Pregled posta

Danas glumim novu curu frajeru kojeg u životu vidila nisam :)

Nisam nego malo došla k sebi, a već sam se do grla uvalila u obaveze. I to beauty obaveze.
Inače bih u tome uživala totalno, ali kako mi organizam baš i nije bio u najboljem stanju tako se sve pretvorilo u bezgraničnu patnju...

U četvrtak sam morala odraditi dosadnu pedikuru i manikuru, što mi je inače radost i užitak, ali budući da sam ovaj put geliranje morala kombinirati sa stalnim ispuhivanjem nosa (uvijek me fasciniralo kako u tako male šupljine kao što su sinusi može stati tako golema količina sluzi? Kako? Kako???!!!???), tako cijeli proces nije bio nimalo ugodan. Ni po mene ni po Jelenu.

Jelena je, naime, genijalna manikirka koju ja i cure trošimo već tri mjeseca. Preporučila mi je teta Ljubavnica od Mogula, a osim što je odlična dobro je i to što mi dolazi doma pa se ne moram gnjaviti odlaskom po salonima... A i jeftina je, pa mogu svaka dva tjedna sređivati nokte bez velikih troškova.
Osim toga, nas pet cura je naruči čoporativno, i onda napravimo tulum od 5 do 7 sati manikure, pokoje pedikure, kolača, light alkohola (da, svi žderemo i pijemo, čak i naša Jelena), družimo se, tračamo... I sve zadovoljne. Pogotovo Jelena, jer joj obavezno ostavimo onih par desetaka kuna kolika je razlika njene cijene od okrugle cifre, pa ode doma s bar 200 kuna plusa u novčaniku, i to nakon vrhunske partije trača i blago cvrcnuta.

Ovaj put me ovako rekonvalescentnu beauty session totalno izmorio pa sam se morala povući u sobu i zakomiti, dok su cure kričale u dnevnom.
Mada sam trebala biti puna energije jer sam bila skroz zadovoljna: nokti su kao i obično dugi, lijepi, natural zaobljeni, s totalno prirodnim frenchom i sićušnim bijelo-bež cvjetićima i kristalićima na prstenjaku, ali trenutačno su, kao i nokti na nogama, premazani mračnim tamnosmeđimi blago svjetlucavim O.P.I-jevim I'm Fondue Of You lakom. Volim tu boju, toliko tamnobrončanu da izgleda skoro crna.
Doduše, takvi su jer sam potrošila cijeli Rouge Noir od Chanela, a nigdje ga nisam uspjela naći ovih dana pa je O.P.I. došao kao neka najbolja zamjena u ovome trenutku...,
Ok, slažem se, O.P.I. uvijek ima tako genijalne boje lakova,savršeno glitterasti crveni An Affaire In A Red Square na primjer, ili Kinky in Helsinky ljubičasti, ili Privacy Please baletno rozi......
Ali Rouge Noir je samo jedan!

Srećom, frizuru sam obavila prošli petak, nisam se morala gnjaviti još i šišanjem i bleachanjem, ali zato me haljina izmorila...
I to gadno. Dala mi je toliko muke da sam još uvijek fizički iscrpljena.

Naime, kako se ne ženi nitko meni previše poznat nego ljudi koje sam upoznala tek nedavno, a...
Ok, da ipak krenem ispočetka: ženi se Nećak od Tajkuna moje Najbolje, i rođak mog Malog. Kako je Nećakovog Brata nedavno ostavila cura koja je, na nesreću, rodica Nećakove buduće supruge pa će pod obavezno biti prisutna na svadbi (i to još kao kuma), Malome je sinula genijalna ideja da ja glumim pratilju i novu ljubav Bratu... A kako se Najboljoj i Tajkunu to učinilo kao isto tako genijalna ideja, hm... pokušala sam se izvući da nemam pojma što bih obukla, ali rekli su da neka izvolim u gradu sebi izabrati bilo kakvu haljinu i cipele i lijepo se nacrtam na vjenčanju...

