drago boric

srijeda, 30.04.2008.

EMIR HADZIHAFIZBEGOVIC&SEKI RADONCIC O"SINDROMU EMIR`KOKARDA IZ ETNO-SELA`KUSTURICA" Emir Hadzihafizbegovic&Seki Radoncic ispred Inicijative pomoci"Monitoru"i Andreju Nikolaidisu EMIR HADZIHAFIZBEGOVIC: ...Dosli smo na ideju da taj novac treba prikupiti u Bosni i Hercegovini jer kad je groteska vec pocela,nek se groteskno sve i zavrsi.Nama iz Crne Gore stizu poruke o oplemenjenim odnosima u kojima nema vise spornih pitanja.Onda nam se,uz tako blagoglagoljivu retoriku,desi da se presudi covjeku i listu koji su bili zastitnici suvereniteta BiH.Tako,zapravo,vidimo da je sva ta prica o dobrim odnosima sarena laza... ...Kada neko,u drogoj drzavi,na tako plemenit nacin stiti dignitet Bosne i Hercegovine,kada govori istinu o agresiji na BiH i umjetniku koji je imao losu politicku procjenu PA SE PRIKLONIO FASIZMU,A NE DOSTOJANSTVU ZEMLJE I GRADA U KOME SE RODIO,onda sam jednostavno osjetio gradjansku potrebu da reagujem.Reakcija ljudi u BiH,i van BiH,zorno pokazuje da je nasa akcija imala smisla... SEKI RADONCIC: ...Iako je akcija zamisljena da novac prikupljaju samo bosanski kulturni i javni radnici,na sarajevski racun pristizu i uplate OBICNIH,bosanskih ljudi.Jedan od njih,penzioner,uplatio je 20 maraka... ...Gostovali smo na svim TV stanicama u BiH.JA SAM UGLAVNOM GOVORIO O KONTINUITETU CRNOGORSKOG CINIZMA PREMA BiH KOJI POKAZUJE I OVA PRESUDA.VEC CETVRTU GODINU PORODICE DEPORTOVANIH IZBJEGLICA,KOJE JE CRNOGORSKA VLAST POSLALA U SMRT,OBIJAJU SUDSKE PRAGOVE BEZ IKAKVOG REZULTATA:PROCES SE OPSTRUISE,A PRESUDE ZA DUSEVNE BOLOVE MAJKI CIJA SU DJECA POBIJENA IZNOSE GOTOVO KAO BOLOVI EMIRA KUSTURICE...

Abdulah Sidran-RECITAL NA KRANJCEVICEVOM GROBU,OKTOBRA SEZDESETOSME,O SEZDESETOGODISNJICI PJESNIKOVE SMRTI "Sinocnji recital poezije mladih sarajevskih pjesnika,clanova kluba pisaca TRIBINA 08 na grobu Silvija Strahimira Kranjcevica predstavlja u svakom slucaju paznje vrijedan pokusaj originalnijeg interpretiranja poezije.Kisovito vrijeme koje je uslovilo i relativno slabu posjetu(bilo je nesto oko 50 slusalaca)nadjacao je glas mladosti i poezije..."(V.S.:"Na grobu pjesnika","Oslobodjenje", 29.10.1968.) Ako se dobro sjecam,svi bili smo svojta. Petnaestak nas,od svakoga roda.Bijase zapravo dobra ona kisa dosla.Tako smo s pouzdanjem mogli saznat ko pripada nama,koji pripadamo tebi,koji zemlji pripadas,sasvim napokon punec taj prostor,od tebe siri. Ako je vjerovati pamcenju,u tisini,mi zborimo samo glasne ideje,unatoc tvojoj misli i blizini.Kako o domovini drukcije pjevati?Otuda,od ciglane,zatutnjao je kamion.Tako i stoljece ututanj minu,a san tvoj i danas posvuda sanja covjek.Iza placnih, iza spustenih trepavica. Ako me sjecanje ne vara,stazom kroz groblje promicao je Isus,iz trece smjene,sa tvrdim kruhom pod pazuhom tvrdim.Ni osvrnuo se nije, a o njemu bijase rijec.Mi svejedno zborismo dalje:kakvu ono istinu o pravdi htjedosmo reci? Petnaestak nas,od svakog roda.Bliznji i svojta. Ako jos pamtim,jer tece covjek,neke su ruzne godine,potom,prosle.Tvoj zivot,svijetli tvoj trenutak,ne pamti takve dane.-Neke su ruzne, velim,godine prosle,i danas:ja vise o mrtvima mislim,nego o zivim.Blizi su meni mrtvi,oni su moji bliznji,to je moja svojta. Ako me pamcenje jos dobro sluzi,ako ovo srce jos uvijek dobro misli:ne prestade kisa,nego silnije,sve silnije,po nama se stusti.Sada vec shvatamo taj jezik nemusti.Sami,Silvije,sami. I pokisli. U tekst pjesme udjenute su,tu i tamo,poneke Kranjceviceve sintagme i slike.Ovdje ih ne izdvajamo,u ime povjerenja u citaocevu upucenost.

Zilhad Kljucanin-CETIRI ZLATNE PTICE KOSTI U MASOVNOJ GROBNICI zvece na pustom vjetru.Njihov zvek je,na kraju,tako razumnljiv da se iz njega moze cuti razgovor Hame i Pembe L.,iz sela Trnove,kraj Sanskog Mosta: -Ne dodje pas-kaze Hamo. -Dos`o bi on,sigurno,samo nije mog`o-kaze Pemba. -Niti se javi-kaze Hamo. -Meni se javio...u snu-kaze Pemba. Muho L.se tada budi iz sna,dok mu se znoj cijedi sa vec primjetne cele(medjunarodni aerodrom za muhe),i dugo prebire zjenama po tami.Tako svake veceri. Danju,medjutim,Muho L.planira biznis medjunarodnih razmjera.Vec je prodao restoran,kucu i bascu stavio pod hipoteku,i od tog novca poceo graditi fabriku za izradu muholovaca."Prvu u svijetu!" Filomena se sa djecom preselila roditeljima,i pokrenula brakorazvodnu parnicu.Na suocenju kod sudije Muho L.nije progovorio ni rijeci.Cinilo se da uzasnut prati sta govori Filomena,sve dok nije skocio i viknuo: -Pobogu,sudija,kako mozete izdrzati ovolike muhe! Sudija je,doista,pogledao po sudnici,zatim,skoro postidjen,dugo zurio u Muhu.Filomena je na sve, izgleda,stavila konacni uzvicnik: -Eto!-rekla je. Cekala se presuda,izvjesna kao rastanak dva stranca.Muho L.ju,ustvari,nije cekao,on je,vec,vapio prve kupce u sagradjenoj fabrici muholovaca.Skladiste je bilo puno ekoloskih demizona...

Tahir Pervan-ZULUM X. ...Nakon neplaniranog ubistva Kepeca Ilica i bjekstva grupe zena iz zandarmerijske stanice,zacas su se na njenim vratima pomolili cavkaricani iz sela Zasada.Predvodio ih je vec poznati koljac Vujovic,gromada od ziva stvora,visok preko dva metra.Izgledao je kao bizon kojem je indijanska strijela izbila oko u jednoj od mnogobrojnih potjera ovih plemena za hranom i krznom.Na Vujovicevom licu oko je zamjenjivala rupa velicine oraha.Kazu da je ostao corav dok je cuvao stoku u sirotinjskoj cavkaricijoj porodici,koja je bila poznata po zlu i prijekoj naravi.No,nisu ga osakatili, nego glogovo granje dok je trcao za ovcama,prolazeci kroz granje,u oko mu se zabo golem glogov trn!Kako mu niko nije htio pomoci,rana se inficirala a nesretno cobance je jednog jutra rodjeno oko docekalo na svoje ruke.Pricaju da se toliko drao i prijetio da su se mnogi,iako je jos bio djecarac, zavukli u kuce od straha.Od tada Vujovic postaje prijetnja komsijama cavkaricanima,a posebno onima drugima.Samo on je smio silovati djevojacku sirotinju,uskakati u torine i na ledjima iznijeti svijesku ovcu.Sve mu je to poslije donijelo titulu seoskog starjesine i vodje cavkarica u selu Zasadi. To mu je omogucilo da se osveti i glogu,i ljudima,i Bogu,sto ga obiljezise... Dzera je od onog krvavog dogadjaja u podrumu ostala za vratima.Nije imala ni toliko snage da mahne komsinicama koje su se izgubile u mraku,spasavajuci golu kozu.Da bi je makar malo zakamuflirali,a i sakrili stid,obukli su joj tudje dimije.Skinuli su ih s mrtvog tijela komsinice Rahime Katovic -Skidaj sve zlato,djubre balijsko,i bacaj u ovaj rubac-riknuo je Vujovic,i s vrata skinuo prljav komad platna sto je nekad trebalo da bude mahrama.Narod je graknuo,vadeci sve iz dzepova,dimija,bluza i ko zna odakle sve ne.Ali bila je to puka sirotinja i nije se imalo bogzna sta nakupiti. -Novcanike,fajercage,sve vamo bacaj,bando-viknu jedan vojvodin pratilac. Kad je pogledao rubac sto su u ga seizi prinijeli,vojvodino lice se smrknu.Katilskim ocima preprijecio je zgrcena lica i tijela zatvorenicka koja su drhtala ocekujuci najgore.Naredio je da svi,u koloni po jedan,prodju ispred njega.Zasadske bradonje skidali su zene i djecu do gola.Trazili su skriveno blago.Primijetise mindjusu u jedne djevojcice. -Evo je,sakrila balinkura mindjuse-zagraktali su. -Vamo je,viknu vojvoda. Dovedose drhtavo ptice,skupljenih ruku u krilu i pogleda prikovanog u blatnjavi pod.Vojvoda hitro izvadi noz,brzo i kratko zamahnu njime.U ruci mu osta uho iz kojeg je pistala krv,a podrumom se prolomi krik i zali kamene zidove. Uho ubacise u rubac.Za njim doletje i nekoliko prstiju nesretnica koje su,u strahu,zaboravile da imaju prscenje. -Nemoj prste,oba ti oka tvoja-zakuka jedna zena,i ne vodeci racuna da pred njom sjedi krvavi vojvoda Vujovic,kojeg te rijeci pogodise poput malja.Ustade sa svoje scemlije,rukama jami za kosu nesretnicu,baci je sebi na krilo,zavrnu ruku i odsijece sve prste na njoj.Onaj s prstenom ubaci u rubac,a nju krvavu gurnu za vrata,gdje se nekoliko njegovih izivljavalo,silujuci i zdrave i ranjene djevojke i zene. Prije toga su ih vezali da se ne bi otimale ili slucajno pobjegle. -Rubac je prepun vojvodo-viknu omalehni,crni bradonja i prinese crveno-mokru prljavu krpu pred jednookog vodju.On zakrenu glavu,zadovoljno se osmjehnu,pa rece: -Vamo maramu,a vi ove mrtve i onemocale bacite u septicku jamu. -Moremo li jos koju...Balinkuru...?! -Ajde,ali brzo-odvali vojvoda i ode skidati prscenje i mindjuse dok su mu sluge tjelesa bacala u zahod na Berkovicima.Nu,tu se nadje i Dusan Prk,koji ce im reci: -Nuder,Vujovicu!Ne valja vam posao! Orijas se okrenu lagano prema glasu,presijece ga zakrvavljenim ocima i,taman kad se spremio izvaditi kuburu,Prk nastavi: -Ima,brate,i boljih rjesenja za balije! Pridje hitro i izvede nekoliko Habota.Dok su se prisutni snasli,strijelja ih nasred sela.Svakome,od njih petnaestak,ispalio je po dva metka u glavu... -E,nije ti ni to lose,junace-nakezi se vojvoda,skupljajuci blago,sirotinjsko i krvavo,u svoj,unaprijed spremljeni rubac.

Sead Mahmutefendic-KAO NA FILMU 90. Semiz"Semi"Mulabecirovic. Rodjen 1966.u Zenici,Bosna i Hercegovina. Ime nije muslimansko niti bogumilsko. Nikad nije bio zakonski ozenjen. Zivio sa Encom Litzow s kojom ima sina po imenu Ra. Njegova punica Paula Litzow stanuje u ulici Fiorello la Guardia 12. Travnja mjeseca 1993.godine Semiz Mulabecirovic,star 27 godina,poludio je tijekom jednog happeninga u lokalnoj galeriji. Odveden na Kliniku za dusevne bolesti u Rijeci. Podvrgnut je bio operaciji zbog napuknutih krvnih sudova vrata. 1.VI.1993.god.sudac Matijasevic iz Okruznog suda u Rijeci izdaje nalog o njegovom stavljanju pod starateljstvo PU Zupanije Goransko-primorske radi sprovodjenja g.Mulabecirovica na psihijatrijsko promatranje,na otok Rab. Putovanje je obavljeno trajektom od Rijeke do Jablanca.Od Jablanca do zgrade psihijatrije putuje sluzbenim policijskim kombijem. Primljen na psihijatriju 5.VI 1993.godine."Dementia Praecox.Paranoidni tip." Izvrsio samoubojstvo u Zenici 17.VIII 1993.godine,prosavsi kraj cuvara,popeo se na zeljezne ljestve i skocio u otvorenu Siemens-Martinovu pec. 91. Tragom jednog nesvakidasnjeg samoubistva. NEMA APSOLUTNO OBEZBJEDJENIH OBJEKATA U Japanu nigdje ne izdaju propusnice za ulazak u neku fabriku ili drustveno preduzece,jer smatraju da niko nije lud da ide tamo ako ne mora da radi.Za ulazak u Zeljezaru-Zenica jos uvijek postoji dugotrajan i mukotrpan administrativni postupak za dobijanje dozvole ako se zeli uci i posjetiti neki od pogona.Pa ipak,nedavno se dogodilo,bas u centru same Zeljezare,nesvakidasnje samoubistvo koje je pocinio nas sugradjanin Semiz Mulabecirovic,bacivsi se u jednu od dubinskih peci na Blumingu.Dogadjaj je bio dovoljan razlog da se krene njegovim tragom,koji nas je odveo direktno Dzevadu Halilovicu,vrsiocu duznosti rukovodioca Sluzbe bezbjednosti Zeljezare. -U apsolutnom smislu-kaze Dzevad Halilovic-nema apsolutno obezbjedjenog objekta i u svaki je moguce uci.Interesi za ulazak u jedan objekat mogu biti razliciti,a sto se tice Zeljezare,to je njena velicina i mogucnost grabezi drustvene imovine.Naravno,sa takvim posjetiocima koji imaju konkretan cilj-kradju-obicno je lakse izaci na kraj nego sa onima koji su dosli u neki od pogona iz neobjasnjivih razloga,sto je konkretno ovaj slucaj.Kada se vec konkretno radi o slucaju Semiza Mulabecirovica, zakljucili smo,prema stanju njegovog odjela i ogrebotina,da je vjerovatno preskocio ogradu i tako usao u krug Zeljezare.Po svemu sudeci,u tom periodu samoubica je bio u posebnom dusevnom stanju.Jedan od nasih radnika,koji ga je poznavao,u prolazu ga je upitao kako je,onako za pozdrav, a rahmetli Semiz mu je na to odgovorio:"Krasan dan za umiranje!"Naravno,radnik je mislio da se Semiz zeza,jer ga je i ranije znao kao cudaka pa mu se na te rijeci nasmijao ne sluteci da on to ozbiljno misli.Ostalo znate. Trenutno radimo na kadrovskom popunjavanju i organizovanju Sluzbe obezbjedjenja tako da sve nezeljeno u kolektivu svedemo na najmanju mogucu mjeru.Doista nam je zao to sto se desilo sa Semizom Mulabecirovicem,jer je bio primijecen i mozda bi brze reagovanje radnika koji su ga primijetili i nasih izvrsilaca,bar u ovom slucaju,produzilo jedan zivot,kaze na kraju Halilovic. Nasa rijec,Zenica-14.VIII 1993.godine

Dragan Velikic-SLUCAJ BREMEN ...Svako je tek kolona sebe samog,izbeglica u vlastitom zivotu.Nemoguce je popisati sve one zivote koji se istovremeno zive dok nit peska,u donjoj posudi pescanog sata,neumoljivo povecava nivo potrosenog vremena.Citava jedna biblioteka nenapisanih knjiga,prtljag izbeglickih zivota koji ispisuje onu jedinu knjigu koja se zivi.Svako negde u ormaru krije kutiju"nirnberskih biskvita",svako viri kroz kljucaonicu u vlastiti zivot,svako je tek fusnota zamisljene egzistencije...

utorak, 29.04.2008.

KERATERM`92.:ZVIJERI DUSANU FUSTARU 9 GODINA ZATVORA! Vijece Suda BiH u Sarajevu proglasilo je Dusana Fustara(1954.)krivim za djelo zlocin protiv covjecnosti i osudilo ga na devet godina zatvora. Presudom je utvrdjeno da je Fustar tokom 1992.godine bio jedan od trojice vodja smjene straze u logoru Keraterm. Utvrdjeni su navodi iz izmijenjene optuznice da je Dusan Fustar ucestvovao u progonu stanovnistva u okviru kojeg spadaju ubistva,premlacivanja,sikaniranja,te drzanje u zatvoru i zatvaranje civila tokom`92.godine. Sudsko vijece je prihvatilo Sporazum o priznanju krivnje izmedju Tuziteljstva i Fustarama,a prethodno,17.aprila, izdvojilo iz predmeta"Mejakic i drugi"krivicni predmet Dusana Fustara. Prema Sporazumu o priznanju krivnje,predvidjena je kazna od devet godina zatvora.To je prvi Sporazum pred Sudom BiH koji je postignut u fazi kad je odbrana bila na kraju svog dokaznog postupka.

CETNICIMA PEKEZIMA I MILORADU SAVICU DOGOTRAJNA ROBIJA! Vijece Suda BiH osudlo je Mirka((Spire)Pekeza,Mirka(Mileta)Pekeza i Milorada(Ljupka)Savica krivim za djelo ratni zlocin protiv civila te drugooptuzenog Mirka(Mileta)Pekeza osudilo na dugotrajnu kaznu zatvora od 29,a prvooptuzenog Mirka(Spire)Pekeza i treceoptuzenog Milorada Savica na dugotrajnu kaznu zatvora po 21 godinu. Presudom koja je izrecena u ovom krivicnom predmetu utvrdjeno je da su sva trojica za vrijeme ratnog stanja u BiH kao pripadnici VRS-a i rezervnog sastava milicije 10.septembra 1992.okupili bosnjacko stanovnistvo u mjestu Ljoljici i Cerkazovici,opcina Jajce,kako bi ih odveli i ubili na mjestu zvanom Tisovac. Utvrdjeno je da su optuzeni naoruzani automatskim i poluautomatskim puskama nezakonito lisili slobode i nasilno izveli iz kuca Bosnjake te ih okupili u mjestu Osoje i sve zajedno poveli do lokaliteta Tisovac,gdje su im naredili da se poredaju uz ivcu provalije i,rafalno pucajuci,ubili 23 osobe,dok su cetiri osobe povrijedjene. U obrazlozenju donesene presude Sudsko vijece je naglasilo da je van svake sumnje ustanovljeno postojanje odgovornosti trojice optuzenih.Kao otezavajuca okolnost pri odredjivanju kazni uzet je broj strijeljanih civila,medju kojima je 13 muskaraca i deset zena,racunajuci dijete i tri maloljetne osobe.

Ivo Banac,predsjednik Hrvatskog helsinskog odbora ...VAZNO JE DA KATOLICKA CRKVA KAZE DA JE JASENOVAC NAJTEZI UDAR NA TEMELJE KRSCANSTVA U NASOJ DOMOVINI.VJERUJEM DA TO KARDINAL BOZANIC MISLI I DA TO TREBA RECI... (HTV,"Nedjeljom u 2")

Edo Popovic-RAMAZANSKI TULUM KATOLICKE MLADEZI Na mojoj oprostajnoj zabavi najveci je dio CCN stufa,Luise,Richard i njegova supruga,Martina, Brigitte i Eugen.Sandy je u nekakvim privatnim frkama,brak mu,veli,hoda po zici,pa ne moze doci.Koliko sam puta,spasavajuci vlastiti brak,napustio neko drustvo bas kad je atmosfera dosezala vrhunac,ili propustio naci se s prijateljima na pivu?Ne bas cesto,rekao bih. Pozvao sam i Karahasanove,ali vrlo sumnjam da ce doci. Nisam bas u najboljoj formi,ali ne zbog ovih ljudi ovdje,vec zbog toga sto sam ovih dana u svojoj drugoj krajnosti-ne u euforiji,vec me puca cista melankolija.Onako,iz cista mira,tako mi je pao grah. Sjedi se,prica se,jede se,jede i jede,tu i tamo potegne se kakav gutljaj.U odnosu na zagrebacke zabave,ovo je konferencija katolicke mladezi.U nas se duva,duva i duva,duva se i loce,loce i loce. Tu i tamo netko se sjeti zatraziti kakav sendvic. U neko doba zvono na vratima.Karahasanovi.(Tu me odmah zvekne vic koji prepricava Rene Bakalovic.Kao,netko kuca na Mujinim vratima.Ko je?,pita Mujo.Ja,veli nepoznat glas.Nemoguce, kaze Mujo.) Veceras upoznajem drugacijeg Karahasana.Opustenog i duhovitog,i ja se opet osjecam kao onda kad sam otkrio da Sasin zlatni lav uopce nije zlatni,i da nema nikakve veze s herojima -skretnicarima. Karahasan ne zeli vino,ni pivo,samo sok,a ja ne zelim biti austrijski zandar i pitati ga je li to zbog toga sto je poceo ramazanski post.Pricamo o Livnu,Duvnu i Sarajevu,o zajednickim poznanicima,i sve nekako ispada da njega i mene,bar kad su u pitanju takve stvari,ne dijeli citav svemir.Moja je ignorancija pokatkad stvarno beskrajna.I moja zloba.I moja prepotencija. PRICAMO O ZAJEDNICKIM SARAJEVSKIM PRIJATELJIMA,O MILETU STOJICU,PRISJECAMO SE NASTUPA ABDULAHA SIDRANA U TELEVIZIJSKOJ KONTAKT-EMISIJI NA RELACIJI SARAJEVO-BEOGRAD,KAD JE JEDAN OD GOSTIJU U BEOGRADSKOM STUDIJU,NEKI EX-SARAJLIJA,GORAN BREGOVIC,ILI EMIR KUSTURICA,ILI NETKO TRECI,NIJE VAZNO,KAD JE,DAKLE,TAJ NETKO UPITAO SIDRANA,KOJI JE SJEDIO U SARAJEVSKOM STUDIJU,JE LI BEOGRAD IZDAO SARAJEVO.MA JOK,NASMIJAO SE SIDRAN,DJE BI NAS BEOGRAD IZDO, OKLE TI TO?NAS JE IZDO BRUXELLES,IZDO NAS BERLIN,IZDO PARIZ,WASHINGTON NAS IZDO...ALI NE BEOGRAD.BEOGRAD NAS JE UBIJO. (Edo Popovic-"KAMENI PAS")

Enisa Popovic Cengic-PRSTI U PEPELU Pokorno saram prstom po pepelu Prizivam oblake,da rode se u sjecanju To mi zadatak bio,do svanuca A tijelo tesko,najradije bi da klone...u san Ranjeno rastankom,ruke i razum su budni Klija iz pepela sareno,mirisno,bludno Njisem se snena nad zgaristem znanim Uspavljujem gnjev,neka jos suti Ukrotila sam,cudom,zvijer u sebi Otuda crtam,krvavo cvijece Rosa kaplje sa nevena zutih I zvoni,zvoni,izazovom do ludila Prkosi i suncu i zori i licu nevinom Bolom nesrece vristi u casi Nazdravlja smrti sto milinom miri A rana me pece,ujedena zubom inata Pece,a ja pepelom bi da je lijecim Ko mehlemom zaborava,da bol ublazim Dokle da saram prstom po pepelu Dokle da trazim spaljeni miris hrama ljubavi Izglodali ga odavno psi pohlepni Mislili i smrt da prevare,zaboravom A ja,zar zaboraviti mogu,tuznu pjesmu Sto pepeo je s vjetrom sapuce meni Zaboraviti zar mogu,oci...nedogledane usne...nedoljubljene uzdahe...izdahnule Zaboraviti zar mogu... (Enisa Popovic-Cengic-"ZENA CE ZIVJETI I ISTINU RECI")

Gojko Beric-PISMA OTPADNIKU-3 Sarajevo,23.februar 2003. Postovani gospodine Gojko Bericu! Zasto vi mislite,pisete i javno govorite o srpskom narodu toliko ruzno da vas covjek prezire?O proteklom ratu svi imate svoju istinu.Novinari nisu pokrenuli rat ali su ga zestoko razbuktali.Danas iznose istine koje im odgovaraju. Ovo je bio cisto vjerski rat nametnut od islama.Dokaz:Alijina"Islamska deklaracija".Nije Alija isao u Iran kod ajatolaha po Nobelovu nagradu za mir,vec da dobije blagoslov za sveti dzihad. Imajte na umu da je u Sarajevu prvo pala srpska krv.Dok sam se ja i hiljade sarajevskih Srba i rodoljuba tiskali na demonstracijama za ocuvanje Jugoslavije,dotle su Zelene beretke pucale po masi,harale po Bosanskom Brodu,Zvoriku,Tuzli i drugi gradovima.Zelene beretke su formirane tajno sa zadatkom da vode rat,dok su Srbi u to vreme slepo verovali Teritorijalnoj odbrani. Ko pobi 87 vojnika u Tuzli?Izvukli su ih na prevaru i nezasticene pobili.Kakva je u tome bila uloga Selima Beslagica,kasnije predlozenog za Nobelovu nagradu za mir?U Zenici,pred hiljadama mudzahedina i boraca 7.muslimanske brigade Alija prima raport i kaze:"U ovome casu milioni ociju iz cijelog svijeta uprte su u vas i mene."Posle ovoga mudzahedini mu prikazuju film o osvajanju Vozuce i kako motornom pilom rezu srpske glave.Jeste li o tome razmisljali? Mirko Pejanovic stavlja svoj potpis da se za takva dela 7.muslimanska proglasi slavnom.I dan danas M.Pejanovic rovari protiv srpskog naroda a ne smije izaci dalje od svog stana.Sta Jovan Divjak danas predstavlja?Predratni vojni kriminalac,osudjen na zatvorsku kaznu zbog kradje,koristi izbijanje rata i stavlja se Aliji u sluzbu.Kao maloumnik pravi po Trebevicu kolutove i izaziva Ratka Mladica.Dok je trebo Muslimanima da sa njim dokazu kakav rat oni vode,vodali su ga po TV stanicama.Danas je obican otirac nepriznat od muslimana a prezren od Srba. Ima li vece sramote za srpski narod u Federaciji od toga da ga u najvisoj vlasti predstavlja clan Stranke demokratske akcije,Desnica Radivojevic?!Jeste li se ikad upitali je li taj Radivojevic uopste normalan?O tome ne pisete.Ne pisete ni kakva je uloga reisa Mustafe Cerica u raspirivanju nacionalne mrznje,koja je narasla toliko da preti novim ratom.Milionima dolara sto stigose iz islamskog sveta sagradi se stotine dzamija,otvori se na desetine vjerskih skola.A u Sarajevu, bradonja talibana na svakom koraku. Ne budi na onoj strani gde je Marko Vesovic koji pise pornografske price i velica Allaha i Aliju. Citaju li njegove tekstove zena mu i kcerka?Kukavne one sa njim.Prvo ga Latici popisase po glavi,a dokusuri pjandura Sidran. Mi nikada necemo moci zajedno.Sve sto nas vise tjeraju u tor,sve je veca nesreca.Jedni pored drugih mozemo,pa da se takmicimo u kulturi,ekonomiji,sportu... Postovani gospodine Gojko,ovo sam morao da napisem jer je i moje casno prezime Beric.Po profesiji sam veterinar i zivim u Srpskom Sarajevu.Bio sam 16 godina gradjanin nekadasnjeg Sarajeva.Nikada o svom narodu necu ruzno govoriti. U velikom porodicnom stablu casnog imena Beric jedna je grana slomljena. Milenko Beric Sarajevo,5.januara 2003. ...Napade koje su cinili Srbi ili Hrvati nad bosnjackim povratnicima,Gojko Beric bi u Oslobodjenju po pravilu odmah i prvi komentarisao i to koristio kao povod za beskrajne tlapnje o"cetnickom"ili "ustaskom orgijanju","velikosrpskom"ili"velikohrvatskom"nacionalizmu i tome slicno,ponavljajuci po ko zna koji put svoje otrcane fraze. Zlocin pocinjen nad hrvatskom obitelji Andjelic na Badnje vece u selu Kostajnica kod Konjica Beric nije nazvao slicnim imenom,sa bosnjackim,muslimanskim ili islamskim predznakom iako je i sam ubica izjavio da je to ucinio iz"ideolosko-vjerskih pobuda".Za Berica,ubica Muamer Topalovic tek je jedan od mnogobrojnih "manijaka",ili sto bi rekao Alija Izetbegovic-"nasa budala". Ne vjerujem da bi se ijedan psihijatar slozio da je"manijak"u stanju da procijeni da ce zlocin nad mnogoclanom obitelji okupljenom za vecerom na Badnje vece imati tako veliki medijski i politicki odjek.Prije ce biti da je sve to prethodno bilo dobro osmisljeno i isplanirano,a porodica Andjelic kao mnogoclana i prva povratnicka u to selo pazljivo odabrana za zrtvu.Da li od samog ubice ili neke organizacije i grupe,to je stvar istrage.Otac ubice je vec izjavio da se njegov sin promijenio poslije poznanstva sa jednim mudzahedinom.Za Zaka Klajna i bosnjacke politicare nije problem sto u BiH"ima jos oko 200 do 300 mudzahedina".Sto ce biti ako se u poznanstvu s njima promijeni bar po jedan mladi Bosnjak u ubicu iz"ideolosko-vjerskih pobuda"? ...U Oslobodjenju od 12.decembra 2002.godine,u kolumni"Sviraj Boze pravde"Beric je na jedan krajnje neukusan nacin prokomentarisao kako su u minulom ratu u BiH cinjeni zlocini samo pod srpskim i hrvatskim nacionalnim i vjerskim obiljezjima...Beric svakom prilikom"zaboravi"da podsjeti pod cijim i kakvim su nacionalno-vjerskim simbolima cinjeni zlocini nad Srbima i Hrvatima u ratu i poslije rata.Zar ritualna odsjecanja glava,komadanje zrtava i bacanje u jamu Kazane kod Sarajeva ne predstavljaju najbrutalniji zlocin?Pod cijim su nacionalno-vjerskim simbolima borci Armije BiH klicali:"Od Ankare pa do Trsta,nigdje nece biti krsta","Naprijed braco Muslimani,dzihadom se Bosna brani","Za koga-za Allaha,protiv koga-protiv vlaha"itd. Kada bi Gojko Beric svoje ostro pero jednako duboko zabadao u bosnjacko politicko tkivo kao sto ga zabada u srpsko i hrvatsko,i kada bi se pridrzavao nacela objektivnog i nepristrasnog novinarstva,mogao bi siroj javnosti ponuditi veoma zanimljivu analizu kao,recimo,ima li neke veze izmedju teza iz"Islamske deklaracije"o dominaciji muslimana i uspostavi islamske drzave cim muslimani dostignu natpolovicnu vecinu i osnivanja prve nacionalisticke stranke-SDA u BiH? Postoji li veza izmedju tog spisa i predratnih,ratnih i poslijeratnih zbivanja u BiH,gdje je na djelu izrazita islamizacija i gdje je izgradnja dzamija postala najveca poslijeratna investicija,dok stotine hiljada ljudi jos ne mogu da se vrate u svoje prijeratne domove... ...Kao iskusan novinar,Beric bi morao imati u vidu da prenaglaseno isticanje krivice i zlocina jednih a ublazavanje,opravdavanje ili zaboravljanje krivice i zlocina drugih-nije nista drugo vec potpirivanje iskrica medjunacionalne mrznje zatrpanih u pepelu bosanske tragedije. Jandrija Rakita,Sarajevo Elektronskom postom,9.marta 2003. Dragi zemljace, odavno vec nisi djecak i prestani da pljujes po sebi.Piskaralo i novinar nisu isto.Sjeti se kao brucos sta si htjeo da budes.Vrati se pocetku,korjenima.Sjeti se Kunta Kinte.Gdje su tvoji korjeni?Kakvi su takvi su,od Boga su nam dani. Srdacan pozdrav od zemljaka i dugogodisnjeg sugradjanina u nekad najljepsem gradu na svijetu, gradu koji je imao dusu. (Posiljalac nepoznat) (Gojko Beric-"STANICA HAAG")

