Podivljala Venera, Špica i Cro-a-Porter...

I mi žene smo samo ljudska biæa. I imamo odreðene fiziološke potrebe, jednako kao i muškarci. Pogotovo u proljeæe, kad se priroda probudi i hormoni podivljaju...
A pod fiziološkim potrebama ne mislim samo na spavanje, piškenje, kakanje, prièanje traèeva, solarij i hranjenje.
O, daaaaaa... Naravno da mislim na razmnožavanje!
Ili bar na èin koji bi morao voditi nastavku ljudske vrste, a inaèe ga prakticiramo for pure pleasure...

Iz stana do mog krajem sijeènja iselila je Slatka Mala Obitelj, koja se sastojala od Vjeèno Odsutnog Tatice Na Terenu, Malog I Slatkog Ali Napornog Trogodišnjeg Daveža i Besposlene Mamice, ženskice u srednjim dvadesetim koja je izgledala kao da joj je najmanje 35 (meni i Najboljoj je ispala vilica kad smo saznale da je 6 godina mlaða od nas... I onda smo još mjesec dana naricale nad svojim jalovim maternicama i praznim prstenjacima dok godine prolaze...), i od koje sam èesto posuðivala šeæer, kalup za tortu i omekšivaè za rublje u 10 naveèer...

...I doselio se Sportivo, dobro graðen 29-godišnjak s arsenalom bicikala, sportske opreme i smrdljivih tenisica, i definitivno beskorisan kao susjed. Jer je od trenutka kad je jedne subote u 10 sati naveèer zakucao na vrata da posudi rolu toaletnog papira bilo oèito da takav lik nema kalup za tortu, i da æu ga napokon morati kupiti sama...

Inaèe mi takvi tipovi muškaraca nisu zanimljivi. Pretjerano dobro fizièki održavan, ali bez stila, uopæe bez svega onoga na što se ja palim, a usto još pomalo i babyface...
Pa onda oni sanduci Ožujskog koji su se danima vukli pred vratima stana uoèi rukometnog prvenstva, i nagrðivali hodnik našeg lijepog kata u našoj lijepoj posh zgradici...
Pa onda svi oni èudni frendovi koji su mu dolazili...

Ali unatoè tome što Sportivo nije ni u èemu moj tip, ipak je ispao simpatièan, pa sam poèela nekako usputno komunicirati sa njim...

Kad sam skužila da æe za Uskrs biti sam u stanu, jer su mu starci rastavljeni i imaju druge brakove i djecu pa bojkotira obje obitelji, odluèila sam iskoristiti ga za društvo.
Jer unatoè tome što sam subotu, nedjelju i ponedjeljak provela s prijateljima i psom kružeæi oko nekakve vode (tj. ispijala kave po Jarunu), a za Uskršnji ruèak se pokušala s N-om prežderati francuskom i narescima (ali nam nije uspjelo. Opao nam kapacitet...), što sam po 100-ti put pogledala Kung-Fu Pandu i plakala ko kišna godina, što sam imala i brdo posla i što sam bila poprilièno zabavljena tijekom dana... Noæi su mi ostale nekako nedefinirane...

Pa sam s oduševljenjem prihvatila Sportivov poziv na druženje uz alkohol i stare kung-fu filmove (to nema veze s Pandom).
Pogotovo zato jer dugo nisam gledala U Zmajevom Gnijezdu, a ono kad Bruce Lee naðe osušeni i obješeni leš onog svog crnog frenda s mikrofonkom me uvijek rasplaèe...
A iskreno, bila mi je više i puna pipa jadnog Isusa u 100 verzija i 100 loših interpretacija, i to na svakom blaženom božjem nacionalnom kanalu, a nisam baš bila u raspoloženju za gledanje neèega bez titlova, èak ni omiljenog Style TV-a.

