Svi su bili na Beyonce sinoć!!! Samo ja nisam!!!
Dapače, bila je i Z, za koju sam se tiho radovala što neće ići, na kraju sam joj dala MOJU kartu, i svima je bilo super...
A negdje oko stagea je primjećen i Duhoviti, osoba iz moje prošlosti (tj. osoba od prije godinu dana, moja prvomajska avantura) koja će rado otići na Vucu, Iron Maiden ili svirku nekakvog opskurnog punk banda u nekakvu blatnu rupu na kraju grada, ali na Beyonce...
SVI su bili. Osim mene.
Ja opet ležim doma. Dapače, upravo sam jutros saznala da prebolijevam upalu pluća za koju pojma nisam imala da je imam...
A za sve je kriva ta svadba.
Naime, toliko sam se isplesala, naskakala, zabavila, napila... I to preznojena, s nezaliječenom boleštinom, na otvorenom... (da, svako malo sam trčkarala van...), da sam potpuno izgubila svaku mjeru. I osjećaj za vlastiti organizam.
Cijelo vrijeme sam se osjećala blago vuneno, ali koga briga kad je bilo zabavno...
Doduše, od par stotina uzvanika dio ih je (uključujući Najbolju i Tajkuna i ostale fensišmensi uštogljene goste) bio zgrožen, šokiran i uvrijeđen jer je glazba u jednom trenutku postala užasna i seljačka do bola, i nastavila biti takva. Mladenka je imala bolesno skupu ali zato najružniju vjenčanicu na svijetu (totalno i neopisivo ružnu, toliko ružnu... OMB! - Jednostavno RUŽNU!!!), proslava se pretvorila u razulareni dernek starije gospode i dama koji su do dna prve boce već prestali glumit nekakvu middle class creme' i dopustili da im pastirski korijeni izbiju na sve pore, mi mlađarija (ako se još smijem svrstati u tu kategoriju) smo divljali unaokolo... Sve u svemu, gomila uludo spiskanog novca na trećerazredni glam, i brdo zabave.
Srećom, bivša cura od Brata je otišla već oko 9 sati jer poderala haljinu, i nije se vratila (mada je bila kuma), pa se Brat opustio...
Dečko ništa posebno kao muškarac, ali strahovito zabavan, i mislim da sam našla frenda.
Dobro je bilo što su mlađi muškarci većinom došli u trapericama, košuljama i sakoima, a mlađe žene u ležernijim i nepretencioznim coctail haljinama, pa smo negdje oko 1 sat zbrisali u lokalnu diskoteku...
Zadnje čega se sjećam prije nego sam se ujutro probudila jest da sam sjedila s curom od Malog na haubi nečijeg auta pred diskom, s bocom vina ukradenom sa svadbe u jednoj i cipelama koje su me malo izmorile u drugoj ruci, i odbijala nečiju jaknu mada je vani bilo prilično prohladno i rosno, i da mi je bilo nekako baš pamučno i ne baš najbolje u kostima...
A probudila sam se u nepoznatoj sobi, na polovici nepoznatog razbacanog bračnog kreveta, u nepoznatim muškim hlačama od pidžame i još nepoznatijoj muškoj majci.
Ajme meni!
Em me je prašio mamurluk, em me je prašila temperatura, em sam se gušila u nekontroliranom kašlju i litrama sluzi iz sinusa, em sam se nalazila U TUĐEM KREVETU, odjevena u TUĐU ODJEĆU ZA SPAVANJE, a nisam se sjećala POLOVICE NOĆI!!!
Dakle, postala sam totalna drolja! Ko zna s kime sam zaglavila noć prije!
Pokušavala sam odvrtit u glavi sve muške face s kojima sam se družila tu večer, prisjetiti se s kim sam imala vibru (s nikim!), ko mi se uvaljivao (par totalnih jhadnika. Uf!), a onda... Užasno otkriće mogućnosti da sam možda zaglavila s nekim lokalnim grozomorcem!