Dubravka Ugresic-MINISTARSTVO BOLI 6. ...Igor je tecno govorio holandski.Holandski je za njega znacio slobodu,materinski je dozivljavao kao stegu. -Kada govorim NASKI osjecam se kao lik u provincijskoj drami,if you know what I mean-rekao je Igor. Zato je taj NASKI obilato"peperizirao"s anglicizmima.NASKI s anglicizmima zvucao mu je podnosljivije. -Svi ti nasi jezici trude se da uspostave svoju knjizevnu normu,ali zvuce prirodno jedino u svojoj necistoj,bastardnoj varijanti.Ili u dijalektalnoj.Kad cujem Dalmatince kako spikaju,to mi je cool.Kad cujem sluzbeni hrvatski,dozivljavam to kao prenemaganje i nasilje nad jezikom.Svi su vam ti jezici,hrvatski,srpski,bosanski,nesto neprirodno...Ja sam vam rocker,drugarice,imam super sluh.I know what I`m talking about... Taj NASKI o kojem je Igor govorio,misleci pritom na hrvatski jezicni standard,u medjuvremenu je postao jos kruci.Stalna izlozenost novinama i televiziji mijenjala je jezik iz dana u dan:jedni su usvajali nakaradni novogovor sa zacudjujucom pasivnoscu,drugi sa strascu.Za jedne je novogovor bio jedini nacin da potvrde svoju politicku lojalnost,za druge je,zacudo,postao jedini nacin da opisu kosmar u kojem su se nasli.Krute,suhe fraze olakasavale su stvar i skracivale put.Fraze su bile signalni jezik,depersonalizirale su govornika i sluzile kao zastita.Fraze su bile govor o necemu o cemu se ionako nije moglo govoriti.Kao da nije bilo izbora,kao da su postojale samo dvije opcije:da se o svemu AUTENTICNO suti ili NEAUTENTICNO govori. Mladi ljudi stali su se spontano sklanjati u lokalne govore,koje su prije prezirali(samo"ljaksani"tako govore!).Znali su bjezati i u svoj,izmisljeni jezik,jezik skolske generacije ili klape.Taj izmisljeni jezik sluzio je kao trenutacna obrana od sluzbenog novogovora,koji je dosao s ratom,prodirao odasvud i zagadjivao sve.Bilo je to nesto poput tajnog jezika kojim smo se sluzili u djetinjstvu,uvjereni da nas nitko ne razumije.MOPORAPAM TIPI NEPESTOPO REPECIPI... Jezik je bio nasa zajednicka trauma,a ta se ponekad iskazivala u posve ispervertiranu obliku. Potresao me slucaj jedne Bosanke,koja je,kazu,pricu o vlastitom silovanju naucila napamet i ponavljala je svaki put kada su to od nje trazili.A kada su se ratna silovanja nasla u fokusu svjetskih medija,pokazalo se da je jedino ta Bosanka i bila u stanju ispricati suvislu pricu.Ubrzo su je razvukli strani novinari,zenske organizacije,koje su je pozvale u Ameriku.Tamo je putovala od mjesta do mjesta i vrtjela traku vlastitoga ponizenja.Stovise,kazu da je naucila napamet englesku verziju. Ponavljala je svoju pricu,sada dvostruko otudjena od njezina sadrzaja,poput narikaca koje ljudi po selima unajmljuju da na pogrebima oplakuju pokojnike.Bosanka je,poput kakve govorne masine, javnom vrtnjom bolne price otupljivala svoju bol. Cesto mi se cinilo da je i moj vlastiti govor postao suh i bezbojan.Povremeno sam se znala osjecati kao polaznica tecaja hrvatskog jezika za strance.Ponekad bih izgovorivsi kakvu frazu ostala osupnuta njezinim suhim,hladnim zvukom.Kao da sam rijeci propustala kroz usta napunjena injem... -Secate se samuraja iz onih japanskih filmova?Samuraji ne govore,samo napinju lica i kolutaju ocima.Uvek sam se bojao da ce se od tih reci koje nisu u stanju da izgovore raspuci.E,mi smo ko ti samuraji!Zacrvenimo se,iskoce nam oci i vene na slepoocnicama.I onda umesto reci vadimo mac!-rekao je slikovito Boban. U razredu se zacuo spontani pljesak. -Jeeee!-rekao je Igor.-Hej,rista,ti si elokventniji od Milosevica! -Jasta,bolan...Ik ben Meliha Samurajka! Meliha je najvise pomogla.Napeto smo slusali njezine price iz Sarajeva,o strahu,o mraku,o ponizenju,ludilu,mrznji,o zivima,o mrtvima...Meliha je imala osobiti dar za detalje.Opisivala je gustocu mraka u skonistima za vrijeme uzbuna.Ispricala nam je pricu o zeni koja je,kada je granata raznijela njezino dijete,poludjela od boli i satima trljala obraze o grubu ulicnu fasadu,sve dok se njezino lice nije pretvorilo u zivu ranu.Pricala je o sebi prije rata,o izbjeglickom logoru u kojem se nasla prvih dana,o ljubaznom holandskom starcu,koji je placa da bi mu pravila drustvo.Pricala je o svojoj majci koja uci holandski jezik cuvajuci trogodisnje dijete iz susjedstva,koja usvaja djecji polugovor kao ulaznicu u svijet bez boli,i tim tepanjem na holandskom potire nedavnu proslost koju zeli sto prije zaboraviti. Sve sto je Meliha govorila slusali smo bez daha.Drugi nisu bili spremni na otvaranje.Neki su jos uvijek vukli za sobom strah,neki stid.Jedni su osjecali krivicu jer rat nisu okusili,drugi uzas jer jesu. Pokazalo se da je cijela ta domaca nacionalisticka dreka oko"nacionalne supstance"jezika laz,ali istodobno i istina.Pokazalo se da se moji djaci lakse izrazavaju na jeziku koji nije njihov,na engleskom ili holandskom,iako su ih znali polovicno.Materinski,taj"jezik roda moga"-taj koji prema ekstaticnom stihu hrvatskog pjesnika"zuji,zveci,zvoni,zvuci,sumi,grmi,tutnji,huci"-otkrio se odjednom u posve drugoj zvucnoj perspektivi.Odavde se ta"supstanca"cula kao jezicna anemija,govorna malaksalost,kao jezicni tikovi,mucanje,psovka,kletva ili kao bezbojna fraza. -Ma,jebo jezik,ljudi!Dajte da razgovaramo!-laknula je Meliha. I tu smo krenuli.

ponedjeljak, 28.04.2008.

AUTENTICNO SRBIJANSKO LUDILO PETAR LUKOVIC-HULJE NA PLATNU KUKASTI PIKNIK:Vest jeste istinita:negde kod Nisa,blizu sela Kamenica,na mestu zvanom SRECKOVO VRELO,u pastoralnom ambijentu lokalnih livada i brezuljaka,policija je 20.aprila,bas na rodjendan Adolfa Hitlera,privela 24 osobe koje su kod sebe imali nacisticke zastave i ostala prigodna fasisticka obelezja. Kako to obicno biva u tolerantnim drzavama poput Srbije,privedeni su ubrzo pusteni na slobodu sa cak dve krivicne prijave:jedan ucesnik je malo vredjao narodnu miliciju,drugi je posedovao pistolj bez dozvole-ali je sve ostalo pravno cisto i neupitno,jer u Srbiji nema Zakona o isticanju fasistickih simbola,pa se ovi veseli naci-izletnici eventualno mogu kazniti zbog,recimo,javnog okupljanja koje nisu prijavili,ali,kako je rec o klasicnom koljackom vikendu u planinama gde se spontano zapeva koja fina ljoticevska pesma ili se pricaju vicevi o Ausvicu ili se kukasti krst vijori na ekoloski zdravom vetru-sve je pod kontrolom,jer su sve to nasi mladjahni PATRIJOTI,malo ih je pogodila nezavisnost lazne drzave Kosovo pa su krenuli u prirodu da se sete cike Adolfa i njegovog uvek efikasnog Konacnog Resenja. Lakoca ovdasnjeg drustva da svaku grupu nacista otpise kao nesto sasvim nebitno uz zakletvu da u Srbiji"nema fasizma"vec se pretvorila u oralnu tradiciju politickog guslanja:kad Stormfront ili Nacionalni stroj ili Srpske dveri ili Obraz-sve klerikalne SS varijacije na fasisticke teme-krenu u umetnicke happeninge pod parolom"Ubij,zakolji,da Siptar-Hrvat-Musliman ne postoji",pocinje zahtevna politicka akcija da nam se objasni kako je to legitimni otpor protiv zavere medjunarodne zajednice da nam se otme Kosovska Dusa od ukupno 15 procenta i da valja razumeti revolt onih koji danas pale ambasade,sutra kradu patike a prekosutra u niskim planinama orgijaju pod brcicima Adolfa Hitlera;sve je to nasa mila desnicarska omladina. NOC SA ADOLFOM:Vec mesecima,slucaj beogradskog hotela "Mr.President"gde od otvaranja postoji tzv.Hitlerov apartman,sa ogomnom slikom Zlocinca na zidu-jedna je od glavnih medijskih tema u...IZRAELU,ne u Srbiji!Vlasnik hotela,izvesni Dusan Zabunovic,tvrdi da se gosti bukvalno tuku oko rezervacije za ovaj apartman koji je mesecima unapred rasprodan i u ociglednom izletnicko-niskom raspolozenju objasnjava da ovde nista nije protivzakonito i da je uljana slika Adolfa Hitlera u apartmanu s njegovim imenom u skladu sa Zakonima Srbije,jer je u ovoj zemlji sve dozvoljeno:mozete da iznajmite billboard sa Himmlerovim likom i,recimo,ispisete slogan"ON ZNA KAKO",mozete da razvijete zastavu sa slikom Adolfa Eichmanna uz logo"KAD JE TESKO-EICHMANN",mozete da objavljujete sve antisemitske knjige i da vam niko nista ne moze,konacno, kao drzava,mozete sebi da dozvolite da se sa problemom portreta Adolfa Hitlera u beogradskom hotelu ekskluzivno bavi izraelski ambasador,koji je cak morao da razgovara sa vlasnikom hotela kao da je u pitanju lokalna stvar koja se tice samo Izraela. Odsustvo reakcija iz Vlade Srbije,recimo iz Ministarstva inozemnih poslova,sasvim je razumljivo:ova drzava nije poslala svoje predstavnike na sve svetske manifestacije glede pobede nad fasizmom, niko iz Srbije nije bio u Ausvicu 2005.godine kad je obelezeno pola veka najstrasnijeg genocida u istoriji covecanstva. I sta bi onda Srbija,sad,kad joj uzimaju Kosovo,brinula zbog fucking hotela sa slikom sarmantnog nemackog lidera koji nikad nije dozvolio da mu se zemlja rasparcava?Neka o tome brinu Izraelci,jer oni sa Hitlerom imaju neke nerasciscene racune:STO SE SRBIJE TICE,GOSPODIN HITLER JE U SVAKOM HOTELU RADO VIDJEN GOST!... ("Feral Tribune")

Benjamin Isovic-MRZNJA I JABUKE(posvecujem Petru Lukovicu-Casnom i Cestitom) Kada mrzis sav jedan narod, apstraktno i generalno, ne znaci da podcjenjujes mogucnost iznimke, konkretno i specijalno. To je kao kad kazes kako obozavas jabuke... Ali ti ni na pamet ne pada da pojedes neku truhlu. Izgleda mi uporedivo, s obzirom na to koliko cesto pronadjes gnjilu jabuku na upicanjenim njemackim tezgama...! (1993.)

CRNOGORSKO FEUDALNO LUDILO ESAD KOCAN-RADJANJE PRKOSA U rodnom gradu Emira Kusturice prosle je srijede odrzana skupstina organizacije"Ubijena djeca opkoljenog Sarajeva".Samo u opasanom gradu je,s bezbjedne udaljenosti,postrijeljano hiljadu i sest stotina djece.Istoga dana u Sarajevu je krenula akcija prikupljanja pomoci Monitoru i Andreju Nikolaidisu da plate dusevnu patnju Emiru Kusturici,koja mu je,po nalazu Viseg podgorickog suda,izazvana podsjecanjem da je segrtovao kod glavnog dzelata-Slobodana Milosevica.Nije se Monitor pisuci sve ove godine o ratnim zlocinima i o zlocinu zaborava junacio na bilo ciji racun. Samo smo znali:mrtva djeca Bosne,bijeli labudovi sto plove kroz vjecnost,strasan su znak opomene da niko ko nosi ljudsko ime bez stida zemljom hodati ne moze..Bez tog stida nikada nece stici prava kazna za dzelate niti ce biti ustanovljena odgovornost za segrte.Danas smo duzni posvjedociti:vece pomoci od ove koja je nama stigla iz Bosne-nema.Njihova akcija je kulturoloski pokret.Igra u najljepsem znacenju te rijeci.To se Bosna radja iz prkosa.Pamte oni svaku ljudsku rijec koja ih je grijala onih studenih zima.Duzni smo,veli Emir Hadzihafizbegovic,pomoci prijateljima.Divno je to cuti.Samo je jos teza tuga sto Monitorov glas nije bio kadar da zaustavi zlo.U Crnoj Gori sustina price nije Emir Kusturica.Nije on razrezao kaznu,vec nadlezna domaca adresa.I nije sustina presude u kazni od 12 hiljada eura plus kamata.SUTKINJA RADOJKA NIKOLIC PRESUDILA JE PRAVU NA SJECANJE.TO JE POKUSAJ DA SE USTANOVI TRAJNI MENTALITETNI OBRAZAC PO KOJEM SE PODANICI IMAJU VLADATI.CILJ JE DRUSTVO KOJE NE ODZVANJA,TUPO I NEOSJETLJIVO NA LJUDSKU BOL.DRUSTVO U KOJEM NIJEDNA OCIGLEDNOST,AKO NIJE SLUZBENO OVJERENA,NE SMIJE POSTOJATI.TAJ CILJ NIJE ODREDILA SUTKINJA VEC VRH VLASTI I,UZ POMOC NEBROJENIH SEGRTA,USPJESNO GA OSTVARUJE.OBJAVLJENO JE:NASA VLADA DARUJE STO HILJADA EURA ZA OBNOVU SKOLE U SREBRENICI.DUSEVNA VLADA.KO DA PITA NJEN JACI SASTOJAK I NJENOG PREDSJEDNIKA GDJE SU BILI KAD JE SREBRENICA UBIJENA.NIKADA SE ZA DOPRINOS CRNOGORSKE VLASTI ZLA DJUKANOVIC NIJE IZVINIO NI BOSANSKIM NI SVOJIM GRADJANIMA.NIKO SE VISE I NE NADA DA CE,ZA OVIH VLADARA,BITI ISPISANA ISTINA O CRNOGORSKOJ STRANI RATA.CRNOGORSKA VLAST MORALNO UMRTVLJUJE DRUSTVO. OJACANA JE PREBJEZIMA KOJI SU,KAO ULAZNICU U CARSTVO MOCI,POREKLI NAJBOLJI DIO SEBE-VLASTITU ANTIRATNU PROSLOST.KRUG ODGOVORNIH ZA POMOC DJUKANOVICU I NJEGOVIMA DA PO SVOJOJ MJERI SKROJE SADASNJOST,BUDUCNOST I PROSLOST CRNE GORE SE SIRI.NA PREDSJEDNICKIM IZBORIMA I PREDSTAVNICI MANJINSKIH NARODA I ONI CIJI SU NAJMILIJI UBIJANI U SARAJEVU,MASOVNO SU DALI GLAS FILIPU VUJANOVICU,PREDSTAVNIKU PARTIJE KOJA JE DO POSLJEDNJE GRANATE U BiH,BILA UZ MILOSEVICA.CRNA GORA CE SKUPO PLATITI SVOJE UCESCE U MILOSEVICEVOM VOJEVANJU I VLASTITE LAZI O SEBI.KAD JE TREBALO DA NASTANE PREDUZETNICKI DUH I SLOBODNA,KRITICKA MISAO,OVDJE SE RADJAO ZLODUH PLJACKE,HALAPLJIVOSTI I INTELEKTUALNOG PODANISTVA.DOK SU MASE HUSKALI NA DRUGE,NASI SU VLADAOCI GLODALI CRNU GORU.TAKO SU SAZIDALI MOC I USPOSTAVILI KONTROLU NAD DRUSTVOM, KAKVE NEMA U EVROPI.BAS NA ONO STO NAJVISE NEDOSTAJE CRNOJ GORI, IZ PREDOSTROZNOSTI,UDARA REZIMSKA INTELEKTUALNA STRAZA.Narocito je ovih dana u ofanzivi Srdjan Darmanovic,dekan FPN i direktor CEDEM-a.Tuzi,analizira,prorokuje.Po njegovom nalazu u Crnoj Gori je stanje normalno,stabilna i dobrostojeca je vlast.Stvari samo kvare radikalni intelektualci,a i neki ljudi koji imaju novac ali nemaju politicku moc pa hoce da tu moc steknu.Iz analiticara progovara strah za poredak u kome se odlicno snalazi.Ako bi se uspostavio minimalni savez onih koji zele da obavljaju poslove u uslovima jednakih sansi i intelektualaca koji znaju da jednopartijski kapitalizam ne moze poroditi slobodu ni gradjansko drustvo,onda bi se mogla stvoriti klima za smjenjivost vlasti.To bi bio smak svijeta za Centar za demokratiju(CEDEM).Nicije se iskustvo borbe za slobodu ne moze prepisati.Ona najteza su najinspirativnija.KO GOD JE USAO U OPKOLJENO SARAJEVO,MORAO SE ZACUDITI OTKUD TU TOLIKO LJUDSKE NORMALNOSTI.SAD JE JASNIJE:NE POVINOVATI SE VOLJI ONIH KOJI SU UBIJALI S BRDA I KOJI SU HTJELI DA GOSPODARE DUSAMA-BILA JE SUSTINA OTPORA.SARAJEVO JE PREZIVJELO.EVO DRZI CAS. ("Monitor")

nedjelja, 27.04.2008.

Samuel Beckett LUD JE SAMO ONAJ CIJA SE LUDOST NE POKLAPA SA LUDOSCU VECINE.

Banja Luka,15 godina kasnije:REPUBLIKA SRPSKA NA OPTUZENICKOJ KLUPI U noci izmedju 6.i 7.maja 1993.godine u samo nekoliko minuta minirane su dvije najstarije i,bez sumnje, najljepse banjalucke dzamije-Ferhadija i Arnaudija.Prisjecanje na tu noc i danas ledi krv u zilama:stravicne detonacije,a grad bez struje,policijski sat,telefonske veze u prekidu... Ujutro je policija blokirala sve prilaze Ferhad-pasinoj dzamiji.Vecina ljudi koja je pristizala do Ferhadije u soku i tisini gledala je kako je zasljepljujuca i suluda mrznja u samo nekoliko trenutaka unistila ono sto nisu ucinili ni ranije prohujali ratovi,ni vojske,ni katastrofalni zemljotres 1969.godine. SRPSKA SUTNJA Pa,ipak,ni toga,ni narednih dana,niko od Srba,koji su vec bili potpuni vladari i grada i ljudskih zivota,nije se oglasio. Cijelog tog sedmog maja lokalni BIG radio,kome je na ratno-huskackoj propagandi mogla pozavidjeti i cijela Paljanska TV na celu s pokojnim Ristom Djogom,emitovao je kao udarnu vijest pad sportskog aviona u planinama Nepala.O Ferhadiji ni na tom radiju,ni ostalim RTV stanicama pod srpskom kontrolom nije recena ni rijec. Odsutjeli su to rusenje i brojni srpski intelektualci,a sutnja je nastavljena sve do septembra te iste 1993.godine. Naime,tada je definitivno i okoncano sistematsko rusenje svih vjerskih i historijskih spomenika bosanskih Muslimana u Banja Luci.Cijela povijest jednog naroda minirana je,poravnana bagerima,a njeni ostaci dobro skriveni na deponije u okolini grada. Petnaest godina kasnije,nakon brojnih opstrukcija koje bi trajale do unedogled da nije intervenirao Ustavni sud BiH, pred Osnovnim sudom u Banja Luci pocelo je sudjenje po tuzbi Islamske zajednice protiv Republike Srpske i grada Banja Luke za rusenje 14 vjerskih i historijskih objekata u ovom gradu. "Cilj tuzbe je da Republika Srpska i Grad Banja Luka preuzmu odgovornost za rusenje ovih objekata",pojasnjava zastupnik IZ-a,advokat Esad Hrvacic.Prema njegovim rijecima vlasti ovog bh.entiteta kao pravni sljedbenik u ratu samoproglasene,prvo Srpske republike BiH,a potom RS,"direktno su odgovorne sto u vrijeme kada su nad ovom teritorijom vrsile potpunu kontrolu,u vrijeme trajanja policijskog sata nisu sprijecile rusenje vjerskih i historijskih objekata bosanskih muslimana u Banja Luci". O tome da je za ova djela postojala planirana namjera,dodaje Hrvacic,svjedoci i cinjenica,da unatoc brojnim apelima i IZ-a Banja Luke i tadasnjeg muftije Hadzi-Ibrahima-efendije Halilovica,nakon prvog miniranja Ferhadije rusenje nije zaustavljeno,a IZ je onemogucen i da sam sacuva ostatke porusenih objekata.Umjesto toga,dodaje zastupnik IZ-a, oni su planski uklonjeni na deponije otpada. Koliko ce iznositi visina odstetnog zahtjeva bit ce poznato tek nakon sto vjestaci obave svoj posao. PRAVDANJE GENOCIDA No,mnogo vise od naknade materijalne stete u ovoj prici bitnija je druga dimenzija,a ona se odnosi upravo na pitanje koliko se i sta u srpskoj javnosti promijenilo unatrag petnaest godina,odnosno jesu li politicari i veliki broj gradjana spremni priznati i prihvatiti odgovornost za ovo djelo.Jer,uz ubijanje,podsjetimo,raseljavanje i unistavanje vjerskih i historijskih objekata jednog naroda spada pod kvalifikaciju krivicnog djela genocida. Sve sto se u Banja Luci,kao uostalom i na cijeloj teritoriji pod kontrolom bosanskih Srba dogadjalo od 1992.do 1995.godine ili je minimizirano ili,pak,olako pravdano da su to isto"oni drugi cinili Srbima".Ni brojne optuznice ni presude Haskog tribunala nisu znatno promijenile takva razmisljanja.Stoga i ne cudi sto predsjednik, Narodne skupstine RS Igor Radojicic,uz napomenu da sud treba nepristrano raditi svoj posao,najvecu zabrinutost izrazava prema eventualno izrecenoj novcanoj naknadi"koja bi mogla znatno povecati unutrasnji dug BiH".Jer,za Radojicica jos postoji veliki znak pitanja nad postojanjem odgovornosti RS-a za ova rusenja. Kreatori politike koju su bosanski Srbi provodili u minulom ratu,a koja je samo razradjeni i dobrano krvavo realizirani projekat cetnickog ideologa Nikole Moljevica,odgovore su davali ili ce dati pred Haskim tribunalom,odgovarajuci na navode iz optuznica koje ih terete za ratne zlocine.Dio njih,poput ratnog gradonacelnika Banja luke Predraga Radica,mrtvi su i od njih se nista nece saznati.A oni malobrojni,koji su zivi i na slobodi,danas izbjegavaju svaku mogucnost da daju bilo kakav odgovor o desavanjima tokom rata u Banja Luci.No,odgovarati na pitanja i ne moraju,jer sve ove godine ni policija ni pravosudje za ova krivicna djela nisu ni proveli ni okoncali bilo kakvu istragu. Da je bilo drugacije,ne bi se 7.maja 2001.godine ni desila takva eskalacija etnickog nasilja u kojoj je sprijeceno polaganje kamena temeljca za obnovu Ferhadije.Da je bilo drugacije,muftija Halilovic 1998.godine bio bi pokopan na prostoru na kojem se nalazilo mezarje uz Ferhad-pasinu dzamiju,umjesto sto je sahranu sprijecila bulumenta ultradesnicara predvodjena Predragom Lazarevicem i tadasnjim gradonacelnikom Banja Luke Djordjem Umicevicem. Zastupnik SDA u Narodnoj skupstini RS-a Sefket Hafizovic uvjeren je da ce IZ uspjeti u pokrenutom sporu.On kaze da je vec i presudom Haskog tribunala u sudjenju predsjedniku Kriznog staba AR Krajine utvrdjena odgovornost za sistematsko rusenje vjerskih i historijskih objekata muslimanskog naroda."To je i na svjedocenju pred Tribunalom potvrdio i visoki funkcioner SDS-a Milan Tupaic,koji je kazao da je rusenje dzamija bilo dio opsteg plana kako se protjerani Bosnjaci nikada vise ne bi vratili na prostore na kojima su zivjeli". Slobodan Popovic,potpredsjednik SDP-a BiH,kaze da je licemjerno kako se danas aktualna vlast ogradjuje od dogadjaja iz minulog rata."Ako se zaklinju u Dejtonski sporazum i u njemu priznati RS,onda bi morali biti spremni da kao pravni sljedbenici prihvate i svu odgovoprnost za ono sto je u ime tog RS-a ucinjeno",naglasava Popovic.A,kada je u pitanju sutnja intelektualaca,Popovic konstatuje da je nemoguce ocekivati"da oni koji su bili dio price kako napraviti etnicki cistu teritoriju mogu da osudjuju izvodjace tih radova". PROPALI POKUSAJ U Banja Luci posljednjih godina polako,jedna za drugom,obnavljaju se porusene dzamije.Krenula je i obnova Ferhadije.Utjeha je to i,kazu nam banjalucki Bosnjaci,ipak nekakva satisfakcija za sve sto su pretrpjeli.No,bez preuzimanja i odgovornosti i konkretnog iskazivanja spremnosti da se politika koja je s lica zemlje pokusala izbrisati tragove postojanja jednog naroda osudi,tesko da ce biti moguce govoriti o istinskoj spremnosti na suzivot. Jer,kako to kaze Zarko Korac,profesor politickih nauka iz Beograda,"svaki pokusaj da se izmijeni istorija u startu je osudjen na propast". ("Oslobodjenje")

Gojko Beric-KAD STARI PRIJATELJ DODJE Po izlasku iz aviona,primjetno stariji,s trbuhom koji je odavao visak kilograma,cekalo ga je prvo novinarsko pitanje:"Gospodine Holbruk,kako vidite situaciju u Bosni i Hercegovini?""Ne znam...Ovo je Bosna.A u Bosni se nista ne zna.Nadajte se,nadajte se..."Rekao je to sa pomalo kiselim osmijehom.Bivsi americki diplomata Ricard Holbruk stigao je u Sarajevo 11.aprila kao privatna licnost,radi snimanja CNN-ovog dokumentarca o Srebrenici. Ali,kad je o Bosni i Hercegovini rijec,Holbrukova privatnost prestaje da vazi.Nekadasnji"buldozer"americke diplomatije i arhitekt Dejtonskog sporazuma bitno je uticao na sudbinu ove zemlje,mozda i za narednih pedeset godina.Sam je priznao da ga"briga o Bosni ne napusta",ma gdje bio,ali"da ne zeli igrati bilo kakvu ulogu ovdje". Holbruk se u BiH dozivljava kao covjek kome pripadaju velike zasluge za zaustavljanje rata,ali i kao"kurvin sin".Srbi su uvjereni da je on sprijecio pripajanje Karadziceve tvorevine Srbiji,dok su Hrvati nezadovoljni sto i njima nije dao zaseban entitet.Ustupak Bosnjacima,koji se sastojao u ocuvanju cjelovite drzave,Holbruk je od Izetbegovica naplatio tako sto je prakticno ovjerio rezultate rata-od teritorijalnih osvajanja do etnickog ciscenja.Mir u Holbrukovoj varijanti,iako nije imao alternative,Bosnjaci i danas dozivljavaju kao nepravedan po njih.Sve u svemu,Dejton i Holbruk dva su pojma koja vise od decenije odzvanjaju ovdasnjom politickom i medijskom scenom kao nepresusni izvor politickih sporenja i medjuetnickih tenzija.I tako ce,po svoj prilici,jos dugo biti. Ali,kad stari prijatelj dodje,koliko god to prijateljstvo bilo kontraverzno,stvari se bitno mijenjaju.Holbruk se u salonu Predsjednistva BiH zagrlio sa Silajdzicem.Njihovo poznanstvo traje jos od vremena kad je Haris Silajdzic kao ministar inostranih poslova"bio pravi glas zaracenne Bosne".Tako mu je bar Holbruk komplimentirao pred novinarima.Na veceri koju je u svojoj rezidenciji pripremio americki ambasador Carls Inglis,za sto sa Holbrukom sjeli su celni ljudi svih vodecih stranaka u zemlji,ukljucujuci i opozicioni SDP.Poziv je jedino odbio Milorad Dodik, koji je izjavio da Holbruka ne dozivljava kao pozitivnu licnost u politickom smislu,"jer je nakon Dejtona radio na slabljenju ustavne pozicije Republike Srpske"."Vaznije mi je da odem rodjaku na sahranu,a ne da gledam Holbruka koji mi u zivotu nista ne znaci",reagovao je nabusiti Dodik u svom poznatom stilu. Poznato je da on"boluje"od fobije prema Sarajevu:em ga naziva"bosanskim Teheranom",em ga ne priznaje kao glavni grad BiH,"jer je iz njega istjerano 150 hiljada Srba,a oni koji su ostali zive jako lose".O tome sam nedavno polemisao s Dodikom u OSLOBODJENJU,ali on je opsjednut mrznjom prema Sarajevu i tu nikakvi argumenti ne pomazu. Bilo kako bilo,Holbruk se sutradan susreo s njim u Banja Luci."Danasnja Republika Srpska je Dodikova,nije ona koja je kreirana na Palama",izjavio je Holbruk nakon njihovog razgovora,cime je prikaco Dodiku jos jedno odlikovanje.Posteno govoreci,bio je isto tako izricit u odnosu na neke radikalne nacionalisticke ideje:"Svako u BiH je nezadovoljan,jer svi hoce sve.No,ova zemlja nije drzava jednog naroda.Ona je multinacionalna i tako ce ostati. Razumijem u kakvom su polozaju Hrvati u BiH,znam da se ljudi zapadno od Neretve zele otcijepiti i pripojiti Hrvatskoj.Isto tako,Republika Srpska zeli se odvojiti od BiH i spojiti sa Srbijom.To se nece desiti."Po ne znam koji put je priznao da je nazvati polovinu BiH Republikom Srpskom bila velika greska,ali da je na to pristao i Alija Izetbegovic u Ankari,dva mjeseca prije potpisivanja mirovnog sporazuma.Medjutim,propustio je da kaze da je upravo on vrsio veliki pritisak na Izetbegovica da na to pristane.Ovaj je ipak izbjegao da na taj papir stavi svoj potpis,pa je nalozio Muhamedu Sacirbegovicu da to ucini. Ova epizoda nije mogla prijati Dodikovim usima,pa je nije ni komentarisao,kao ni Holbrukovu opasku da je razocaran provedbom mirovnog procesa i nedovoljnim jacanjem centralne vlasti,te da se Karadzic i Mladic na samom vrhu problema.Sve smo mi to,naravno,znali i bez njega.Ipak,jedno Holbrukovo opazanje bilo je neocekivano:"Znate sta me ovdje zapravo najvise uznemiruje?Sad cu vas mozda iznenaditi:to su odvojeni skolski sistemi,imate ih tri razlicita.Za dvadeset godina odrasce nova generacija uz tri razlicite istorije,a to vodi u novi konflikt.Odvojeni skolski sistemi vode u novu tragediju."Uzgred budi receno,ne radi se samo o formalno odvojenim nastavnim programima,vec o nacionalnim udzbenicima istorije u koje je podmuklo,kao otrov u cokoladu, upakovana mrznja.Ali,mi koji sve to znamo i koji,iako bez ikakvih sansi,ne prestajemo da donkihotski jurisamo na vjetrenjace nacionalizma-ovdje cinimo zanemarljivu manjinu.Ni Holbrukova zabrinutost nece tu,nazalost,nista promijeniti.

subota, 26.04.2008.