I tako sam se uvalila kod njega u subotu naveèer, napila, nasmijala i zabavila.
A u nedjelju naveèer Sportivo je ponovio poziv, samo što se ovaj put radilo o akcijskim filmovima moje mladosti.
Još kad sam vidila da uz sve Ramboe (Rambove? Rambote?) ima i Delta Force, odmah sam pristala na još druženja...

E, sad...
Moj susjed Sportivo je popodne bio otišao van, a kako je u dnevnom boravku ostavio rublje da se suši, tako je malo ubrzao proces sušenja time što je namjestio temperaturu na maksimalnih 30 stupnjeva. A onda mu se ona okrugla vrteæa stvar za podešavanje zaglavila kad je pokušao sniziti temperaturu, pa je on onako muški odvalio termofor... Tako da je, unatoè svim otvorenim prozorima u stanu bilo poprilièno vruæe.

Vruæina i alkohol ponekad znaju biti pogubna kombinacija za dvoje heteroseksualnih ljudi razlièitih spolova koji se naðu u istom prostoru na nekoliko sati.
Pogotovo ako muška polovica leži na kauèu odjevena samo u poprilièno usku siledžijku i kratke hlaèe, pri èemu otkriva vrhunski nabildan torzo, fenomenalno oblikovane noge ruke za krepat dobre, i sitne kapljice znoja na golišavoj koži svega nabrojanog...
A ženska polovica se izležava na istom u relativno kratkoj i relativno oskudnoj pamuènoj haljini...
Tako da toliko gole kože u kombinaciji s toplom prostorijom i toplim pivom...
Uhm...
Dakle, muška polovica je emanirala feromone, ženska polovica ih je nanjušila, kolièina estrogena i testosterona su dosegle opasnu koncentraciju u oba organizma. On je zapoèeo sa ofucanom prièom daj da ti legnem malo u krilo pa me èeškaj, ja sam vrlo rado poèeškala na vrlo sugestivan naèin...
Mislim, što se tu ima više reæi?

Osim da je bilo poprilièno dobro, ali i da se nalazim u totalno glupoj situaciji.

Ok, seks je dobra i zdrava stvar, i ako žena nema stalnog partnera treba ga s vremena na vrijeme prakticirati s random odabranim potentnim primjerkom muške vrste.
Èesto se dogaða da se žena nakaèi na objekt prakticiranja jednokratnog seksa. Blesavo, ali frajeri su uvijek ludo zaljubljeni i skidaju zvijezde s neba dok se ne dokopaju meðunožja, nakon èega obole od amnezije pa izgube curin telefonski broj, zaborave njeno ime, i uopæe izbrišu epizodu iz sjeæanja. Dok se žene obièno navuku na frajera nakon konzumacije njegovih draži, i onda oèajavaju što dotièni više ne zove, što pokazuje manjak interesa, što mu je pas stalno bolestan pa treba 24-satnu njegu a kombinacija gužve na poslu i dolazak tetke iz Pušèe Privulvine mu oduzima svo slobodno vrijeme...

Meðutim, ponekad se dogodi i obrnuto.
Sportivo je vrhunski komad mesa, priznajem. I pritom mislim na cjelokupno pakiranje, ne samo na kljuènu... kobasu.
Deèko je, osim toga, simpatièan i bistar, ima duha, zabavan je...
Ali ne dovoljno.
Uostalom, nikad mi nisu bili zanimljivi ti likovi koji po cijele dane provode u raznoraznim sportskim aktivnostima na svježem zraku, a za život zaraðuju kao privatni treneri bildajuæi siæušne guzièice jedva punoljetnih poduzetnièkih kæeri i kržljave bicepsiæe raznih poluzvjezdica... Da su mi bili zanimljivi, sigurno bih prvo bila zagrabila u nepresušno vrelo golemih mišiæa kolega iz kluba dok sam još aktivno trenirala.
Ali ja nekako baš vjerujem da u zdravom tijelu sa zdravim duhom nema peviše izazova. Nekako je sve tu previše zdravo i previše... nekomplicirano.
I dajem prednost uredskom mlijeènom tenu nad preplanulošæu sa svježeg zraka.

