...
Ja sam nekako van ove naše mode. Dvaput sam kupila haljinu sestara Budoarki, èija mi se odjeæa puno više sviðala do prije nekoliko godina, Elfsi su mi zakon i imam jednu njihovu torbu, ali kako rade odjeæu koja dobro izgleda samo na jako tanušnim ženama tako ne želim ni razmišljati o njima... Sviða mi se i Klariæ, Makovu konfekciju sam kupovala i prije Tea Periæa (znala sam naæi ok stvar meðu prilièno bezveznim komadima), a jednom sam kupila Hippy garden haljinu u koju malo nakon toga više nisam mogla ugurat cice... I to bi bilo to.
Iskreno, nekako mi svi ti fancy must-go dogaðaji polako poèinju iæi na živce. Zbog pritiska na frendove za još malo pozivnica, pa moljenja još više pozivnica i za ekipu koju obavezno želimo ugurati, pa vjeènog kašnjenja nekih pojedinaca (a sve pozivnice su u pravilu kod samo jedne osobe... i to obièno kod one koja kasni), pa dotiènih pojedinaca koji se ponašaju sramotno jer pokazuju oduševljenje kadgod vide svoje omiljene celeb likove (haloooooo?)...

A zapravo sam u èetvrtak išla samo zato jer sam znala da æe doæi Oženjeni s nekom svojom frendicom s bivšeg posla. Tako mi je bar najavio mailom, jer sam danima bila nedostupna na Skypeu...
Ok, nedostupna sam bila i zato jer sam kao prava izblajhana plavuša naivno pokupila glupi virus preko Facebooka (isti onaj koji sam prije 2 godine pokupila i preko My Spacea...), pa sam na net mogla samo u safe modeu... Ali to je veæ previše blamirajuæa prièa, a i nema veze s Oženjenim.
Dakle, trebali smo se kao vidjeti na Velesajmu, ali smo se na kraju samo pozdravili pogledom.
A i opet smo imali problema s ulazom, tako da sada gotovo pa imam razumijevanja prema Marku Grubniæu.
Naime, D je imao pozivnice za nas 6-oro, ali D je kao i obièno kasnio, a iritantna teta nam je stalno ponavljala da je korisnik iskljuèio mobilni telefon, tako da smo na kraju morali s M-om uæi na backstage. D se pojavio sa sat i pol zakašnjenja i blaženim izrazom zadovoljene pohote na licu, bez isprike i željan razumijevanja, pa smo cijeli ostatak veèeri i cijeli petak nakon toga odbijali komunicirati sa njim. Bez imalo razumijevanja, jer je pao na prozirnu prièu svoje bivše cure za kojom je još lud a koja ga je nogirala zbog nekakvog starog kretena, i sad kad je stari prdonja nogirao nju D-a drži na stand by-ju dok ne vidi hoæe li u meðuvremenu upecati nekog imuænijeg od D-a...

Petak i subotu sam propustila, zbog jako dobrih tuluma kod B-a (koji se pojavio na dva dana i opet trèi na teren) i frendice N koja se preselila u Zagreb, mada mi je zapravo bilo malo napeto vidjeti Elfse. I Nataša Bebiæ inspired kolekciju.
Uostalom, ja obožavam tetu Natašu. Unatoè tome što mi je nekoliko puta priredila instant napadaj èira na želucu u rano jutro, kad je njeno lice u krupnom planu bilo prvi prizor koji sam ugledala u samoposluzi u zgradi prije posla... Odrasla sam uz tetu Natašu kao obiteljsku prijateljicu i susjedu, i ako je netko totalna legenda onda je to definitivno ona.
Unatoè tome što je obožavam, i dalje smatram da je izrazito nepristojno i da bi trebalo biti protuzakonito da žena u njenim godinama ima onakvo tijelo... Ok, osim cica, ali ipak...

Ali zato smo u subotu pravo s N-inog tuluma išli èoporativno na afterparty u Best.
Što je bilo totalno gubljenje vremena, jer je zabavnije bilo ostati u kuæi s dobrom zvuènom izolacijom, derati se na karaoke, peæi palaèinke i tražiti trash po You Tubeu (poèelo je time što odreðene individue nisu još èule za Susan Boyle, a bogami ni za Ken Lee Tulibudibu s Bugarskog idola, pa smo morali pogledat i genijalnu montažu Vuce na Bollywoodski Triller, Nightwish kako pjevaju narodnu, Rihannu koja pjeva Aspirin i Djoganija u izvedbi JLo i 50 Centa (daaaaaa... Neki ljudi jednostavno još nisu ni vidjeli ni èuli! Prestrašno! Èime se oni uopæe bave u životu po cijele dane!?!?), s vrhuncem na Zdravka Èoliæa koji pjeva Glavo Luda u pratnji Sedmorice mladih odjevenih u Lokice...
Da, to je totalno bilo zabavno.