USTASE PROIZVOD KATOLICKE CRKVE Filip Erceg,novinar&politolog,na promociji knjige"Dokumenti o protunarodnom radu i zlocinima jednog dijela katolickog klera": ...NISU USTASE ZLOUPOTRIJEBILI KATOLICKU CRKVU,NEGO JE KATOLICKA CRKVA STVORILA USTASE,I TO JE PRAVA ISTINA,VECA I OD TORNJA ZAGREBACKE KATEDRALE... ..SVE DOK JE KATOLICKA CRKVA JEDINA AVANGARDA,HRVATSKOM NARODU NIJE NA VIDIKU NEKA SVJETLIJA BUDUCNOST JER JE TA AVANGARDA BASTION SREDNJOVJEKOVNOG FUNDAMENTALIZMA,CIJI JE RECIDIV U DVADESETOM STOLJECU BIO I OSTAO USTASKI POKRET... ("Vecernji list")

Miroslav Krleza-BANKET U BLITVI ...U evropskim perifericnim civilizacijama sve se imitira:strojevi,kisobrani,ducani,molitvenici,soneti,uredjaji, ustanove,sablje,topovi,sve se to imitira,a zapravo to sto se imitira,to je dobro i u redu,jer najposlije i nema na svijetu takve stvari,koja se ne bi dala imitirati,promijeniti ili nauciti napamet po boljim uzorima:marke,cestoredarstveni propisi,patoloska anatomija,raznovrsne ideologije,soneti ili kisobrani.Svejedno.Ali to majmunsko oponasanje,sto se u puckim ustima onda s ponosom izgovara kao NASA ORIGINALNA AUTOHTONA KULTURA ili NIVO NASE KNJIZEVNE KULTURE,ili NIVO NASE ZAPADNJACKE KULTURE,sve to dokazuje samo jedno,kako ni evropski uzori,po kojima se imitiraju ovi surogati,ni imitacije kao imitacije,kako sve to nema mnogo smisla i kako je sve to obicna,sajamska bofl-roba,prevara,uglavnom kamatnjak i trgovine WC zdjelama na veliko i malo za africku potraznju, za Crnce i urodjenike...

Ivan Sarcevic-BEZBOZNICI Iz totalitarnog sustava koji je privilegirao ateiste,preko ratne noci nasli smo se u konfliktnom drustvu,subdrustvima i zatvorenim nacionalnim i religijskim zajednicama koje privilegiraju teiste.Medjutim,slicno kako je prije bio nezanemariv broj kripto-vjernika medju nevjernicima,i danas ima mnogo kripto-nevjernika medju vjernicima.Ne ulazeci u sve razloge,jedno se pitanje posebno namece:jesu li,osobito u nekim fazama komunizma,ateisti vise dijalogizirali s vjernicima,marksisti s teolozima,nego sto danas vjernici zele razgovarati s ateistima i agnosticima? Zar nismo,osim onih komesara ateizma susretali ljude,od oficira JNA do drugih kadrova po raznim nadredjenim mjestima koji su nas-obicne ili"profesionalne"vjernike-znali iskreno priupitati ima li stvarno Boga i zasto to mi vjerujemo?Nije li se prije vise razgovaralo o Bogu i vjeri? Ne zagovaram vracanje starog sistema,nego se namece pitanje koliko danas vjernici i teolozi sami sebe ispituju,ne samo jesu li pridonijeli ateizmu nego i sto u konacnici zastupaju ti uporni"bezboznici".Ako je prije trebalo imati hrabrosti biti vjernik,nisu li danas agnosticizam,ateizam ili neprakticiranje vjere takodjer skopcani s nemalim poteskocama,prezirima,osudama,pa i tezim oblicima diskriminacije. Gdje god postoji iskreno trazenje,ondje bi trebalo biti i razgovora.Ne ocekuju li onda ne samo vjernici,nego bas agnostici i ateisti,od nas"vecih"vjernika,svecenika,imama,vjeroucitelja i teologa da im obrazlozimo svoju vjeru koja ih nece apriorno iskljuciti iz komunikacije,koja ce uvaziti njihove razloge nevjere-ili mi mislimo da su svi oni zacementirani laicisticki dogmatici?Zar se vecina vjernika nasih crkava i vjerskih zajednica nije zatvorila u sebe? I zar ne izgleda da je agnosticima i ateistima,dok izrazavaju svoja osobna uvjerenja,makar i neizravno,stalo da se ocuva ne samo covjekova sloboda nego i transcedencija,pa time i samo Bozje ime od zloupotrebe-ili i dalje mislimo kako svi oni to rade iz laznih namjera,u mrznji prema vjeri i vjernicima,da ne kazemo i prema Bogu?A nije li cesto bas obratno?Zar tako cesto zapaljiva teisticka obrana Boga nije izraz mrznje i prezira covjeka-sto prijeci svaka vjera,pa onda i Bog? Ne ocekuju li i danasnji bezboznici-ovdje se ne misli na one kojima je teizam drustvena profesija-da ih vjernici najprije ljudski susretnu?Koliko je samo teologa producirano u dva zadnja desetljeca,a mnogi imaju kompleks ne samo susreta s nevjernicima nego i govora o vjeri i Bogu?Bolje se snalaze u neosobnim parolama i politickim sloganima pa bi se prije trebali zvati politolozi,jer su u vjeru i teologiju zalutali prije iz svjetovnog koristoljublja nego iz vjernickog uvjerenja,slicno kao sto su i mnogi prijasnji ateisti to bili vise iz straha,egoizma ili po sluzbi,nego iz slobodne i svjesne odluke. Prije trideset godina,katolicki teolog H.Kung,baveci se pitanjem Boga u susretu sa suvremenim ateizmom,kazao je: "Shvatljivo je da upravo odlucne ateiste ljuti kad teolozi zastupaju posve neodredjen,rastegnut,ispraznjen pojam Boga,te brisu granice izmedju vjere u Boga i ateizma."Mi bismo danas dodali:i kad zloupotrebljavaju Bozje ime i promecu se u prakticne ateiste. Temeljna poruka Biblije i Kur`ana stalno predstavlja Boga koji zeli dobro svim ljudima,svakome pojedinacno,te kojemu je blizi ponizni gresnik i posteni trazitelj nego oholi pravednik i"dovrseni"vjernik.Uostalom,kojih drugih ljudi (vjernika)ima ako ne gresnika,krhkih i slabih?No,cim zadjemo u"nase teme",cim prijedjemo prag nasih svetih mjesta ili zavrsimo molitve,redovito iscezne i taj milosrdni Bog,milosni i svemilosni Allah kojim pocinje svaka sura,a iz ponora nasih strahova,ugozenosti,dominacije i iskljucivanja izbija svemoguci kumir vjernicke oholosti i mizantropije. Tko,zapravo,od koga danas sto ocekuje:vjernici od nevjernika da povjeruju ili nevjernici od vjernika da-vjeruju?Ima li uopce razgovora? ("Oslobodjenje")

petak, 25.04.2008.

USTASE VAN! AUSTRIJA ZABRANILA THOMPSONOV KONCERT Austrijske su vlasti zabranile koncert Marka Perkovica Thompsona,koji je bio planiran za 7.lipnja u mjestu St.Andrä u juznoj Koruskoj. Koruski zemaljski ured za sigurnost u petak je utvrdio da bi odrzavanje koncerta bilo povezano s povisenim rizikom za javnu sigurnost.Gradonacelnik St.Andrä,socijaldemokrat Peter Stauber nakon toga je zabranio odrzavanje koncerta. Prodaja ulaznica za koncert obustavljena je vec u petak ujutro.Mjesni nogometni klub koncertom je namjerovao obiljeziti pocetak Europskog nogometnog prvenstva.Koncert se trebao odrzati dan uoci prve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na Euru,protiv Austrije u Becu. Austrijska novinska agencija APA tvrdi da se Thompson istice svojim tekstovima"od kojih neki imaju jak prizvuk neofasizma ili pak potjecu iz repertoara ustasa".Tekstovi Thompsonovih pjesama"vrlo su kontroverzni,neki su jasno neofasisticki,a on se uvijek iznova poziva na ustase",tvrdi APA. APA prenosi zadovoljstvo gradonacelnika Staubera odlukom koju mu je priopcio ravnatelj Uprave za sigurnost Albert Slamanig.U cetvrtak je i koruski parlament pozvao nadlezne vlasti da zabrane koncert. "Zahvalan sam za jasno stajaliste vlasti,koje smatraju da koncert predstavlja opasnost za javni red,mir i sigurnost", izjavio je Stauber. Slicne razloge navele su i svicarske vlasti koje su iz bojazni od sukoba nogometnih navijaca zabranile Thompsonov nastup planiran za 11.svibnja u kantonu Zuerich.Nogometni klub St.Andrä sada mora vratiti novac za prodane ulaznice. ("Vecernji list")

Martin Luther King UVIJEK JE PRAVO VRIJEME DA SE URADI ONO STO JE ISPRAVNO.

Emir Hadzihafizbegovic o"sindromu Kusturica" PRICE DA MI IMAMO NEKAKAV ANIMOZITET PREMA EMIRU KUSTURICI ZATO STO JE PRESAO NA PRAVOSLAVLJE SU BEDASTOCE.HIPOTEKA KOJU ON IMA OKO AGRESIJE NA BiH DO TE MJERE JE JASNA DA GA NIKAKVA CINICNA RETORIKA KOJOM SE BAVI POSLJEDNJIH 15 GODINA NE MOZE OSLOBODITI KRIVNJE I SOPSTVENOG POGLEDA U OGLEDALO,SA KOJEG CE MU SE,SIGURNO,U GODINAMA KOJE DOLAZE VRACATI MISLI KOJE NJEMU NECE BITI DRAGE. ("Monitor")

SVETO SLOVO"U"-EVO MENE,EVO MOGA NOZA/BICE DANAS PROPARANIH KOZA! THOMPSON NA EURO 2008. Vecer uoci utakmice Hrvatska-Austrija(8.lipanj,Bec,Ernst Happel u 18 sati)u subotu,7.lipnja MARKO PERKOVIC THOMPSON ce odrzati veliki stadionski koncert u austrijskom gradu St.Andrä(Koruska). St.Andrä ce za vrijeme europskog nogometnog prvenstva,od 7.do 29.lipnja ove godine,biti grad domacin hrvatskim navijacima.Najbolji moguci pocetak navijaca koji ce bodriti Vatrene! (thompson.hr)

Josip Vricko-KAMENJE PROSLOSTI Teza kako Drugi svjetski rat nije zavrsen cini(la)mi se pretjeranom,posebice kao argumentacija zasto su nam se dogodile devedesete,kada smo se(opet)klali,ko u najboljim godinama-sredinom 20.stoljeca.Cime se,dakako, abolira velikosrpski koncept,djelomice realiziran zdruzenim-barem u pocetku-petokrakama i kokardama. Ali,nedjeljno obiljezavanje 63.godisnjice proboja zatocenika iz koncetracijskog logora Jasenovac svjedoci o nasoj vjecitoj i,cini se,neizljecivoj zagledanosti u proslost.Da nije tako,znatno bi vise prostora bilo posveceno Jasenovackoj deklaraciji mira,odaslanoj podno glasovitog Kamenog cvijeta,negoli govoru Ivana Fumica, nekadasnjega,doduse,uznika monstruoznoga ustaskog logora,ali i nekadasnjega vojnoga tuzitelja.I to u vrijeme kada je pravna drzava vise-manje funkcionirala po glasovitom(poratnom)Brozovom naputku sucima:Ne drzite se zakona kao pijan plota!Sto bi moglo funkcionirati kao anegdota...da nije(tragicna)istina. Recena Deklaracija,zapravo je,naputak sto bi ga valjalo ugraditi u skolsko gradivo.Ne,jasno,samo hrvatskih skola. Poruka rodjena iz agonije danas treba biti tracak svjetla humanijem svijetu u kojem prestanimo biti nacionalni, povijesni i osobni egocentrici-ono je sto bi,vise od ostalog,doista trebalo upamtiti s jasenovacke komemoracije,a o cemu nas uvjerljivo educira Deklaracija.I sto je vaznije od ocjene kako je Katolicka crkva u Hrvatskoj posljednji bastion ustastva,a sto bi se,zbog svoje pausalnosti,moglo shvatiti i kao(osobni)egocentrizam Fumica-logorasa,ali i potpukovnika Fumica-(vojnog)tuzitelja. Desetljecima se o Bleiburgu i kriznim putovima samo saputalo.A od devedesetih,otkako se uz duzni pijetet konacno,obiljezava ovo hrvatsko stratiste,komemoracija ispod Bogdanoviceva cvijeta redovito se dovodi u svezu s nedvojbenim partizanskim zlocinima na Bleiburskome polju,ali i kojekuda po Sloveniji.Stovise,nadmece se brojem mrtvih;pa je tako na komunistickih 700000 ustaskih zrtava odgovoreno sa 400000 pobijenih tijekom poslijeratne odmazde Narodnooslobodilacke vojske.U takvom srazu politikantstva jasno da nije bilo mjesta odgovarajucem pijetetu. Istina je ono sto je,uoci nedjeljne komemoracije,kazao Stjepan Mesic-u Bleiburgu su stradali i oni sto su krivi za Jasenovac,a obratno je iskljuceno.Istina je,medjutim,da je hladna egzekucija,bez ikakva suda izvrsena i nad djecom i onima sto nisu imali nista s porazenom ustaskom ideologijom sramno uteklog Ante Pavelica.Hrvatska se drzava,medjutim,jasno odredila o zlocinackom ustaskom pokretu,relikti kojega su,istina,ranih devedesetih stanovito vrijeme prijetili.Ali su(hrvatsku)bitku protiv okupatora na koncu iznijela djeca ustasa i partizana. U Hrvatskoj danas zivi gotovo 94 posto katolika.Da je,dakle,doista Katolicka crkva"posljednji bastion ustastva",ne bi li onda i hrvatska desnica,kao nekakva prirodna slijednica i potencijalna miljenica Crkve,stajala znatno bolje kod hrvatskih biraca?!Trenutacno,pak,nije ni blizu izbornog praga.NO,UNATOC OVOJ NEPOBITNOSTI,DOLAZAK KARDINALA BOZANICA U JASENOVAC-GDJE JE U NEDJELJU HODOCASTIO SAMO MJESNI ZUPNIK-DOBRODOSAO JE.BAS KAO,UOSTALOM,I ONAJ MESICEV U BLEIBURG.Uz opasku kako se ni njegovi prethodnici nisu najbolje snalazili kada je rijec o ove dvije povijesne(crne tocke);Tito,zanimljivo,aTudjman,dakako, nikad nisu pohodili Jasenovac.Broz,dakako,nikad nije bio u Bleiburgu,a ni POGLAVAR,zanimljivo... ("Oslobodjenje")

Igor Mandic ...-Danas mi se gadi disati zrak s tajkunima i kriminalcima.A sto da radim?Ostaje mi jedino gadjenje. Gade vam se pripadnici drustvene kreme. -Nisu oni nikakva krema.Oni su samo krema u ocima sirotinje,a ne za normalnog covjeka koji zna zbrojiti dva i dva... ("Slobodna Dalmacija")

HRVATSKA LOPOVSKA ZAJEDNICA POKLON MIRJANI SANADER POD IZLIKOM OBNOVE SKOLE KOJA NE POSTOJI,SPLITSKO-DALMATINSKA ZUPANIJA S 250000 KUNA SPONZORIRALA ARHEOLOSKA ISTRAZIVANJA PREMIJEROVE SUPRUGE Zupanija splitsko-dalmatinska,kojom upravlja Hrvatska demokratska zajednica,potrosila je 250 tisuca kuna namijenjenih prosvjeti da bi uredila napustenu skolu u Gardunu,selu udaljenom oko tri kilometra od Trilja,u kojoj se od 2004.zbog malog broja ucenika ne odrzava nastava i koja je brisana s popisa osnovnih skola Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta. ZUPANIJSKA ODLUKA Glavna svrha skolskog objekta obnovljenog novcem namijenjenog prosvjeti Splitsko-dalmatinske zupanije,jest da sluzi kao spremiste Mirjani Sanader i njezinoj ekipi arheologa.Sanaderova,supruga hrvatskog premijera Ive,sa studentima godinama u Gardunu provodi arheoloska istrazivanja na lokaciji negdasnjeg rimskog vojnog logora, otkopani eksponati pohranjuju se u Muzeju triljskog kraja u Trilju,a gardundska im skola sluzi kao odmoriste i mjesto gdje odlazu neophodne alatke.Arheoloski radovi odvijaju se obicno od polovice svibnja do pocetka velikih ljetnih zega,a u ostatku godine skola je uglavnom pod kljucem. Odlukom Zupanijskog poglavarstva Splitsko-dalmatinske zupanije na 35.sjednici odrzanoj 31.sijecnja 2007.,na listu osnovnih skola kojima se dodijeljuju sredstva za"sanaciju i adaptaciju objekata",uvrstena je i gardunska skola za ciju je"sanaciju i adaptaciju"izdvojeno vec spomenutih 250 tisuca kuna.To je i jedan od dva najveca iznosa za skolske popravke predvidjena tom odlukom-vise,255 tisuca kuna-dobila je tek Podrucna skola u Lecevici.No,gardunska je skola jedina s popisa koja vec godinama ne radi,a upitno je kada bi se u njezine prostorije mogla vratiti djeca. Ostale skole s liste,s izuzetkom vec spomenutih,dobile su od 54 tisuce do 150 tisuca kuna,sto znaci da je svota predvidjena za zatvorenu skolu u Gardunu i jedna od najvecih koju je Zupanija splitsko-dalmatinska dala za sanaciju skolskih zgrada u prosloj godini.Za usporedbu,Feral je i u posjedu"Operativnog plana investicijskog i tekuceg odrzavanja osnovnih skola Splitsko-dalmatinske zupanije za 2007.godinu"donesenog na istoj sjednici Zupanijskog poglavarstva na kojoj je donirana i bivsa gardunska skola. Skola u Gardunu zapravo je prizemnica izgradjena sedamdesetih godina prosloga stoljeca u blizini bivse,stare skole,danas rusevne dvokatnice.Kako su desetljeca prolazila i kako se urbanizacija razmahala i u ovom se kraju smanjivala potreba za skolom,pa su djeca prvo iz velike stare zgrade presla u manju,da bi prije cetiri godine preostali gardunski skolarci poceli pohadjati nastavu u Trilju. ALUMINIJSKI PROZORI Zahvaljujuci zupanijskoj darezljivosti,mala je skola sada svjeze olicena,postavljeni su aluminijski prozori i zelene resetke s lokotima. Proslog ponedjeljka,kada su Feralovi reporteri bili u Gardunu,nije bilo nikoga tko bi je otkljucao,a mjestani koje smo sreli vele da skolu koristi"Sanaderica koja tu istrazuje".Prema navodima iz prospekta o Gardunu,on se nalazi na mjestu na kojem se"u prapovijesti nalazila gradina ilirskog plemena Delmata".Prema istom izvoru,stratesku vaznost podrucja prepoznali su i Rimljani,te su na istoj lokaciji podigli Tilurij,legijski logor koji je kontrolirao prijelaz preko rijeke Cetine. Vec i pri usputnoj setnji po Gardunu moze se zapaziti zasto je lokacija interesantna arheolozima,a posebno su upecatljivi ostaci jednog bedema.Fotografije znacajnih otkrica otisnute su u vec spomenutom prospektu,sto smo ga dobili od seljanina koji veli da je zainteresiran za arheoloske radove."Ima prospekata koliko hocete ovdje kod mene po kuci",kazao nam je i u ruke gurnuo tri komada.Covjek ce nam i reci da je u Gardunu"sve manje mladosti,jer nema industrije,nemaju se di zaposlit",no kasnije cemo utvrditi da je to sto nam je kazao u suprotnosti sa sluzbenom istinom po kojoj ce se za koju godinu ponovno cuti djecja graja u gardunskoj osmoljetki. ("Feral Tribune")

Edo Popovic-KAMENI PAS Miro,djecak koji me vodi kroz Slavonski Brod,ne zna citati ni pisati,ne zna ni koliko je star,ali zato zna svako mjesto gdje je pala bomba,granata ili raketa. Pitam ga je li jutros svirana opasnost. Ne znam,kaze on.Nama je ovdje taj zvuk normalan,kao tebi zvuk telefona. Na zaraslom travnjaku izmedju stambenih katnica,na mjestu gdje je prije nekoliko dana pala haubicka granata,lokva vode.Pored lokve je tenisica po koju vlasnik nece doci.Neozbukani zid od sivih blokova i metalna vrata skladista izbuseni su srapnelima.Pod nadstresnicom gore dvije svijece. Dva covjeka vjerovala su kako je zid pouzdan zaklon od granata s Motajice.Ubijena su.Treci je vise vjerovao zemlji.Prezivio je. Bilo je jutro,ljudi su isli na posao.Njih trojica nisu se odazvali pozivu stanara da se sklone u kucne veze. (srpanj,1992.)

Fahrudin Filipovic-KRIZA NESPOZNATOG Gurnuo sam ruke do lakata u zemlju da trazim korijene predaka svojih Orao sam zemlju sve dublje i dublje krvavim prstima do ramena i tjerajuci lobanju po travi sve dok se noktima ne spotakoh o jednu kost Izvadih plod ruku svojih i krvi i za cudo ne prepoznadoh djeda. Vratih lobanju na mjesto iduci po travi i zagrlih jos krvavim rukama prvo stablo na koje naidjoh. (Fahrudin Filipovic-"STECCI VISE NE SAPUCU")

Benjamin Isovic-NI JURKIC,NI LJUBOVIC,NI BERBER,NI ZEC Ni Jurkic,ni Ljubovic, ni Berber,ni Zec, ni svaki ponaosob, niti svi oni skupa, ne mogu pojmiti, ne mogu pojmiti, a kamoli naslikati, zarke predjele i prostranstva, one tarabe,kapije i zidine, konje,lutke i sumrake mojih uspomena koji navale svaki put kad bih sklopiti oci... (1993.)

Danijel Dragojevic-USPINJACA Silazim niz drvene stepenice u Tomicevoj ulici i gledam kako s moje desne strane jedna modra kabina ide gore a jedna dolje,jedna u Gornji a jedna u Donji grad i mislim:Boze moj,zasto se ovo dvojno vozilo sto ide gore-dolje,jednako toliko gore koliko i dolje,i u jednom casu,tocno na sredini, mimoidje,buduci da su se kabine s razlicitih strana uputile istovremeno,zasto se,dakle,to vozilo zove samo uspinjaca,kao da se samo uspinje,a ne i silaznjaca,kao da ne silazi? Nije rijetko da se netko kada zeli potkrijepiti istinitost svoga misljenja pozove na rijec,njenu etimologiju,korijen i racvanje znacenja.Taj obicaj je cest kod filozofa,knjizevnih kriticara,kozera, odvjetnika,a i drugih kojima je verbalno pocetak i kraj posla.Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi se oni mogli posluziti uspinjacom. Mnogi su vec upozoravali kako proces u kojemu bi rijec morala biti krunski svjedok ne treba uzimati posve ozbiljno.Rijecima ne samo da se moze lagati,nego i one same,svaka od njih,moze lagati. Oprezniji kazu da ni uprtom prstu i rijec TO koja ga prati ne treba pokloniti bezgranicno povjerenje. Postoji sintagma`igra rijecima`,ona hoce reci da se mi igramo rijecima,ali ne postoji sintagma za igru u kojoj se rijeci igraju nama,a ta je mnogo cesca nego sto mislimo,i tako je nesmiljena i tako potpuna da vjerojatno imaju pravo relativisti govoreci da rijeci,kao uostalom i druga sredstva izrazavanja,nisu pogodne da iskazu istinu. Rijeci u odnosu na predmet,pojavu,osobu ili pojam,nesto kazu,nesto skriju,a za nesto direktno obmanu.Treba neprestano biti oprezan.Gotovo u svakoj od njih pociva neki podsmjesljivi dadaist. Medjutim,ima nesto lijepo u tome sto se rijeci rugaju s nama,jer u tome ne stede nikoga.One nisu pouzdane,ali su pravedne.Sprdaju se s glupima,pametnima,djecom,vojnicima,sluskinjama, filozofima,knjizevnicima,svecenicima i ljubavnicima.S pametnima se rugaju pametno,s glupima glupo.Sa svakim kako mu dolikuje. Svatko vjerojatno ima neke rijeci koje je"uhvatio u lazi".Treba ponekad razgovarati s prevodiocima da se vidi koliko oni sumnjicavosti pokazuju prema rijecima koje u jednom jeziku ne pokrivaju svojstva koja imaju u drugom.Ali,jos zornije to mozemo vidjeti kod sinonima.Ljudski odnosi izgleda da su takvi kakvi su upravo zato sto se ljudi,kako poslovica kaze,"vezuju za rijeci".Ocito je da se rijec ne brine suvise o ocitom,nego bi njom onaj koji je stvara i govori trebao zadovoljiti potrebe,zelje i namjere. Za rijec uspinjaca,koja nije neka stara i daleka rijec da bismo je se plasili,nije tesko naci razloge za polovicu evidencije koju nam je ukrala.Silaznjaca,udio te rijeci i radnje u njoj onima koji su imenovali ovo vozilo nije ni padao na pamet.Ljudi ocito nisu ovu spravu napravili da bi njome,prije svega, silazili.Silaze tek usput,silaze zato sto su se uspeli;silaziti nije ono glavno cime bi se rijec hvalila.U ovoj radnji rijec podize pogled na vrh i biva zadovoljna. Ima jos jedan stroj kod kojega je izostavljen silazak,iako je funkcija silaska nuzna i vazna:dizalo.U toj rijeci dosli smo do petnaestog kata,ali nikada se ponovo nismo nasli u prizemlju. Ali ipak,i pored svega,izgleda da ima jos nesto iznad ovog funkcionalistickog opravdanja.Kao sto je uspinjaca izostavila silazak,isto cine zene s godinama,ratnici s porazima,svecenici s potresima. Kada kazemo zivot,uvijek mislimo na uspinjanje,a kada zivot silazi,sto je naravno takodjer zivot,mi zatvaramo oci.Plemenita je to varka koja nas upucuje suncu i nasoj biofilnoj prirodi,kao sto ce to, uostalom,zabiljeziti i Dylan Thomas: SNAGA KOJA CVIJET KROZ CIJEV ZELENU GONI I MOJU DOB ZELENU GONI;STO STABLA RUSI, I MENE LOMI. A JA SAM NIJEM DA KAZEM SVITOJ RUZI DA MOJU MLADOST ISTA BOLEST GUSI. (Danijel Dragojevic-"CVJETNI TRG")

Danilo Kis-MACKE U jorgovanu iza kuce decak je pronasao cetiri slepa maceta.Mada je po njihovom cviljenju shvatio da ih je neko odvojio od njihove majke,koja ih sada sigurno trazi na drugom kraju sela,placuci po krovovima,ipak se ponadao da ce ih prisvojiti neka druga macka usedelica,ili neka macka nerotkinja ili bilo kakva macka dobra srca. Treba priznati:decak je usao u bastu da krade ribizle.Lezao je poledjuske ispod zbuna i razgrtao lisce.Crveni su grozdovi visili nad njihovom glavom kao mindjuse.Pri dnu su bili poprskani sitnim kapljicama blata-sinoc je padala kisa.Ribizla se nalazila odmah uz zivicu od jorgovana. Mackicama se ucinilo,mada ga nisu mogle videti,da im se to blizi neki ogroman macor.Nisu znale da decak krade ribizle i da usput uhodi ptice.Pistale su kao sasvim mala deca. Decak utrca u kucu i stavi u limenku malo hleba i mleka,zatim tutnu redom macje njuskice u limenku.One su samo pistale bespomocno,naprezuci svoje krmeljive kapke. To je bilo pred vece. Ujutro rano,pre nego sto je krenuo da istera kera gospodina Molnara,dakle vrlo rano,podje u bastu iza kuce da proveri sta je s njegovim macicima,nije li ih prekonoc usvojila neka macka nerotkinja ili bilo kakva macka dobra srca.Drhtali su na rosi,bez drugog znaka zivota.Limenka je stajala kraj njih,nedirnuta.Samo je hleb bio nabubreo,upivsi mleko. "Nema pravde na svetu",rece decak u sebi."Ni medju ljudima,ni medju mackama!" Onda ugleda kraj sebe jedan veliki kamen,podize ga i spusti naglo.Jedno mace ciknu kao gumena igracka,a glava mu osta pod kamenom.Samo su mu se sapice istezale i grcile.Medju kandzama bi se tada pojavila ruzicasta lepeza.Kada podize kamen,on ugleda mackinu glavu umrljanu krvlju i jedno zlatnozeleno oko ispod napuklih kapaka.Decak ciknu i ponovo podize kamen. Bio mu je potreban citav sat dok ih je sve pobio. (Videci ga tako zajapurenog i prestravljenog kako drhteci stoji pred njim,kao da mu je pozlilo, gospodin Molnar mu nije rekao nista.) Sahranio ih je tek uvece,kraj zivice od jorgovana.Zajedno s mackama zakopao je i kamen.Nije stavio nikakav znak. (Danilo Kis-"RANI JADI")

četvrtak, 24.04.2008.

PEN centar Kosova o slucaju Nikolaidis-Kusturica Politicki proces protiv Nikolaidisa i Monitora zloslutan je znak trijumfa sindroma Kusturica.On je otvoren pokusaj rehabilitacije svih onih koji su podrzavali ratove u bivsoj Jugoslaviji i kaznjavanja svih drugih koji su imali hrabrosti da razotkriju istinu o tom neprirodnom angazmanu.

Emir Hadzihafizbegovic o"sindromu Kusturica" Emir Kusturica je ozbiljan umjetnik i sigurno ce naci svoje mjesto u onoj debeloj knjizi koju smo mi nekada kao studenti citali,koja se zove"Tragedija genija".Posto dobro znam tog covjeka,mislim da je on svoju gresku duboko osvijestio,ali,on zivi po onoj filozofiji-kad jedes govna,uzmi velikom kasikom. Na taj nacin je on zapravo sve dublje i dublje srljao u mrznju prema sopstvenoj domovini i gradu. Evo,zavrsava se time sto gradjani Bosne i Hercegovine placaju njegove dusevne boli.

Benjamin Isovic-DVA PITANJA(onima koji su posegli za svojim"vekovnim"i"povijesnim") Da li taj sto djecjom krvlju ruke maze, moze nac` alibi za postupak svoj?! Da l`ce historija umjeti da laze, kao sto su Oni lagali o njoj. USPOMENA NA B.MILJKOVICA (1993.)

Dr.Radovan Karadzic,RATNI ZLOCINAC SRBIN KOJI,STITECI MUSLIMANE,POMENE RIJEC KOMSILUK,BICE NA LICU MJESTA STRIJELJAN!

Fahrudin Filipovic-KARADZICU,DOKTORU PO FAKSIMILU,SPECIJALCU-NEUROPSIHOTRAUMATOLOGU Cemu put od cednog djetinjstva do ubistva? O tome bi morao misliti,o doktore, a i pjesnice sa cekinjastom kosom prije no sto zacnes djecu svoju, a i djecu naroda svoga mitomanski trovati svojom glavom bosom. Pitanje je isto svima od Njegosa,Garasanina,Cosica do Pavla,Koljevica i Draskovica, koji svojim umom i duhom pa i Memorandumom, stvaraju,podrzavaju i vijekovima odrzavaju GEN O CIDU u svome narodu, a narod,k`o narod,ponekad kao lava bezglava, prihvati ih kao idole,pa dolje do paklenih dubina i potom mu treba dugo da pati,pa da shvati da je njihov idol bio samo ID-O-BOL. Terapija je,medicinski tacno, a za narod receno jednostavno i jasno: Izbacite ih iz obdanista i skolskih udzbenika sa zidnih slika,uzdaha i urlika izbacite ih,zatrite ih,braco moja kako bi glavu glavom imali kako bi vam djeca djetinjstvo imala kako bi vam djeca djecom ostala kako bi vam djeca ljudi postala. (Fahrudin Filipovic-"STECCI VISE NE SAPUCU")

Hans Magnus Enzensberger-JESAM LI NIJEMAC?(esej) NACIJA JE PRIVID,PUKA PSIHOLOSKA VELICINA.