Uostalom, ponekad tijelo jednostavno zatraži svoje, pa se žena dohvati prvog koji joj je pri ruci...

E sad...
Èini mi se da susjed Sportivo ne dijeli moje zdravorazumske stavove.
Tj. izgleda da se ja njemu zapravo veæ neko vrijeme sviðam.
O, Bože...

Puno bi jednostavnije bilo da mi, na primjer, nije susjed. Vrata do mojih!
I da dan poslije nije nekoliko puta pozvonio s prijedlogom da se opet družimo...
Prva tri puta sam provirila na špijunku, a onda se pravila da me nema doma, mada je pas lajao na vrata iz sve snage, a iz stana se èula glasna glazba. Èetvrti put sam napokon otvorila vrata i pristojno ga najurila uz sasvim istinito opravdanje - naime, radila sam proljetno generalo èišæenje, èemu je u prilog govorila i moja slijepljena kosa, mokra i prljava majca i goleme žute gumene rukavice...
Peti put sam na njega naletjela isto popodne, kad sam uzela malu pauzu da svratim do solarija i duæana, i na moj užas stajala u redu pred blagajnom toèno iza njega. Pa smo morali zajedno do doma, jer bi bilo krajnje nekulturno da sam odbila te 3 minute hoda u njegovom društvu. Uostalom, iskoristila sam priliku da kupim veæu kolièinu sredstava za èišæenje i dvije vreæe od 3 kile deterdženta, jer je bilo podrazumijevajuæe da æe se on kavalirski ponuditi da mi stvari dotegli do stana...

Sreæom, ostatak tjedna mi je bio previše ispunjen i strahovito stresan, tako da sam iz stana izlazila jako rano ujutro, vraæala se jako kasno naveèer, i tako izbjegla svaku moguænost neželjenog susreta...

Prvi razlog moje superhiperzaokupiranosti je, naravno, posao koji smo ja i M pokrenule. Kako smo odluèile u stvar uæi baš ono totalno jako ozbiljno od samog poèetka, a ona veæ ima jaaaaako ozbiljan i važan posao koji joj oduzima veæinu dana, tako sam po cijele dane sastanèila, zvala, kopala po netu, naganjala prijatelje i poznanike iz mog starog korporativnog života, jurcala do Opatije, Pule, Svetog Martina, a dogovorila i Dubrovnik, Split i Varaždin za slijedeæi tjedan...

A usput sam morala obaviti i jako puno društvenih obaveza.
Naime, brdo je frendova, od kojih se dosta njih bave modom i modelingom a ostatak je tu for pure fun&pleasure, zbog Cro-a-Portera ovih dana dolepršalo u Zagreb. Što iz ostatka Lijepe Naše, što iz regije... Ali se u svakom sluèaju dogodilo da je brdo ljudi koje ne viðam èesto bilo tu.
Što je znaèilo brdo kava po gradu, brdo traèeva, brdo duženja i brdo radosti... I totalna prezasiæenost dijelom zagrebaèkog centra na potezu od KIC-a do Maraschina, i od Cvjetnog trga do vrha Bogoviæeve... I, naravno, Jaruna, zbog dragih ljudi iz Splita i glupog obièaja ispijanja kave uz nekaku... vodu.
Tako da s radošæu oèekujem povratak cappuccinu u kvartovskom Yabaniju, i svakodnevnim brigama onih prijatelja koje sam na tjedan dana zapustila.