A tamo u bestu ipak malo manje zabavno.
Ok, glazba je bila predobra, i bila sam u super društvu, tako da sam se naplesala i družila do besvjesti... Ali to je bilo to. Bezveze. Nitko stvarno zanimljiv.
S druge strane, nekad je zapravo skroz super doæi na fenomenalno sreðeno a poluprazno mjesto i razbacati se na prilièno pustom plesnom podiju (uopæe mi nije jasno zašto su se svi tako naguravali u taj neki vip space u kojem je bila gužva, zagušljivo i nezanimljivo, a da ne govorim o problemu izbacivanja uljeza s našeg stola!).
Dapaèe, totalno je osvježenje moæi uživati u klubu bez gužve.
N i Z (da, opet su skupa. Nije da odobravam, ali moram jer mi je Z obeæao neke super role za roðendan, a i nauèit æe me napokon vozit te role koje valjda znaju vozit svi na svijetu osim mene...) su izgledali tako divno, totalno out meðu ekipom pretjerano promišljenog izgleda, oboje u bijelim majcama kratkih rukava i ispranim starim Levisicama, i ne samo da su izgledali (sasvim sluèajno) kao Erasure iz 80 i neke, nego su i plesali tako, razbacanih ruku i nogu na sve strane... Gotovo bolje od B-a, koji je bio sav seksi u Miami Vice izdanju. Ali nimalo bolje od V i N koje odavno nisu bile ljepše, ili Talijana, koji je bio prejebeno seksi na tipièan talijanski naèin (osim što je netipièno visok za jednog èistokrvnog južnjaka), ili M-a i T-a, I-a... Pa èak i izdajnika D-a... Ili ženske D, koja nije izgledala nimalo umorno od revija koje je iznosila ovih dana, i koja je zapravo imala druge planove ali nam se na kraju pridružila...
Ponekad se pitam jesam li ja uopæe normalna kad toliko volim svoje prijatelje i kad su mi toliko lijepi, dobri i dragi...
Jer vjerovatno bi se našlo ljudi koji možda ne bi dijelili moje mišljenje, ali što æu kad sam takva.
Da ih ne smatram toliko predivnima u svakom segmentu njihovog postojanja sigurno se ne bih ni družila s njima.

Doduše, moje oduševljenje nije baš dugo potrajalo. Poskliznula sam se na nekakav èik (jer se nitko nije sjetio staviti pepeljare na šank!!!) i sreæom se uhvatila za ogradu jer bih bila nosom pobrisala pod... Ali nisam izbjegla neugodno izvrtanje skoènog zgloba, zbog èega je daljnje cupkanje uz house na 12 cm štikle postalo nemoguæe..
I tako su me oko 2 i pol morala doma, dok je ostatak društva krenuo dalje.

Ali nije da mi je smetalo, dapaèe.
U posljednje vrijeme sam primjetila da mi se baš nekako ne da po cijelu noæ biti vani. Ako izaðem oko ponoæi, 2 je otprilike moj limit. Zatim me poènu žuljati cipele, pusti me alkohol, a ako je prevelika gužva totalno mi se ide kuæi...
Nekako mi se èini da starim. Starim li? Joj, ne bih baš...

19.04.2009. u 23:49 sati | 18 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

SuperElle meets Rainbow Warrior i postaje poduzetnica. Plus: kako sam dokazala svoje, pravila se važna, i druga umišljena hvalisanja snobièaste plavušice...

S Mamine i s Tatine strane imam brdo roðaka. I sa svima sam jako bliska.
Buduæi da sam ja ipak otoèanka, tako sam blisko povezana i sa onima koji mi nisu prvo i drugo koljeno, dapaèe, neke strahovito daleke roðake smatram bližima od djece svojih tetki i barba.

Jedan od takvih mojih nešto daljih ali najdražih i najneobiènijih roðaka, Rainbow Warrior, ovih je dana bio u Zagrebu, i naravno da smo jednostavno morali provesti neko vrijeme skupa...

Rainbow Warrior je jako posebna osoba, i jedna od splitskih ikona. Svašta èovjeku padne na pamet kad se spomene njegovo ime: od gomile oslikanih interijera raznih ustanova, privatnih kuæa, lokala i poslovnih prostora, preko picigina i Baèvica, do Greenpeacea i ronjenja.
Moj Warrior je Jacques Cousteau i Chris In The Morning u jednom. Živio je u Zadru, školovao se u Francuskoj i Švicarskoj, bacio bazu u Splitu, a još krajem 80-ih se otisnuo s Greenpeaceom na sjeverne puèine u borbi za èišæi i humaniji planet. Ronio je, èistio naftne mrlje, napadao kitolovce, živio s kanadskim Indijancima... I jedini je Rainbow Warrior hrvatskog porijekla, ikad.
A onda je zakljuèio da je u Splitu ipak najbolje provoditi veæinu vremena, i povremeno odlutati negdje...
Jer samo u Splitu može cijelu zimu provesti bacakajuæi se po pliæaku u Speedo gaæicama za oguljenom teniskom lopticom, ispijajuæi kave ispred Žbirca i uživajuæu u životu punim pluæima... U gradu u kojem poznaje svih, i u kojem ga svi znaju.

Moj Warrior je jedan od onih rijetkih i posebnih ljudi koji su toliko pozitivni i dobroæudni da èovjek jednostavno ne može povjerovati u njihovo postojanje dok ih ne upozna i ne uvjeri se da su stvarni.

I tako sam, u trenutku kad sam ga napokon ugledala s druge strane ceste na Savi, skoro poèela skakati i vrištati od sreæe što je tu.
Onako nestvarno preplanulog, dugokosog, u vjeènim praktiènim khaki hlaèama i crvenoj vjetrovci, s ruksakom preko ramena i metaliziranim naoèalama na nosu, kako njuška proljetni smogizirani zagrebaèki zrak s osmjehom na mirnom licu...
Moj Warrior, piciginaš i umjetnik, ronilac i lutalica, duša galeba u tijelu èovjeka...
Joj, stvarno postajem patetièna kad mislim na njega.

Ali donio je sa sobom komadiæ mog Splita, za koji sam na neko vrijeme zaboravila da mi nedostaje. Donio mi je miris sumpora iz termi s Rive po južini, osjeæaj pijeska s Baèvica pod bosim nogama, dodir nemilosrdnog proljetnog sunca na obrazima i aromu brodske piture sa Zente...

Proveli smo cijelo proljetno popodne u Baschieri u Horvaæanskoj, uz otvoreni prozor s pogledom na krošnje. Na žalost, nismo mogli odšetati do Jaruna i praviti se da sjedimo na štekatu na Ovèicama jer sam ja bila u previsokim štiklama s užasno tankom petom, ali zato smo to nadoknadili slijedeæi dan.
A slijedeæi dan mi je priredio pravo splitsko popodne, nekoliko sati šetnje po šljunku uz... pa, uz nekakvu vodu, u trenerci i tenisicama (sreæom je Jarun preko tjedna poprilièno prazan), i uuuuuuužasnoooooooooo duuuuuuuuuugo ispijanje kave na otvorenom s pogledom na.......... pa, na nekakvu vodu...