Edo Popovic-KAMENI PAS Jucer je dobio rafal preko glave,a onda mu je preko nogu presao nas tenk,objasnjava Neno,tenkist iz Prve brigade. Treci je dan kako se vode borbe za sela istocno od Novske.Neno me,prijateljski sverca na prvu liniju.Nisu me pustili bez kalasnjikova.Ali,ja sam novinar,rekao sam.Neno se nasmijao.Ako uletimo u fajt,kaj ces izvuci presicu i reci cedi da ne puca,jer si novinar?,pita ironicno.Sumnjam da ce to proci,uzmi ovo,pa ako uletimo u neko sranje ti razmisli cime ces se braniti,presicom,fotoaparatom ili ovim,pruza mi kalasnjikov.Drukcije ne ides s nama,dodao je.Uzeo sam pusku,bilo mi je stalo do reportaze,dao sve svoje dokumente,novac,kljuceve od auta i stana kolegici Alemki Mirkovic koja ce ostati u bazi,i posao s njima. Vozac kamiona koji vozi dorucak borcima u Livadjane pozuruje nas.Kaze kako nije pametno stajati na cesti. Ovo sivkasto sto se smrzlo,to mu je mozak,nastavlja Neno.Vidis da ga nije imao puno,inace ne bi lezao ovdje.Zovemo ga pohani srpski mozak.Hoces ga slikati? Ne,kazem. Imas pravo,kaze.Ne izgleda bog zna kako.Idemo,da decki ne umru od gladi. Pazi,kaze vozacu,iza ove krivine ti je ona neeksplodirana minobacacka,nemoj kotacima na nju. Pa se okrene meni:Ne kuzim,zabila se u asfalt skroz do repa,i nije odradila. (prosinac,1991.)

srijeda, 23.04.2008.

SLOVENSKI PISCI PROTIV KUSTURICE LJUBLJANA-Presuda Viseg suda u Podgorici kojom je bosansko-crnogorski pisac i publicist Andrej Nikolaidis kaznjen zbog nanesenih dusevnih bolova redatelju Emiru Kusturici potaknula je slovenske pisce na prosvjednu izjavu i prikupljanje potpisa potpore Nikolaidisu. Mitja Candar,Ales Car,Jurij Hudolin,Boris A.Novak,Alese Steger i Gorazd Trusanovac prvi su na listi potpisnika prosvjeda u kojem kazu da NIKOLAIDISOV TEKST UPOZORAVA NA PERVERZIJU KUSTURICINIH IZJAVA DA U BOSNI"NIJE BILO NAPADACA I NAPADNUTOG"TE DA SU SRBI NA SARAJEVO PUCALI"DA MALO ZAPLASE MUSLIMANE". PRESUDA JE SUDA STETNA I SRAMOTNA TE OPASAN PRESEDAN JAMSTVU SLOBODE MISLJENJA I IZRAZAVANJA,PA CAK I SVJEDOCENJA,KAZU POTPISNICI POTPORE NIKOLAIDISU. ("Vecernji list")

CRNOGORSKA CETNICKA KRMAD SUDSKI PROCES O DEPORTACIJI BOSANSKIH IZBJEGLICA IZ CRNE GORE-SASLUSATI DJUKANOVICA I MAROVICA NJIH KAO SVJEDOKE TREBA PITATI KO JE NAREDIO DA PREDAJU OSOBE SRPSKE I MUSLIMANSKE NACIONALNOSTI U MAJU 1992.MUP-U REPUBLIKE SRPSKE,ZAHTIJEVA ADVOKAT MILORADA IVANOVICA Branioci Milorada Ivanovica,jednog od osumnjicenih za deportaciju bosanskih muslimana i Srba iz Crne Gore u Republiku Srpsku u maju 1992.godine,predlozili su istraznom sudiji Viseg suda u Podgorici Radomiru Ivanovicu da se saslusaju premijer Milo Djukanovic,tadasnji visoki funkcioner Svetozar Marovic,bivsi drzavni tuzilac Vladimir Susovic kao i brojni funkcioneri MUP-a i Sluzbe drzavne bezbjednosti. Njih kao svjedoke treba pitati ko je naredio da predaju osobe srpske i muslimanske nacionalnosti u maju 1992. MUP-u Republike Srpske i da li se radilo o vojnim obveznicima starosti od 18 do 60 godina,navodi se u prijedlogu Milorada Ivanovica,bivseg nacelnika Centra bezbjednosti u Herceg Novom. Oni,kako prenose podgoricke Vijesti,takodjer traze da se utvrdi da li je neki drzavni organ odlucivao,Vlada, Skupstina ili drzavno tuzilastvo ili razmatrao to pitanje. Branioci su zatrazili da se saslusaju i Mica Stanisic,tadasnji ministar unutrasnjih poslova Republike Srpske i ovlascena lica Momir Milovanovic,Milomir Malis,Milutin Milosevic,Slavko Koroman,Petar Mitrovic,Predrag Perendic, Slavisa Perendic,te Nenad Zivanic.Branioci traze da se ispita po cijem su nalogu oni dosli u Crnu Goru i sa kojim sluzbenicima crnogorskog MUP-a su kontaktirali u vezi sa preuzimanjem izbjeglica. Prema zahtjevu za provodjenje istrage,za krivicno djelo"ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva"osumnjiceni su bivsi pomocnik ministra unutrasnjih poslova Milisav Markovic,Milorad Ivanovic,operativac SDB-a u Herceg Novom Dusko Bakrac,komandir policije Milorad Sljivancanin,nacelnik CB-a Bar Branko Bujic i bivsi pomocnik nacelnika CB-a Herceg Novi Damjan Turkovic,koji je preminuo prosle godine.Svi osumnjiceni su negirali krivicu. Istraga o ovom slucaju pokrenuta je 18.februara 2006.godine. ("Oslobodjenje")

OPTUZNICA ZA RATNI ZLOCIN U VLASENICI Posebni odjel za ratne zlocine Tuzilastva BiH podigao je optuznicu protiv VELJKA BASICA,PREDRAGA BASTAHA I GORANA VISKOVICA. Optuzeni se terete da su u periodu od aprila do kraja septembra 1992.godine,u okviru sirokog i sistematicnog napada vojnih,paravojnih i policijskih snaga tzv.srpske republike BiH,usmjerenog protiv civilnog bosnjackog i ostalog nesrpskog stanovnistva opstine Vlasenica,znajuci za takav napad,te da njihove radnje cine dio napada,kao pripadnici tih snaga,vrsili progon civilnog stanovnistva bosnjacke i druge nesrpske nacionalnosti po politickoj,nacionalnoj i vjerskoj osnovi.

Rukola-PESEM O LJUBEZNI To je pesem o ljubezni ki prezene vse bolezni ce jo zdaj zapojes z nami se izognes vsaki rani To je pesem o ljubezni solze in robcki so obvezni...

Bernard Kuchner,klasicni produkt evropskog"humanizma"("Dobro izgledate",gospodine Kuchner!) KUSNER LOGORASIMA:"DOBRO IZGLEDATE.." ...Jednog dana,polovicom,augusta,u logor Omarska dosao je francuski ministar za kulturu i sport, Kusner.Bio je elegantno odjeven.S kravatom,sirokim osmijehom,ponosan i vidno raspolozen. Izgleda,zelio nam je nesto lijepo reci,valjda da nas malo okurazi pa je,zamislite,nama tako jadnim dobacio kako dobro izgledamo.Tragikomicno.Prisao nam je blize i mi smo ga,onako spontano, pozdravili aplauzom.Nasmijao se.Mislili smo:eto neko vazan dosao iz Evrope da nas posjeti.Tada jos nista nismo znali o mracnim Miteranovim mahinacijama i francuskoj politici prema nama Bosnjacima i nasoj Bosni i Hercegovini. Pridosli gost nas je pitao govori li od nas neko francuski,njemacki ili engleski.Niko se nije javio,iako je medju nama bilo ljudi koji govore bar jedan od tih jezika.Posebno njemacki.Svi smo se bojali cetnicke odmazde.Mnogobrojni oziljci ili rane opominjali su nas da sutimo.Znali smo da cetnicima nedostaje malo razloga pa da nekoga izubijaju ili ubiju. Ipak,jedan je cetnik preveo sta je Kusner govorio:"Ja sam dosao da vam pomognem i da vas izvucem iz ovog logora.GLEDAJUCI U VAS,DOBRO IZGLEDATE.Uskoro cete izaci odavde."... (Vejsil Suljanovic-"SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA")

Gojko Beric-BOZE PRAVDE Ako uoci svakog zasjedanja Narodne skupstine Republike Srpske izostanu zvuci hime BOZE PRAVDE,onda je bolje da se poslanici vrate svojim kucama.U protivnom,u skupstinskoj debati bi umjesto argumenata pravde-do koje je Srbima,je li,stalo iznad svega-mogli prevladati dusmanski argumenti. Na ovu spasonosnu ideju dosao je Milorad Dodik,vodja Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Medjutim,njegov zahtjev je na skupstinskom zasjedanju pocetkom ove nedjelje odbijen vecinom glasova. Ova arhaicna himna zaziva Boga kao spasitelja srpskog kralja i otadzbine.Koliko znam,Republika Srpska nije kraljevina,a nije ni otadzbina u ciju je ova himna spjevana.Naravno,Dodik zna da Bog nije zaduzen za ovozemaljske probleme.Ali to ne znaci da je njegov zahtjev za intoniranjem BOZE PRAVDE uoci svake parlamentarne debate lisen svakog smisla.On je dobro racunao:bosnjacki poslanici ce u tom trenutku sigurno napustiti skupstinsku dvoranu.BOZE PRAVDE,dakle,bice im osveta sto su se uopste nasli na tom mjestu. Milorad Dodik nikada nije krio da mu je Republika Srpska sto puta vaznija od neke tamo Bosne i Hercegovine,a rodno selo Aleksandrovac od Sarajeva.Miljenik americke drzavne tajnice Medlin Olbrajt(Madeleine Albright),koja ga je prakticno promovisala u premijera,ucinio je sve da pruzenu priliku maksimalno iskoristi i uvjeri bosanske Srbe kako on nije nista manji nacionalista od svog prethodnika,radikala Nikole Poplasena.Milione dolara americke pomoci potrosio je na jacanje "drzavnog"statusa svog entitetskog vilajeta,u koji se za njegovog mandata uspjelo vratiti nekoliko Bosnjaka i jedan Hrvat. Boze pravde! Nakon sto je u politickoj partiji pokera prevario Amerikance,morao je otici.Nove poene medju pristalicama etnicki ekskluzivne Republike Srpske zaradio je prilikom mucnih pregovora o konstitutivnosti Bosnjaka,Srba i Hrvata na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine,kada je znao lupiti sakom o stol,bijesan i pri pomisli da bi takva ideja jednog dana mogla postati stvarnost. Boze pravde! I umjesto da brine o svojim privatnim poslovima i uvecava steceni imetak,unosni patriotizam sili Dodika da stalno dezura na braniku Republike Srpske,kako ga drugi ne bi pretekli.Sada je kao svoj adut potegao himnu.Kasnije ce mozda zahtijevati da svi poslanici,ulazeci u skupstinsku dvoranu, poljube zastavu sa onom dvoglavom pticurinom razapetih krila.Oba ova srpska simbola ubacena su u Bosnu s druge strane Drine,zajedno s Milosevicevim generalima,tenkovima,municijom i paravojnim jedinicama.Dvoglavi orao,koji prijeteci motri diljem Republike Srpske,jedna je od tekovina tog genocidnog pohoda. Boze pravde! Svako ima pravo na svoje nacionalne simbole,svidjali se oni nekome ili ne.Problem nastaje kad ih se dograbi sovinisticka bagra.Nacionalni simboli u njenim rukama su isto sto i revolver u rukama okorjelog ubice.Ne tvrdim da medju onima koji vole da cuju zvuke BOZE PRAVDE nema casnih ljudi.Ali,koliko je medju onima koji tu himnu slusaju-uspravljeni i u skupim odijelima-palikuca, silovatelja i zlikovaca?Nije mi poznat njihov broj,ali sam uvjeren da na njezine zvuke takvi,u pravilu, prvi ustaju. Boze pravde! Pod ritualnim pokroviteljstvom ove himne,a cesto i u njeno ime,kao i pod zastavama sa dvoglavom bijelom orlusinom,Bosnom i Hercegovinom su u minulom ratu potekli potoci ljudske krvi.Pod tim i drugim nacionalnim simbolima Bosnjaci i Hrvati su istjerivani iz svojih domova,osnivani su konc-logori i izvrseni masovni pokolji.Ne poricem da su i iza hrvatskih zlocina uvijek stajali znakovi nacionalnih i ideoloskih simbola,pri cemu je stilizirano slovo"U"bilo najcesce zastupljeno. Ali ovdje govorim o Srbima.Valjda se u protekom ratu niko od njih nije toliko krstio i toliko ljubio zastavu sa dvoglavim orlom kao Radovan Karadzic.On je zajedno s Milosevicem i generalom Mladicem najodgovorniji za zlocine pocinjene u ovoj zemlji,ali mu to nije smetalo da govori:"Bog je na nasoj strani!"ili"U ovom mandatu i Bog je Srbin!"Pretpostavljam da se danas,krijuci se po manastirima i planinskim jazbinama,krsti vise nego ikada,zazivajuci Boga da ga sacuva od haskih progonitelja. Boze pravde! Politicari su placeni da organizuju drustvo i drzavu.Ali ako se vec poziva na Boga i pravdu,zasto se Milorad Dodik ni jednom nije sjetio da od poslanika Narodne skupstine Republike Srpske zatrazi da makar minutom sutnje odaju postu zrtvama srpskih zlocina? Boze pravde! 12.decembar 2002. (Gojko Beric-"STANICA HAAG")

Benjamin Isovic-STAMPEDO(bombardovanje bolnice"Kosevo",6.XII 1992.) Tog dana je tuklo silno i dusmanski, kroz bijele hodnike samo je jecalo... Vristeci suludo,nas uzas bosanski prolama se...Sve zivo je bjezalo glavom bez obzira-nadom ka podrumu, u studeni suteren tog jadnog postojanja, (ko sto se nekad bjezalo u sumu) gdje cekaju na nas stravicna brojanja pucnjava,fijuka,huke i tutnjave, drhtaja,uzvika,jauka,ludila... Okolo carsafi,deke i ponjave... Kraj krivog,Nebesa ubogom sudila! I samo cekamo,nijemo se gledamo, sto blize-u gomilu,ko kukci,svi hrlimo: oni-sto trebaju i mi-sto im trebamo da za njih hodamo i za njih da grlimo. Gospode,oni nemaju noge! Gospode,zovem te,vidi,osvrni se...! Gospode,zelje sam ranije imao mnoge, sad samo jednu:silo ogrni se pravednim gnjevom iz ove gnusobe, pravdom od jeda,kao od vatre... Nasom su mukom krcate sobe! Pravednim gnjevom neka se zatre neman.Da,neman!Jer,neman to je sto tura soli u ranu ljutu... Neko bi istrosio sve bivanje svoje i sve bi stalo u jednu minutu, u jednu minutu ovog sto cutimo, ovog sto nosimo na prebolnoj grbaci... I niceg dobrog!(da barem slutimo) Odasvud samo krmak te potlaci. A onda prestade...Gledamo:zivi smo. I nije Bog zna sta...al`ipak trajace jos koji sat,sekund...I dalje zivimo tu mrvu zivota koju stiskamo najjace. Pa opet,hajd`gore-toboze veseli, iz memljivog brloga-na svjetlo dana i tad,kad se drugdje nas kosmar preseli, tek onda nam ostade pakao rana. Mrzimo!Mrzimo i ne dunjal cijeli, vec patnju sto dusu nam skrhanu glodje ko ovu kost,sto-ni da zacijeli, ni smrt da zovne,pa sve nek`prodje. Sve su nam uzeli,sve su nam odnijeli... Jest`!Mrzimo velike i snove i vodje! Mrzimo ovu noc-dok dan ne zabijeli, mrzimo prvo sto pod ruku dodje, a najprije kob-kob svoju prokletu, kob najgoru(jer gora bit`ne moze) i stalno nekakvu zovemo osvetu, posto se patnje,ko plijesni,namnoze. Jutro.Sva ista,cami se predaju, a cistih misli,dobrote-ni za lijek... I ponovo,do mraka,kroz prozor gledaju i svak`svaku grancicu vec zna zanavijek. A oblaci tavni-sunce ne pomalja, sram ga je,sram,da,nemocno,izadje... Onaj ko ne vidje stampedo bogalja, nikad ne sazna sta je to beznadje! (9.II 1993.)

Fahrudin Filipovic-BOSNO MOJA-ULICO MOJA "Poslije toliko znanja ima li oprostaja?" Eliot Moja ulica ima munara i oltara i,tu i tamo,po koji bog, vreca osmijeha i po koja suza asfalta,beli, i cvrstog i uzoranog A tek avlija,sevdalija,asiklija sa sejrom i miruhom voca neuzbranog Moja ulica ima munara i oltara Eh, voljeh svoju ulicu. A komanda pade: Pali,spali,opljackaj,siluj, ne miluj,sprzi,ne odrzi zumbule,jasmine,behare, aksamluke,asikluke,munare, istjeraj,protjeraj,doludi dok Ilica bludi vodstvom poslije cemo to opevati starim ustrojstvom i cojstvom. I bi sto bi uz fanfare Avinjona i zvuke marseljeza uz Bachove preludije i strasti koride uz Garibaldijeve lovorike i Cromvelove torcide uz Butros Galijeve munare i skrivene tijare uz... ah... ja znam...znam... al`Bogu hvala opet pjevam Jos ulice moje ima i u Dinu i u vinu i u dahu i uzdahu i u vici i u ptici i u saburu i u kaburu i u sijanju i u klijanju i u rastu i u umiranju moje ulice ima,ima ah, crknite oblaci vukodlaci i sjeveroistocni i sjeverozapadni volim svoju ulicu. (Fahrudin Filipovic-"STECCI VISE NE SAPUCU")

Danilo Kis-SERENADA ZA ANU Cuo sam neki zagor pod prozorom i pomislih da su dosli da ubiju mog oca. A onda je violina dovela sve to u sumnju i oslobodila me straha.Taj koji je svirao pod nasim prozorom nije bio virtouz,ali je,ocigledno,bio zaljubljen u moju sestru Anu.Violina je imala glas skoro ljudski.Neko je,do usiju zaljubljen u zvezde,u moju sestru Anu,pevao stidljivo,trudeci se da da svom glasu sto vecu muskost i dubinu.Ipak je to pevanje licilo na saputanje: ZASTO JE GOSPOD STVORIO LJUBAV... ZASTO SU NOCI... Onda Ana najzad pronadje sibice i ja je videh pri toj svetlosti,kao u magnovenju,kako stoji iza zavese,u belom.A kada se vratila i ponovo legla,zacuh kako moja majka,dirnuta,skoro poslovicno rece: "Ana,zapamti to jednom zauvek.Kada se nekom drzi podoknica,onda treba zapaliti sibicu.To je znak otmene paznje." Smiren majcinim glasom,ja sam ponovo tonuo u san kao u sumu mirisa,kao u zelenu livadu. Ujutro smo nasli u prozoru grancicu jabukovog cveta,slicnu srebrnoj kruni,i dve-tri razbuktale crvene ruze.I jos pre nego sto nas je(sutradan u skoli)pitala uciteljica:"Koji je to magarac gazio nocas po basti",ja sam jos ujutro,tako reci po mirisu,prepoznao cvece iz baste gospodje Rigo,jer ja sam vezivao ruze,podsecao jorgovan. Nisam hteo da kazem da je-sudeci po glasu-taj magarac sto brsti ruze bio gospodin Fuks mladji, obucar,zaljubljen kradom u moju sestru Anu. Ana,reci,da li sam sve to izmislio? (Cvece i mirise.) (Danilo Kis-"RANI JADI")

utorak, 22.04.2008.

Wilhelm Raabe,njemacki novelist SMATRAM DA JE SMIJEH JEDNA OD NAJOZBILJNIJIH STVARI.

Benjamin Isovic-NEPJESMA (Vic:Kada su nacisti 1941.g.umarsirali u Beograd,sta su,povodom toga,rekli Beogradjani?Rekli su: "U,bre,koje cizme!") Kako su uspjeli skupiti milion dusa da mu se poklone, a niti sto pisljivih hiljada, kad je trebalo da ga uklone?! Sta je na djelu? Sta je na vrelu? Ili je cedo nakazne prizme, il`kukavicje jaje hispano-karizme, il`kakva karpatska objava sizme, il`prosto-naprosto: "U,bre,koje cizme!" (1992.)

Cedomir Jovanovic,lider Liberalno demokratske partije(LDP) ...IMALI SMO PROBLEME SA SLOVENCIMA,HRVATIMA,BOSANCIMA,MAKEDONCIMA, CRNOGORCIMA,ALBANCIMA.SVI SU OD NAS OTISLI.SADA 90 POSTO MLADIH HOCE DA ODE IZ OVE ZEMLJE I SVI DRUGI SU KRIVI,SAMO SMO MI SUPER!... (21.IV 2008.)

Mirko Sagolj-DZEMAL BIJEDIC JE UBIJEN! Vise od tri decenije traje misterija oko pogibije nekadasnjeg predsjednika Saveznog izvrsnog vijeca Dzemala Bijedica.Prema sluzbenoj,zvanicnoj verziji,Bijedic je poginuo u avionskoj nesreci koja se dogodila slucajnom krivicom posade aviona.Prema onoj drugoj,nesluzbenoj i nezvanicnoj,Dzemal Bijedic je poginuo u avionskoj nesreci koja je izazvana-namjerno.Dakle,prema toj verziji,on je,znaci, ubijen. Ovo je prvi put,dakle potpuno ekskluzivno,da se objelodani jedna verzija o toj tragediji koja potvrdjuje tezu da je Dzemal Bijedic-ubijen. Udes aviona u kojem je poginuo Bijedic dogodio se 18.januara 1977.godine na brdu Inac na planini Lisin iznad Kreseva.To jutro Tito je avionom sa aerodroma Batajnica kod Beograda otputovao u posjetu Libiji.Bijedic je prisustvovao Titovom ispracaju,a zatim je po njega sa aerodroma u Surcinu stigao specijalni avion Lir jet,u to vrijeme jedan od najmodernijih minijaturnih mlaznjaka na svijetu,da ga vozi za Sarajevo. Taj dan u Sarajevu je odrzavana sjednica CK SKBiH kojoj je trebalo da prisustvuje i Bijedic i da na njoj govori.Sjednica je odrzavana u zgradi tadasnje Skupstine BiH na Bistriku.Kao izvjestac beogradskih Vecernjih novosti prisustvovao sam sjednici.Zapazio sam,kao i druge kolege,da se predsjednik SIV-a nije pojavio na pocetku sjednice.U neko doba nastupilo je neko neuobicajeno ponasanje u sali.Iz sale su po nekoliko puta izlazili pojedini visoki funkcioneri,zatim se vracali u salu,prilazili predsjedniku CK Branku Mikulicu i nesto mu saptali.U tome je,cini mi se,najaktivniji bio Munir Mesihovic. NA MJESTU UDESA Cista novinarska intuicija me je upucivala na to da se nesto moralo dogoditi.Mislio sam da se, mozda,Titu nesto dogodilo,jer sam znao da je to jutro odletio za Tripoli. U neko doba sam telefonom iz skupstinske zgrade nazvao tadasnjeg sefa DESK-a Vecernjih novosti Manju Vukotica i pitao ga da li se to nesto dogodilo.Rekao mi je da ga nazovem za pola sata.Nakon pola sata ponovo sam ga nazvao i on mi je rekao da se,po svemu sudeci,"izgubio"avion kojim je Dzemal Bijedic odletio za Sarajevo.Nakon izvjesnog vremena stigla je(i)do novinara vijest da je avion udario u vrh brda Inac na planini Lisin iznad Kreseva.S jednim kolegom sam sjeo u auto i,onako,u odijelu,kravati,salonskim cipelama,dosao u Kresevo negde oko 15 casova.Snijeg je bio veliki.Kad smo stigli u Kresevo,kazali su nam da je u toku dana s brda Inac stigla izvjesna Almasa Bejtic koja je u podnozju brda hranila stoku u jednoj stali.Ispricala je da je neki avion udario u stjenovito brdo iznad njene planinske kuce i raspao se.To je bilo dovoljno da se posumnja u udes aviona kojim je Bijedic letio i koji se neposredno prije dolijetanja u Sarajevo izgubio. Nakon sto su mi u jednom magacinu TO tu u Kresevu dali kompletnu vojnicku uniformu da obucem, krenuo sam prema brdu Inac.U isto vrijeme krenula je i jedna ekipa iz SUP-a BiH koja je nosila tehnicku opremu za osvjetljavanje terena na mjestu udesa.Penjanje do mjesta udesa bilo je-uzasno tesko.Snijeg ogroman,uspon skoro 90 stupnjeva,noc,a i magla.Negdje na pola puta susreli smo neke ljude koji su se vracali s mjesta udesa.Vise po glasovima nego po izgledu prepoznao sam medju njima i tadasnjeg predsjednika Izvrsnog vijeca BiH Milanka Renovicu i tadasnjeg sekretara CK BiH Nikolu Stojanovica.Kad su i oni mene prepoznali,govorili su mi da nema koristi da idem dalje,jer se na mjestu udesa nista ne vidi.Ali,i moja novinarska znatizelja i cinjenica da sam znao da s nama ide i tehnika za osvjetljavanje,bili su presudni,tako da sam odlucio da nastavim put. Na mjesto udesa stigli smo malo prije ponoci.U planinskoj kuci koja se nalazila vrlo blizu mjesta udesa,zatekli samo desetak osoba,mahom duznosnika Sluzbe drzavne bezbjednosti BiH.Bio je tu i sef SDB BiH Dusko Zgonjanin koji se poslije,kao ministar unutarnjih poslova BiH,"proslavio"u progonu Hamdije Pozderca.Dok su djelatnici iz policije osvjetljavali teren na kojem su bili razbacani dijelovi aviona i tijela poginulih,malo sam im u tome pomagao i sve svojim ocima vidio.Avion je udario u sami vrh litice i raspao se.Jedno krilo aviona je bilo na samom vrhu litice.Avionu je nedostajalo vrlo malo visine da bi izbjegao udes.Na jednoj stijeni vidio sam serpu s koje je napola spao poklopac,a u njoj se,koliko sam mogao razabrati,nalazila sarma. TRAGICAN PRIZOR Sam prizor opisao je bliski rodjak Dzemala Bijedica Bahrudin Bijedic koji je u to vrijeme bio visoki duznosnik SDB BiH i kojeg sam,takodjer,zatekao u toj kuci: "Dolazim na mjesto tragedije gdje mi se kao rodbini nudi da saopstim vijest o smrti Dzemala Bijedica.Ja to ne mogu uciniti.Gledam ostatke ljudskog mesa,razvaljena tijela.Prepoznajem Ziju Alikalfica po rukama...Gledam mrtvo tijelo Smaje Hrle,vrijednog i odanog Dzemalovog saradnika. Pokazuju mi mjesto gdje lezi Raza-oznaceno je uspravnom pritkom.Ne nalazim Dzemala.Ne bih ga ni zelio vidjeti mrtvog.Poslije su mi rekli da su,pored ostalog,nasli njegovu cipelu u kojoj je bilo stopalo..." U planinskoj kuci-stali zatekli smo i Almasu koja je bila jedini ocevidac udesa i koja je o tome i obavijestila policiju u Kresevu.I ja sam zabiljezio njenu izjavu koja,u najkracem,glasi:"Dok sam vani hranila stoku,cula sam zvuk aviona.Bila je velika magla.Ubrzo nakon toga cula sam jaki udar.Nije to bila eksplozija.Kad sam se popela na vrh livade,vidjela sam mjesto na stijenama u koje je avion udario,rasute dijelove i aviona i ljudskih tijela". Zvanicna verzija ovog udesa glasila je:"Avion je preletio radio-far na Crepoljskom iznad Sarajeva brzinom od 950 kilometara na sat,300 kilometara brze od predvidjene procedure,te je u proceduri slijetanja napravio neocekivano veliku"osmicu"koja ga je odvela na vrh brda Inac gdje se i stropostao." Ovu sluzbenu,zvanicnu verziju-koja nikada i nigdje zvanicno i sluzbeno nije objavljena-pratila su objasnjenja da je bila velika magla,da se Dzemi zurilo na sjednicu CK,da je pilot suvise rutinski upravljao avionom i da je to bio uzrok ove velike tragedije. NEZVANICNE VERZIJE Ali,ovu zvanicnu verziju pratilo je-i jos uvijek prati-i vise nezvanicnih,koje su se,mahom,svodile na to da je Dzemal Bijedic sam skrivio nesrecu,ili da je-ubijen.Najcesce se spominju slijedeci uzroci:U trenutku udesa,avionom je,nestrucno,pilotirao sam Dzemal.Zatim,Titova supruga Jovanka Broz nije podnosila veliku popularnost Dzemala Bijedica i njegove supruge Razije i stoga je nastojala da ih se oslobodi.Navodno je upakovala rodjendanski poklon za njihovu unuku u kojem je bio eksploziv. Dalje,oba pilota-i glavni pilot pukovnik Stevan Leka i kopilot pukovnik Murat Hanic-imali su tada po 60 godina i zabranu slijetanja na neke aerodrome u Evropi.Po toj verziji,ni jedan ni drugi nisu bili"ljudi od propisa"pa su zbog toga upravo njih dvojica i odredjeni da upravljaju avionom u kojem se nalazio Dzemal Bijedic.A radilo se o avionu najmodernijih tehnickih performansi,kojim ne mogu upravljati piloti stariji od 40 godina.Oni su,prema toj verziji,smisljeno"namijenjeni"upravo Dzemalu Bijedicu. Bilo je tu i drugih verzija,koje su upucivale na zakljucak da udes aviona nije bio nesretan slucaj,vec svojevrsni atentat na Dzemala Bijedica. Nikad do sada,medjutim,ni jedna od ovih verzija nije potkrijepljena ni jednim uvjerljivim argumentom i sve su mahom,osim eventualno one da su za udes krivi magla i pilotska neopreznost,neuvjerljive. Vise od tri decenije traga se za uvjerljivom varijantom iza koje stoje-dokazi. NASTIMAN VISINOMJER Evo,cini se,da je takva verzija napokon-dostupna. Covjek koji mi je nedavno ispricao tu verziju,za koju tvrdi da je stopostotno tacna,ni danas ne zeli javno otkriti svoje ime.Iz sigurnosnih razloga(zivi u Beogradu).Autoru ovog teksta je osobno poznat. U najkracem,evo njegove verzije ovog tragicnog,i jos uvijek misterioznog dogadjaja. Taj covjek je po struci inzenjer elektronike.U trenutku udesa bio je major JNA i,kako kaze,sef tehnike u bazi JNA u Jasenici kod Mostara.Kad se udes dogodio,on je sa svojom strucnom ekipom helikopterom prvi stigao na mjesto udesa.Obavili su kompletnu strucnu ekspertizu i,tvrdi, nedvosmisleno ustanovili da je visinomjer aviona prije njegovog polijetanja s Batajnickog aerodroma bio namjerno nastiman tako da je pokazivao 20 metara vecu visinu od stvarne.Bilo je to,kaze,sasvim dovoljno da se udes dogodi.Bez obzira na maglu i brzinu.Jer,avion je zbog toga napravio zaokret iznad radio-fara na Crepoljskom na 20 metara nizoj visini od dozvoljene i predvidjene i to je bio razlog sto je udario u vrh brda Inac. Nakon sto je njegova vojno-strucna ekipa izvrsila uvidjaj i utvrdila uzroke udesa,stigla je iz Beograda savezna vojno-policijska ekipa sa zadatkom da utvrdi uzroke pada aviona.Na celu te ekipe bio je,kaze,JOVICA STANISIC,tada kapetan po cinu.To je,podsjetimo,onaj zloglasni policajac,koji je u vrijeme diktature Slobodana Milosevica nanio i Srbiji i bivsoj Jugoslaviji mnogo zla,a danas je haski optuzenik. STANISIC MU JE ZACEPIO USTA Ovaj nas izvor verzije o udesu aviona dalje prica:"Kad sam poceo saopstavati rezultate nase strucne istrage,taj Stanisic mi je rekao:`Zavezi!`Ja major,a on kapetan.I ja sam usutio." Prema njegovoj verziji,rezultati istrage do kojih je na osnovu neoborivih strucnih dokaza dosla njegova ekipa,nikada i nigdje niti su saopsteni,niti su ostali zabiljezeni u bilo kakvom dokumentu. Cak je i let helikoptera iz Jasenice do mjesta udesa,koji je njegova ekipa koristila,izbrisan iz svih evidencija.Kao da ga nije ni bilo.A mjesto udesa aviona bilo je,kaze,pod nadleznoscu upravo te vojne baze u Jasenici. Ovaj covjek kaze da je osobno poznavao obojicu pilota-i Leku,i Hanica-i da su obojica bili isuvise iskusni da bi im se udes mogao dogoditi zbog njihove nepaznje i neopreznosti,bez obzira na maglu i brzinu.Tvrdi,isto tako,da Dzemala Bijedica neki krugovi u Beogradu i u JNA nisu podnosili i da su htjeli da ga se rijese,jer su u njemu vidjeli moguceg Titovog nasljednika,sto ne bi mogli podnijeti. Zbog toga su mu i namjestili-udes.I on potvrdjuje cinjenicu da je avion prilikom udesa letio brzinom od 980 kilometara na cas,ali da to nije uzrok udesa.Cinjenica je,veli,da je Dzema upozoravao pilota Leku da kasni na sjednicu CK,ali da se samo zbog povecane brzine tako iskusnom pilotu udes ni slucajno nije mogao dogoditi.On odbija i pomisao da je avionom u trenutku nesrece mogao upravljati sam Dzemal Bijedic,jer su nalazi njegove ekspertne ekipe pouzdano ustanovili da je Dzema u trenutku udesa citao diskusiju pripremljenu za sjednicu CK.Ti papiri su,tvrdi,bili rasuti na mjestu udara aviona u kameni vrh brda Inac.O eventualnoj eksploziji kaze,nema ni govora. Prema jednoj dosta slicnoj verziji,iza koje,medjutim,ne stoji ni jedno konkretno strucno ime,avionu u kojem su poginuli Dzemal Bijedic,njegova supruga i pratnja i oba pilota,prije polijetanja s aerodroma Batajnica"nastimana"je i brzina leta,tako da je brzinomjer pokazivao brzinu 300 kilometara na sat manjom od stvarne.Nas sugovornik takvu mogucnost ne potvrdjuje.On kaze da su on i njegova strucna ekipa nedvosmisleno utvrdili da je"nastiman"visinomjer aviona,a to je bilo sasvim dovoljno da Dzemal Bijedic-nestane. POPULARNOST Bio sam u redakciji Vecernjih novosti u Beogradu kad je Dzemal Bijedic 1971.godine zvanicno kandidiran za predsjednika SIV-a.Taj dan u Redakciju je dosao tadasnji izvjestac iz Skupstine SFRJ i odmah se,na neki nacin,okomio na mene.Veli:"Vi Bosanci kad god ne znate sta cete s nekim vasim viskom,saljete ga nama.Evo sad nam saljete i Dzemala Bijedica,i to,nije sala,na funkciju predsjednika SIV-a." Odgovorio sam mu:"Prvo,nismo mi samo Bosanci.I Dzemal Bijedic je Hercegovac.Drugo,njega je za tu funkciju odabrao licno Josip Broz,a on nece svakoga.Trece,Dzemal Bijedic je predratni beogradski student.I,cetvrto,1959.godine proglasen je najpopularnijim Mostarcem svih vremena, pored takvih licnosti kao sto su Aleksa Santic,Mujaga Komadina,Avdo Humo,Muhamed Mujic,Rifa iz Gradskog kupatila,Greta(Habiba),Meha Cojla i mnogi drugi poznati Mostarci." Nakon izvjesnog vremena isti taj kolega dolazi sa sjednice SIV-a i pruza mi ruku.Kaze:"Svaka cast za Dzemu!Na danasnjoj sjednici sve nas je-odusevio."I isprica sta se dogodilo.Tadasnji potpredsjednik SIV-a bio je mali,ali nadmeni,umisljeni i uobrazeni BORISAV JOVIC,onaj isti Jovic koji je kao predsjednik Predsjednistva SFRJ htio uvesti vanredno stanje i vojnu vlast.Novinari ga uopce nisu podnosili.Da bi skrenuo paznju na sebe,uvijek je kasnio na sjednice SIV-a.Kasnio je i taj dan.Kad se pojavio u sali,predsjednik Bijedic je rekao:"Evo,stigao je i drug Borislav i mozemo poceti."Na to je Jovic u svom stilu,prepotentno,odgovorio:"Druze Dzema,ti bi morao znati da je moje ime Borisav,a ne Borislav."Na to je Dzema,kao da je takvo nesto i ocekivao,spremno odgovorio: "Vidi,ja sam mislio da si ti LAV,a ti si samo AV". Kaze da su svi novinari od smijeha i zadovoljstva popadali pod stolove. TITOV IZBOR Dzemal Bijedic je rodjen u Mostaru 12.aprila 1917.godine,u uglednoj trgovackoj obitelji.Gimanziju je zavrsio u rodnom gradu,a pravne nauke studirao u Beogradu.Ucesnik je NOB-a od samog pocetka. Obavljao je brojne visoke partijske i drzavne funkcije u BiH i SFRJ.Bio je,izmedju ostalog,i predsjednik Skupstine BiH,a u dva mandata i predsjednik SIV-a.Poznato mi je da je Tito namjeravao da izmijeni i Ustav SFRJ kako bi Dzema mogao i po treci put biti imenovan na duznost predsjednika SIV-a,ili da nakon isteka drugog mandata bude izabran za predsjednika Skupstine SFRJ.U toj namjeri omela ga je Dzemina pogibija. Mozda ga je ta Titova namjera i kostala glave. POGINULI U udesu aviona 18.januara 1977.godine na brdu Inac,na planini Lisin iznad Kreseva,poginuli su svi putnici i clanovi posade:predsjednik SIV-a Dzemal Bijedic,njegova supruga Razija,njegov pratilac Zijo Alikalfic,sef kabineta Smajo Hrle,kucna pomocnica Andjelka Muzicka i piloti JNA-pukovnici Stevan Leka i Murat Hanic. ("Oslobodjenje")