Da, da, sve je to bilo lijepo sročeno, a ne smijem zanemariti ni besplatni glam koji su mi ponudili, pa eto...
Krenula tako ja jučer u grad da kupim sebi neku lijepu haljinu, a i papak pride (ako se krpa ne bude slagala uz ni jedne već postojeće cipele u mom ormaru...). Uvjet: da mi mrak stoji, da ne košta više od tisuću i po kuna (ali po mogućnosti i manje od tisuću, žao mi oguliti ljude), da je mogu najnormalnije kasnije koristiti za večernje izlaske ili neke druge prigode, i da je - ako je ikako moguće - mogu nositi na normalni grudnjak ili onaj bez naramenica, bilo što normalno samo ne na ona samoljepljiva čuda što se nalijepe ispod cice i onda boli kad ih skidam s onom glupom tekućinom za otapanje lijepila (a da ne spominjem kako s ta dva glupa ispodsisna oklopa mogu zaboraviti na svaki neplanirani ljubavni sraz s tajanstvenim privlačnim neznancem kojeg bih mogla upoznati na tom vjenčanju...).
Ili glupe trake koje drže haljinu prilijepljenu za tijelo.
Dakle, haljina.

Našla sam lijepu i cijenom totalno odgovarajuću u Hippy Gardenu, ali naravno da je na kraju ispalo da bi u kompletu s njom išle i dvostrane trake i ispodsisne mučilice, pa sam odustala.
Našla sam i zgodnu malu crnu haljinu s malo nekih diskretnih sjajnih niti u Maku, ali nisu imali moju veličinu. Ok, imali su zapravo, ugurala sam se u 40, ali nešto su valjda fulali s krojevima, jer sam izgledala katastrofalno, ko Barbara Kolar kad je ono obuku u broj manju krpu iz koje onda Barbari sve kipi, a nekim čudom je na Najboljoj ta ista haljina u toj istoj veličini izgledala ko salivena... mada Najbolja inače nosi 36!
Zatim sam sva očajna lutala Ilicom od Trga do Britanca, pokušavajući se snaći s nekim umjerenim high street komadom, ali nisam našla ništa. Osim one divne plave haljine u Herucu, zaboravila sam čije, od koje sam u suzama odustala jer košta jebenih 1000-icu eurića, a ne pada mi na pamet oguliti čovjeka za te novce ili upasti u minus za još jednu plaću samo da se prošetam u prokletoj dugoj večernjoj/popodnevnoj coctail/pool-party haljini koju bih eventualno mogla obući opet jedino da me neki bogati ljepotan pozove da provedemo ljeto na njegovoj jahturini, pa eto, kad već budemo u Cannesu... Ali kako taj film u ovome životu neću gledat, a i opet bi mi trebali samoljepivi podsisnjaci (zbog velikog izreza koji ogoljuje leđa... tješim se...), zadovoljila sam se bež 605-icama o kojima sam baš jučer ujutro čitala u Elleu, a koje koštaju samo 450 kuna i genijalno su glamurozne!!!

I kad sam već polako počela padati u totalno beznađe i očaj i zaputila se prema Dinari kupit brdo finih kolača za ubijanje očaja i tuge, odjednom se dogodilo čudo i snimila sam onaj butikić Jolie koji inače izbjegavam jer je pun onih Rinascimento haljina za žene-kosture, ali eto, što me košta da pogledam...
I, naravno, tamo sam je našla!
I to ne samo jednu, nego dvije iste, tamnosmaragdnu i boje šljive!
Savršena mala coctail haljina, diskretno uz tijelo i duljine taman preko koljena, skromnog okruglog izreza, bez rukava, kao da je sašivena od širokih traka viskoze (prvo sam mislila da je matirani saten), jednostavno savršen komad za jako puno prilika...
I sasvim umjerene cijene od 950 kuna.
Uzela sam onu boje šljive, ne tuče se previše s lakom na noktima, a u Aldu sam našla i odgovarajuće sandale (crne s kamenčićima, savršeno idu uz novu sićušnu lakiranu torbicu s kopčom-kamenom i jako dugim tankim remenom, a još su i na rasprodaji, zimski ostaci...)...
I totalno sam sretna!!!
Sva sam si lijepa kad se skockam!
Čak se danas ne osjećam nimalo debelo!!!
A i posljedice viroze (natečeni, oguljeni i crveni nos, hripanje i kašljucanje, Vlado Kalember glas i dosadna crpljenost) su poprilično nestale, tako da imam šanse predstavit se prisutnima kao normalno ljudsko biće.

A za pola sata idem na šminkanje s Najboljom, pa na brzo dotjerivanje frizurice, i onda popodne idem glumit novu curu frajeru kojeg u životu vidila nisam

Post je objavljen 25.04.2009. u 10:57 sati.