Vrijeme s Warriorom je uvijek najbolje provedeno vrijeme na svijetu.
Nije da je vrijeme s mojim prijateljicama loše provedeno vrijeme, ali ponekad je stvarno lijepo prièati o stvarima koje se ne tièu tuðih života, tuðih problema i oblikovanja kose.
Warrior me svaki put podsjeti da zastanem, usporim tempo, ispraznim misli i pomirišem cvijeæe.

Pa sam tako zastala i pomirisala više vrsta cijeæa.
Od èega najviše Marc Jacobsov Daisy, Givencyjev Very Irrisistible i onu golemu bocu Zarinog parfema od ruža koji koristimo da bismo namirisale sobe u stanu.
A mislim da je isto u meðuvremenu napravila i moja frendica M, jer je nakon dugo vremena razmišljanja i premišljanja napokon donijela odluku - ipak idemo u posao!

M daje novce, logistiku i svoje iskustvo u struci.
Ja dajem svoje iskustvo u prodaji, iskustvo u marketingu, operativne sposobnosti i jaaaaaaaaaako puno pravih kontakata.
Ona u prièu ulazi s novcem i idejom, ja sam ona koja odraðuje stvar toèno onako kako mora biti odraðena...
I za sad je sve jako dobro.
Jer opæepoznato je da u recesiji uvijek i jedino cvate industrija luksuza.

Što ne znaèi da više ne radim za B i da više nisam u potrazi za NORMALNIM poslom. Jer naš mali posao se veæ nekako postavlja na noge sam od sebe, ulistane smo brzinom svjetlosti kod nekoliko kljuènih lanaca, promociju i oglašavanje radimo napola gerilski i isplanirano je za cijelu godinu, a na tržištu postoji golema rupa upravo u našoj kategoriji...
Ali ja samo želim NORMALAN posao.
Raditi za nekog. Nekog velikog, po moguænosti. Biti jedan od (onih malo veæih, naravno) kotaèiæa u složenom mehanizmu... Tako radim cijeli život, tako sam navikla, najbolje se snalazim u korporativnom loncu, i stvarno mi strašno fali...
Veæ sam se jednom opekla na maloj firmi od 60-ak ljudi, i ne namjeravam to ponoviti, o ne... Nikad više kod malog poslodavca!
Ali fale mi moje dosadne crne i sive hlaèe, fale mi organizacijski i operativni izazovi, fale mi pauze na kojima se uvijek traèa direktore, neorganiziranost drugih odjela i kolegicu koja fali...

A moj i M-in mali posao (koji ima potencijala da postane i nešto veæi) je zabava za popodnevne sate i vikende, i izvor prihoda za džeparac.
Jer mislim da je krajnje vrijeme da napokon kupim svoj vlastiti auto.
A možda bih èak mogla jednom više službeno položiti i tu B kategoriju, prestati se šlepati na davno položenu A, i napokon legalizirati svoj status na hrvatskim cestama...

Kad sam veæ kod vožnje, moja rodica Pravnica nikad nije vjerovala da u Hrvatskoj zaista postoje ljudi koji imaju vozaèe.
Za nju je to nekakava èudna navika egzotiènih zemalja kao što je New York (jer je jedino tamo viðala ljude koji posjeduju auto ali ga ne voze sami).
Pravnica je ljubiteljica velikih, niskih, brzih i skupih mašina, i veæ sama moguænost da bi netko mogao dozvoliti da ga vozi neka druga osoba koja je plaæena za to joj je prestrašna...
Osim toga, jednostavno nikad nije zavirila u krug ljudi koji sebi mogu priuštiti takav životni stil.

Ali ja poznajem ljude koji imaju vozaèe.
Moj B, na primjer, plaæa osobu koja ga vozi.
Ali zato jer je još u auto školi imao jako gadan bliski susret s kombijem i neželjeni modni dodatak u obliku sivog Šanca oko vrata, polomljenih prednjih zuba o volan, i sasvim je razumljivo što se boji vožnje.
Njegov choffeur je zapravo sin njegove raèunovotkinje, i vozi ga naokolo kad treba negdje iæi poslom. U krasnom šminkerskom pick-upu, za kojeg bih ja ubila da ga imam bar na tjedan dana. Kad nije potrebno obilaziti terene i razvoziti uzorke, vozaè sjedi doma. A B se vozi taksijem, pješaèi (zato i ima onakve noge bez imalo vježbanja) ili koristi javni prijevoz.
Ali B još uvijek nije ONA kategorija ljudi koji imaju vozaèa.

Tajkun, deèko i odnedavno zaruènik moje Najbolje, èovjek s više državljanstava, ima Vozaèa. I to Vozaèa u odijelu. Koji usput i obavlja stvari za njega...
I sve to tu, usred Zagreba.
I nije jedini koji ima vozaèa, ali je jedini èovjek s vozaèem kojeg tako dobro i osobno poznajem.

Kad Tajkun boravi u Hrvatskoj, Najbolja iza posla odlazi ravno kod njega na Tuškanac i od njega ujutro na posao, a Vozaè obièno pokupi mene, psa i njenu sestru i dovozi nas kod njih. Pa nas isto tako i vraæa.
Fenomenalan je osjeæaj sjediti na stražnjem sjedištu golemog customiziranog Mercedesa i kroz zatamnjena stakla gledati manje sretne smrtnike u obiènim autima... A na naslonima prednjih siceva imam i ekranèiæe, i onda mogu gledat film... Tj, mogu ga gledat teoretski, jer se nikad nisam vozila toliko dugo da bi mi stvarno trebao film da mi ubije vrijeme, ali dobar je osjeæaj veæ i kad znam da bih mogla kad bih htjela...
Ok, ima Tajkun još par auta, ali ovaj mi je nekako najdraži.