Ivan Lovrenovic-UNUTARNJA ZEMLJA KULTURA?IDENTITET?(UMJESTO POGOVORA)-3 II. Kada se pitanje duhovnopovijesnoga identiteta Bosne i Hercegovine promislja iskljucivo u kategorijama nacionalno-politickim(kako se to cini vec stoipedeset godina),problem se ukazuje kao nerjesiv.To se najzornije pokazuje na dvjema najmarkantnijim politickim formulama:austrougarskoj KALLAYEVOJ,i ZAVNOBiH-ovoj. U dokumentima I.zasjedanja Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine,donesenim u noci s 25.na 26.studenoga 1943.godine u Mrkonjic-Gradu,stajalo je:.. BOSNA I HERCEGOVINA NIJE NI SRPSKA NI HRVATSKA NI MUSLIMANSKA,VEC I SRPSKA I HRVATSKA I MUSLIMANSKA... KALLAY je sa svojim integralnim bosanstvom morao propasti ne zbog bosanstva samoga,ono je,uostalom,dio duge,aktivne i privlacne tradicije,vec zbog"greske"u samome naumu.Postojece politicke modele nacija(vec dovoljno diversificirane nakon bosanskohercegovackoga ustanka i odstupa Turske)htio je neutralizirati istovrsnim-politickim modelom nove nacije!-Prateca"integralno bosanska"kulturna politika sluzila je u krajnjoj liniji istom,politickom cilju.Ako njezine rezultate danas,kada je politicka intencija isparila,prepoznajemo kao vazan dio znanstvene i kulturne bastine,to samo govori o smisljenosti te kulturne politike,a s druge strane o tome da je jezik kulture korespodentan zivotu,a trajnost kulture vjecna-jedno i drugo za razliku od politike. I ZAVNOBiH-ova formula pociva na afirmaciji integralnosti Bosne.Nasuprot KALLAYEVOJ,ona prepoznaje i priznaje nacionalne identitete.Ali,buduci da i ona misli SAMO U POLITICKO-NACIONALNIM KATEGORIJAMA,ne probija se dalje od rastavno-sastavne veznicke stilistike:NI-NI-NI/I-I-I...Kako je to nedovoljno za odgovor s pocetka teksta,najbolje se vidi po danasnjim nacionalnim konvulzijama,koje po tko zna koji put od sedamdesetih godina prosloga vijeka zapravo na isti nacin postavljaju pitanje:sto je Bosna,mehanicki zbroj"boravecih"nacija ili nekakav integritet?;a ako integritet jest-kako ga izraziti NACIONALNO?I,eto nas u misolovci!Ona je nuzna i zakonita konzekvenca svakog iskljucivo politicko-nacionalnoga osjecanja i promisljanja;u tom okviru Bosna biva i ostaje nerjesivom zagonetkom i trajnim izvorom glavobolje. Drukcije i ne moze biti u ideoloskoj koncepciji koja i covjekovu pojedinacnost i sav drustveni zivot svodi na PRIPADNISTVO i PREDSTAVNISTVO,pa se,potrosivsi sve druge,"avangardne"oblike, vratila na NACIONALNO kao jedino utociste,a u nacionalnom prepoznaje samo njegov POLITICKI sadrzaj.(Retrogradno?Povratak od osobe ka vrsti?Sto god da jest-tome sumraku prisustvujemo. Razlikujemo se samo po sladostrasti ili uzasu kojim nas ispunjava.Kako koga.) Nacija je datost moderne evropske historije.Da li ce biti civilizacijski produktivna TEKOVINA,ili PROKLETSTVO-ovisi,izgleda,o tome koji sadrzaj joj se"ucitava",kakva se hijerarhija njezinih vrijednosti uspostavlja sistemski.Ako je na vrhu hijerarhije njezin politicko-drzavnosni sadrzaj i"poslanje",a svi se ostali samo iz njega izvode i njemu sluze,prokletstvo je neizbjezno.Za naciju u kojoj se to zbiva kao i za one kojima je okruzena.Ne treba imati narocito pamcenje:to je bjelodana pouka i iskustvo krvave historije evropskog dvadesetog vijeka,u kojoj smo obilato participirali. Zbog svoje bizarne povijesne strukturiranosti,Bosna je eklatantan,upravo"laboratorijski"primjer kako se apstraktno ideologijsko poimanje i odredjenje nacije neizbjezno zaplice u vlastite mrtvouzice,u tragikomicnom sukobu s povijesnoscu i sa zivom konkretnoscu.Ono se,zapravo,i nije odmaklo od devetnaestovjekovnoga gradjanskog ideologema nacije-drzave.A prisjetimo se,u okviru njega Bosna je mogla biti"rijesena"jedino kao NACIONALNA DRZAVA,i iz toga su morali poniknuti svi poznati politicki prokrustizmi:Bosna kao"klasicna srpska zemlja",Bosna kao"klasicna hrvatska zemlja", Bosna u kojoj su Bosnjaci-muslimani"jedini svoji na svome"... Ako se,dakle,danas moze govoriti o svojevrsnoj krizi identiteta Bosne i Hercegovine,s obzirom na politicku samoartikulaciju,nije li historijski ispravnije razmisljati o kontinualnosti te krize u kontekstu cijele moderne povijesti(od prve polovice XIX.stoljeca do danas?)Jer,kroz citavo to vrijeme Bosna- uslijed prevalentnosti nacionalnih politickih procesa s jedne,i izrazito nedemokratskih,ideoloskih rezima s druge strane-i nije nikad uspjela politicki artikulirati i stabilizirati svoj povijesni identitet; svoju multikulturnu i multinacionalnu prirodu. Ako se hijerarhijska piramida obrne,ako se nacionalni identitet i"osjecaj"prvenstveno temelji, raspoznaje i iscrpljuje na svojemu duhovnopovijesnom i kulturnom sadrzaju i vrijednostima(sto su sve konkretno-stvaralacke kategorije i motivacije,za razliku od ideolosko-politickih,koje su apstraktno-spekulativne),tada nacija moze biti zivljena i dozivljavana kao produktivna civilizacijska tekovina.Da je to itekako moguce-govore nam iskustva modernoga svijeta,onoga njegova kulturno i ekonomski najproduktivnijega dijela,koji se je STVARNO okrenuo ovome modelu kao praksi. Kultura je po svojemu bicu OTVORENA i PRIKLJUCUJUCA,a ideologija(svaka,a nacionalna osobito)ZATVORENA i ISKLJUCUJUCA.NACIONALNA IDEOLOGIJA trsi se oko ciscenja,njezin ideal je sama esencija nacije,cista od svake natruhe TUDJEGA.Sredstvo:proglasavanje tudjega opasnim po cistocu nacije,odbojnost i mrznja spram drugoga.Krajnji rezultat:osuseni leptir pod staklom. Automumifikacija. NACIJA KAO KULTURA dinamicna je struktura,sposobna da prima i da daje.Od tudjega ne zazire nego ga lako cini svojim;nad svojim ne strijepi nego ga voljko daje"u promet".Ta sposobnost ukljucivanja,ta igra razmjene-a ne ciscenje i cistoca-zaloga je punoce identiteta i korespodencije s drugim. Ako Bosna jest ime za nekakav identitet,njegov sadrzaj nije dakle u algebarskom zbroju nacija ili nacionalnih"kultura",nije ni u njihovom utapanju u novoj (nad)nacionalnoj konstrukciji,vec upravo u toj trajnoj kulturnoj interakciji.Ime BOSANAC,BOSANSTVO nisu,tako,pojmovi nacionalnoga reda,a niti samo regionalno-teritorijalnoga.Prije i vise od toga to je ime za opisani CIVILIZACIJSKI PROCES,koji kroza svoje povijesne mijene i politicke nepogode jednako svakodnevno i jednako vitalno traje milenij.U tom interakcijskom procesu kao KONSTANTI(ime joj je Bosna)ucestvuju nacionalne kulture kao VARIJABLE,zadrzavajuci svoj posebni identitet a"izlazuci"se trajnom kulturotvornom odnosu PRIMANJA i DAVANJA.Prakticno,svaka nacionalna kultura u Bosni jest i ono sto je po imenu jest,i"nesto vise od toga".S gledista nacionalne ideologije ta pojava se ukazuje kao ONECISCENOST.A posto nacionalnim ideologijama nije u prirodi da miruju,kad-tad i kako-tako uslijedi akcija.Ciscenja,naravno.S gledista kulture,pak,pojava predstavlja izvanredan primjer "spajanja nespojivoga"i plodan humus za stvaralacke artikulacije prvoga reda.Logicno je zato da su svi putnici od uma i duha bas to isticali u svojemu dozivljaju Bosne,kao sto je karakteristicno da je u tom cudu svoj predmet i svoju hranu nalazila vrhunska literatura nasega jezika:ANDRIC, DIZDAR,SELIMOVIC,SOP. Kako,dakle,misliti i zivjeti Bosnu danas,a da se priblizimo njezinu duhovnopovijesnom identitetu, jezikom i nacinom koji mu je primjeren?Nemam(i ne znam ima li ga itko)gotova odgovora. Ali znam da je promasen i potrosen posao-ciniti to na nacin ideologije(nacionalne jednako kao i bilo koje druge),kako se cini vec stoljece i pol do danas.Taj nas je nacin uostalom udaljio i od onoga na sto se kao na svetinju poziva i u cije ime razvija svoje barjake:od istinskoga i punoga zivljenja nacionalnoga identiteta. Vrijedilo bi,konacno,sistematski poceti s drugim nacinom-nacinom kulture.Mozda se jedino u njemu, u takvomu nacinu misljenja i zivljenja,moze harmonicno i produktivno smiriti tenzija izmedju nasega BOSANSTVA i nasega NACIONALITETA.

ponedjeljak, 21.04.2008.

Gojko Beric-NIN,ZICA,SREBRENICA Vjerujete li da izmedju rata u Iraku i agresije na Bosnu i Hercegovinu postoje velike slicnosti?Ili da izmedju desetodnevnog osvajanja Bagdada i 1300 dana duge opsade Sarajeva jedva da postoji ikakva razlika?Ne zurite tvrdeci kako su takva poredjenja besmislena,ako ne i cinicna.Jer,kao i obicno kad je o Bosni rijec,NIN misli drugacije.Beogradski nedjeljnik u broju od 2.aprila pise: "Invazija na Irak pokazuje da nije lako ratovati humano i postedjeti civile cak ni kad se visokoprofesionalne i obucene trupe na to prethodno obavezu.U nastavku sudjenja Milosevicu bi se ukazalo mnogo prilika da uporedi srpsko i americko vojevanje tako da razlike budu mozda manje upadljivije od slicnosti." Ovu originalnu tezu,koja bi,da je bilo srece,mozda pomogla Milosevicu da izmigolji zasluzenoj kazni za genocid u Bosni,obznanila je novinarka pomenutog magazina LJILJANA SMAJLOVIC.A srece nije bilo zato sto je nesudjenog kralja svih Srba"stigla jedna ruka iz groba",koja je sve upropastila. Rijec je o posmrtnim ostacima mucki otetog i potom ubijenog i bacenog u jamu s krecom Ivana Stambolica,pronadjenim na Fruskoj gori.To je Milosevicu,svjedoci ova novinarka sa lica mjesta, "zadalo udarac vece zestine nego Karla del Ponte(Carla)za 400 dana haskog procesa." Da toga nije bilo,"ova dionica haskog sudjenja,koja se odnosi na Bosnu,mogla je biti relativno inspirativna za Milosevica." Sve to pise u tekstu pod naslovom ODBRANA I POSLEDNJI DANI,srocenom tako da se moze citati i kao apoteoza i kao pomen bivsem Vozdu.Novinarka NIN-a divi se njegovom herojskom drzanju u Hagu,njegovom snalazenju u ulozi advokata i,zamislite,njegovoj vjestini u ulozi unakrsnog ispitivaca!Zvuci dirljivo opis Miloseviceve herojske bitke za istinu i pravdu:"Od trenutka spornog izrucenja Hagu,Milosevic je stekao izvjesnu psiholosku prednost nad svojim politickim i sudskim protivnicima: pojedinac protiv velikih sila koje su ga ugrabile zavrcuci ruku njegovim protivnicima...sam se brani protiv pravne masinerije teske 100 miliona dolara godisnje,naoruzan dokazima da su i njegovoj zemlji i narodu ucinjene nepravde zbog kojih niko nije odgovarao ni na jednom sudu." Bosanska dionica haskog sudjenja mogla je,dakle,biti inspirativna za druga Slobu da se u nju nije umijesao njegov mrtvi kum i izbacio ga iz cipela,sto,eto,nije poslo za rukom ni velikim silama koje su ga ugrabile.A sta je to sto je Milosevicevu odbranu od optuzbe za genocid u Bosni moglo uciniti inspirativnom?Ljiljana Smajlovic nam tu tajnu ne otkriva,osim sto aludira na cinjenicu da su u savremenim ratovima civilne zrtve neizbjezne i da,istina,Srbi vojujuci biju sve pred sobom,al`, drugovi moji,biju i Amerikanci.Pa ako Srbi i Amerikanci ni u cemu drugom nisu isti,jesu, uvjerava nas NIN,u ubijanju civila. Koliko znam,Dzordz Bus(George Bush)je krenuo na Irak da bi Sadamu Huseinu(Saddam Hussein) oteo njegovu naftu.Da diktator nije sjedio na naftonosnom polju koje je po velicini drugo u svijetu, mogao je Iracane,sto se Amerike tice,da muci i ubija koliko god to zeli.Bosna nema nafte,ali je to nije spasilo od Miloseviceve nakane da je napadne i raskomada,a Bosnjake i Hrvate opljacka,pobije i protjera sa njihovih ognjista.U Iraku su u igri nafta i novac,a civilne zrtve medju Iracanima ukalkulirane su kao uzgredna steta.Masovni protesti protiv tako surove igre odvijali su se u Americi i sirom svijeta,ali Busa nije bilo moguce zaustaviti. U slucaju Bosne u igri su bile teritorije i ljudski zivoti,ukalkulirani u projekt genocida.Civili su odvodjeni iz svojih kuca na stratista,gdje su muceni i masakrirani,a njihova tijela-tijela staraca,zena, djece i odraslih muskaraca-zavrsavala su u masovnim grobnicama.U bombardovanju Bagdada i ostalih irackih gradova nije bilo moguce postedjeti civile,koliko god se to Amerikanci trudili.Ali kakve to veze ima sa pokoljem Bosnjaka u Srebrenici,civila pobijenih samo zato sto su pripadali drugoj vjeri i naciji?Zar po tome Milosevic nije blizi Hitleru nego Busu?Izmedju relativno brzog osvajanja Bagdada i dugotrajne opsade Sarajeva mozda postoji poneka sporadicna slicnost,ali je razlika sustinska:u Bagdadu su gadjane Sadamove palace i zgrade ministarstava,a u Sarajevu su ubijani civili-od granata i snajpera poginulo ih je oko deset i po hiljada. Sve je to urednicima NIN-a i Ljiljani Smajlovic dobro poznato,ali nacionalisticki polet sa kojim su vise od jednog desetljeca slijedili Slobodana Milosevica jos ih ne napusta.O ukopu posmrtnih ostataka 600 identifikovanih Srebrenicana u Potocarima NIN nije donio ni rijeci,ali je zato u broju od 10.aprila objavio pismo svog citaoca iz Holandije u kome se fotografije americkog fotoreportera Rona Haviva,snimljene u Bijeljini,PROGLASAVAJU FALSIFIKATOM.DOTICNI CITALAC ISTICE KAKO ISPOD HAVIVOVE FOTOGRAFIJE PISE DA"SRPSKI VOJNIK OPUSTENO SUTIRA U GLAVU JEDNU MUSLIMANKU KOJA UMIRE",I DODAJE:"MEDJUTIM,NA NJEGOVOJ FOTOGRAFIJI PRIKAZAN JE SRPSKI BORAC KAKO PRITRCAVA ZENI KOJA LEZI NA ASFALTU.KAKO JE UNIFORMISANI MLADIC UHVACEN U RASKORAKU U BLIZINI NESRECNE ZENE,HAVIV JE OVAJ SNIMAK PLASIRAO KAO SUTIRANJE BESPOMOCNE ZENE NA ULICI BIJELJINE.CINIZAM JE JOS VECI STO JE RON HAVIV NAKNADNO TO I PRIZNAO." AKO NESTO U OVOJ SRAMOTNOJ PRICI ZAUDARA NA CINIZAM I LJUDSKU GADOST,ONDA JE TO OBJAVLJIVANJE OVAKVOG PISMA.NE ZNAM DA JE RON HAVIV IKADA"PRIZNAO"DA JE SVOJU CUVENU FOTOGRAFIJU ISKORISTIO KAO MEDIJSKU MANIPULACIJU,ALI JE ZATO PROSLE GODINE NJEGOVA IZLOZBA U CACKU BILA POPLJUVANA OD RAZJARENIH CETNIKA,TE JE MORALA BITI SKINUTA.ALI,ZASTO NIN OBJAVLJUJE TAKVA I SLICNA PISMA?VALJDA ZATO DA BI ZBUNIO SVOJE CITAOCE,DRZECI IH U UVJERENJU DA SRBI NISU CINILI TAKVE ZLOCINE U BOSNI. DOLASKOM MILOSEVICA NA VLAST,DO TADA LIBERALNI NIN POSTAO JE LOGISTICAR JEDNOG MONSTRUOZNOG REZIMA.NJEGOV GRIJEH JE TIM VECI STO JE RIJEC O SVOJEVREMENO NAJUGLEDNIJEM MAGAZINU SA PROSTORA BIVSE JUGOSLAVIJE.NIN-U SE VJEROVALO I U LJUBLJANI I U ZAGREBU.LJILJANA SMAJLOVIC,PREDRATNA VEDETA OSLOBODJENJA,NASLA JE U"NOVOM"NIN-U IDEALNO MJESTO ZA SEBE.JER I NJOJ SE VJEROVALO:RODJENA JE U SARAJEVU,DOSLA JE IZ BOSNE,TE SVE STO BUDE PISALA O RATU U NJENOJ DOMOVINI CITAOCIMA NIN-A DJELOVACE KRAJNJE OBJEKTIVNO.LJILJA JE PISALA I PISALA,ALI TAKO KAO DA JE RODJENA U CACKU,KAO DA BOSNE NIKADA NIJE VIDJELA,OSIM STO JE O NJOJ NESTO SLUSALA OD DOBRICE COSICA I SRPSKIH AKADEMIKA TIPA MILORADA EKMECICA.RAT KOJI JE OVDJE VODJEN ZA NJU JE BIO GRADJANSKI RAT,A STO SE ZLOCINA TICE,GOSPODJA NIKADA NIJE PROPUSTILA DA ISTAKNE KAKO IH CINE SVE TRI STRANE. DIRLJIVA JE I NJENA I NIN-OVA FASCINIRANOST SLOBODANOM MILOSEVICEM. OBOZAVANJE JE NASILNO PREKINUTO TEK NAKON MILOSEVICEVOG HAPSENJA.LJILJANA SMAJLOVIC JE I TADA POKUSAVALA DA MU NEKAKO POMOGNE.PROMOVIRANA U EKSPERETA ZA AMERICKO-SRPSKE ODNOSE,ONA JE SVOJIM TEKSTOVIMA U NIN-U POUCAVALA KOSTUNICU KAKO DA JOS BAR GODINU DANA IZBJEGAVA MILOSEVICEVO IZRUCENJE HAGU.ALI,O TOME NIJE ODLUCIVAO KOSTUNICA VEC ZORAN DJINDJIC. MILOSEVIC JE USKORO ODLETIO U HAG,A ZA NJIM I LJILJANA SMAJLOVIC.IMA U TOME NEKE SIMBOLIKE:OBOZAVANOG TREBA ISPRATITI DO KRAJA NJEGOVE SUDBINE.RAZLIKA JE SAMO U TOME STO CE MILOSEVIC DO KRAJA ZIVOTA OSTATI IZA RESETAKA,DOK CE GOSPODJA SMAJLOVIC,KOJOJ JE HAG POSTAO DRUGA ADRESA,POKUPITI NA IME DNEVNICA KOJU HILJADU DOLARA I ZIVA I ZDRAVA VRATITI SE KUCI. MNOGO ME VISE INTERESUJE STA CE BITI SA NIN-OM I NJEGOVIM ODNOSOM PREMA ISTINI O BOSANSKOJ TRAGEDIJI.NA STRANICAMA OVOG NEDJELJNIKA OBJAVLJENO JE NA STOTINE TEKSTOVA KOJI OZBILJNO KONKURISU ZA MJESTO U POVIJESTI NOVINARSKOG BESCASCA NA BALKANSKIM PROSTORIMA.NIN JE NEDAVNO NAPUSTIO SVOJU CRNU BOJU I PRESAO NA KOLOR.ALI,TESKO DA CE SPEKTAR BOJA NA FINIJEM PAPIRU PREKRITI CRNILO NJEGOVOG SLUZENJA MILOSEVICU.NIN-OVI UREDNICI I NOVINARI DANAS SE PRAVE ENGLEZI:NEMAJU POJMA O ONOME STO SU PISALI I OBJAVLJIVALI U PROTEKLOJ DECENIJI,A POGOTOVO O ONOME O CEMU NISU PISALI. PAKAO,TO SU DRUGI. 18.april 2003. (Gojko Beric-"STANICA HAAG")

Prof.dr.Vojislav"ko ce na mene!?"Seselj,Seki The Legend,CETNICKI VOJVODA ...Ja sam stari robijas,robijao sam pod komunistima u Zenici.Pripremio sam se dobro i tamo cu citati i pisati.Sada imam da zavrsim knjigu o srpskom narodu i novom svetskom poretku.Proucavam samu sustinu Haskog tribunala sa pravno-teorijskog aspekta.Nece biti dosadno... ...Postoji samo zalost sto zapadna srpska granica nije na liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica... ...JA SAM NAJVECI ZIVI SRPSKI PRAVNIK!...

