Mada nisam baš imala u planu vući poslijedice burnog vikenda, ispalo je da ne samo da mi je stradala noga, nego je i ostatak organizma ošo kvragu...
Nedjelju, ponedjeljak i utorak sam provela ko cipal na suhom - samo sam zijevala i gestikulirala, zbog nemogućnosti artikuliranja bilo kakvih glasova. Em je svaki pokušaj glasanja bio bolan do besvjesti, em i potpuno uzaludan - osim hripanja, škripanja i Darth Vaderovskih zvukova, iz mene nije moglo izaći ništa suvislo.
Najgore od svega, u nedjelju se Najbolja vratila s dvotjednog chillanja na egzotičnoj destinaciji, sva sašivena od jet laga i goleme vremenske razlike, i tako smo, umjesto u razmjenjivanju doživljaja i iskustava, dan provele svaka na svom kauču, svaka sa svojom šalicom čaja, obje u svojim polusvijesnim stanjima...
Jer ne samo da me morilo grlo, a uz grlo i neobično okrutna viroza, nego me cijelu nedjelju šio i spektakularni mamurluk...
Naime, mada sam ispičutura i alkofil, ipak nisam toliko savršena u svom alkoholičarstvu. Zapravo, količinski baš i ne mogu popiti jako puno, a što idem starija to mogu sve manje, a imam i taj problem s miješanjem...
Ne samo da ne smijem miješati vrste alkohola (osim ako pijem koktel, ali onda moram cijelo vrijeme piti baš taj isti koktel...), nego ne smijem miješati ni dodatke alkoholu. Bože me sačuvaj da, ako sam cijelu večer cugala votku bitter, popijem jedan votka juice!!! Želudac i glava se isti čas pobune!
A kako sam u subotu stvarno izmiješala sve i svašta, od pjenušca i Absoluta, preko neke egzotične izmišljotine od rakije i tonika, do mastike i Metaxe... Tako sam se u nedjelju probudila nakon samo 3 sata sna, užasno želeći plastičnu kantu kraj sebe.
I onda do podne ležala u mračnoj sobi, s psom na glavi i ledenim termoforom na skočnom zglobu, bez snage, volje i želje da zatvorim prozor...
Bolesna sam.
Bole me glava, grlo, sinusi i raznorazni unutrašnji organi. Tri dana zaredom sam imala onu glupu temperaturicu oko 37 i nešto, koja nikako da padne, ali zato iscrpi čovjeka pošteno... A danas, nakon, litri i litri čaja, Aspirina C i Coldrexa, kremastih parfea iz Millenniuma i šaumroli iz Z-ine kvartovske slastičarnice (da, ja kad sam bolesna jedem slatko, pa onda povraćam...) temperatura je napokon pala. Ali me zato svaka kost boli, i užasno sam loše.
A ja totalno mrzim bit bolesna!
U međuvremenu, kako nisam uopće bila sposobna ni slušati ni govoriti, primila sam kilometarski mail od moje drage Ž. O njoj i Mužiću.
Mužić je, naime, došao na Otok posjetiti djecu i nju, i razgovarati o mogućnosti povratka.
Kao, razmislio je, i želi se vratiti obitelji.
A evo što ja mislim:
Accountica je više od 10 godina mlađa od Mužića, još uvijek u 20-ima, željna izlazaka, i to na mjesta kakva se Mužiću nikad nisu sviđala. Naime, Mužić je oduvijek bio fin dečko šminkerski, a Accountici je vrhunac večeri otići u Jabuku. A i Mužić je definitivno u godinama kad mu se ne ide van osim tu i tamo na pokoji eventić...
Osim toga, Mužić nije navikao na život u malom stanu u Novom Zagrebu, o neeeee... Mužić je navikao na život u kući s dvorištem i vrtom, savršeno čistoj i održavanoj kući koju su Ž i spremačica održavale besprijekornom za njega.
Mužić je navikao i na uvijek lijepu i dotjeranu ženicu (čak i kad je po doma u trenerci), na to da prijatelji dolaze u njegov savršeni dom i osjećaju se udobno i ugodno, da ga uvijek čeka fina domaća papica...
A Accountica je po cijele dane na poslu, nakon posla često ostane u gradu s društvom, nije ju baš ubila urednost (što je i razumljivo ako cura po cijele dane radi) a stan je toliko mali da ne može pozivati društvo na kartanje i gledanje utakmica, a kamoli nedjeljom roštiljati u dvorištu kao što je navikao... Osim toga, Accountica ne kuha, odjeća joj je pretežno crna i siva i jednostavno ne zna oprati bijele košulje da budu besprijekorno bijele, a kamoli ih još i savršeno opeglati... Ne pada joj na pamet peglati njegove gaće i slagati čarape u parove.
I naravno da je tek sada otkrio da se novo donje rublje, britvice, kozmetika, toaletni papir i hrana ne stvaraju u stanu sami od sebe nego ih netko treba i kupovati, a Accountica očekuje da i on dio takvih obaveza primi na sebe...