Ima na primjer i onog nekog Passata karavana, koji služi za brze kupovine i obavljanja raznih stvari po gradu.
Otkako je Najbolja Cartierom prstenovala status, poèela je slobodnije koristiti zaruènikove resurse za svoje privatne poslove. A kako ona nikako nema vremena za obavljanje privatnih stvari kao što su kupovine veæih zaliha hrane ili namještaja, darova za obitelj, knjiga, opreme za psa i sliènog, a ja sam ona koja ima gomilu vremena na bacanje i za razliku od nje uživa u robno-novèanim transakcijama svake vrste (drugim rijeèima, shopping je uvijek shopping, èak i kad kupujem 50 kila hrane za èinèile, sadnice kivija, gumeni podmetaè za tuš-kadu ili 20 drvenih vješalica - 25 kuna set od èetiri vješalice... i to pastelno roze! U Konzumu!).
I onda se nekako potrefi da sve to treba biti obavljeno brzo i u odreðenom vremenskom roku, a sve je smješteno van linije tramvaja, i onda dobijem Vozaèa i karavan...

A da ne spominjem onaj fenomenalni feeling kad me Tajkun zamolio da odaberem božiæne poklone za obitelj od Najbolje, što je trebalo biti iznenaðenje za nju, i kad sam krstarila Kaptol centrom s Vozaèem dva koraka iza sebe, nonšalantno birala komplet Samsonite kofera s uzorkom krokodilske kože (plastièni, ali baš lijepi, i njena teta ih obožava), cipele i vjetrovke za jedrenje u Paul and Sharku, bluzice i torbice, šalove i marame, knjige i lule, a Vozaè je vadio gotovinu i plaæao, i još teglio i vreæice... Ah, koji dobar osjeæaj! Totalno nestvaran!
Doduše, Vozaè je elegantan i markantan gospodin u 50-im godinama, uvijek u diskretnom odijelu, upeèatljivog držanja, i možda sam više izgledala kao neka njegova razmažena kæerkica ili rastrošna ljubavnica nego kao faca kakva sam sama sebi bila u vlastitim oèima, ali nema veze... Osjeæaj je bio predobar da bi bio istinit.

Ali, naravno, Pravnica ne vjeruje da u Hrvatskoj postoje ljudi koji imaju vlastite vozaèe, mada Tajkun nije jedini...
Pa sam iskoristila priliku da se pravim važna pred njom.

Naime, trebalo je kupiti taj neki glupi dodatak hrani za èinèile.
Tata od Najbolje je, još tamo 90-ih, htio uæi u posao s èinèilama, ali ispalo je da nekako nema srca da ih onako fino ugojene i odrasle prodaje za klanje, pa je na kraju smanjio broj životinjica i veæ godinama ih drži i uzgaja kao ljubimce... Dapaèe, neke i prodaje kao kuæne ljubimce.
Dakle, trebalo je kupiti to... nešto za èinèile.
A ja sam usput trebala Pravnici odnijeti iPod koji sam joj napunila glazbom, jer ona to veæ dobre dvije godine ne može savladati sama. Tako da joj uvijek netko vadi i stavlja sadržaj, radi playliste, i ostale gluposti koje su inaèe piece of cake (mada, iskreno, èisto sumnjam da je ona baš toliko tupa... prije bih rekla da je nekako malo lijena prèkati s iTunesima...).
A kako je Vozaè genijalan gospodin s kojim je užitak popiti kavicu, baciti vic-dva i sve lijepo dogovoriti, nagovorila sam ga da doðe po mene s The Autom.
I da onako nonšalantno prièekamo Pravnicu da se iskobelja iz tornja u kojem radi, doðe sama po svoj iPod, i da uživamo kako joj vilica ispada od šoka i bijesa (naime, navukla sam je na opkladu u 50 Eura) dok joj Vozaè otvara stražnja vrata da uðe na stražnje sjedište, na kojem sjedim ja i cerekam se pobjedonosno... I èekam svojih 50 Eura... Ooooo daaaaaaa...

A kad se veæ pravim važna, dobila sam još nekoliko genijalnih darova od Najbolje na povratku iz Londona...
Genijalni Jo Malone gel za tuširanje od grejpa, Molton Brown losione za tijelo Coco De Mer i Blissful Templetree, i genijalnu Bulgarijevu oživljavajuæu emulziju za lice u krasnim tubicama, malo džepno èudo za instant osvježenje i vraæanje vlage proljeæem zbunjenom tenu.
I navodno genijalnu St. Tropez Whipped Bronze Self Tanning Mousse, pjenu za samotamnjenje za kojom luduje Elle MacPherson, koju sam - naravno - odmah isprobala.
I ispala NARANÈASTA!
Da, umjesto u elegantnog bronèanog komada, pretvorila sam se u golemu mandarinu!!!
Ako ne vjerujete, pitajte Rudarku , ona me je imala priliku vidjeti obojanu u naranèasto...

10.04.2009. u 03:31 sati | 22 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Što život èini teškim u proljeæe...

Ž je trenutaèno na rehabu na Otoku sa svojim roditeljima i djecom, a pridružili su im se i bijesni Mužiæevi starci.
Izgleda da ovo nije bio prvi njegov izlet u vanbraène radosti. Apsurdno je da ja to sada znam, ali ona ne. Još apsurdnije je to što me je o njegove prijašnje dvije afere tijekom bjesomuènog ranojutarnjeg chatanja na Skypeu izvijestio moj Oženjeni, a isto mi je isprièao i Tugaljivi, s kojim sam se u petak našla na brzoj kavici u mom kvartu.
A najapsurdnije od svega je to što je Ž totalno odobravala moje petljanje s Oženjenim, i to joj se èinilo strašno zabavnim i romantiènim... Što je najluðe, ne usudim se više spomenuti ga pred njom kao predmet moje žudnje, sad se u mojim ustima pretvorio u zloèestog negativca, ali ona je i dalje na njegovoj i mojoj strani...
Ne razumijem!

