Dokona kuæanica

Ujutro se budim. Kuham kavu, spuštam se u Dionu i pekaru, s jaknom i bucama preko pidžame. Kupujem doruèak i potrebno za ruèak. Nahranim i napojim ukuæane. Vadim suðe iz mašine i stavljam prljavo od doruèka. Vadim robu iz mašine i vješam je na balkon. Pristavljam ruèak.
Tuširam se, perem kosu. Gasim pod napola gotovim ruèkom.
Radim frizuru. Sloj Kerastase Kera-Cimenta, dvije kapi silikonskog seruma za sjaj, feniranje na veliku èetku, dorada peglom. Kosa je veæ skoro do ramena. I mora biti upravo idealno glatka i sjajna. Kao najluksuznija bunda od nerca (takva joj je trenutaèno i boja, posvijetljeni random pramenovi pod farbom).
Na lice stavljam primere. Prvo onaj Sephorin anti shine. Nije da mi je lice masno, ali najdulje mi drži šminku, cijeli dan do veèeri. Stavljam ga i na kapke. Zbog sjenila. Zatim iluminator. Miješam kistom dva mineralna pudera razlièitih nijansi i tekstura – MAC-ov tekuæi i Burjois pjenasti. Teško je pogoditi moju nijansu tena sa samo jednim puderom, a i ne volim imati samo tekuæi niti stavljati nešto praškasto na lice pa ovako dobijem idealnu boju i teksturu, upravo onakvu da ljudi teško povjeruju da imam nešto na licu. Zatim nanosim sjenilo. Prozirno shimmerasto ispod obrva. MACova Vanilla na kapku, okružena Inglotovom 57-icom. Polako i precizno. Za diskretni nude look. Ionako imam sve vrijeme ovog svijeta za sebe. Povlaèim na gornjem kapku liniju kosim kistiæem i mat crnim gel linerom. Lijepim trepavice na gornji kapak. Ili nanosim maskaru, ovisno o raspoloženju.
Na obraze stavljam Coastal Scentsov mica powder u Red Orange boji. Za malo prirodne rumenosti u obrašèiæima, a i lijepo osvijetli lice. Na usne mažem MACov Blankety, savršenu nude nijansu ruža.
Biram odjeæu.
Biram naušnice i narukvice.
Navlaèim buce, jer ipak idem pješke na kavu, i to s psom. Trenutaèni favorit su tamnoljubièaste pletene Argyle Uggsice, koje su nekim èudom u Karli s cca 1500 snizili na 440 kuna pa sam uspjela uhvatiti zadnje u svojoj velièini. A inaèe se nisam skidala iz sivih Bayley Buttonsica i prošlogodišnjih crnih Classic Short.
Ovisno o temperaturi navlaèim debelu crnu jaknu ili krzneni prsluk do ispod dupeta s debelom dolèevitom. Onaj koji sam sama sašila.
Ovisno o jakni i bucama biram šal i torbu.
Ovisno o cjelokupnoj kombinaciji te kolièini oblaka na nebu biram naoèale za sunce.
Odijevam psa.
Izlazim.
Ako je vrijeme lijepo (što u posljednje vrijeme jest) u podne i po sam na Rivi. Pijem kavu s dvije frendice koje nemaju pametnijeg posla u životu jer su se dobro udale, i još dvije, koje imaju pametnijeg posla, samo što je taj posao lociran u centru pa im je i lokacija za pauzu sukladno tome na Rivi. Ako vrijeme nije lijepo, s dotiène dvije besposlièarke se nalazim u Pascucciju ili Egoistu.
Zatim se vraæam kuæi.
Dovršavam ruèak, i jedem s ukuæanima.
Pospremam suðe u mašinu. Bavim se kuænim poslovima uz obavezne Strasti Orijenta na tv-u (Kivanc, oh Kivanc... Tatlitug...). Nakon èega mijenjam lak na noktima. Trenutaèni favoriti su mi OPI Teenage Dream iz Katy Perry kolekcije, OPI Gloria Red (onaj što je oko Božiæa bio u Gloriji), OPI Ate Berries At The Canaries, CG Flip Flop Fantasy i CG Ruby Pumps. Ponekad se odluèim i za Lincoln Park After Dark ili Jade Is New Black, pa na njemu otisnem bijeli zebra ili zlatni leopard uzorak. Stavim sloj brzosušeæeg nadlaka. I ulje za njegu zanoktica.
Ponovo navlaèim jaknu i izlazim s psom. Uz more, po kvartu, ovisno o o vremenu.
Šetnju završavamo kavom kod frenda u kvartovskom kafiæu, gdje na miru èitam novine dok frendova cura zabavlja psa, ili se pas sam zabavlja s nekim drugim psom.
Inaèe, pas ima 3 kila i glavica joj jedva doðe do polovine mojih listova. Ali to njoj ne smeta da se smatra veæom od srednjeazijskog ovèara. Izrazito je sklona velikim i krupnim psima, najviše razlièitim bull terijerima, koje u tren oka smota oko malog prsta i natjera da se igraju kako njoj paše (toènije veliki pas pokorno leži dok se ona baca po njemu i gnjavi ga). Eh, da, jesam li spomenula da su joj zanimljivi iskljuèivo mužjaci? Ženke uopæe ne doživljava. Kao i rijetko što svoje velièine. S malim psom se igra iskljuèivo ako u blizini nema ništa krupnije, najbolje psina od cca 60ak kila... A pekiæe i ultrasveprisutne maltezere jedva podnosi. Možda zato jer takvi mali Kazanove obavezno pokušaju od nje užicat malo slatke ljubavi. Što njoj ide na živce. Mislim, nije da ona ne bi. Imam psa koji se, izgleda, konstantno tjera još od šteneæe dobi... Napaljena prasica. Svakodnevno mi zlostavlja buce u špajizi (dok nisam otkrila da to radi stalno sam se pitala zašto svi psi kraj kojih proðem zaljubljeno sline za mojim èizmama). Samo što, eto, ona bi raðe nekog mišiæavog amstaffa. Ili bernskog planinskog. A ni malamuti joj nisu mrski. Njo, labrador, bokser, svaki krupniji mješanac štrasera avlijanera na kojeg naletimo, name it, svih bi ona za deèka.
Nakon kave se vraæam kuæi. Pripremam trošila elektriène energije za ukljuèenje kad doðe jeftina struja u 9.
Ako nisam na jo... (jogi? Jozi? Jogovanju? Jogiranju? Joganju?), veèer provodim kod susjeda i njegove cure, ili kod V, gdje se skupimo i igramo Uno i Monopole ili gledamo filmove. Ili s N odem na brzinski ðir uz more, koji završimo ispijanjem rum-punèa (i dva... i tri...) ili spritza u Egoistu.
Ili jednostavno ostanem doma. Èitam knjigu, gledam nešto na Fox Crimeu... Krojim. Vezem perle. Visim na netu.
Zatim skidam šminku. Nanosim kap seruma na lice. I noænu kremu. Navlaèim pidžamu. Uvlaèim se u krevet.
I tako do slijedeæeg jutra.