General Ratko Mladic,RATNI ZLOCINAC BOZJA KAZNA-3 ...Te veceri nije bilo nikakvih znakova o onome sto ce se dogoditi nepuna dvadeset i cetiri sata kasnije.Osim sto je Anu vec neko vrijeme mucila glavobolja,sve otkako se vratila sa izleta u Moskvu.Bila je pred krajem studija kao jedna od najboljih studentica medicine na Beogradskom univerzitetu.Put u Moskvu je bio tradicionalno apsolventsko putovanje.General nije bio odusevljen idejom,ali majka i kcerka su ga uspjele nagovoriti da pristane i tako je Ana otputovala. Kada se vratila,kao da je postala druga osoba.Pocela se zaliti na zestoke glavobolje i govorila je kako se ne moze koncentrirati na ucenje za sljedeci ispit.Razlog za njeno samoubojstvo,cesto spominjan i vjerojatno tocan,jest da se konacno suocila sa istinom o ratu.Ana je po prvi put shvatila ulogu svoga oca u pokoljima u Bosni. Ako je istina da je to zaista bio razlog zasto se Ana Mladic ubila,onda mogu zamisliti kako se to dogodilo.Ubila se jer se nije mogla suociti s njim,nije mogla izdrzati objasnjenje,ili ga natjerati da negira to sto je procitala.Njihova je porodica bila tradicionalna,patrijarhalna i Ana je naucila da nikada ne izaziva ocev autoritet.Znam kako je to,jer moj je otac takodjer bio vojno lice-od onih koji ne prave razliku izmedju vlastite obitelji i vojnika.Oni ne govore,vec naredjuju.Stovise,ne ocekuju da im se itko suprotstavi,a pogotovo u vezi s njihovom profesijom. Ja se takodjer nisam imala snage suprotstaviti svom ocu i morala sam otici od kuce kako bih izbjegla njegov autoritet.U takvom domu nema pitanja u vezi s poslom,iako je jasno da su njegov posao bile naredbe za ubijanje civila.Osim toga,Ana je zensko,i usprkos svoj ljubavi prema kceri, kada se radi o ozbiljnim stvarima kao sto je rat,zena je tu da slusa,a ne da govori. Da mu se te veceri usudila stogod reci,cak i samo spomenuti rat,pogledao bi je svojim prodornim plavim ocima koje bi postale hladne poput leda.Pogled bi mu se prvo ispunio nevjericom,potom bijesom.Tko je ona da preispituje njega,vlastitoga oca,jos k tome generala?Nitko mu se ne usudjuje obracati takvim tonom,cak niti strani diplomati ili njegovi najvisi zapovjednici.Oci moga oca bile su iste takve,i kada bi me pogledao tim hladnim ocima,osjetila bih slabost u koljenima.Strah.Pogledala bih majku nadajuci se pomoci.Ali ako bih se usudila odgovoriti ocu,a on bi me vec odmjerio"tim" pogledom i podigao glas,majka bi nas bespomocno gledala,kao oduzeta.Moja se majka nikada nije usudila braniti me i to joj nikada ne mogu zaboraviti.Anina bi majka vjerojatno isto postupila.Iako je moj otac vec odavna mrtav,jos uvijek se sjecam svoje bespomocnosti pred njim i majcinog izgubljenog,potcinjenog pogleda. Ana bi morala biti vrlo jaka osoba da se suprotstavi ocu zbog pocinjenih zlocina.Puno sam puta pokusavala zamisliti njihov razgovor,do kojega nikada nije doslo.Ona bi,ako bi mogla,neizbjezno pitala:Zasto?Cemu sve to ubijanje?On bi odgovorio da ona ne razumije,rat je i njegov je posao da brani svoj narod.Ali sto je sa zenama,djecom i starcima?Zasto njih ubijati,oni nisu vojnici?I Muslimani isto ubijaju nase zene i djecu,odvratio bi joj.I po prvi bi puta shvatio da Ana vise nije mala djevojcica,vec mlada zena koja ima drugaciji sustav vrijednosti od svoga oca,i to bi ga sokiralo. Zar mi ne vjerujes,pitao bi je.Ne,ne vjerujem,rekla bi Ana.Taj bi ga odgovor razbjesnio i poceo bi vikati,zaboravljajuci da se ne nalazi medju vojnicima. Ili bi ga mozda upitala je li istina ono sto je citala o njemu,je li zaista naredio smaknuce tisuca sarajevskih civila?Mladic bi poricao,optuzujuci je da vjeruje"neprijateljskoj propagandi".Laganje vlastitoj kceri ne bi mu tesko palo,toliko je vec puta lagao svima ostalima.No,svejedno bi ga frustriralo sto mu se usudila suprotstaviti. Ali zamisljati taj razgovor je pogresno.Jer da su Ana i njezin otac mogli razgovarati,ona sada ne bi bila mrtva.On nikada,do kraja zivota-zbog cega sigurno pati-nece razumjeti zasto se Ana ubila.A odgovor lezi u igri"potapanja brodova":cudno je da dvoje mladih,ali ipak odraslih ljudi,u danasnje vrijeme sjedi sa roditeljima igrajuci takvu igru umjesto da gledaju TV ili izadju s prijateljima.Ana i Darko su mozda i zeljeli raditi nesto drugo,ali predobro su poznavali oca,njegove hirove i sasave zahtjeve.On je htio igrati jer je to za njega bio nacin opustanja.Oni ga nisu mogli odbiti.Volio je biti okruzen porodicom i igrati neku nevinu igru-bas kao da se nista vazno ne dogadja i nema rata,sve dok njih cetvero sjede za stolom... Te noci,dok su igrali,Ana je morala vec sve znati.Vec prije nekoliko dana procitala je clanke o ocu. Prije toga je izbjegavala citati o ratu,kao i vecina njenih prijatelja.Znala je da joj je otac popularni glavni zapovjednik vojske Republike Srpske i bila je cak ponosna na njega,ali nije znala i nije zeljela znati da mu je posao bio"etnicko ciscenje".Sve dok to saznanje nije postalo neizbjezno. Sve dok nije postalo prekasno s time se suociti i prezivjeti. Te je veceri igrala,cak se saleci kako ce pobijediti.Generalova omiljena igra"potapanje brodova" zapravo i nije tako nevina,to je vojna igra.Niti za vlastitim kuhinjskim stolom,Mladic nije mogao pobjeci od toga sto je i tko je.Ana se pozalila na glavobolju.Ali taj znak nije bio dovoljno jasan,jer nije rekla nista drugo,nista vise.Mozda si se prehladila,rekla je majka,lagano joj dodirujuci celo.Otac je zabrinuto pogledao,ali nije rekao nista. Ne,ocu necu nista reci,vjerojatno je pomislila Ana.Bilo bi to nemoguce,vec je toliko puta razmisljala o tome.Nije imala snage unistiti porodicnu idilu.Nije to mogla uciniti,ne pred majkom i malim bratom. Majka bi problijedila i zanijemila.Brat bi skocio u njenu obranu ako bi otac poceo vikati,ili je mozda krenuo udariti.Te veceri prije samoubojstva,gledala ga je drugacijim ocima.Njezin otac za nju vise nije bio ista osoba.Njezina je glavobolja bila stvarna,ali je bila samo izgovor za povlacenje.Istina je bila da ga vise nije mogla gledati. Odjednom ju je obuzela mucnina.Pogledala ga je,"bosanskog koljaca"(u nekim novinama je procitala da mu je to nadimak),kao da joj je prvi puta u zivotu.Ana je gledala oca,njegove velike sake, njegov omiljeni prsten,vec prilicno sijedu kosu i preplavio ju je osjecaj tuge,gubitka.Je li moguce da bez rijeci sjedi preko puta covjeka optuzenog za ratne zlocine?I da je ta osoba njezin otac,njezin obozavani otac?Je li moguce da je on tako tvrd,tako cinican i necovjecan?Nasmijesio joj se.Jedva mu je uzvratila malim osmijehom,i potopila jedan od njegovih brodova.Mrzila je sebe sto je tako slaba,plasljiva,tatina mala curica.Glavobolja se pojacala.Moram u krevet,rekla je.Majka ju je pogledala.Osjetila je da s njenom kceri nesto nije u redu,ali nikada nece saznati sto. Svjetiljka je bacala zuckasto svjetlo na kuhinjski stol.Igra je uskoro zavrsila.Ana je pobijedila. Ujutro je imala jos jednu priliku.Mladic je zaista bio zabrinut za nju i upitao je sto nije u redu. Izgubljena i nesigurna,samo je rekla da mu to ne moze objasniti.On je otisao u Bosnu,siguran da ce njenom cudnom raspolozenju ubrzo doci kraj,da je bila nervozna i zabrinuta radi slijedeceg ispita. Iduce je veceri Ana uzela ocev pistolj,jedan od tri koje je drzao u kuci,onaj njemu najdrazi,kojeg je dobio kao najbolji student Vojne akademije u Beogradu-onaj iz kojeg je Mladic rekao da ce zapucati kada mu se rodi prvi unuk.Uzela je bas taj,kao da je zeljela jos vise povrijediti oca... U Bosni,medju vojnicima,u trenutku kada mu se kcer ubila,general se probudio.Osjetio je udarac u srce,kasnije je rekao.Rekao je svom podredjenom da se nesto strasno dogodilo i da odmah nazove prvu liniju fronte.Ali tamo je sve bilo mirno.Potom je zazvonio telefon.Bio je to njegov sin Darko. Mladic je uvjeren da je Ana ubijena.Za njega je to jedino logicno objasnjenje.Ana se nikada ne bi ubila,rekao je.Nije mogao ni zamisliti da bi ga njegova kcer,njegova jedina kcer koja je u dobi od dvadeset i tri godine s njim igrala"potapanja brodova",mogla osuditi za to sto je cinio u ratu.Nije mogao razumjeti da je upravo tako. Umjesto razgovora,igrali su djecje igre.Ali bilo mu je lakse vjerovati da je ubijena jer ga to oslobadja svake odgovornosti.Da bi shvatio zasto se ubila,morao bi-barem sebi-priznati da je pocinio ratne zlocine.A to Mladic nikada nece uciniti.Cak ni smrt voljenog djeteta ga nije mogla prisiliti na to.Kao da je morao zrtvovati svoju kcerku-ne svoje vojnike ili vlastiti zivot poput kneza Lazara-da bi usao u legendu.Ako je to bila cijena besmrtnosti,bogovi su ga ostavili na zivotu samo da bi ga natjerali da trpi neizdrzivu bol. I tu grcka mitologija dolazi u dodir sa srpskom:Mladic je kaznjen za svoja djela u Bosni.Unistio je Bosnu,da bi na kraju Bosna dokrajcila njega.Da je Anu ubila ljudska,neprijateljska ruka-to bi bila ljudska osveta.Ali ona je sama digla ruku na sebe.Kao da su se bogovi osvetili Mladicu.Zivot mu se pretvorio u grcku tragediju gdje se bogovi direktno mijesaju u junakov zivot i kaznjavaju ga jos za zivota.Mladic je konacno osjetio bol koju je nanio tisucama ljudi u Sarajevu,Srebrenici ili Gorazdu. Ali je li to ista bol?Moze li krvnik osjecati isto sto i zrtve?Da,jer je bol roditelja koji je izgubio dijete jednaka bol. Taj gubitak,Mladicev najveci gubitak i patnja koja je proizasla iz njega,ponovo ga je pretvorio iz legendarnog junaka u ljudsko bice. Nakon sto sam otisla od kuce-imala sam samo sesnaest godina-moj otac godinama nije razgovarao sa mnom.Bio je tvrd kao kamen.Otpisao me je.Zasto,pitala sam se.Zato jer sam se usudila raditi sto sam zeljela,jer ga nisam slusala.Ali mozda bih ga i poslusala,samo da je govorio,govorio,a ne vikao na mene.Sada je prekasno.Ali cesto sanjam svoga oca.Sanjam da stojim na vrhu spiralnih stepenica.On stoji na dnu.Gleda me i cini se da mi pokusava nesto reci.Vidim da otvara usta,ali rijeci ne dopiru do mene.Budim se jecajuci. Mozda i general sanja svoju izgubljenu kcer kako mu pokusava nesto reci,ali on je ne cuje.Tada se budi u hladnom znoju,pored svoje tihe zene,koja u dubini duse zna tko je odgovoran za Anino samoubojstvo. Iako je za njim raspisana potjernica Tribunala u Haagu,od ozujka 1994.general Mladic izdrzava svoju dozivotnu kaznu,bez obzira na cinjenicu sto je jos uvijek na slobodi. (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Benjamin Isovic-SARAJEVO(Na pitanje G.Milica,sta znaci Sarajevo,Radovan K.je rekao:"Supa,stala...") Sarajevo nije tek grad! To je,bona,stanje. Stanje cega? Stanje duha! To je veliki,urbani sadrzaj jedne kotline na podrucju srca. To je,ujedno,i savremena, uhodana tvornica za proizvodnju osobito sposobnih ljudi. I zena. Lijepih zena.Krasnih zena. Neraskidiv brak dvije suprotne strane svijeta. Zivopisna pozornica narocitih dogadjaja. Carsija. Osjecaj. Dom. I jedan dobar razlog za pripadanje. I dva,jos bolja,stjecista burne historije. Svjetlo u daljini. Konak spokojnih dusa. Majka toplih zvukova, otac mirisa i mostova i najdraze dijete britke,endemicne promucurnosti. Nerijetko, suvise gostoljubiv, ali neiscrpno imucan domacin. I slaba tacka bitne vecine Beogradjanki. Sklad nesklada. Zimovaliste blizu mora. Mocni,rodjeni brat Dubrovnika. I Mostara. To je,za majskih veceri, raspaljeni svjetionik, kojem se,kao ukleti brodovi, vracaju nase najbolje misli da prezime ili umru. Krijesnica ljubavi povjerena vjecnosti. Skloniste uzdaha omadjijanih upravo raspuklim proljecem. Administrativni poklon sudbine. Umjereno-kontinentalni ljetnikovac Bogova. Trgovacki epicentar: "Hajdemo,raja,zvona i kandilja, navali narode!" Vreva subota,pijaca srijeda. Oplemenjen mir. Njezno oplodjen sens. Uklik,kliktaj, klik,taj sokolski... Univerzitet. Zauvijek zanjihana besika dobrocudi. Supstanca. Puls. Titraj.Drhtaj.Treptaj. Naime, ziv-zivcat stvor. Insan. Trajan uvir dobrih voda i ocvala obala nepokore, razudjena u beskraju svevremena. Sarajevo nikako nije tek grad. To je dvorac,kretenu! Stari, gizdavi dvorac u polju! (31.III 1992.)

Hadzem Hajdarevic-GRAD PROMATRAN IZ HRGICEVE 14 Sad si tek stvaran,Moj Grade,kao krosnja sto otela se deblu...Svugdje su vrata, prag koji ceka,svugdje prozori ludih dvadeset ljeta,o to stablo se vjesam licem u lice,sa kafezom u Tebi, sa zivotinjom u sebi...Sad si tek jasan- u dijelima,sav razlozen u vidne sastojine,u rusevini tek stvaran i miran,kao nekoc-u mladickom snu. Ne zalimo se vise:ja nisam sjetnik, ti nisi smrt.Sve stvoreno za radost i trpnju,kao raskrizena jabuka metnuta na obiteljski stol...Dvadeset godina udisem tvoje vjetre,i vode gonetam snene,i rukama jos kusam razmaci brda,jos hocu od daha Tvog sacinit kucu,i prag,od rebara suhih zaloziti vatru...Tih dvadeset godina od kruha bez vode a s morem na dlanu...Tek sad si tako pust,i mrtav, a za me stvaran kao zivot sam,jasan kao sudba...Pozdravljam te smijeskom,jer znam opet cemo,Ti i Ja,u novi dan ruku pod ruku,blagoslovni,jos sretni, dok svugdje su vrata ista,svud skinute brave,i krosnja vec cistija lista u zemlji neg iznad Tvoga uplasena tla... (1993.)

nedjelja, 20.04.2008.

CRNOGORSKO FEUDALNO LUDILO ESAD KOCAN-TOPLINA MOCVARE Crna Gora je 6.aprila izabrala najgori od svih mogucih svjetova.Nikada necemo saznati sta je sve osujeceno i koji su njeni putevi u normalnost odsjeceni.Filip Vujanovic je premasio neophodnih 50 odsto izaslih biraca.Dobro je sto norma nije bila veca-i nju bi dobacio. Poruke koje su poslije izbora uputili Djukanovic i okolina jasne su:ova vlast preduzima sve mjere da bude nesmjenjiva na izborima i zeli da PODANISTVO TO DOBRO CUJE I ZAPAMTI.Brutalnost pobjednika u trenutku slavlja nije slucajna i nije samo znak neukusa i zlobe.Ona otkriva strateski cilj.GOSPODAR DAJE NA ZNANJE:OVDJE JE ZAROBLJENO VRIJEME,NE SANJAJTE PROMJENE,PRILAGODJAVAJTE SE.To je stari,isprobani model za dovodjenje drustva u stanje pune apatije.Sigurni su samo oni koji postuju pravila kuce.I familije.I toplo im je-kao u mocvari... ...NEKAKO KAO DIO CITAVE IZBORNE PRICE DESIO SE ISTORIJSKI DOGADJAJ:SUTKINJA VISEG SUDA RADOJKA NIKOLIC ODLUCILA JE DA KAZNI MONITOR ZBOG TEKSTA "DZELATOV SEGRT"NASEG ANDREJA NIKOLAIDISA.POUCNA JE TO MJERA.AKO JE U CRNOJ GORI ZAKONOM ZABRANJENO SVJEDOCITI DA JE KUSTURICA SEGRTOVAO MILOSEVICU DOK JE UBIJANA BOSNA,ZASTO BI BILO DOPUSTENO PODSJECATI OVDASNJE INTELEKTUALCE KOJI SLUZE REZIMU DA TAKO BLAGOSILJAJU PLJACKASKI FEUDALIZAM U CRNOJ GORI.AKO SE LOGIKA SUTKINJE NIKOLIC DOVEDE DO KRAJA MONITOR BI MOGAO UREDNO DA IZLAZI,ALI BEZ SADRZAJA.FORMA ISPUNJENA PRAZNINOM-TO JE SUSTINA VLADAJUCE VERZIJE CRNE GORE. ("Monitor")

Esad Kocan,glavni i odgovorni urednik tjednika"Monitor"povodom presude podgorickog Viseg suda u predmetu Kusturica-Nikolaidis TO JE ODMAZDA PREMA PRAVU NA SJECANJE.ZAHVALJUJUCI OVAKVIM PRESUDAMA POSIJACE SE NOVA MINSKA POLJA LAZI GDJE SE NECE ZNATI KO JE STA RADIO I GOVORIO.

CRNOGORSKO FEUDALNO LUDILO ANDREJ NIKOLAIDIS-STABILNI I DOBRI MOMCI ...I pred ove izbore,opozicija se stranim posmatracima i domacoj javnosti zalila da vlast od gradjana otkupljuje licne karte.Ako je vjerovati opoziciji,covjek na deset dana vlasti iznajmi licna dokumenta,i tako sam sebi oduzme pravo glasa.U Crnoj Gori postoji vic koji kaze:Zasto je zmija najpametnija od svih zivotinja?Lezi a ide!U skladu sa tom mudroscu ponasa se,ispada,i glasac:glasa za vlast a da i nije glasao.Opozicija upozorava da se aktivisti vlasti pred izbore razmile crnogorskim selima i gradovima.Asfaltiraju se putevi do stala pristalica vladajuce koalicije.Da se zna koje su vladajuce krave:dok ove opozicione moraju gaziti po blatu,krave vladajuce koalicije ce svoja kopita odmarati na friskom asfaltu.Nude se razne usluge:sve ono sto vlast moze uciniti za svog obicnog covjeka.A sta vlast ne moze?... ("Monitor")

Stjepan Mesic,Hrvat broj 1 ...I DANAS IMA GADOVA KOJI CE RECI DA JE SVE IZMISLJENO... (na obiljezavanju 63.-godisnjice proboja zatocenika iz koncetracijskog logora Jasenovac. JASENOVAC,20.IV 2008.)

Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE ...Izaslo je vec drugo izdanje te knjige,jer je u prvom bilo puno gresaka.Tu sam stavio sve tekstove koje sam napisao od aprila 1992.do juna 1994.godine.Knjiga je izasla u Zagrebu bez korekture,ispali su neki tekstovi,fragmenti,recenice.I sada je konacno dozivjela drugo izdanje koje izgleda kako treba. NAZIV KNJIGE JE ZAPRAVO CITAT PAULA CELANA,VELIKOG NJEMACKOG PJESNIKA JEVREJSKOG PORIJEKLA,KOJI JE NAPISAO ONAJ CUVENI STIH"SMRT JE MAJSTOR IZ NJEMACKE".PREMA TOME,JASNO JE DA JE RIJEC O KNJIZI KOJA JE MOJA BORBA PROTIV SRPSKOG FASIZMA...

Benjamin Isovic-FRANSOA MITERANU Crkni vec jednom, Vostana Masko! A i vrijeme ti je... Vrijeme ti je bilo vec i prije nego li mojim sunarodnjacima sto su umirali u dobi od godinu-dvije... U ime tradicionalne i takocutne demokratije svog naroda, a da se ne bi ucrvo na nogama, umri velikodusno. Pocasni Gradjanine Mog Razrusenog Grada, umri bez veze, tek onako, pokazujuci,cisto, visoku ekolosku svijest. (1993.)

Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE OTVORENO PISMO NIKOLI KOLJEVICU Nikolica! Nedavno,s aerodroma sarajevskog,kad si dolazio pregovarati sa bosanskim vlastima,porucio si mi da cu biti krivicno gonjen zbog blacenja srpskog naroda. "Cuj-BICU?",rekoh,zacudjen,donosiocu mustuluka."Ali ja vec jesam gonjen.Pa mene vec 22 mjeseca svud po Sarajevu krivicno gone Nikoline mine i kursumi,a triput je tek dlaka nedostajala da me krivicno i-stigne.Taj Nikola je,nedvojbeno,opasan saljivac:prijeti mi sudom,dok oko mene treste njegovi projektili.Pa to je isto kao da je bolesniku od raka zaprijetio-kijavicom!" Ali,prije nego se zavezemo u jeglen o Srbima i o blatu,pozuricu da ti cestitam na podvigu kod Markala:zaista,ima da se pamti kroz istorije to najnovije dostignuce tvoje kame.Kazem kame,a ne granate,jer ti granatama zapravo KOLJES.Klanje,taj najsvetiji od svih amaneta su ti zavjestali tvoji cetnicki preci iz II svjetskog rata,silno si usavrsio,osavremenio:"Turci"ti vise ne moraju uopste pasti u pandze,da bi ih poklao!Ti ih danas koljes-na daljinu.Sto ti je,jamacno,mnogo vise po ukusu,nego masakriranje izbliza,jer,kao gospodin veliki,ne bi se ti izlagao opasnosti da ti,iz prerezanog ljudskog grkljana,sikne u lice kuzanj vruce krvi.Stoga,preferiras pokolje sa distance.Sto ti omogucava da ostanes posve neumijesan u sopstvene zlocine:sto vise granata ispaljujes na sarajevske civile,osjecas se sve neduzniji! Doduse,uz Bosnjake,redovno ti se omakne da prikoljes usputno i pogdjekojega Srbina,ali to,jelde, nije golem jazuk,pogotovo nije grijeh nikakav,posto se uglavnom, radi o"srpskim izrodima"koji su odbili da ucestvuju u zidanju Velike Srbije,sa kamom u ruci,umjesto mistrije. Ti koji se,dakle,osjecas nevinijim od Djevice Orleanske,iako si pomorio vise Sarajlija no ikoja kuga dosad,prijetis mi krivicnim gonjenjem zato sto sam ostao zgrozen i zgadjen pred velicanstvenim izlivima srpskog divljastva,umjesto da vatreno zapljescem,pa cak i da povicem:"Bis!"I pokorno ti javljam:bicu tvojom krivicnom gonidbom POCASCEN,jer konacno cu od suda dobiti zvanicnu potvrdu da ste vi,paljanski razbojnici,jedno,a da je sin Velimira Vesovica nesto skroz deseto.Nesto u tolikoj mjeri deseto da nam se,po njegosevski receno,ne bi ni"corbe smijesale"kad bi danas,mene i tebe,u istome loncu kuhali! Da bi me krivicno proganjao,neophodna je tek sitnica:moras prije toga osvojiti Sarajevo.To ti mozes, jakako,oposliti za dva sata,samo ako ushtjednes.Ako se pak desi da u bosansku prestonicu ujases na bijelom punokrvnom tenku,licno cu od tvojih sudija traziti 99 godina robije za sebe,jer popisam se,i to sa vrh Lovcena,na slobodu u svijetu koji ce biti uredjen po tvome meraku.Ali ako ti meni, pocem,padnes u ruke,drz`mi se dobro,prco mali!Prvo cu te,pet-sest puta,preskociti kao kozlic!A potom cu te izruciti zenama da te umlate.Zenama ciju si djecu ubio,oslijepio,osakatio... A da sam blatio Srblje,to stoji,neosporno.Blatio sam ih,i to grdno,istinom,i to zivom.Govorenje istine u ovome ratu bjelodan je dokaz da sam podlegao-antisrpskoj histeriji.Jer istinu,danas,u Bosni, govore iskljucivo srbozderi.Slicnu stvar su mi spocitavali-dok sam jos imao telefon-i Srbi bez imena i bez prezimena koji su me zivkali nocu,u kasne sate,da odbace kao neprihvatljive moje napade na djecjega pjesnika iz Petnice,koji je danas postao svjetski slavan,jer su njegova nedjela presla sve granice.Zvali su me da izraze duboku zabrinutost sto Karadziceva paljenja,pljackanja,klanja, silovanja,pokusavam u svojim novinskim napisima iskoristiti kao povod da ga moralno diskreditujem, na najbezobzirniji nacin,u ocima svjetske javnosti.Tjesio sam ih,bas kao danas i tebe:Ne bojte se!Ni Svijet ni Evropa ne daju se zavarati istinom! Jednom,davno,prije no sto si se prometnuo u Maloga Gada sa Glavurticevih ratnih crteza,u povjerenju sam ti priopcio da uopste nisam Srbin."To se tebi samo cini da nisi",odvratio si mi,sa strahom,kao da me gledas kako srljam u provaliju.Danas,sa dna te provalije,porucujem i tebi i svima koji Crnogorce zovete"srpskim cvecem": DANASNJA TVOJA MRZNJA PREMA BOSNJACIMA ZAPRAVO JE TVOJA DAVNASNJA MRZNJA PREMA TURCIMA.JER BOSNJAKE SMATRAS NAJMRSKIJOM OD SVIH POSLJEDICA TURSKE OKUPACIJE.I DOKLE GOD U BOSNI BUDE POSTOJALA I JEDNA DZAMIJA,JALI MEZAR JALI TURBAN,PODSJECACE TE NA TVOJIH 500 GODINA ROBOVANJA.PA SI KRENUO,JEDNOM ZA SVAGDA,DA"OSLOBODIS BOSNU OD TURAKA",STO CE RECI DA IZBRISES SA LICA ZEMLJE DOKAZE DA SI,KAO KMET,VODAO TURSKE OPANKE. JER U VUKA IMA ZAPISANO:DODJE TURSKI SPAHIJA SRPSKOME KMETU,I PRVO MU KAZE: SKINI TIGANJ,DA OBJESIM PUSKU.STO ZNACI:GOTOVI RUCAK.POSTO SE NAJEDE,TURCIN BI RADO PROSETAO DA MU SE JEMECI SLEGNU,ALI NESTO MU LIJENO I MRSKO,PA CE KMETU:"DELA,BOGA TI,NIJE MI NI DO STA,JA CU PRILECI,A TI-PROVODAJ MI MALO OPANKE PO AVLIJI".A MIROSLAV TOHOLJ MI JE SVOJEDOBNO ISPRICAO OVO:"U HERCEGOVINI,VISE SE NE SJECAM GDJE,U GODINAMA KAD BI SE DESILA NAJEZDA BUHA,DODJE TELAL U SELO,VISE NE ZNAM KOJE,SAZOVE KMETOVE,PA IM KAZE:DANAS CETE SE OBUCI NAJLJEPSE STO MOZETE,JER IDETE DA FATATE BUHE PO BEGOVIM DVORIMA! TI,ZA KOGA JE OVO DANASNJE KLANJE U BOSNI ZAPRAVO"NASTAVAK USTANKA IZ 1804.GODINE",TI,KOJI SI SE VRATIO NA POCETAK 19.VIJEKA,SVOJOJ KMETSKOJ DUSI,TI IMAS DEBELE RAZLOGE ZA MRZNJU PREMA TURCIMA I PREMA BOSNJACIMA KAO NEKOJ VRSTI"REPA"ZAOSTALOG OVDJE IZ TURSKE OKUPACIJE,ALI ZASTO TU MRZNJU POKUSAVAS NAMETNUTI,KAO MORALNI IDEAL,MENI KOJI SAM 500 GODINA BIO SLOBODAN?DOK SI TI VODAO TURSKE OPANKE I FATAO BUHE PO AGINSKIM CARDACIMA, JA SAM NA CAREVU LAZU I KRUSIMA I FUNDINI DIJELIO S TURCIMA MEGDAN.STO CE RECI: NITI SAM JA STA TURCIMA,NITI SU STA TURCI MENI DUZNI OSTALI.MEDJUSOBNE RACUNE SMO RASCISCAVALI ODMAH,ORUZJEM,A TI SI,NAPROTIV,STOLJECIMA CEKAO DA SE OSVETIS ZA PONIZENJA KOJIH SI SE NAGUTAO KAO TURSKI IZMECAR.STOGA I KAZES DA SU BOSNJACI"PARAZITSKI NAROD,NAVIKAO DA VECITO ZIVI NA TUDJ RACUN".PA TI U NJIMA,DANAS,BOG TE VIDIO,KMETSKIM OCIMA GLEDAS NEGDASNJE AGE I BEGOVE ZA KOJE SI DIRINCIO!Ali ja nemam ni jedan razlog za mrznju prema Bosnjacima.Ni licni:svekoliko zlo,koje je ikad snaslo mene i moje najblize,bilo je iskljucivo rucni rad Crnogoraca i Srba.A vala ni istorijski:nisu od mene uzimali trecinu!A ne mogu ih mrzjeti ni kao uspomenu na Turke,jer svaki stari Crnogorac ce ti danas kazati:"Jes,sad nista ne valjamo,ama vrnite nam Turke,pa cemo jopet biti najbolji narod na svijet!"Pa kako onda da mrzim Turke,kad mi je njihovo postojanje,ovdje,pruzalo duboke razloge za moje nacionalno samopostovanje? I jos nesto:prisjetimo li se feudalnog"prava prve bracne noci",ko zna je li bilo i jedne tvoje sukunbabe koju Turcin nije blagoizvolio oblezati?Ti danas silujes Bosnjakinje kako bi Turcima vratio jao za zao,ali sto pokusavas i mene umijesati u svoje osvete,kad moju ni jednu sukunbabu niko nije ni prstom pipnuo,ne samo sto nisu bile kmetice,vec i stoga sto sam imao vazda,o pojasu,nesto malo jatagana,i,o ramenu,nesto malo puscice,da branim njihovu cast. Ispada,zapravo,da se meni uopce ne isplati biti Srbin,i sta jos drugo da ti recem?Ne isplati,prvo, zato sto je,iskljucivo tvojim zaslugama,ta rijec,u usima uljudjenoga svijeta,postala nesto kao naziv pilule za povracanja.A ne isplati mi se ni historijski:osta mi je to da ja,kao pripadnik naroda koji je vazda bio slobodan,odjednom potrcim i postanem pripadnik naroda koji je pet stoljeca robovao?Pa ti moram oduzeti pravo-ne da me krivicno gonis,eto vas tamo,radite sta znate,nego pravo da me krivicno gonis kao Srbina!Upamtite za svagda:dokle god postoje 400000 ljudi koji se pisu kao Crnogorci,ne bih ni za sta na svijetu bio Srbin ni ja,ni moji komati!A inace,vama Srbima,svaka cast:vazda ste bili narod izabrani,i opet cete,cim zafrljacite kame kroz pendzer!

subota, 19.04.2008.