Ja se trenutaèno nalazim u totalno nezavidnoj situaciji.
S jedne strane me užasno svrbi jezik da joj kažem da je Mužiæ i prije moèio grisinu u tuði fondue, i da ga to èini ukupno trostrukim preljubnikom. Za sada. Ne znamo što æe se još otkriti u skoroj buduænosti... A nekako ne bi bilo u redu da joj to prešutim.
Kakva sam ja to prijateljica do groba ako joj ovako nešto zatajim???
S druge strane, ne želim situaciju uèiniti još gorom... I ovako je užasno u komi, mada mi po deset puta dnevno na telefon kaže da joj je baš superiæ, da po cijele dane šeta s djecom, peèe palaèinke i igra briškulu s roðacima... Ali da je stvarno sve superiæ, ne bi me zvala deset puta dnevno po pola sata da mi govori kako joj je baš superiæ... Jer ako joj je stvarno superiæ, kako onda od svog tog superiæa uspije pola dana provesti sa mnom na telefonu, a drugu polovicu na internetu ili u telefonskim maratonima s još ne znam koliko prijateljica? Kad onda igra tu briškulu? U zoru? Izmeðu 19:15 i 19:23 naveèer?
A kakva sam ja to prijateljica ako joj sad dok je u komi serviram ovakve informacije???

U meðuvremenu ja sam upala u strahovito èudno stanje...
Dane pretežno provodim za kompjuterom, jer sam dobila par zgodnih honorarnih stvari koje æe mi donijeti lijepu cifru na raèun... Zapravo na ruke, kune raèuna neæe ni vidjeti, ali to su detalji...

Jedan od rizika provoðenja dana za kompjuterom je da se navuèem na Sorority life na Facebooku i da manijaèki poveæavam svoje sestrinstvo, kupujem glamuroznu odjeæu i vozila, koljem bijaèiz i terminalno deprimiram i uništavam nesretnice slabije od sebe, svako malo se preodijevam i mijenjam frizure (u ponudi postoji moja "Rihanna" frizura, ali samo u crnoj verziji, pa sam dugo bila u dvojbi da li da ipak budem plavuša, ali dugokosa, ili da imam svoju frizuru, ali u totalno krivoj boji... Trenutaèno je prevladala forma nad bojom, ipak jedna modno osviještena žena danas ne može sebi priuštiti pojaviti se u javnosti dugokosa!)...

Drugi od rizika je da i dalje ostanem navuèena na Yoville, u kojem sam upravo kupila lijepu veliku kuæu i promovirana u vicepresidenta tvornice, pa moram zaraðivat novce i opremit tu kuæerinu sukladno svom novom društvenom statusu. Ali ako kupujem opremu za kuæu i vrt ne mogu trošiti novce na novu skuplju odjeæu, cipele i sunèane naoèale, tako da mi nije baš lako... Ali našla sam rješenje: kako imam i osobni profil i blog-profil, tako moj avatar s blog-profila zaradi novce i kupi stvari za opremanje stana, pa te stvari daruje mom avataru s osobnog profila...

Treæi rizik je da mi sve te glupe FB igre ponovo probude strast za Simsima...
Naravno, opet sam se navukla. Malo igram verziju na robinzonskom otoku koju imam na laptopu jer zauzima manje prostora, malo onu obiènu koja mi stoji na rezervnom disku...

Prestrašno! Cijela noæ mi ode na gluposti! U krevet ne idem prije 4, a teškom mukom se budim oko 10... Naravno, potegnula bi ja i dulje, ali treba psa izvesti van, treba i neke stvarne novce zaraditi, otiæi na Pilates, skoknuti na koju kavu...
Mada sam malo smanjila bavljenje glupostima kad me je u subotu N dobro oprao.
Trebali smo iæi na ruèak u Staru Savu a onda u šetnjicu i kavicu na Jarun, i N se kod mene pojavio na vrijeme, u podne, ali me nije mogao odlijepiti od laptopa do 3.
Nakon što smo proveli dan u ugodnom druženju, sreli prijatelje i mjerili piletinu koja je šetuckala uz baruštinu, oko 7 smo opet došli kod mene. Spremila sam nam veèericu, stavila Slumdog milijunaša u dvd, i dok je on gledao film ja sam se opet zalijepila za prokleti laptop...

Èetvrti i najveæi rizik jest taj da mi u jednom trenutku na ekran izleti prozorèiæ od Skypea, a u njemu poruka od Oženjenog: mala, kako život?

Kako mrzim kad me netko samo 6 mjeseci stariji od mene zove mala!!! Jer to možda znaèi da misli na moju visinu, koja baš i nije nešto èime se mogu pohvaliti... Ili me doživljava nezrelom, ili patuljastom (a prema njegovih metar i 95 svakako jesam patuljasta, buduæi da nisam tako daleko od onog poražavajuæeg metra i pol... Inaèe se ne bih tako mazohistièki lomila na štiklama više od pola dosadašnjeg životnog vijeka...)!!!
I kako se ja samo pravim da mrzim kad mi netko koga tako teškom mukom ignoriram na FB-u upada u vidno polje usred uništavanja neke jadnice koja ima u svom sestrinstvu duplo manje èlanica, i upropasti mi skoro pa uspješno tjeranje iste u terminalnu depresiju jer sam joj satrala samopoudanje i usput pokrala novce...
Jer mi u takvim trenucima srce zapravo poène tuæi ko ludo, a lice mi se iskrivi u totalno retardirani cerek estrogenizirane proljetne blaženosti...

Pa sam prvo kao bila malo hladna, jer ipak sam ja jedna fina dama koja oklijeva toèno onoliko koliko je pristojno, a onda smo opet krenuli s bjesomuènim komuniciranjem...

E baš sam tuka!
Stalno sebi govorim da neæu opet past na njega, ali kad je on u pitanju bespomoæna sam do granica smiješnog.