Prilično strašan osjećaj, pogotovo kad je praćen lošim fizičkim stanjem, temperaturom u porastu, potrebom za povraćanjem i...
Uh, joj!
Koja sramota!
Čak nemam pojma ni s kim sam to zaglavila...
I dok sam tako vrtila užasne moguće prizore pijane sebe u ljubavnom klinču s nekim nepoznatim pastirom, i radila pakao u vlastitoj glavi, u sobu je ušla mama od Malog da me provjeri jesam li došla k sebi.
Kakav užasan kraj prijateljstva s ovom obitelji!
Izgleda da sam ipak završila u krevetu s Malim!!!
A do prije nekoliko sati sam bila dobra s njegovom curom!
Bili smo frendovi, popravljao mi je kompjuter, družili smo se...
Najbolja će me se sigurno odreći, jer će ova moja avantura pokvariti njenu vezu s Tajkunom kojem sam se takla u familiju, a sve zbog one s kim si takav si......
S mamom od Malog više neću izmjenjivati recepte...
Nema više mukte putovanja u inozemstvo, usluga vozača, lijepih darova...
Nema više najbolje prijateljice...
Ali zašto se onda mama od Maloga tako divno ponaša prema meni?
Zašto mi je donijela kamilicu i toplomjer, zašto u ruci ima moju torbicu koju sam večer prije negdje zagubila?
Zato jer sam se ja glupača tu noć skoro onesvijestila na haubi Toyote jer mi je naglo skočila temperatura. Kako nigdje nisu mogli naći moju torbicu s ključevima od stana, a nisu me htjeli ni ostaviti samu dok se tresem i buncam gluposti, tako su me Mali i Brat odveli kod Maloga doma i prepustili mami na brigu. A ona me obukla u staru pidžamu svog muža i stavila u sobu za goste, dok sam krevet iskupusala sama, jer sam se u snu prevrtala po njemu.
Ah, kakvo olakšanje...
Još veće olakšanje bi mi bilo da sam ostala cijeli dan chillati u tihoj zamračenoj sobi s poledom na krošnju i ispunjenu smirujućim crvkutom ptičica sa Šalate, ali kako nisam htjela ljudima biti na teret dok se i sami trijezne uzela sam taksi i sprašila doma.
Patiti se sama.
Jer je Najbolja prespavala kod Tajkuna i provela s njim cijeli dan.
A kako on nije često u Hrvatskoj, tako joj nisam htjela kvariti intimne trenutke...
Temperatura je brzo pala (besmisleno je kako te velike temperature padnu odmah, a one male od 37 i nešto danima gnjave i nikako ih se riješit), pa sam ostatak popodneva provela zgažena na kauču, tješeći se kolačima sa svadbe koje mi je zapakovala mama od Malog, s laptopom u krilu i daljinskim u ruci, iscrpljena i jadna, nesretna i tužna, kašljuća i hripajuća...
Naravno, ja sam u planu imala zbrisati još samo na Beyonce, eto, još samo to, i onda bolovati od ponedjeljka, ali obzirom na stanje organizma bilo je potpuno neizvedivo...
Jedino za što sam imala snage je bilo ležanje. I ležanje. I još ležanja.
I jedenje. naravno.
I zato sam propustila sinoćnji koncert. I ne osjećam se nimalo utješenom činjenicom da sam ga propustila iz opravdanih razloga.
Jer kakve sam sreće, kad bude trebalo ić na Depeche Mode sigurno ću obolit od ebole ili svinjske gripe...
Jutros me najbolja odvela prije posla kod svog doktora, i ispalo je da imam glupu uplu pluća. Što znači bar još tjedan dana kiseljenja u stanu i buljenja u tv i kompjuter.
A sutra mi je rođendan, meni i Najboljoj, i umjesto piknika za vikend odlučile smo se za malu kućnu feštu s 15-20 najbližih prijatelja, jer ja za vikend sigurno neću još biti u stanju za piknik...
Post je objavljen 27.04.2009. u 09:21 sati.