Eh, da, odradila sam i Cro-a-Porter, ali više nekako reda radi nego zato jer bi mi stvarno bilo napeto gledati revije...
Ja sam nekako van ove naše mode. Dvaput sam kupila haljinu sestara Budoarki, èija mi se odjeæa puno više sviðala do prije nekoliko godina, Elfsi su mi zakon i imam jednu njihovu torbu, ali kako rade odjeæu koja dobro izgleda samo na jako tanušnim ženama tako ne želim ni razmišljati o njima... Sviða mi se i Klariæ, Makovu konfekciju sam kupovala i prije Tea Periæa (znala sam naæi ok stvar meðu prilièno bezveznim komadima), a jednom sam kupila Hippy garden haljinu u koju malo nakon toga više nisam mogla ugurat cice... I to bi bilo to.
Iskreno, nekako mi svi ti fancy must-go dogaðaji polako poèinju iæi na živce. Zbog pritiska na frendove za još malo pozivnica, pa moljenja još više pozivnica i za ekipu koju obavezno želimo ugurati, pa vjeènog kašnjenja nekih pojedinaca (a sve pozivnice su u pravilu kod samo jedne osobe... i to obièno kod one koja kasni), pa dotiènih pojedinaca koji se ponašaju sramotno jer pokazuju oduševljenje kadgod vide svoje omiljene celeb likove (haloooooo?)...

A zapravo sam u èetvrtak išla samo zato jer sam znala da æe doæi Oženjeni s nekom svojom frendicom s bivšeg posla. Tako mi je bar najavio mailom, jer sam danima bila nedostupna na Skypeu...
Ok, nedostupna sam bila i zato jer sam kao prava izblajhana plavuša naivno pokupila glupi virus preko Facebooka (isti onaj koji sam prije 2 godine pokupila i preko My Spacea...), pa sam na net mogla samo u safe modeu... Ali to je veæ previše blamirajuæa prièa, a i nema veze s Oženjenim.
Dakle, trebali smo se kao vidjeti na Velesajmu, ali smo se na kraju samo pozdravili pogledom.
A i opet smo imali problema s ulazom, tako da sada gotovo pa imam razumijevanja prema Marku Grubniæu.
Naime, D je imao pozivnice za nas 6-oro, ali D je kao i obièno kasnio, a iritantna teta nam je stalno ponavljala da je korisnik iskljuèio mobilni telefon, tako da smo na kraju morali s M-om uæi na backstage. D se pojavio sa sat i pol zakašnjenja i blaženim izrazom zadovoljene pohote na licu, bez isprike i željan razumijevanja, pa smo cijeli ostatak veèeri i cijeli petak nakon toga odbijali komunicirati sa njim. Bez imalo razumijevanja, jer je pao na prozirnu prièu svoje bivše cure za kojom je još lud a koja ga je nogirala zbog nekakvog starog kretena, i sad kad je stari prdonja nogirao nju D-a drži na stand by-ju dok ne vidi hoæe li u meðuvremenu upecati nekog imuænijeg od D-a...

Petak i subotu sam propustila, zbog jako dobrih tuluma kod B-a (koji se pojavio na dva dana i opet trèi na teren) i frendice N koja se preselila u Zagreb, mada mi je zapravo bilo malo napeto vidjeti Elfse. I Nataša Bebiæ inspired kolekciju.
Uostalom, ja obožavam tetu Natašu. Unatoè tome što mi je nekoliko puta priredila instant napadaj èira na želucu u rano jutro, kad je njeno lice u krupnom planu bilo prvi prizor koji sam ugledala u samoposluzi u zgradi prije posla... Odrasla sam uz tetu Natašu kao obiteljsku prijateljicu i susjedu, i ako je netko totalna legenda onda je to definitivno ona.
Unatoè tome što je obožavam, i dalje smatram da je izrazito nepristojno i da bi trebalo biti protuzakonito da žena u njenim godinama ima onakvo tijelo... Ok, osim cica, ali ipak...