A i on se nekako promijenio...
Od prezgodnog misterioznog muškarca u odijelu koji zastrašujuæe seksi prigušenim glasom prièa o jako šarmantnim stvarima od kojih žena gubi glavu, zbog èega sam ga doživljavala nekako starijim od sebe, preko gentlemana koji na rukama nosi uza stepenice cmizdravu princezicu mene sa slomljenom petom na štikli i izvrnutim skoènim zglobom, i razbiješnjelog navijaèa u sažvakanoj majci, boksericama i èarapama koji psuje majku sucu dok skaèe po namještaju i zlostavlja dekorativni jastuèiæ, do...
... Pubertetlije???

Unatoè tome što ima nevjerovatno puno posla u posljednje vrijeme (što dijelom znam jer pratim medije, dijelom jer slušam glasine, a dijelom jer mi se stalno žali i cmizdri), stalno visi na netu.
Jednako manijaèki kao što ja igram Sorority Life, on pegla po skoro istoj ali muškoj igrici - World Waru. A zajedno smo ovisni o Yovilleu.
Uspješno sam ga zarazila i Simsima, a onda sam otkrila da je u svoje vrijeme bio jednako ovisan o Warcraftu kao ja o Silent Hillu i Resident Evilu.

Osim glupe fascinacije igrama i igricama, poèeo je manijakalno postati najdraže pjesme najdražih bendova na FB. A ja sam mislila da jedino ja prijateljima spamam feed glupim spotovima.
Naravno, dok su moji totalno girly (od Madonne, preko Gwen Stefani u No Doubt fazi - posebno Return Of Saturn album, do raznoraznih houseoidnih hitova), njegovi su totalno boyish (brdo metala, nešto punka - gomila rocka u svakom sluèaju).
navukao se i na one Pick Five šeme - ja biram 5 omiljenih brandova ruènih torbi, 5 omiljenih glossy èasopisa, 5 omiljenih filmova (srcedrapateljski i romantièni svi redom), 5 omiljenih coctaila, 5 omiljenih knjiga (self help i chick lit), on bira 5 albuma koji su mu promijenili život (In Utero od Nirvane??? Metallica Black Album??? Ma daaaaaaaaaaaaj...), 5 omiljenih filmova (ratni i akcijski), 5 najboljih piva, 5 najdražih knjiga (struène knjige iz marketinga??? ratni trileri???)...

A poèeli smo izvoditi i totalno nerazumne stvari.
Jedne noæ sam, na primjer, od dosade prekinula s poslom, ubacila nekakav stupidni dvd Line Dancing For Beginners, našla ljetni slamnati stetson, obula kaubojke od Najbolje (one koje su bile popularne oko 2002-e) i radila budalu od sebe po stanu, uz pjesme tipa All My Ex's Live In Texas...
Oženjeni je skypenuo oko 2 sata, i onda smo otkrili da možemo upaliti kamere i plesati po kaubojski, i moram priznati da mu fenomenalno ide...
A prije toga je bio strašno poželio palaèinke, ali je bio sam doma, nikad ih nije radio, a nije mogao naæi nikakvu dostavu iza ponoæi, pa sam mu davala instrukcije i kamerom nadgledala prve pokušaje...
Muškarac koji u pidžami i papuèama radi nered po kuhinji dok pokušava ispeæi prvu palaèinku u životu uopæe nije seksi prizor...

Otkrila sam i neke zbunjujuæe stvari o njemu.
Na primjer, da je sposoban u jako malo vremena pojesti sam cijelu teglu Nutelle VILJUŠKOM, dok istovremeno jako ozbiljno prièa o problemima na poslu...
Da spava u pidžami od frotira (nekako sam uvijek mislila da je on tip za bokserice i majcu... ili Adamov kostim). A pidžama, pogotovo frotirnata, s pasicama oko rukava i nogavica, je... pa, nekako... djeèji odjevni predmet.
Da karaoke obožava možda èak i više od mene (manijak!), ali da se nikad nije usudio opustiti s mikrofonom na javnom mjestu, samo u društvu prijatelja...
Da ima sve Dylan Dogove koji su izašli prije rata.
A èuva i Action Mana, J.I.Joea, He Mana i Transformerse koje su mu 80-ih donosili roditelji i roðaci iz inozemstva. Èak mi ih je i pokazao, na što sam umrla od smijeha! Ok, imam i ja još uvijek Barbike, Pucci i My Little Ponyje koje je Tata donosio 80-ih, èak i moju Cabbageicu i Monchichije, ali nije baš da ih rado pokazujem javno... u ovim godinama...
I u nižim razredima osnovne je stvarno obožavao Lepu Brenu!!!

I onda, kako sad da budem pametna?
Doduše, olakšava mi time što ne predlaže nikakav susret. Izgleda da samo uživa u druženju. Kao i ja.
I tu i tamo zatraži rame za plakanje.
Ponekad se požali kako mu je koma jer je u problemima na poslu, situacija je stvarno neugodna, razmišlja o tome da potraži novi posao, a doma stalno dobiva komentare kako mu je zapravo jako lako i kako je neodgovoran, kako ne radi ništa...
Ne prièa puno, ne spominje ženu, a ja ne pitam.
Iskreno, i ne zanima me. Napokon, frendovi smo... I nema šanse da to ponovo postane nešto više od noænih razgovora i glupiranja dvoje... pa, recimo, uvjetno reèeno, odraslih ljudi.

Naravno, i dalje sam užasno slaba na njega. Ali na onog starog njega, tajanstvenog, seksi, uspješnog igraèa.
S ovim novim njim ionako ne bih znala što zapoèeti. Mislim, nije da je ovakav neprivlaèan, daleko od toga, neodoljiv je u svakom pojavnom obliku i svakom segmentu sebe, ali... Previše toga stoji izmeðu nas.
A bojim se da bih se, što ga više upoznajem, stvarno mogla zaljubiti. Onako, totalno. Zapravo.

