Ujutro se budim. Kuham kavu, spuštam se u Dionu i pekaru, s jaknom i bucama preko pidžame. Kupujem doručak i potrebno za ručak. Nahranim i napojim ukućane. Vadim suđe iz mašine i stavljam prljavo od doručka. Vadim robu iz mašine i vješam je na balkon. Pristavljam ručak.
Tuširam se, perem kosu. Gasim pod napola gotovim ručkom.
Radim frizuru. Sloj Kerastase Kera-Cimenta, dvije kapi silikonskog seruma za sjaj, feniranje na veliku četku, dorada peglom. Kosa je već skoro do ramena. I mora biti upravo idealno glatka i sjajna. Kao najluksuznija bunda od nerca (takva joj je trenutačno i boja, posvijetljeni random pramenovi pod farbom).
Na lice stavljam primere. Prvo onaj Sephorin anti shine. Nije da mi je lice masno, ali najdulje mi drži šminku, cijeli dan do večeri. Stavljam ga i na kapke. Zbog sjenila. Zatim iluminator. Miješam kistom dva mineralna pudera različitih nijansi i tekstura – MAC-ov tekući i Burjois pjenasti. Teško je pogoditi moju nijansu tena sa samo jednim puderom, a i ne volim imati samo tekući niti stavljati nešto praškasto na lice pa ovako dobijem idealnu boju i teksturu, upravo onakvu da ljudi teško povjeruju da imam nešto na licu. Zatim nanosim sjenilo. Prozirno shimmerasto ispod obrva. MACova Vanilla na kapku, okružena Inglotovom 57-icom. Polako i precizno. Za diskretni nude look. Ionako imam sve vrijeme ovog svijeta za sebe. Povlačim na gornjem kapku liniju kosim kistićem i mat crnim gel linerom. Lijepim trepavice na gornji kapak. Ili nanosim maskaru, ovisno o raspoloženju.
Na obraze stavljam Coastal Scentsov mica powder u Red Orange boji. Za malo prirodne rumenosti u obraščićima, a i lijepo osvijetli lice. Na usne mažem MACov Blankety, savršenu nude nijansu ruža.
Biram odjeću.
Biram naušnice i narukvice.
Navlačim buce, jer ipak idem pješke na kavu, i to s psom. Trenutačni favorit su tamnoljubičaste pletene Argyle Uggsice, koje su nekim čudom u Karli s cca 1500 snizili na 440 kuna pa sam uspjela uhvatiti zadnje u svojoj veličini. A inače se nisam skidala iz sivih Bayley Buttonsica i prošlogodišnjih crnih Classic Short.
Ovisno o temperaturi navlačim debelu crnu jaknu ili krzneni prsluk do ispod dupeta s debelom dolčevitom. Onaj koji sam sama sašila.
Ovisno o jakni i bucama biram šal i torbu.
Ovisno o cjelokupnoj kombinaciji te količini oblaka na nebu biram naočale za sunce.
Odijevam psa.
Izlazim.
Ako je vrijeme lijepo (što u posljednje vrijeme jest) u podne i po sam na Rivi. Pijem kavu s dvije frendice koje nemaju pametnijeg posla u životu jer su se dobro udale, i još dvije, koje imaju pametnijeg posla, samo što je taj posao lociran u centru pa im je i lokacija za pauzu sukladno tome na Rivi. Ako vrijeme nije lijepo, s dotične dvije besposličarke se nalazim u Pascucciju ili Egoistu.
Zatim se vraćam kući.
Dovršavam ručak, i jedem s ukućanima.
Pospremam suđe u mašinu. Bavim se kućnim poslovima uz obavezne Strasti Orijenta na tv-u (Kivanc, oh Kivanc... Tatlitug...). Nakon čega mijenjam lak na noktima. Trenutačni favoriti su mi OPI Teenage Dream iz Katy Perry kolekcije, OPI Gloria Red (onaj što je oko Božića bio u Gloriji), OPI Ate Berries At The Canaries, CG Flip Flop Fantasy i CG Ruby Pumps. Ponekad se odlučim i za Lincoln Park After Dark ili Jade Is New Black, pa na njemu otisnem bijeli zebra ili zlatni leopard uzorak. Stavim sloj brzosušećeg nadlaka. I ulje za njegu zanoktica.
Ponovo navlačim jaknu i izlazim s psom. Uz more, po kvartu, ovisno o o vremenu.
Šetnju završavamo kavom kod frenda u kvartovskom kafiću, gdje na miru čitam novine dok frendova cura zabavlja psa, ili se pas sam zabavlja s nekim drugim psom.