I da, odbila je da njen mali stan iznajme nekome, a sami uzmu bar malo veći. Što mi je nekako i logično - cura je stan tek kupila, od svojih novaca, uložila je puno ljubavi i napora u uređenje, i ne želi ga sada pustiti nekome drugome. Ona misli da je stan sasvim dovoljan za dvoje, ali on ne dijeli njeno mišljenje...
A kako ja to sve znam?
Naravno, moj Oženjeni (koji je vrhunska tračibaba) me redovno updatea, jer je Mužić trenutačno glavna tema tračeva u njihovom društvu s nogometa i iz teretane.
A tu i tamo dobijem i koju novost od Tugaljivog. Mi smo sad, kao, frendovi, tu i tamo se čujemo, i to je ok. Zapravo, čak sam se bila i obradovala zbog njega jer mi je rekao da se viđa s nekim, ali Oženjeni mi je rekao da to nije istina, pa sad više ne znam...
Nego da se ja vratim mojoj Ž...
Nakon što je godinama pričala kako živi u idili, moja prijateljica je po prvi put odlučila otkriti kako možda i nije bilo baš tako idilično kako je ona htjela da svi misle.
Jer njihov brak je zaštekao u najvažnijoj stvari - u seksu.
Moja draga prijateljica, naime, ne voli raditi neke stvari. Koje su njenom Mužiću bile važne. Otkako je rodila prvo dijete, umislila je da su joj cice gadne i obješene od dojenja pa nije dozvoljavala ni da ih pogleda, kamoli dirne. Također više nije dozvoljavala ni cunnilingus, a kamoli pogled na svoje međunožje, jer je umislila da je užasno ružo zbog šavova od porođaja. Svakom novom trudnoćom i porođajem njena slika o vlastitom tijelu je postajala sve gora, opsjednutost vježbanjem i dijetama sve jača, depresije i želja za korektivnom plastikom sve veće... često su se svađali jer on nije slagao s time da Ž čejnđa svoje (vjerujte mi, stvarno fantastične, i to nakon troje djece i tri ture dojenja!!!) prirodne cice za umjetne. A nakon toliko godina seksa u mrklom mraku i položajima u kojima nije mogao ni vidjeti ni opipati ništa od onoga za što je ona sebi umislila da je ružno, oštećeno i deformirano, čovjek je jednostavno poželio malo normalnog i opuštenog općenja.
Nije da ga opravdavam. Ali mogu ga razumjeti.
S druge strane, šokiralo me prijateljičino priznanje.
Ni u ludilu nisam mogla zamisliti da ona, uvijek tako vesela, zabavna i naizgled neopterećena bilo čime osim svojom predivnom obitelji ima takav problem sa self immageom.
Pogotovo jer je uvijek izgledala tako dobro, i bez problema a totalno samopouzdano i bezazlezno koketirala s čoporima frajera koji su joj uvijek ulijetali...
Pojma nisam imala da je toliko nesigurna.
Ona vjeruje da je to počelo od trenutka kad je ostala prvi put trudna, i nakon porođaja odlučila ostati doma s djetetom. Svjesna da je Mužić svakodnevno na poslu okružen ženama, i to uspješnim ženama kakva je i ona sama nekad bila, počeo ju je mučiti osjećaj manje vrijednosti i nesavršenosti...
I to se nije odrazilo samo na njihovom seksualnom životu, nego na cjelokupnom komuniciranju.
Ipak, ma koliko on htio nazad, Ž je svjesna da u ovome trenutku povratka na staro nema.
Možda jednom... Ali sada mora prvo stati na vlastite noge i ozbiljno potražiti pomoć. jer je u vlastitoj glavi sama sebi stvorila pakao iz kojeg mora izaći.
U međuvremenu, kako čujem, Mužić se sprema iseliti iz stana svoje cure i useliti kod roditelja dok ne vidi što i kako dalje.
A S1 je napokon prošetala svoj novi nos, bradu i uši... I, ma koliko sam se bunila protiv te korekcije jer sam vjerovala da joj njen markantni nos savršeno stoji i čini je zanimljivom, toliko sad mislim da zapravo uopće nije napravila lošu stvar. Dapače! Prije je bila jako zanimljiva i lijepa na osebujan način, ali sada... Je predivna! Nije ga nešto značajno smanjila, ili napravila nekakav prćasti krumpirić kakav ne pristaje njenom licu. Samo ga je skratila za par milimetara, maknula orlovsku grbicu i dobro ga centrirala (kao klinka ga je bila slomila, zbog čega je stajao malo ukrivo), što joj je potpuno otvorilo lice i učinilo je ljepšom. A isturenu bradu je također smanjila za par milimetara. Čisto zbog ravnoteže na licu.
I baš dobro izgleda.
Bojala sam se da ne pretjera, ali korekcije su toliko male, nos izgleda skroz prirodno i totalno u skladu s licem, i zapravo bi sigurno tako izgledao da ga nije slomila kad je bila mala.
Post je objavljen 22.04.2009. u 13:10 sati.