Zato sam jedva doèekala najavljeni dolazak mog roðaka Rainbow Warriora u Zagreb, da mi odvuèe misli od Oženjenog.

06.04.2009. u 22:51 sati | 26 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Kako smo pokušale naæi utjehu, osvetu i zaborav

Nakon nekoliko dana oèaja i depresije Ž se odjednom prešaltala u neko zastrašujuæe bijesno stanje duha i uma, što je opet bolje nego da nam cvili u stanu i po cijelu noæ gleda televiziju.
Tako mi je odala i svoju dobro skrivanu tajnu, i odluèila kln klinom izbiti... Pa smo odluèile svratiti do Opatije.

Tajna ima jako seksi ime, markantnu pojavu, i živi u Rijeci. Ž i Tajna su bili najbolji frendovi na faksu, ona vrsta frendova izmeðu kojih vjeèno ima nešto što nikako da se realizira, jer jedna strana uvijek ima nekog drugog deèka ili curu u vrijeme kad je ona druga strana solo, i tako...
Ž i Tajna su nakon diplome izgubili kontakt; on se vratio doma u Rijeku a Ž se zaposlila, zatim upoznala Mužiæa, pa onda udala... Ponovo su se sreli na nekakvoj godišnjici ekipe s faksa prije dvije godine i obnovili prijateljstvo. Niti jedan Tajnin poslovni dolazak u Zagreb nije prošao da se ne naðu na nekakvoj kavici, i uskoro je Tajna poèeo diskretno pokazivati želju da bi se to njihovo druženje moglo pretvori u nešto više... Samo što mojoj Ž, tako beznadno zaljubljenoj u svog Mužiæa, to ni u ludilu nije padalo na pamet. Ali sviðalo joj se da ima simpatiju, tj. da se nekome sviða i da je neko želi...

Ok, nije baš da smo mi njeni prijatelji toliko blesavi da nismo primjetili da je strašno napeta tom svom prijatelju s kojim se viða bar jednom u dva tjedna, ali naravno da smo znali da ona nikad ne bi... Napokon, zar ona i Mužiæ nisu bili par iz bajke?

Ali Ž je sada povrijeðena, pokazalo se da je brak iz snova bio samo iluzija, i tako je moja draga prijateljica odluèila da bi baš nekako mogla vratiti Mužiæu milo za drago.

Naravno, nije imala hrabrosti iæi sama, a kako sam ja jedina raspoloživa i s gomilom vremena za bacanje, tako me je dopalo da je pratim u bludni pohod.
Malo nezgodno, doduše, jer je B u Zagrebu i odraðuje neke intervjue za fensi-šmensi lifestyle èasopis i politièko-zabavni tjednik, a traži i novi uredski prostor u centru, pa sam mu baš jako potrebna. Ali kad smo sjeli u troje i kad smo mu objasnile o èemu se radi dobio je napad bijesa i mržnje prema Mužiæu, i odmah mi darovao èak dva slobodna dana, uz želju da i ja pronaðem sebi nekakvu zabavu.
Èak nam je pomogao i da se udobno smjestimo. Ž je, naime, planirala da ostanemo kod njene bake u Rijeci, ali B je nazvao prijatelja koji ima stan u centru Opatije pa smo dobile kljuèeve i blagoslov za blud. I juèer rano ujutro se zaputile prema moru.

Osobno nisam neki ljubitelj Primorja ni Istre, i cijelog tog dijela obale. Kao dalmatinki, nije mi baš ugodno da kraj uz more ima toliko zelenila i bude toliko uljuðen. Naroèito me frustrira Istra. Smatram da je neprirodno da bude toliko zelena. Pa svi znamo da uz more mora bit kamen! I malo kamenite zagore! Ono, bijelo, sivo, bijelo, i onda plavo... Zato mi u Dalmaciji i na otocima problem suvišnog i neprirodnog zelenila riješimo tako da svako ljeto tu i tamo zapalimo ono malo viška, pa sve bude u redu.
Split mi je ok po južini, to je moj grad i na njega sam navikla, ali nedomaæi krajevi uz obalu po ovakvom vremenu znaju biti prava frustracija.
A pogotovo kad moje društvo ima pametnijeg posla.

Kako smo krenule rano ujutro, u Opatiji smo bile veæ oko 10, a Tajna je bio zauzet do nekih 3-4 sata popodne, pa smo uputile u šetnjicu. Koju nam je pokvarila kiša, tako da smo na kraju tri sata odsjedile u Monokiniju, svaka sa savojim laptopom u krilu, zabavljene Facebookom i poslom, a zatim otišle u Istranku obžderavati se maneštrom s bobiæima i paštom. Ja sam izabrala verziju s predivnim divljim šparogama, Ž se odluèila za tartufe. Koje ja nikako ne volim, jer mi imaju okus i miris po spermi (valjda ih zato i smatraju afrodizijakom...).
Popodne i veèer su Ž i Tajna morali provesti zajedno. I ja sam, kad sam se veæ zatekla u Opatiji, imala neke planove, posjetiti roðake i prijateljicu koja predaje na turistièkom managementu na primjer, ali kiša je u meni ubila svaku želju za druženjem. Taksijem sam se odvukla do Tower centra u Rijeci, slinila neko vrijeme nad nekim cipelama, kupila shea maslac u L'Occitaneu, i vratila se u dražesni opatijski stan taman na vrijeme da Ž napravim frizuru i da odaberemo outfit za veèeru.

Unatoè tome što su proveli skupa nekoliko sati u ugodnom druženju i što mu je na diskretan ali jasan naèin dala do znanja što vrlo ozbiljno namjerava s njim iste veèeri, i što se osjeæala puno bolje i samopouzdanje joj je bilo totalno do plafona, mislim da je Ž više bila zabavljena samom pomisli da se odluèila na preljub nego što je zapravo bila uopæe oduševljena idejom da taj preljub stvarno i poèini.
Ali poslala sam je na tu veèeru stvarno lijepu. Okupanu, namirisanu, propisno idepiliranu, omekšanu peelingom, nafriziranu, diskretno našminkanu, odjevenu casual ali elegantno i tako da svi njeni atributi (a ima ih kolko oæeš) budu istaknuti na pravi naèin, a zatim sam uzela One Fifth Avenue, upalila televiziju, i èekala...