Tu i tamo otputujem van grada kod nekoga od frendova na dan-dva-tri. Šibenik, Sarajevo, Beograd... Ponekad me spopadne i viroza pa više dana samo metiljavim po stanu i pokušavam èitati neke dosadne knjige koje nikako da probavim ili gutam žutilo i korejske sapunice na netu.
A veæ dobra dva mjeseca nisam kupila skoro ništa novo osim nešto lakova na e-bayu, jeftine Maybelline maskare u DM-u (savršena za mazanje donjih trepavica), buca i dvije haljinice po 8 i 12 funti na Asosu. Sve u svemu nisam uspjela potrošiti niti 1000 kuna... Što je, kad sam ja u pitanju, ravno znanstvenoj fantastici.

Ima tako dana kad mi se èini da vrijeme ne samo da prolazi užasno brzo, nego i da prolazi monotono, pa još i uzalud.

Ali ima i dana kad mi se èini da sam najsretnija i najsmirenija žena na svijetu.

Ok, zapravo i nisam baš.
Priznajem da me strašno uznemirava situacija u državi i da sam užasno glasna po tom pitanju. Da želim promjene. Da želim da se kompletna vlada pokupi, po moguænosti u neki zabiti kamenjar, i da se tamo pokriju po ušima i do kraja života žive teškim isposnièkim životom. S 900 kuna penzije po glavi, bez tekuæe vode, bez struje, bez ikakvog sredstva prijevoza... Ok, možda bih im dala neko malo stado koza. Ne i ovaca (da ne sataru mlade janèiæe). I zadužila Jadranku da bude odgovorna za njih. Za svaku nezadovoljnu kozu bih je kaznila s 10 udaraca kloferom po guzovima i ukinula joj za taj mjesec 50 kuna bona za mobitel, pa nek dimnim signalima koordinira s Šeksom i Bebiæem smjene na ispaši... (nadam se da niko ne bi imao ništa protiv da zadržim bar jednu od njenih dizajnerskih torbi...).
Ali ja sam ionako samo salonski revolucionar, i idealna opcija bi bila da neko to sve promijeni za mene :).

Uskoro namjeravam okonèati samozadani odmor i baciti se u potragu za poslom. Not funny... iskreno, da mogu, vjeèno bih ovako.
Da, zapravo bih mogla provesti život kao dokona kuæanica. Samo mi fali mužiæ koji bi financirao takav naèin života. Mada nekako sumnjam da bih uz ovakav raspored imala vremena za mužiæa. Eventualno da ga uguram izmeðu popodnevne šetnje s psom i veèere, ili naveèer izmeðu partije Una kod susjeda i Zloèinaèkih umova na Fox-u...

26.02.2011. u 17:24 sati | 16 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.