Inače, pas ima 3 kila i glavica joj jedva dođe do polovine mojih listova. Ali to njoj ne smeta da se smatra većom od srednjeazijskog ovčara. Izrazito je sklona velikim i krupnim psima, najviše različitim bull terijerima, koje u tren oka smota oko malog prsta i natjera da se igraju kako njoj paše (točnije veliki pas pokorno leži dok se ona baca po njemu i gnjavi ga). Eh, da, jesam li spomenula da su joj zanimljivi isključivo mužjaci? Ženke uopće ne doživljava. Kao i rijetko što svoje veličine. S malim psom se igra isključivo ako u blizini nema ništa krupnije, najbolje psina od cca 60ak kila... A pekiće i ultrasveprisutne maltezere jedva podnosi. Možda zato jer takvi mali Kazanove obavezno pokušaju od nje užicat malo slatke ljubavi. Što njoj ide na živce. Mislim, nije da ona ne bi. Imam psa koji se, izgleda, konstantno tjera još od šteneće dobi... Napaljena prasica. Svakodnevno mi zlostavlja buce u špajizi (dok nisam otkrila da to radi stalno sam se pitala zašto svi psi kraj kojih prođem zaljubljeno sline za mojim čizmama). Samo što, eto, ona bi rađe nekog mišićavog amstaffa. Ili bernskog planinskog. A ni malamuti joj nisu mrski. Njo, labrador, bokser, svaki krupniji mješanac štrasera avlijanera na kojeg naletimo, name it, svih bi ona za dečka.
Nakon kave se vraćam kući. Pripremam trošila električne energije za uključenje kad dođe jeftina struja u 9.
Ako nisam na jo... (jogi? Jozi? Jogovanju? Jogiranju? Joganju?), večer provodim kod susjeda i njegove cure, ili kod V, gdje se skupimo i igramo Uno i Monopole ili gledamo filmove. Ili s N odem na brzinski đir uz more, koji završimo ispijanjem rum-punča (i dva... i tri...) ili spritza u Egoistu.
Ili jednostavno ostanem doma. Čitam knjigu, gledam nešto na Fox Crimeu... Krojim. Vezem perle. Visim na netu.
Zatim skidam šminku. Nanosim kap seruma na lice. I noćnu kremu. Navlačim pidžamu. Uvlačim se u krevet.
I tako do slijedećeg jutra.
Tu i tamo otputujem van grada kod nekoga od frendova na dan-dva-tri. Šibenik, Sarajevo, Beograd... Ponekad me spopadne i viroza pa više dana samo metiljavim po stanu i pokušavam čitati neke dosadne knjige koje nikako da probavim ili gutam žutilo i korejske sapunice na netu.
A već dobra dva mjeseca nisam kupila skoro ništa novo osim nešto lakova na e-bayu, jeftine Maybelline maskare u DM-u (savršena za mazanje donjih trepavica), buca i dvije haljinice po 8 i 12 funti na Asosu. Sve u svemu nisam uspjela potrošiti niti 1000 kuna... Što je, kad sam ja u pitanju, ravno znanstvenoj fantastici.
Ima tako dana kad mi se čini da vrijeme ne samo da prolazi užasno brzo, nego i da prolazi monotono, pa još i uzalud.
Ali ima i dana kad mi se čini da sam najsretnija i najsmirenija žena na svijetu.
Ok, zapravo i nisam baš.
Priznajem da me strašno uznemirava situacija u državi i da sam užasno glasna po tom pitanju. Da želim promjene. Da želim da se kompletna vlada pokupi, po mogućnosti u neki zabiti kamenjar, i da se tamo pokriju po ušima i do kraja života žive teškim isposničkim životom. S 900 kuna penzije po glavi, bez tekuće vode, bez struje, bez ikakvog sredstva prijevoza... Ok, možda bih im dala neko malo stado koza. Ne i ovaca (da ne sataru mlade jančiće). I zadužila Jadranku da bude odgovorna za njih. Za svaku nezadovoljnu kozu bih je kaznila s 10 udaraca kloferom po guzovima i ukinula joj za taj mjesec 50 kuna bona za mobitel, pa nek dimnim signalima koordinira s Šeksom i Bebićem smjene na ispaši... (nadam se da niko ne bi imao ništa protiv da zadržim bar jednu od njenih dizajnerskih torbi...).
Ali ja sam ionako samo salonski revolucionar, i idealna opcija bi bila da neko to sve promijeni za mene :).
Uskoro namjeravam okončati samozadani odmor i baciti se u potragu za poslom. Not funny... iskreno, da mogu, vječno bih ovako.
Da, zapravo bih mogla provesti život kao dokona kućanica. Samo mi fali mužić koji bi financirao takav način života. Mada nekako sumnjam da bih uz ovakav raspored imala vremena za mužića. Eventualno da ga uguram između popodnevne šetnje s psom i večere, ili navečer između partije Una kod susjeda i Zločinačkih umova na Fox-u...
Post je objavljen 26.02.2011. u 17:24 sati.