Ali zato smo u subotu pravo s N-inog tuluma išli èoporativno na afterparty u Best.
Što je bilo totalno gubljenje vremena, jer je zabavnije bilo ostati u kuæi s dobrom zvuènom izolacijom, derati se na karaoke, peæi palaèinke i tražiti trash po You Tubeu (poèelo je time što odreðene individue nisu još èule za Susan Boyle, a bogami ni za Ken Lee Tulibudibu s Bugarskog idola, pa smo morali pogledat i genijalnu montažu Vuce na Bollywoodski Triller, Nightwish kako pjevaju narodnu, Rihannu koja pjeva Aspirin i Djoganija u izvedbi JLo i 50 Centa (daaaaaa... Neki ljudi jednostavno još nisu ni vidjeli ni èuli! Prestrašno! Èime se oni uopæe bave u životu po cijele dane!?!?), s vrhuncem na Zdravka Èoliæa koji pjeva Glavo Luda u pratnji Sedmorice mladih odjevenih u Lokice...
Da, to je totalno bilo zabavno.

A tamo u bestu ipak malo manje zabavno.
Ok, glazba je bila predobra, i bila sam u super društvu, tako da sam se naplesala i družila do besvjesti... Ali to je bilo to. Bezveze. Nitko stvarno zanimljiv.
S druge strane, nekad je zapravo skroz super doæi na fenomenalno sreðeno a poluprazno mjesto i razbacati se na prilièno pustom plesnom podiju (uopæe mi nije jasno zašto su se svi tako naguravali u taj neki vip space u kojem je bila gužva, zagušljivo i nezanimljivo, a da ne govorim o problemu izbacivanja uljeza s našeg stola!).
Dapaèe, totalno je osvježenje moæi uživati u klubu bez gužve.
N i Z (da, opet su skupa. Nije da odobravam, ali moram jer mi je Z obeæao neke super role za roðendan, a i nauèit æe me napokon vozit te role koje valjda znaju vozit svi na svijetu osim mene...) su izgledali tako divno, totalno out meðu ekipom pretjerano promišljenog izgleda, oboje u bijelim majcama kratkih rukava i ispranim starim Levisicama, i ne samo da su izgledali (sasvim sluèajno) kao Erasure iz 80 i neke, nego su i plesali tako, razbacanih ruku i nogu na sve strane... Gotovo bolje od B-a, koji je bio sav seksi u Miami Vice izdanju. Ali nimalo bolje od V i N koje odavno nisu bile ljepše, ili Talijana, koji je bio prejebeno seksi na tipièan talijanski naèin (osim što je netipièno visok za jednog èistokrvnog južnjaka), ili M-a i T-a, I-a... Pa èak i izdajnika D-a... Ili ženske D, koja nije izgledala nimalo umorno od revija koje je iznosila ovih dana, i koja je zapravo imala druge planove ali nam se na kraju pridružila...
Ponekad se pitam jesam li ja uopæe normalna kad toliko volim svoje prijatelje i kad su mi toliko lijepi, dobri i dragi...
Jer vjerovatno bi se našlo ljudi koji možda ne bi dijelili moje mišljenje, ali što æu kad sam takva.
Da ih ne smatram toliko predivnima u svakom segmentu njihovog postojanja sigurno se ne bih ni družila s njima.

Doduše, moje oduševljenje nije baš dugo potrajalo. Poskliznula sam se na nekakav èik (jer se nitko nije sjetio staviti pepeljare na šank!!!) i sreæom se uhvatila za ogradu jer bih bila nosom pobrisala pod... Ali nisam izbjegla neugodno izvrtanje skoènog zgloba, zbog èega je daljnje cupkanje uz house na 12 cm štikle postalo nemoguæe..
I tako su me oko 2 i pol morala doma, dok je ostatak društva krenuo dalje.

Ali nije da mi je smetalo, dapaèe.
U posljednje vrijeme sam primjetila da mi se baš nekako ne da po cijelu noæ biti vani. Ako izaðem oko ponoæi, 2 je otprilike moj limit. Zatim me poènu žuljati cipele, pusti me alkohol, a ako je prevelika gužva totalno mi se ide kuæi...
Nekako mi se èini da starim. Starim li? Joj, ne bih baš...

19.04.2009. u 23:49 sati | 18 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.