Nisam baš jako dugo èekala.
Ž se vratila negdje oko ponoæi, sva u suzama i cijela nikakva.
Jednostavno nije bila u stanju dozvoliti ni da je ovaj poljubi.
Toliko o njenoj odluènosti da gadu od Mužiæa uzvrati milo za drago.
Ž jednostavno nije tip osobe koja bi se, unatoè odreðenoj privlaènosti koja postoji, mogla upustiti u casual seks s jednim muškarcem dok umire od ljubavi za drugim, što je meni koja strogo dijelim dublje emocije od seksualne privlaènosti totalno neshvatljivo... Ali, eto, ona ne može.

Ali zato je sinoæ Ž poèela malo trijeznije gledati na svoju situaciju.
Zapravo, uopæe razmišljati o tome što æe sada.
Jer ovo u èemu se našla nije obièna noga u dupe u vezi u kojoj je dvoje ljudi živjelo zajedno.
Ovo je prekid braka u kojem, osim nekretnina i imovine zajednièki steèene postoji i troje komada male djece, žena koja veæ 6 godina ne radi, i život èetvero ljudi koji se mora reorganizirati i ponovo postaviti na nekakve temelje.
Ok, Mužiæ se odselio. Najavio je preko zajednièkih prijatelja da æe joj se javiti vezano uz razvod. I nije èak ni pokazao želju da vidi djecu (samo je pitao za njih svoje roditelje).
Djeca su trenutaèno s bakom i djedom i ništa ne slute. Dapaèe, dvoje starijih su sretni jer ne trebaju iæi u vrtiæ.
Umjesto da se bavi glupim idejama dokone kuæanice o tome kako da preljubniku vrati milo za drago, treba prvo smisliti kako što bezbolnije objasniti djeci novonastalu situaciju, i zašto tata, mada je odsutan, ne nazove svaku veèer da ih pita kako su proveli dan i da im kaže da ih puno voli i što žele da im donese s puta.

Sreæom, moju Ž je oduvijek krasila velika kolièina zdravog razuma, snalažljivosti i praktiènosti.
Jutros smo se vratile iz Opatije i ona je pokupila stvari iz našeg stana, vratila se u svoju kuæu i prionula na terapijsko pospremanje. Usput je skinula maksimalnu moguæu kolièinu gotovine s obiteljskog Americana i Dinersa, poèistila zajednièki tekuæi raèun do krajnjih granica dozvoljenog minusa, ispraznila zajednièku štednju i sve stavila na svoj tajni rezervni tekuæi.
Budala od Mužiæa, zaslijepljena èarima svoje nove ljubavne akvizicije, nije poduzela još ništa po pitanju novaca... Ali zato Ž jest, hehehe... Itekako jest!
Krediti koje imaju su ionako na njemu i njegovom tekuæem raèunu.
A kuæa je na njenim roditeljima, koji su je svom jedinom djetetu kupili od svoje prodane zemlje, i nekako cijelo vrijeme iz praktiènih razloga zaboravljali prebaciti vlasništvo na nju...
Nazvala je i strica koji ima firmu da je privremeno zaposli kao administratora dok ne naðe neki posao koji više odgovara njenom obrazovanju i radnom iskustvu koje je imala prije braka.
Mislim da u ovom trenutku traži savjet od moje rodice struènjakinje za brakorazvode, ili provodi terapiju ribanjem stana i pranjem zavjesa...
Ali štogod da radi, sretna sam što je nakon jako kratkog vremena uspjela uhvatiti uzde u svoje ruke. Jer u ovakvim situacijama ženi obièno treba puno više od 6 dana da izroni iz kaljuže depresije, samosažalijevanja, samookrivljavanja, proklinjanja sudbine i obžderavanja/gladovanja.

U meðuvremenu sam se napokon èula s Malim. Juèer popodne, dok mi je bilo dosadno.
I provela dobra dva sata u casual blebetanju s njim.
Joj, da bar nema curu...

A i da nema, što bi ja s njim?
Deèko je još uvijek u godinama kad nema pojma što bi sa sobom van posla, a ja sam baba koja, iskreno, svakog muškarca koji joj uplovi u život promatra kao potencijalnog oca svoje buduæe djece...
Osim toga, deèko je previše dobar da bih ja sama dopustila da spetlja s promašenim sluèajem poput mene. Dapaèe, toliko dobar da nemam pojma kako mi se svidio.
Nešto kao moj Tugaljivi, uz male razlike.
Na primjer, za razliku od Tugaljivog, Mali mi je jako privlaèan. Mada je Tugaljivi jako lijep muškarac, i fizièki totalno komad.
Ono što mi se kod Tugaljivog èinilo dosadnim i bezveze, na primjer plava kosa, blijedoputost, naoèale i nošenje sakoa èak i na traperice, kod Malog mi je odjednom tako slatko...
Èak mi ni èinjenica da je fini dobri deèko iz uzorne obitelji nije odbojna.

A tu je i taj prokleti Oženjeni koji me veæ mjesecima proganja u snovima i kojeg se trudim izbjeæi na sve moguæe naèine, dok istovremeno umirem od želje za njim. Zloèesti švaler koji tako prokleto dobro izgleda i tako prokleto dobro ševi, i koji se tako prokleto dobro zna uvuæi ženi pod kožu... I koji ipak nije 7 godina mlaði od mene (dapaèe, meðu nama je samo 6 mjeseci razlike - u njegovu korist, a i horoskopski si savršeno odgovaramo). I koji je toliko pun života, duha i šarma, da bi ga trebalo zakonom zabraniti...

01.04.2009. u 15:52 sati | 22 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.