Gojko Beric,novinarska institucija-DAVLJENJE ZMIJE MILORAD DODIK I JA NIKADA SE NECEMO SLOZITI KAKO O PRIRODI RATA VODJENOG PROTIV BiH, TAKO I O POCINJENIM RATNIM ZLOCINIMA.ALI,DA PREDJEMO NA STVAR.TOKOM 44 MJESECA DUGE OPSADE SARAJEVA UBIJENO JE VISE OD 11 HILJADA LJUDI,MEDJU KOJIMA 1600 DJECE,A 50 HILJADA RANJENO.VODJA OVOG"VELICANSTVENOG"PODVIGA BIO JE PSIHIJATAR,PJESNIK I UTEMELJITELJ REPUBLIKE SRPSKE,A DANAS HASKI BJEGUNAC RADOVAN KARADZIC.NA PITANJE JEDNOG STRANOG REPORTERA ZASTO DRZI SARAJEVO U OPSADI,KARADZIC JE ODGOVORIO:"DA NE DRZIMO SARAJEVO U OPSADI,NE BI BILO SRPSKE DRZAVE U BOSNI...ZMIJA SE NE DRZI NIKADA ZA REP,NEGO ZA VRAT I MI SMO TO MORALI POSTICI." "ZMIJA"KOJU JE KARADZIC DAVIO ZAPRAVO JE METAFORA ZA GRADJANE OPKOLJENOG SARAJEVA, KOJI SU UBIJANI NESELEKTIVNO JER IH TOBDZIJE I SNAJPERISTI SA OKOLNIH BRDA NISU MOGLI RAZLIKOVATI PO VJERSKOJ I NACIONALNOJ PRIPADNOSTI.I DOK SU SE SARAJEVSKE SLIKE LJUDSKE PATNJE,SMRTI I RAZARANJA VRTJELE NA TV KANALIMA SIROM SVIJETA,NA TV SRBIJE PRIKAZIVANI SU SNIMCI PREDRATNOG SARAJEVA,CIJIM ULICAMA BEZBRIZNO SETAJU HILJADE LJUDI. DODIK PRIZNAJE DA SU"NEKI SRBI VRSILI ZLOCINE".PET STOTINA OTKRIVENIH MASOVNIH GROBNICA, POSIJANIH PO RUBOVIMA RS-A,U KOJIMA SU NADJENI OSTACI OD PET DO VISE OD HILJADU TIJELA, SVJEDOCE DA DESETINE HILJADA BOSNJAKA I HRVATA NISU MOGLI POBITI"NEKI SRBI".MASOVNI ZLOCINI NAD CIVILIMA NISU BILI SREDSTVO,VEC CILJ SRPSKE VARIJANTE RATA. NIKO NORMALAN NE PORICE ZLOCINE POCINJENE NAD SARAJEVSKIM SRBIMA,ALI JE LAZ DA IH JE BOSNJACKO-POLITICKA ELITA"SISTEMATSKI UBIJALA I ISELJAVALA".ZLOCINE SU POCINILI LOKALNI BANDITI,BAGRA KOJA JE RATOVALA IZ KORISTOLJUBLJA ILI MRZNJE.MEDJUTIM,PREMA SVIM RELEVANTNIM PODACIMA,BROJ TAKO STRADALIH SRBA U OPKOLJENOM SARAJEVU NEKOLIKO PUTA JE MANJI OD BROJA SRBA KOJI SU PALI OD KARADZICEVE RUKE. STO SE TICE DODIKOVE TVRDNJE DA JE OD 150 HILJADA SRBA,KOLIKO IH JE U SARAJEVU ZIVJELO PRIJE RATA,DANAS OSTAO TEK SVAKI PETNAESTI,ONI SU,KAO STO JE POZNATO,NAPUSTILI SARAJEVO PO IZRICITOM NALOGU MOMCILA KRAJISNIKA,KOJI DANAS ROBIJA KAO RATNI ZLOCINAC. DA NIJE BILO"DAVLJENJA ZMIJE",SLIKA DANASNJEG SARAJEVA BILA BI U SVAKOM POGLEDU POSVE DRUGACIJA. ("Oslobodjenje")

USTASE VAN! Koruska Zemaljska sluzba za zastitu ustavnog poretka provjerava informacije o planiranom koncertu Marka Perkovica Thompsona u Austriji za vrijeme Europskog nogometnog prvenstva,a voditelj te sluzbe ne iskljucuje ni mogucnost zabrane koncerta. Zemaljska sluzba za zastitu ustavnog poretka provjerava opravdanost sumnji vezanih za Thompsonov koncert najavljen za 7.lipnja,objavljeno je u petak u koruskom programu Austrijske radio televizije(ORF)... ("Vecernji list")

Danis Tanovic,oskarovac&potpredsjednik Nase stranke BiH ...Ovo je uistinu jedna nova,gradjanska ideja.Nasa je zelja da nas vode najbolji,a ne najpodobniji.Sama cinjenica da 51 posto ljudi u ovoj zemlji nikada ne glasuje na izborima dovoljno govori kakva je situacija u bh.politici.Mi smo u ovaj projekt usli srcem i zeljom da promijenimo BiH,da se prestanemo bojati jedni drugih.Ljudi trebaju shvatiti da na izborima moraju birati,a ne glasovati.Moramo na funkcije birati najsposobnije kadrove. Ja hocu da ministar gospodarstva bude najbolji ekonomist,da izgradimo ceste i da BiH ima ne jedan nego pet cestovnih koridora.Sto nas sprecava u tome?Nista,samo mi sami.Prestanimo ocekivati nesto od medjunarodne zajednice,jer ona stvarno i ne postoji.Postoje drzave sa svojim posebnim interesima,koji se cesto ne poklapaju s nasim intreresima.Stoga,moramo sami mijenjati stvari.Ne smijemo se vise prepustati apatiji.Ja u ime svoje cetvero djece nemam prava na to... ("Vecernji list")

Hrvatski PEN o slucaju Kusturica-Nikolaidis Visi sud u Podgorici donio je pravomocnu presudu kojom se ugledni pisac i novinar Andrej Nikolaidis,clan hrvatskog PEN centra,proglasava krivim za tekst"Dzelatov segrt",objavljen u tjedniku Monitor.Krivim se proglasava i nakladnik tog tjednika Miodrag Perovic.U spornome se tekstu Nikolaidis osvrce na jedan intervju,ali i propagandnu djelatnost filmskog redatelja Emira Kusturice,koju je on dugi niz godina davao rezimu Slobodana Milosevica. Iako je sudski spor izmedju Kusturice i Nikolaidisa trajao godinama,konacna nas je presuda iznenadila i zgrozila,jer je krivica zasniva na krajnje netransparentnoj kategoriji"dusevne boli"."Dusevnu bol"Kusturice Visi je sud u Podgorici procijenio na 12000 eura,koje mu autor teksta i nakladnik tjednika moraju platiti,plus sto teku kamate na donesenu sumu,pa je iznos i znatno visi.Taj novac Andrej Nikolaidis nema i preostaje mu jedino zatvor,medjutim i zatvorskom se kaznom dug za Kusturicinu"dusevnu bol"ne ukida. Presudu smatramo tim vise nedolicnom sto se u njoj izvrcu rijeci koje je autor teksta"Dzelatov segrt"napisao. Nadalje,presudu smatramo krajnje neprimjerenom i sto sto se u njoj autor proglasava krivim za iznosenje svojega osobnog estetskoga suda.Hrvatski PEN centar ucinit ce sve da upozna medjunarodnu javnost s krsenjem elementarnih ljudskih i stvaralackih prava svojega clana vjerujuci kako ce javnost imati sluha i uciniti nesto da ovakve anakrone sudske odluke isceznu iz prakse civiliziranoga svijeta. Dr.Zvonko Makovic,predsjednik

Miroslav Krleza Evropljaninin,ovaj bijedni anonimni Evropljanin zivi vec od trideset godina u stravi i prepokornom lizanju tabana bezbrojnih idola,oblizujuci kao kucka sjenke apstraktnih pojmova,u strahu pred batinama.A sada ga ponizuju, marsuju,korbacuju i tuku ponovo.Ne u ime BOGA,ili u ime GROFA,ili u ime BANKE,nego u ime verbalne negacije boga,grofa i banke,to jest potpuno slaboumno i bezidejno,u ime prazne parole smrti radi smrti,dokazujuci mu(izmedju mnogobrojnih drugih neistina),da su politicka vjesala jedina moguca i stvarna realizacija socijalistickih ideala.

petak, 18.04.2008.

SISACKI RATNI ZLOCIN 1991./92. IRENE KHAN,GLAVNA TAJNICA AMNESTY INTERNATIONALA: ...17 GODINA NAKON ZLOCINA NAD SRPSKIM CIVILIMA U SISKU NITKO OD ODGOVORNIH NIJE PRIVEDEN NA SUD.HRVATSKA JE U PROCESU PRIDRUZIVANJA EUROPSKOJ UNIJI,A AMNESTY INTERNATIONAL TRAZI OD SLUZBENOG BRUXELLESA DA JEDAN OD UVJETA ZA HRVATSKU BUDE PROCESUIRANJE RATNIH ZLOCINA... ("Vecernji list")

Djuro"neki Srbi su neoprezno hodali obalom Save,pa su se pokliznuli"Brodarac,SISACKI SERIF ...Uostalom,u emisijama"Istrage"TV Nove dokazano je kako su se mnogi Srbi koje su Savo Strbac i njegov Veritas naveli kao zrtve Hrvata medjusobno poubijali u svadji oko plijena ili u kavanskim sukobima... ("Vecernji list")

Milorad Pupovac,predsjednik Srpskog nacionalnog vijeca u Hrvatskoj Hrvatski sabor ima razlog da bude distanciran u odnosu prema pokroviteljstvu takve svecanosti s obzirom na to da je pitanje Bleiburga sluzilo za relativizaciju istine o Drugom svjetskom ratu,sluzilo za to da se potcijeni vaznost i simbolicko mjesto stradanja neduznih civila razlicitih naroda u Jasenovcu nad kojima je u NDH izvrsen genocid. ("B92")

Prof.dr.Vojislav"ko ce na mene!?"Seselj,Seki The Legend,CETNICKI VOJVODA ...MAFIJASKI PREMIJER DJINDJIC UMAKAO NAM JE PRE 5 GODINA I NJEMU VISE NE MOZEMO DA POSTAVIMO NIJEDNO PITANJE,ALI CARLI DEL PONTE MOZEMO... (Haag,17.IV 2008.)

Benjamin Isovic-LORDU OVENU Umrijecete,Lorde! Mislim, umrijecete,svakako jednom, Vasa Podbuhlosti...! umrijecete... i tu vam ni srpska lova ne pomoze! A ja,Vasa zrtva, preostali,ili svjedok, (kako hocete) ili moj sin, ili njegov unuk... optereceni i dalje jalovim pravdoljubljem,tad- -ne znam sta-prosto,slavicemo... Zatim,ispunjavajuci amanet, doci cemo nekad ja-zrtva, preostali ili svjedok ili,moj sin, ili taj njegov unuk i posjeticemo to neko uredjeno englesko groblje i tada, ja,zrtva, ali vjerovatnije,moj sin, ili,njegov unuk, naci ce Vam grob O,Vase Zlonamjerno Lordstvo, i stajace taj moj sin ili unuk dugo nad Vama (kao sto smo i mi stajali nad Vama dugo i dostojanstveno) spokoj Vase Truhlezi,ne remeteci. Tada ce pustiti suzu! Neka,potom,ne zamjeri Vasa Sagnjila Pokvarenost, ako moj sin ili njegov unuk, ili njihov unuk, ne usljed neodgojenosti, vec iz tananog pijeteta prema tom cinu, danima poslije ne budu zatvarali slic!!! (1993.)

Dubravka Ugresic-MINISTARSTVO BOLI 6. TADA VIDIMO DA JE TU SACUVAN ZIVOT,ALI PO CENU KOJA JE SKUPLJA OD VREDNOSTI ZIVOTA SAMOG,JER SE SNAGA ZA ODBRANU I ODRZANJE POZAJMLJIVALA OD BUDUCIH NARASTAJA,KOJI SU SE RADJALI ZADUZENI I OPTERECENI.U TOJ BORBI PREZIVEO JE GOLI NAGON ZA ODBRANOM ZIVOTA,DOK JE ZIVOT SAM IZGUBIO TOLIKO DA MU NIJE OSTALO MNOGO VISE OD SAMOG IMENA.STO STOJI I TRAJE,OKRNJENO JE ILI ISKRIVLJENO,A STO SE RADJA I NASTAJE,U ZAMETKU JE ZATROVANO I OJADJENO.MISLI I RECI OVIH LJUDI OSTAJU NEDOVRSENE,JER SU U SVOME KORENU ZASECENE. Ivo Andric ...Dakako da sam dobro shvacala apsurd situacije u kojoj sam se nasla.Trebala sam predavati predmet,koji sluzbeno vise nije postojao.Jugoslavistika-koja je prije obuhvacala slovensku,hrvatsku, bosansku,srpsku,crnogorsku i makedonsku knjizevnost-nestala je kao predmet zajedno s Jugoslavijom.Studente,kojima sam trebala predavati,brinuli su zapravo holandski papiri a ne knjizevnost.Bila sam ovdje da predajem knjizevnosti zemlje(ili,po novome,zemalja)iz koje su moji studenti pobjegli ili su ih odande istjerali.Sve u svemu,apsurd se umnozavao i kuca se rusila.Od mene se ocekivalo da u gomili rusevina nadjem neki prolaz i krenem. Krenula sam od jezika,od hrvatsko-srpskog,od SERVO-CROATISCH.Jezik kojim se govorilo u Hrvatskoj,Srbiji,Bosni i Crnoj Gori sada je,bas kao i drzave,bio podijeljen na tri sluzbena jezika:na hrvatski,srpski i bosanski.Ista sluzbena podjela na hrvatski i srpski postojala je i prije,novina je bila jedino u podizanju jezicnih check-pointa.Sve u svemu,"novi"jezici nisu me mnogo brinuli i nije mi padalo na pamet da ih razdvajam zbog razlike sadrzane u nekih pedesetak rijeci.To sto me je vise zabrinjavalo bilo je otkrice neke opce krutosti samoga jezika,a onda nevoljkosti i nesposobnosti mojih djaka da se njime sluze.Svom"sumnjivom"materinskom jeziku,NASKOM,sada su,osim polovicnog engleskog,dodali i polovicni holandski. Rekla sam im da su hrvatski,srpski i bosanski varijante jednoga jezika i da cvrsto stojim iza toga. -Svaki jezik je dijalekt iza kojeg stoji vojska.Iza hrvatskog,srpskog i bosanskog stoje paramilitarne bande.Necete,valjda,dopustiti da vam polupismeni kriminalci budu jezicni savjetnici!?-rekla sam.Bila sam pritom svjesna da pripadam generacijama cije su citanke bile prosarane ulomcima na slovenskom,makedonskom,srpskom i hrvatskom jeziku,otisnutima na latinicnom i cirilicnom pismu,i da se te cinjenice za desetak godina vise nitko nece sjecati. Pa ipak,nije sve bas bilo tako jednostavno.Moji djaci su dobro znali da se ne radi samo o metafori, nego da iza tih NASIH jezika zaista stoje vojske.Na tim NASIM jezicima zaista se klalo,ponizavalo, ubijalo,silovalo i protjerivalo.Bili su to jezici koji su zaratili drzeci da su nespojivi,mozda bas zato jer su bili neodvojivi. Lokalne novine bile su pune jezicnih uputa.Svatko je odjednom postao jezicni autoritet:i mesar i frizerka i elektricar.S ratom su se u knjizarama pojavili razlikovni rjecnici.Srbi,koji su bili uveliko presli na latinicno pismo,sada su se vracali cirilicnome.Hrvati su,u nastojanju da hrvatski jezik sto temeljitije kroatiziraju,uveli u opticaj neke nezgrapne konstrukcije,koje su preuzeli iz ruskoga,i neke jos nezgrapnije rijeci,koje su bile u optjecaju za vrijeme Drugoga svjetskog rata.Bilo je to vrijeme jezicnog razvoda punog buke i bijesa.Jezik je bio oruzje.Jezik je odavao,markirao,razdvajao i spajao. Hrvati su odlucili da jedu svoj KRUH,Srbi svoj HLEB,a Bosanci svoj HLJEB.Rijec SMRT bila je na sva tri jezika ista. Sve to nije znacilo da je jezik prije razvoda-taj"hrvatsko-srpski","srpsko-hrvatski"ili"hrvatski i srpski"- bio bolja i prihvatljivija jezicka norma,koja je s ratom bila brutalno unistena.I onaj bivsi jezik imao je svoju politicku funkciju,i iza njega je stajala vojska,i njime se manipuliralo,i on je bi zagadjen "jugoslavenskim"ideoloskim novogovorom.Medjutim,povijest spajanja i uskladjivanja jezicnih varijanti bila je ne samo mnogo duza nego i smislenija od kratke povijesti razvoda.Bas kao sto je i povijest gradnje mostova i puteva bila mnogo duza i smislenija od kratke povijesti njihova unistenja...

Ivan Lovrenovic-UNUTARNJA ZEMLJA KULTURA?IDENTITET?(UMJESTO POGOVORA)-2 ...Sfera visoke kulture katolicko-hrvatske i pogotovo pravoslavno-srpske komponente,u usporedbi s islamskom znatno je siromasnija,sto je sasvim razumljivo,s obzirom na realno-historijski polozaj ovih dvaju entiteta u turskoj islamskoj drzavi.Prakticno,to je-i pored nacelne islamske tolerancije drugih monoteistickih religija-ipak polozaj gradjana drugog reda.Doduse,i ovdje je vrlo vazno uociti krupne promjene u toku vremena,i u zavisnosti od mnogih izukrstanih internih i eksternih faktora.Tako je,na primjer,velika razlika izmedju polozaja Pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini(pa odatle i pravoslavno-srpske visoke kulture)u prvim stoljecima,do ukidanja Pecke patrijarsije i uvodjenja grckog visokog klera,od njezina polozaja u kasnijem razdoblju.U prvom razdoblju,dok su odnosi izmedju Porte i Patrijarsije harmonicni i cak produktivni,u okviru pravoslavno-srpske tradicije i u Bosni tece jedan plodan stvaralacki proces.Tako,na primjer,fresko-slikarstvo srpsko-bizantskoga stila,stvarano osobito intenzivno krajem 16.i u 17.stoljecu,spada u najmarkantnije tekovine kulture u Bosni i Hercegovini u razdoblju osmanske vlasti. Slom turske ofenzive prema Evropi,sve aktivnije vezanje crkvenoga vodstva za rusku(i austrijsku)protuaofenzivu prema Turskoj,ukidanje Pecke patrijarsije(kao ne samo vjerskoga nego i politickoga i kulturnoga integrativnoga faktora cijeloga srpskoga entiteta na Balkanu),uvodjenje fanariotskoga visokoga klera kojim pravoslavno-srpski etnos ne samo da gubi svoje autenticne predstavnike,nego cije je djelovanje izrazito protunarodno i koji,k tome,unosi mnoge negativne tenzije u odnosu spram katolicko-hrvatske etnicko-konfesionalne zajednice-sve ce to od 18.stoljeca poceti narusavati i samu egzistencijalnu osnovu zivota,te ce za dugo vremena unistiti i pretpostavke za nastanak bilo kakvih oblika visoke kulture.Gotovo bi se moglo reci da se od ovog vremena kulturotvorni potencijali pravoslavno-srpskoga entiteta potpuno"preseljuju"i manifestiraju u sferi pucke kulture.Jaci gradjansko-trgovacki sloj,kao drustveno-ekonomska podloga za pojavu kakvih-takvih oblika visoke kulture u ovoj strukturi javit ce se tek u 19.stoljecu,kada citava Bosna i Hercegovina ionako ulazi u sasvim novu kulturnu epohu. Donekle je analogna,ali u nekim bitnim elementima i drukcija,situacija katolicko-hrvatskoga entiteta u Bosni.Od prvorazredne je vaznosti ovdje:kontinuitet i narodni karakter franjevacke bosanske redovnicke organizacije Bosne Srebrene.U franjevcima bosanski katolici-Hrvati imali su kroz sva cetiri stoljeca turske uprave autenticne politicke,kulturno-prosvjetne i,naravno,vjerske predstavnike.Bitno je pri tome da su franjevci,polazeci od vjersko-didakticne funkcije doduse, inzistirali na prosvjeti i obrazovanju,koje su sami stjecali na respektabilnim evropskim ucilistima. Jos vaznije je to da se ta aktivnost nije zadrzala na svojoj primarnoj funkciji,nego se sirila u mnoge druge domene i discipline:historiografiju,geografiju,pjesnistvo,kronicarstvo,te prosvjetnu djelatnost. Na profiliranje specificnog mentaliteta i kulturne(i ne samo kulturne)akcije franjevaca,te uopce na profiliranje katolicko-hrvatskoga puka,presudno je djelovao paradoks njihovoga historijskoga polozaja u Bosni i Hercegovini.To biva osobito jasno izrazeno nakon utvrdjivanja evropske granice Osmanskoga Carstva na granicama Bosne i Hercegovine prema Dalmaciji i sjevernoj Hrvatskoj,to jest-prema Mlecima i Austriji,cime je presjecen jedan prirodni etnicko-kulturni i konfesionalno-civilizacijski prostorni kontinuum.Nekako od toga vremena Rusija i Austrija intenziviraju svoju protutursku politiku,trazeci za sebe patronat-jedna nad pravoslavnim,druga nad katolickim svijetom, aktivno se baveci razlicitim propagandnim i obavjestajnim vezanjem toga zivlja za svoje ciljeve,koji su,naravno,daleko od bilo kakvog politickog altruizma.To pojacava podozrivost turske vlasti spram tih etnickih grupa,a rasulo,bezvlasce i bezakonje,koje nastupa sve intenzivnije od 18.stoljeca,te odnose stalno pogorsava.Franjevci,i njihov puk,kao drustveno-crkvena struktura izravno podlozna Rimu(a Rim je sa aspekta uzdrmane turske vlasti tudjinski centar opasnoga politickog i vojnog neprijatelja!)ovo pogorsanje odnosa trpe na posebno drastican nacin. Zahvaljujuci organskoj stopljenosti franjevaca s narodom i njihovoj djelatnosti,u katolicko-hrvatskom miljeu ipak se i dalje odrzavaju kakvi-takvi uvjeti kulturnoga ispoljavanja.Ono se-kako je poznato- manifestira najvise i najkarakteristicnije u domeni pismenosti,knjizevnosti,jezicno-pravopisnih napora i anticipacija onih ideja koje ce trijumfirati na sirem nasem prostoru u 19.stoljecu. I iz ovih krajnje ovlasno i pojednostavljeno naznacenih kontura bosanskohercegovackoga mozaika, jasno je vidljivo da su se ove tri kulturne sfere razvijale uglavnom izolirano,a jasno je i zasto je to moralo biti tako.Nadam se da su iz ovih naznaka vidljivi i historijsko-interesni korijeni antagonizama koji se u razlicitim pojavnim oblicima i intenzitetima javljaju izmedju svih triju entiteta,osobito u drugom razdoblju turske vlasti-onome od kraja 17.stoljeca.Tu je negdje,historijski objasnjiv,i korijen muslimanskoga nepovjerenja spram krscanskog/hriscanskog elementa koje je-u racionaliziranoj osnovi-sasvim konkretan egzistencijalni strah od vanjskih,evropskih vojno-politickih sila koje svoje imperijalne strategije kamufliraju konfesionalno:"brigom"i"pravom"na pravoslavlje(u ruskoj)i na katolicizam(u austrijskoj varijanti);i korijen reciprocnoga antiturskog i antiislamskog raspolozenja; konacno,vidljivi su i korijeni pravoslavno-katolickoga rivaliteta,koji se u ovdje tretiranom razdoblju krece najcesce oko posve zemaljskoga,banalnog sporenja o pravo na pobir i dazbine,da bi kasnije,u 19.stoljecu,sa formiranjem nacionalnih burzoazija,u opasnoj politickoj igri ciji su se neizbrojni i zamrseni konci potezali i protezali na velikim relacijama od Beograda do Zagreba,i od Beca i Peste do Petrograda i Carigrada,prerastao u maligna sporenja o pravu na Bosnu i Hercegovinu-u Bosni i izvan nje.U njima se redovito operiralo,bespredmetno ali opasno iskljucivo,"argumentima"o prioritetu i primatu pojedinih nacionalnih kultura. Tu,u taj kontekst treba,cini mi se,postaviti i u njemu rjesavati pitanje o zajednistvu i kulturnoj bastini.Junak ANDRICEVE price PISMO IZ 1920.GODINE mogao je(tocnije:morao je)osjecati iskucavanje satova iz sarajevskih tornjeva i sahat-kula kao metaforu fatalnoga izolacionizma,jer u vrijeme u kojemu on to osjeca jos su na djelu izolacionisticki mehanizmi historije,cak i pojacani krvavom akceleracijom koju dobijaju od okupacije 1878.do prvoga planetarnoga rata koji se ovdje prelomio na posebno koban i kompliciran nacin. Nista se u"recepciji"Andriceve pripovijetke od vremena prvoga pisanja ovoga teksta(daleke 1983.godine)nije promijenilo:u nasoj usamljenickoj kulturi i dalje se tretira najcesce kao"ono Andricevo pismo,u kojemu je rekao da je Bosna zemlja mrznje".Promijenile su se"samo"okolnosti i prosirio krug korisnika.Vidjeli smo,tako,i evropske pregovarace(LORD OWEN i drugi)kako,pouceni karadzicevsko-koljevicevskim KRATKIM KURSOM knjizevne interpretacije,masu ovim"pismom", dokazujuci neminovnost,gotovo i zasluzenost,bosanske apokalipse. Najobicniju cinjenicu pri tomu svi zanemaruju:ovaj Andricev tekst je pripovijetka.To jest,autonomna stvarnost,knjizevna,i u njoj vrijede njezina pravila i odnosi.Tako,u PISMU IZ 1920.GODINE famozni tekst o mrznji dio je dijaloga izmedju DVA LIKA,izgovara ga Maks Levenfeld,sarajevski Zidov,lijecnik, koji bjezeci od te mrznje,zavrsava u Spanjolskom gradjanskom ratu,gdje kao lijecnik-dobrovoljac gine u bombardmanu bolnice,na cijem krovu je,naravno,bio istaknut ogromni znak Crvenoga kriza! Elementarno korektna knjizevna interpretacija ove bi podatke iz samog teksta morala,nuzno,sasvim drukcije protumaciti.Uz put,nije previse vazno,ali je zanimljivo:prica je situirana u vrijeme neposredno nakon I.svjetske klaonice,a napisana(ili barem prvi put objavljena),nakon one II.-1946. godine.I to hoce nesto reci,zar ne! Mi smo,danas,neosporno u znatnoj mjeri(negativno samo onda kada to nece da se prizna,kada se tabuizira)jos uvijek odredjeni uze shvacenom svojom kulturnom tradicijom i svojom civilizacijskom pripadnoscu.Negirati to,beskorisno je,neistinito i nepametno,a nadasve stetno.No,s druge strane,mi zivimo trenutak istinske planetarizacije kulture,u kojemu su pred intimnom recepcijom i organskim usvajanjem kulturnih vrijednosti pale sve barijere:nacionalne,politicke,konfesionalne,jezicne,a ostao da djeluje kriterij univerzalnoga...Figurativno receno:pomaknuto je simbolicno znacenje Andricevih tornjeva i sahat-kula:nekad su djelovali kao usmjerivac zivota,sad bi trebali djelovati kao cinjenica kulture,estetsko-historijska cinjenica,koja per definitionem PRIKLJUCUIJE,POVEZUJE.Pa,ako je prirodno,logicno,dobro da drevnu indijsku skulpturu,japanski tus,moskovskoga BLAZENOGA VASILIJA,katedralu iz Chartresa,ili ohridskoga SV.NAUMA,ninski sv.Kriz,fresku iz Sopocana itd,itd. dozivljavamo izravnoscu estetske sugestije i historijske evokativnosti,nece biti logicno i nece biti znak potpune licne i civilizacijske zrelosti,da nam punocu recepcije zavicajnih kulturnih cinjenica i stvaralackih fenomena ometa jos uvijek djelujuca,a mrtva,"nelagoda"i animozitet.Radi se o ovome: s takvom nelagodom u duhu spram sebi najblizeg kulturnog fenomena,ni recepcija japanskog tusa ne moze biti prava ni potpuna...Nas civilizacijski ispit zrelosti polaze se ovdje;to nigdje nije tako neminovno kao u Bosni. Vratimo se ANDRICEVOJ slici;ona nam jos moze koristiti.Prisjetimo se:tvarno,ona je sazdana na simbolima sarajevskih tornjeva,"raznovrsnih i raznoglasnih",i njihovih satova,odnosno vremena cetiriju raznih,"medju sobom zavadjenih kalendara",i cetiriju"raznih crkvenih jezika".Ta slika ne samo da je estetski sugestivna,nego je i civilizacijsko-historijski vjerodostojna i"istinita".Ali,valja se upitati:"dokle"istinita;s kojom dimenzijom historije i kulture ona racuna,koju dimenziju ima u optici?Tornjevi,satovi,mjerenje vremena,kalendar,crkveni jezici,urbani ambijent...Sve-elementi visoke kulture,k tome,"uhvacene"u kadar u jos uvijek pretezno konfesionalno-religijski odredjenom vremenu. Kadar ANDRICEVE slike,dakle,hvata samo"gornje"aspekte,ne obuhvacajuci totalitet.Ako je dopusteno"ozivjeti"rad pisceva objektiva,on ce nas nuzno,vlastitom logikom svesti u podnozje tornjeva i sahat-kula.U sto?U vrevu zivota,u zamor svakodnevlja stoljeca,u parter historije i jedne drukcije,PUCKE kulture.Ona,doduse,zivi u sjeni tornjeva i njihovih satova i ne moze ne biti njima-svaka svojima-obiljezena,ali ta obiljezenost daleko je od toga da je moze obujmiti svu i prozeti svu.Ona ima svoje vrijeme,svoje porijeklo,svoje oblikovne zakone,svoje funkcije-svoje,dakle,elemente koji su katkada samo periferno podudarni sa svijetom pripadajuce visoke kulture,a veoma cesto odvojeni i razliciti od njega.Bitno je za nasu temu ovo:za razliku od medjusobne izoliranosti sfera visoke kulture,pucka kultura je ono podrucje na kojemu se,izmedju sva tri entiteta,uspostavlja visok stupanj uzajamnosti. Usput receno,za nasu etnologiju,folkloristiku,kulturnu antropologiju,ako bi i pretjerano bilo reci da su u povojima,svakako nije nepravedno ustvrditi da nisu maknule dalje od pozitivisticke faze,nemocne za bilo kakva sintetska uopcavanja i interpretacije.Pravo je cudo kako su ove u svijetu toliko atraktivne i razvijene naucne discipline u nas ostale bez odziva.A vec i laickim afinitetom stecen uvid govori da bi cjelina materijalne,socijalne i duhovne pucke kulture ovoga podneblja-izucena u mrezi suvremenih metoda ovih nauka-visestruko,i za nase interne pojmove neocekivano,dala pravo obilje materijala za tvrdnju o znacajnom stupnju jedinstvenosti kulturotvornih mehanizama i zakonitosti koji su vladali ovom kulturnom sferom,uz posve drukcije prelamanje civilizacijsko-konfesionalnog trostrukoga raskola visokih kultura. Postojanje toga zajednickoga supstrata u cijeloj sferi pucke kulture nije nikakav historijski kuriozum. Bez obzira na konfesionalno-civilizacijske razlicitosti(visokokulturne provenijencije)kojima je nas svijet izrucen tako reci od doseljenja na Balkan,a narocito snazno i dramaticno u periodu o kojemu je ovdje rijec,taj svijet je vecinom zajednickoga etnickog porijekla,sa zajednickom,veoma snaznom kulturnom i duhovnom bastinom slaveno-ilirskoga amalgama,konacno-svijet jednog jezika i s mnogim zajednickim crtama mentaliteta,stoljecima izmijesan u najtjesnjem svakodnevnom dodiru(osim u nekim regionima,koji su kroz povijest dulje ili krace zatvorene enklave jedne grupacije). Pucku sferu kulturnoga nasljedstva Bosne i Hercegovine,dakle,karakterizira visok stupanj uzajamnosti.Oni,pak,elementi u kojima se ona prepoznaje kao trojno diferencirana,ulaze u nju "odozgor",iz civilizacijski i historijski jasno razgranicenih sfera visoke kulture.Utoliko je nase nasljedstvo ambivalentno i dijalekticno,kao,uostalom,i nase bice:jesmo"zbroj",ali jesmo i"umnozak"; imamo i svoje diferencirane kulturno-nacionalne tradicije,ali i njihovu osnovu i njihov ograniceni preplet koji je-zajednicka tradicija. Sustina je,dakle,bastinjenog bosanskog kulturnog bica u njegovoj civilizacijskoj spletenosti:u istovremenosti jedne zajednicke i triju posebnih tradicija.Onako kako su one(ova zajednicka,i ove tri diferencirane)organski vezane,tako-ne vidjeti,ili ne htjeti vidjeti bilo koji posebni clan te komplicirane kombinacije,znaci pristatí na osiromasenje vlastitoga bica...

četvrtak, 17.04.2008.

Velimir"Bombardiranje Srbije i Cacka"Ilic,Ministarka Velja-GLUPOST JE NEUNISTIVA! OTKAZAO SAM GOSTOVANJE PAMELE ANDERSON U CACKU JER SAM CUO DA JE BOLESNA.ONA IMA NEKI HEPATITIS,A TO SE BRZO SIRI.STA CE NAM BOLESNA ZENA U SRBIJI!

Benjamin Isovic-GENERALU LUISU MEKENZIJU Kostunjav, cetnikast, ispijena lica i zlih ociju, ljubitelj brzih automobila, zarobljenih zena i svakojake dzabalucine, dolazi neke godine na Balkan, da medju boljima od sebe, razdijeli svjetsku pravdu... Nedugo zatim, postace On i ratni zlocinac. Generale od ovog Te nece zaboliti glava, ali pitam Te: Nije li preodvratno saznanje, da negdje na svijetu neko, kad zeli ubrzati orgazam, zamislja Tvoje javno pogubljenje?!! (1993.)

Sonja Biserko,predsjednica Helsinskog komiteta za ljudska prava Srbije ...Nema govora da se Bosna moze podeliti.Bosna i Hercegovina je uvek imala smisao kao celina.Vreme je da se stavi tacka na podele.Ono o cemu Dodik prica je strategija koja je zamisljena i orkestrirana iz Beograda...

Dr.Franjo Topic,predsjednik Hrvatskog kulturnog drustva"Napredak" ...Najvazniji adut danasnjih politicara je prica o"ugrozenosti"naroda.Politika utice na sve oblasti zivota i zato treba biti u politici i pokazati da se moze i posteno raditi.Ima puno toga sto treba ispraviti.Mene kao covjeka,na primjer,smeta sto nijedan ministar iz hrvatskog naroda,nijedan doministar,ne stanuje ovdje u Sarajevu.Mislim da je glavni problem HDZ-a sto jos nije prihvatio Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju i sto vecina u Republici Srpskoj zivi kao da BiH ne postoji...Vec u narodu kruze price tipa:"dzumasi"i"dzipasi"...Ali,sve je posao!Posao je i otici na utakmicu i otici na koncert...biti vidjen jednostavno...Ocito da cemo trebati nove politicare koji ce shvatiti da je ovo NASA ZEMLJA i da nema vlastite srece na tudjoj nesreci...

Hadzem Hajdarevic-DIVLJE TRESNJE Kao divlje tresnje u cvatu,vrt sjenki, sluceni cas-kad sutra cemo u svakoj zreloj bobici prepoznavati po jedan oteti dan, kao kad usred presudne rijeci zastane dah...A nigdje puta za pitomiju noc u brdima. Ruka sto me vodi razlijeva se u divlji aprilski glas. Sta cu od ovog uhicena svjetla, od zurbe k tudjem godisnjem dobu kad cas zrenja dodje i zavicajna tresnja za mnom krene kao pas? Tamo je rasahla ladja: taji svecanu sutnju.U tresnjinoj zori neko ce umrijeti nepoznat a drag,kao sto umire cas u kojem na sva usta hvalim mesingane spustene glave,jarbole pale u tisak... Da prerano taknem u tajnu- gdje svete su kosti:povijest sto vonja?Da zovnem prijatelje, rasute u sjecanju,na posljednji put?-Svaka ce sjemenka potraziti zapustenu ranu,a tresnjina zila i u rajskom milju njusit ce mi trag. (30.V 1992.)

Utemeljena"NASA STRANKA" U Sarajevu je 9.aprila odrzana Osnivacka skupstina Nase stranke(NS)na kojoj je za predsjednika stranke izabran Bojan Bajic,a za potpredsjednike Danis Tanovic,Marija Marjanovic i Boris Divkovic.NS je jedinstvena multietnicka politicka organizacija,koja djeluje na teritoriji cijele BiH,sa sjedistem u Sarajevu.Bajic je kazao novinarima nakon Skupstine da je koncept ove stranke da u nju udju ljudi koji su svjesni da snose sopstvenu odgovornost i koji zele unaprijediti stvari u BiH. "Zajedno trebamo promijeniti sistem.Dakle,ne zelimo nuditi ljudima,vec nam je cilj promijeniti bh.drustvo",rekao je on.Prema njegovim rijecima,NS ima sjajan odaziv za uclanjenje,a radi se"o hiljadama ljudi"."Nas veliki zadatak je da izgradimo infrastrukturu kako bi prihvatili hiljade clanova",kazao je Bajic,dodajuci da"svi moramo nesto kazati kako bi nam bilo bolje." Bh.reditelj Tanovic je pozvao mlade ljude da pristupe ovoj stranci,"kako bi zajedno mijenjali postojece stanje u BiH,koje ni po cemu ne valja." "Uvijek sam bio optimista,a sada mi je drago da smo smogli snage ukloniti sopstvene strahove i krenuti u realizaciju naseg dugorocnog projekta.Ne radi se o trci na 100 metara,vec o maratonu",porucio je on. Dodao je da se stvari u BiH moraju i mogu popraviti,te istakao primjer Irske,"koja je u posljednjih desetak godina napravila izuzetne stvari u razvoju ekonomije i drzave". Tanovic istice da ce NS nastupiti na predstojecim opcinskim izborima"samo tamo gdje procijeni da ima kvalitetnog kandidata i gdje taj kandidat moze pobijediti"."NS ce podrzati najbolje kandidate iz ostalih stranaka i uvijek cemo biti za najbolje bez obzira iz koje stranke dolazili.Znaci,nas princip je da treba podrzavati sve sto je dobro,a boriti se protiv loseg",istakao je Tanovic.

srijeda, 16.04.2008.

Stjepan Mesic,Hrvat broj 1 TREBA RECI ISTINU DA NIJEDAN POGINULI U JASENOVCU NIJE KRIV NI ZA JEDNOG NA BLEIBURGU,ALI SU MNOGI NA BLEIBURGU KRIVI ZA MNOGE U JASENOVCU.

Andrej Nikolaidis,pisac&apatrid u Crnoj Gori protiv cetnika Emira"Rasimu,muceniku"Kusturice! Akcija skupljanja sredstava kojima bi se platile Kusturicine dusevne boli,koju su pokrenuli Seki Radoncic i Emir Hadzihafizbegovic,naisla je na vrlo pristojan odziv medju sarajevskim javnim i kulturnim radnicima i umjetnicima. Do sada su svoje priloge dali ili najavili knjizevnici Abdulah Sidran i Marko Vesovic,rediteljica Jasmila Zbanic, producent Damir Ibrahimovic,reditelji Ahmet Imamovic,Alen Drljevic i Haris Pasovic,marketing menadzer Samir Koric,advokat Ahmed Zilic,filmski snimatelj Mustafa Mustafic,pocasna gradjanka Sarajeva Natasa Kandic i drugi. Ziro-racun za one koji zele uplatiti sredstva otvoren je kod UniCredit banke,broj 3386902539565748.

PEN CENTAR BiH POVODOM PRESUDE KNJIZEVNIKU ANDREJU NIKOLAIDISU I TJEDNIKU MONITOR Mada nismo iznenadjeni presudom podgorickog suda u vezi sa slucajem Nikolaidis-Kusturica,koji se razvlaci po sudovima vec godinama,bilo bi neprimjereno da ne iskazemo svoj protest u vezi sa slobodom izrazavanja koju je podgoricki sud tako surovo pogazio.Ne dovodimo u pitanje sudstvo jedne drzave,ali naglasavamo da su neki ljudi,ocigledno,u Crnoj Gori,"jednakiji od drugih",bas kao u Georgea Orwella.Pisac Andrej Nikolaidis nije cak ni drzavljanin Crne Gore,ali presuda vazi i za njega.Da li ce tim povodom oglasiti nadlezni organi u Bosni i Hercegovini koji treba da brane svoga drzavljanina?... ...Ovo se reflektira na sve nas u BiH i okruzenju,i na arbitrarno pravo jedne drzave da sudi drzavljanima druge drzave,dovodeci u pitanje pravo pisca na slobodu izrazavanja,pogotovo u slucaju iskazivanja suda jednoga pisca o umjetnickim dometima necijeg djela. Ugo Vlaisavljevic,predsjednik PEN centra BiH Ferida Durakovic,glavni tajnik

Rada Trajkovic,potpredsjednica Srpskog nacionalnog vijeca centralnog Kosova-SUKOB LEGALNIH I LEGITIMNIH SRBA ...U kosovskom Parlamentu danas sjede Srbi koje prihvata i priznaje medjunarodna zajednica,ali nemaju uporiste u birackom tijelu Srba.Lokalni izbori na Kosovu dovesce,medjutim,do toga da se pojave Srbi koji ce imati legitimitet sunarodnika,ali ce biti nelegalni za medjunarodnu zajednicu.Doci ce do sukobljavanja,naravno ne fizickih,unutar srpske zajednice po pitanju ciji su,zapravo,izabrani srpski predstavnici.Potom ce se sukobi o tome prenijeti na medjunarodnu zajednicu,i prirodno,i sa Albancima... ("Gradjanski list")

Gojko Beric,novinarska institucija-ZIV JE GEBELS Sarajevo je s pomijesanim osjecanjima obiljezilo 6.april,datum koji je u dva navrata,u razmaku od gotovo pola stoljeca,usao u njegove anale.Ponos je pomucen cinjenicom da ovo nije drzava za koju su se njeni patrioti borili.Kako godine prolaze,stvarnost je sve udaljenija od njihovih ideala,a licna i kolektivna razocarenja sve veca. Sarajevo je u povijesti sinonim za Prvi svjetski rat.I kao sto je Principov atentat na Ferdinanda definitivno unistio svaku sansu Austro-Ugarske da od tamnice naroda postane nukleus ujedinjene Evrope,tako su sarajevske barikade,nepunih osamdeset godina kasnije,zauvijek skrsile sansu da Bosna i Hercegovina postane izlog etnickog i vjerskog suzivota za citav svijet.Bosna se vise ne moze ujediniti na onome sto su bili njeni najdragocjeniji principi.Takve Bosne,nazalost,vise nece biti.A to je ono na cemu je velikosrpska politika uvijek radila. Ali,nesto drugo je poraznije i od iznevjerenih ideala.Sve sarajevske TV kuce emitovale su specijalne priloge posvecene opsadi grada.Medjutim,za RTV Republike Srpske ona kao da nikad nije ni postojala.Stvari su postavljene naglavacke,pa je 6.april"obiljezen"tako sto je u Narodnom pozoristu u Banja Luci premijerno prikazan dokumentarni film"Sarajevo-istina zatrpana cutanjem".Prema rijecima njegovog autora Dejana Kosica,film govori o stradanju Srba u Sarajevu u toku rata u BiH,"a 6.april je ciljano izabran za promociju".U filmu se navodi da je u Sarajevu stradalo 5515 gradjana srpske nacionalnosti,ali je Kosic na konferenciji za novinare dodao vise od hiljadu novih imena?!ZIV JE GEBELS! Film je sutradan,u vecernjem programu,emitovan na RTV Republike Srpske.Vidjeli smo jedan uzasno lose napravljen dokumentarac,sklepan od bog-te-pitaj odakle pokupljenih i medjusobno nepovezanih inserata,neuvjerljiv i bez ikakve suvisle poruke.Ratni zlocinac Radovan Karadzic je u toj prici dobar momak,a Alija Izetbegovic, naravno,los.Alija je iskljucivi krivac za rat,a Radovan je prikazan kao pacifista,"jer se zalagao da Sarajevo bude otvoren grad".U KARADZICEVOJ VERZIJI"OTVORENOG GRADA",SVIMA KOJI SU ZELJELI DA NAPUSTE SARAJEVO TO JE TREBALO I DOPUSTITI,VALJDA U SKLADU SA STRATEGIJOM"HUMANOG PRESELJENJA"STANOVNISTVA.SVE U SVEMU,FILM JE I S PROFESIONALNOG I S MORALNOG STANOVISTA OBICNO SMECE,A CINJENICA DA GA JE FINANSIRALA VLADA MILORADA DODIKA VISE NIKOGA NE IZNENADJUJE. SUOCENI S TOM GEBELSOVSKOM BLASFEMIJOM U FORMI DOKUMENTARCA,SNIMLJENOG NAKON TOLIKIH PRESUDA HASKOG TRIBUNALA,OSTAJE NAM JEDINO DA ZAKLJUCIMO DA SRBIMA NEMA POMOCI."SARAJEVO-ISTINA ZATRPANA CUTANJEM"DOBAR JE NASLOV,ALI SAMO UKOLIKO SE ODNOSI NA UPORNO PRESUCIVANJE ZLOCINACKE POLITIKE RATNIH VODJA BOSANSKIH SRBA,KOJA JE U PRAKSI SKONCALA U ETNICKOM CISCENJU,MASOVNIM ZLOCINIMA NAD BOSNJACIMA I HRVATIMA, SMRTONOSNOJ OPSADI SARAJEVA I GENOCIDU U SREBRENICI.DANASNJI NACIONALISTICKI KORIFEJI, KOJIMA JE KARADZIC OSTAVIO U NASLJEDJE SVOJU FASISTICKU TVOREVINU,ISTINU O TOME ZATRPAVAJU SUTNJOM.ALI KOLIKO GOD SE ONI TRUDILI DA VLASTITOJ LAZI PRODUZE ZIVOT,ROK NJENE UPOTREBE IPAK JE OGRANICEN."IAKO JE ISTINA NEMOCNA I UVIJEK PORAZENA U DIREKTNOM SUDARU S POSTOJECIM SILAMA,ONA POSJEDUJE MOC SAMA ZA SEBE:BILO STA DA IZMISLE ONI KOJI SU NA VLASTI,ONI NISU U STANJU DA OTKRIJU ILI STVORE ZA ZIVOT SPOSOBNU ZAMJENU ZA ISTINU", PISALA JE HANA ARENT. ("Oslobodjenje")

Vesna Parun-UJED ISTINE Culnost je teska i netakticna. Svetost viteska i simpaticna. Starozavjetnim ga izmucih skaskama. O,kakva uboga setnja pod maskama! Kad odjedanput puce led. iscupa vihor drvored. Dneva li burnih! Na Sjevernom se nadjoh polu, ti prhnu juznom.Barkarolu cuj,s valova tmurnih.

Benjamin Isovic-O NJIMA NAJPRIJE POJUCI PRODJOSE POPOVI. ZA NJIMA PRISTASE HULJE I LOPOVI. NEDUGO ZATIM POCESE TOPOVI... I KAO SPALJENI,SVALJENI STROPOVI, U SUNOVRAT MRKOG,KULJAVOG DIMA, PADOSE ZAUVIJEK CITAVI SNOPOVI DOBRIH,A LAZNIH MISLI O NJIMA! (27.06.1992.)

Edo Popovic-RAVNODUSNOST U rat se nisam izravno umijesao.Propustio sam dobru priliku da budem zaboravljen kao mrtvi heroj. Mnogih koje sam upoznao danas se jos samo prijatelji sjecaju.Nisam se,dakle,tukao.Bio sam tamo,i pisao sam.Ispocetka to ide sa strahom i oprezom.Kasnije se covjek navuce. Glineni ljudi,spaljena sela,smrznuti lesevi vojnika uz cestu,fijuk granata u prebacaju,pivo u kaficima s izbusenim najlonima umjesto stakala,kiseli zadah ljudskih tijela i miris mokrace u toplom mraku podruma nadomak neprijatelju,frfljanje mina,noci u hotelskim sobama naprslih prozora,sirene za uzbunu i metalni zvuk raketiranja,tupi mir prognanih,rovovi,rafali,zemunice,bunkeri,ranjenici u soku, vojni konvoji,opijanja u ilegalnim podrumskim rupama,imena ljudi,gradova,sela,kanala,kota... Pamte se samo opori detalji. (Edo Popovic-"KAMENI PAS")

Vejsil Suljanovic-SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA ...Soba u mraku puna logorasa.Neko,iznenada,pocinje glasno da govori.Odmah se otvaraju vrata. Cetnik pita:"Ko je to govorio?" "Ja"-rece jedan logoras."Izednio sam pa bih malo vode." "Pa evo ti vode.Sto ne pijes?"-veli cetnik."Hodi ovamo.Ja ci ti dati pa se napij."Zatim,uze jednu kantu u koju su ljudi mokrili i pruzi je covjeku. "Pij!"-ostro mu rece."Pij!To je voda,sto ne pijes!" Jadni covjek je zastao."Ako ne pocnes piti,dobices metak u celo!"-zaprijeti silnik. Covjek drhti cijelim tijelom,oci mu prikovane za kantu.Sagnu se i sa dvije ruke je podignu i pocne piti.Otpi dva gutljaja u mukloj tisini,spusti kantu na isto mjesto i rece:"Bas je dobro.Ja se ne bih ni sjetio da ovdje ima vode." Boze moj dragi.Sta sve covjek u nevolji ne radi.I to uz takve rijeci pune ironije koje na njegovu srecu ne izazvase novu i mnogo tezu reakciju cetnika...

General Ratko Mladic,RATNI ZLOCINAC BOZJA KAZNA-2 ...Mladic je kao zapovjednik imao karizmu i bio je svjestan toga.Dapace,bio je najkarizmaticnija licnost od svih politicara i vojnih zapovjednika.Vojnicki poziv vec sam po sebi nosi odredjeni prestiz kod Srba.Kao vojnik,bio je discipliniran,neustrasiv,asket,nepotkupljiv i sigurno ne tip osobe koja bi se bogatila na crnom trzistu.Sakupio je srpske seljake u Bosni i od njih napravio pravu vojsku kojom je osvojio veliki dio bosanskog teritorija.O njemu kao zapovjedniku postoji puno anegdota,ali sve ukazuju na isto:nije se bojao neprijatelja.Brutalan i arogantan,uvjeren kako je vojni genij,nije postovao nikoga,od medjunarodnih predstavnika i zapovjednika stranih trupa,do novinara.S druge strane,Srbi u Republici Srpskoj u njemu su vidjeli ocinsku figuru,nekoga tko ih je stitio i branio. Mladic je covjek koji je na vrhuncu svoje karijere,1995.godine,bio najpopularnija osoba Republike Srpske,popularnija od predsjednika Radovana Karadzica.Bio je najomrznutiji i najopakiji covjek na Balkanu,jedina mu je konkurencija bio sam Slobodan Milosevic. Srpska stampa ga je cesto usporedjivala s knezom Lazarom Hrebljanovicem koji je vodio srpske snage protiv Turaka u bici na Kosovu polju 1389.Dan prije bitke,prorok Ilija je doletio iz Jeruzalema i ukazao se knezu Lazaru u obliku sivog sokola,dajuci mu da bira:ili ce pobijediti u bici i vladati zemaljskim kraljevstvom ili ce izgubiti i sebi i svom narodu osigurati kraljevstvo nebesko.Knez Lazar se nije puno dvoumio-odlucio je zrtvovati svoju vojsku.I od tog Vidovdana,28.lipnja 1389.kada su izgubili bitku na Kosovu polju,Srbi se smatraju"nebeskim narodom",drugacijim od drugih po tome sto su odabrali mucenistvo. Tako je rodjena najjaca srpska legenda koja je jos uvijek iznenadjujuce ziva.Ili,bolje receno, ozivljena,jer Srbi,kao i svi narodi,u teskim vremenima ozivljavaju svoje legende.I sada su se ponovo, nakon svih tih stoljeca,Srbi borili protiv Turaka.Ne onih istih Turaka iz 1389,vec"balija",kako su pogrdno nazivali bosanske Muslimane.I ovoga puta se rat nije vodio na Kosovu polju,nego u Bosni.I ponovo je bio izgubljen.Ali bez obzira na poraz,Mladic je postao"nebeski ratnik",legendarni junak-bas kao i knez Lazar prije njega. Gotovo da bi se moglo reci da je povijest srpskog naroda prepuna izgubljenih bitaka,ali prema kosovskoj legendi,poraz u stvari znaci pobjedu.U SVOM PRVOM OBRACANJU NACIJI NAKON PORAZA OD STRANE NATO-OVIH SNAGA 1999,SLOBODAN MILOSEVIC,KOJI JE TADA BIO PREDSJEDNIK,CESTITAO JE SRBIMA NA POBJEDI!TO JE UCINIO U NAJBOLJOJ MANIRI KOSOVSKE BITKE,GDJE SE VOJNI PORAZ NA ZEMLJI PRETVARA U DUHOVNU POBJEDU. POPUT KNEZA LAZARA KOJI JE MORAO BIRATI IZMEDJU POVIJESTI I MITOLOGIJE, MILOSEVIC JE TAKODJER ODABRAO MITOLOGIJU.Ali buduci da u njegovom slucaju Bog nije intervenirao,pa je Milosevic prezivio NATO-ovo bombardiranje,mogao bi zavrsiti izdrzavajuci dozivotnu kaznu poput obicnog ratnog zlocinca. Zanimljivo je da Slobodan Milosevic nikada nije usporedjivan s knezom Lazarom.Medjutim,general vojske Republike Srpske-Ratko Mladic-svakako jest.Vojnici su bili materijal za legendarne junake, epske pjesme i mucenistvo.Milosevic je samo politicar,a njihova popularnost dodje i prodje.On ce tek morati uvjeriti svoj narod da je legendarni junak i da je branio svoju zemlju od neprijatelja sa Zapada-kao sto to cini u Haagu.Ali Mladic je kao vojnik to vec ucinio.U NOVOJ SRPSKOJ MITOLOGIJI MLADIC JE IZNAD MILOSEVICA. Na starim srpskim ikonama knez Lazar je predstavljen kao mrsav i blijed,produhovljen covjek.U Mladicevom pak izgledu nema niceg etericnog.Ali on zraci moc i to ljude impresionira.Mladic je bio vrlo svjestan svoje"nebeske"slave,pa se ljudima i obraca odozgo:kada se jedan novinar usudio upitati Mladica tko ga placa i kome placa porez,ovaj mu je dao junacki,"nebeski"odgovor:"Ne radim za novac.Moja nagrada je prezivljavanje mog naroda.Nema novca koji bi me mogao platiti...Smisao mog zivota je u ovim teskim vremenima dati ljudima ono sto mogu." NJEGOVA AROGANCIJA PROIZLAZI JEDNAKO IZ KARAKTERA KAO I IZ SITUACIJE.ON NE ZIVI U STVARNOM SVIJETU KOLIKO U LEGENDARNOM.CAK MU SE I U JAVNIM GOVORIMA DOGADJA DA POMIJESA PROSLOST I BUDUCNOST U ISTOJ RECENICI.KADA JE ZAUZIMAO SREBRENICU,PRED TV KAMERAMA JE IZJAVIO:"DAJEM OVAJ GRAD SRPSKOM NARODU KAO VIDOVDANSKI POKLON...KONACNO SMO SE OSVETILI TURCIMA!"NEKIH SESTOTINJAK GODINA NAKON BITKE NA KOSOVU POLJU,GENERAL MLADIC GOVORI O OSVETI TURCIMA KOJIH U BOSNI VEC ODAVNO NEMA.ALI U SVOM MITOLOSKOM SVIJETU,ON,ARHANDJEO SRPSKE OSVETE,KONACNO JE OSVETIO SVOJ NAROD KADA JE NAREDIO UBIJANJE TISUCA"TURAKA"-BOSANSKIH MUSLIMANA U SREBRENICI.U NJEGOVIM OCIMA,PRAVDA JE KONACNO POBIJEDILA... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Gojko Beric-PISMA OTPADNIKU-2 Udine,25.mart 2001. Postovani gospodine Bericu, Zahvaljujem se od srca na knjizi.Procitala sam je u roku od tri dana.Knjige su mi oduvek bile velika ljubav,ali sa onima koje mi se posebno svidjaju zivim u simbiozi. U Italiji se naravno o prostorima bivse Jugoslavije pise malo i sturo.Od kada je zvanicno zavrsen rat u Bosni,a kasnije prestala bombardovanja u Srbiji,sa naslovnih strana svih dnevnih listova informacije o stanju na tom prostoru selile su se prema sredini,da bi na kraju potpuno nestale. Vasa knjiga mi je,izmedju ostaloga,dala mnogo informacija u vezi situacije u Bosni(koju sam manje poznavala i pratila u odnosu na Hrvatsku i Srbiju).Navela me je i da razmisljam o svom licnom iskustvu. Neki moji prijatelji iz Beograda,nemajuci priliku da izadju iz zemlje u posljednjih deset godina,izgubili su vezu sa realnoscu i zacudili me nekim svojim izjavama.Iritira ih moj naglasak(rodjena sam u Beogradu,ali sam kasnije zivela u Rijeci).Ako nabacim koji tipicno hrvatski izraz,oni kazu:"A kako se to kaze na srpskom?",i slicne stvari.Netolerantnost!Ne razumemo se vise.Tamo vise ne pripadam.A ni ovde.Ne samo u Sloveniji,nego i na kapitalistickom Zapadu nije popularno biti Srbin. To je valjda popularno samo u Srbiji.Trazeci zaposlenje,imala sam priliku da razgovaram sa osobom iz jedne poznate firme iz Udina,koja mnogo radi sa republikama bivse Jugoslavije.Trazili su sluzbenika sa znanjem hrvatskog jezika.Kada je procitao moj curriculum i nakon obavljenog razgovora,rekao mi je:"Zao mi je,ali vas ne mogu primiti.Nasi kupci su veliki nacionalisti,a vi dolazite iz Srbije."Bas lepo.A vi,dragi Italijani,u ime businessa podrzavate taj nacionalizam. Kada sam dosla da zivim ovde 1993.godine,bilo me je sram da kazem kom narodu pripadam i kako se zovem.Zato se divim Vasoj hrabrosti da nazovete stvari njihovim imenom... Kratak komentar u vezi promena na vlasti u Beogradu.Jedna moja poznanica je rekla:"Konacno su otisli!"Nova vlast ce me mozda uveriti da je bila dobar izbor,ako mi u kratkom roku omoguci da idem u Sloveniju bez vize(koja me kosta 100 DM,a zivim na 15 km od granice!)i ako mi,narocito,omoguci da udjem u Hrvatsku,nakon osam godina"dobrovoljnog izgnanstva". Srbija se strasno unazadila u odnosu na ostatak Evrope.Nazalost,unazadila je i one gradjane koji nisu birali Milosevica,a ziveci u inostranstvu placaju danak. Zelim Vam uspesan rad i jos jednom se zahvaljujem na knjizi i posveti. Srdacan pozdrav od Svetlane Jovic Elektronskom postom,13.decembra 2002. Gospodine Bericu, Mogu samo da vam kazem da ste Vi sramota za novinarsku profesiju.Zalosno je kada ljudi poput Vas sjede u redakcijama medija u Bosni i Hercegovini.Samo znam da ljudi poput Vas nikada nece donijeti dobrobit narodima ove napacene zemlje,nego samo zlo.Zbog takvih ljudi nesreca je zadesila ove narode,a i pratice ih dok god bude takvih ljudi pogotovo u medijima.Sramite se.Ili ste Vi,ipak, sve ovo dobro unovcili!A ne shvatate da ste produkt ili produzena ruka jedne politike i kada nje nestane i Vi cete u profesionalnom smislu nestati.Smatrate li da Vi vec niste u povijesti bescasca?Mislite li da moderna,demokratska BiH treba ljude poput Vas?Ja mislim da ne.I razmislite kakvu buducnost gradite za svoju i inace za svu djecu BiH pisuci tekstove kakve vec pisete?! Nikola Ortovski Linköping,Svedska,9.oktobra 2002. Postovani gospodine Bericu, Do prije godinu dana ni pomisliti nisam mogla da"jednog Srbina"tako oslovim.Ali,Vi to zasluzujete!U pravom smislu.Naime,prije nekoliko dana sam procitala Vasu knjigu"Sarajevo na kraju svijeta".Ja prosto ne mogu vjerovati da jedan Srbin moze napisati:"Srbi su najveci krivci za ovu uzasnu tragediju.Oni su sve poceli a da ih niko nije dirao.A to je onda i moj grijeh." Vi mislite,mozda,da ima vise takvih kao sto ste Vi.Ne vjerujem.Moja najbolja prijateljica Jelka nikada ne bi priznala krivicu svoga naroda.Mi uopste ne pricamo o tom uzasnom ratu.A tako bih joj rado preporucila Vasu knjigu.Ne usudjujem se jer mi njeno prijateljstvo puno znaci... Rodjena sam i zivjela u Banja Luci koju sam zauvijek napustila u septembru 1992.Imam 53 godine,a moj sin ima samo 18.I moram Vam reci da on mrzi sve Srbe.Vjerujte mi da ga ja ne ucim mrznji. Istinu je prvo slusao u izbjeglickim kampovima od ljudi koji su daleko vise od nas stradali,a kasnije kroz stampu i TV.Sada cita razne knjige o Bosni,ali nazalost tek sada je pronasao Vasu knjigu,za koju se nadam da ce mu pomoci.To kazem zato sto mi je jednom prilikom rekao:"Cini mi se,mama, da bi ih prestao mrziti kao bi bar jedan jedini Srbin priznao istinu."Zahvaljujuci Vama,ima nade za mog sina.Sto se tice mene,ja nisam osjecala mrznju.Znam samo da vise nikada ne mogu vjerovati vasem narodu,nikada vise steci prijatelja u jednom Srbinu.A moja Jelka?Ona je dokazala svoju velicinu kao covjek daleko prije ali i u toku samog rata.Ali ja nikada ne bih mogla sa njom naceti temu rata i svega sto se dogadjalo,jer bih se mozda razocarala u nju ako bih otkrila da ona ipak nije tako"velika"u svom nacinu shvacanja kao Vi.Hvala Vam,Gojko! S postovanjem, Fikreta Dib Elektronskom postom,19.septembar 2002. Za Gojka Berica Svaka ti cast,ti sejacu mrznje!Cega li se plasis i kome li se dodvoravas?Sta ti je zasmetala poseta njegove Svetosti patrijarha Pavla Sarajevu?Da nije trebao tebi da se,bezbeli,javi?Sram te bilo tvog imena,i nek si proklet dok ti je koljena,i da ti recem:Zbog takvijeh je i bilo rata,smradu jedan. Rada Simic Elektronskom postom,27.novembar 2002. Gospodine Gojko Bericu, Da se Janko Bobetko borio u Hercegovini samo protiv Armije BiH,je rezulatat Vaseg komentara.Eto iz tvog ugla gledanja njegov zadatak je bio da osvoji Mostar za racun Hrvata,dok je za mene njegova uloga bila jasna,radi se sprijecavanju progona Hrvata koji se desio u Bugojnu,u Varesu,Stupu i ko zna gdje jos od Armije BiH koja se kao bivsa JNA stavila na stranu jednog naroda.Mozda sam u zabludi? Sramota za jednog objektivnog novinara kojeg ste Vi trebali biti,da nijednom rjecju ne spominjete borbu HV(Bobetka)protiv tzv.JNA i Karadzicevih formacija u juznoj Hercegovini...Potpuno bih razumio hasku optuznicu protiv Bobetka zato sto je"nepozvan dosao na teritoriju druge drzave".Sudi mu se sto se Hrvatska udostojila pruziti otpor hegemonizaciji Srba u SFRJ. Iskreno bih zelio kao prognanik iz Banja Luke,koji sad zivi u Svedskoj da ovakve optuznice jednog dana ne dodju u Sarajevo kako bi se sudilo generalima Armije BiH zato sto su se borili za opstojnost svoga naroda. S postovanjem, Pero Gagula (Gojko Beric-"STANICA HAAG")

utorak, 15.04.2008.

SEKI RADONCIC I EMIR HADZIHAFIZBEGOVIC:ISPLATIMO KUSTURICU! SLUCAJ NIKOLAIDIS-GRADJANSKA INICIJATIVA Dramski umjetnik Emir Hadzihafizbegovic i publicista Seki Radoncic pokrecu gradjansku inicijativu za prikupljanje novca,a vezano za presudu crnogorskog sudstva zbog kojeg se novinar Andrej Nikolaidis i list Monitor kaznjavaju zbog nanosenja dusevne boli reditelju Emiru Kusturici.U pismu medijima,izmedju ostalog,stoji: "SMATRAJUCI OVU PRESUDU SRAMNOM,I OBZIROM DA JE DIREKTNO VEZANA ZA NOVINARSKI TEKST KOJIM SE BOSNA I HERCEGOVINA POTPUNO I ARGUMENTIRANO STAVLJA U KONTEKST ZRTVE,A POMENUTI REDITELJ INTIMUSOM`BALKANSKOG KASAPINA`SLOBODANA MILOSEVICA,GRADJANI HADZIHAFIZBEGOVIC I RADONCIC POZIVAJU I OSTALE JAVNE I KULTURNE RADNIKE BiH DA U TRENUTKU KADA OVA PRESUDA POSTANE IZVRSNA PRIKUPIMO NOVAC I ODAVDE IZ BiH PLATIMO KAZNU I SVE OSTALE TROSKOVE LISTA MONITOR I ANDREJA NIKOLAIDISA." CRNA GORA NE PRIZNAJE Od jednog od pokretaca inicijative,bosansko-crnogorskog novinara Sekija Radoncica,zatrazili smo i neka pojasnjenja.Za Oslobodjenje Radoncic kaze: "NEKE STVARI,DEFINITIVNO,TREBA DOVESTI DO APSURDA.CRNOGORSKA VLAST,NAPROSTO NE ZELI PRIZNATI DA SU CRNA GORA I NJEZINI GRADJANI UCESTVOVALI U ZLOCINIMA U BOSNI I HERCEGOVINI-BILO DA JE RIJEC O DEPORTACIJAMA,BILO O VIKEND-BORCIMA NA RATISTIMA,ILI O UCESCU CRNOGORSKH GENERALA U VRHU VJ I VRS,JASNO JE DA SE RADILO O UCESCU TE ZEMLJE U KONKRETNOM AKTU,NAPADU NA BiH.SAMA IDEJA JE POTEKLA OD HADZIHAFIZBEGOVICA.BUDUCI DA JE IZVINJENJE STVAR GRADJANSKOG ODGOJA I UKUSA,TO TRENUTNO OD CRNOGORSKIH VLASTI NE MOZEMO OCEKIVATI.INICIJATIVA KOJU SMO POKRENULI EMIR HADZIHAFIZBEGOVIC I JA IDE U TOM PRAVCU DA NIKOLAIDIS I MONITOR,KOJI SU SE U POSLJEDNJIH 15 GODINA BORILI DA ISTINA IZADJE NA VIDJELO,UZ POMOC GRADJANA BOSNE I HERCEGOVINE,UMJETNIKA I JAVNIH I KULTURNIH RADNIKA-PLATE EMIRU KUSTURICI TE NOVCE.KAD JE VEC TAKO I KAD VEC CRNA GORA CINI TAKVE POTEZE, ONDA JE NAJBOLJE DA BOSNA I HERCEGOVINA ZASTITI ONE KOJI SU NA NJEZINOJ STRANI I ISPLATI KUSTURICINE DUSEVNE BOLI." HALAL PARE Stvarno,zanimljiva inicijativa:ako je Crna Gora odlucila da brani Kusturicu,a iz presude definitivno ispada da jeste, onda je sasvim legitimno da BiH zastiti svog gradjanina koji je odlucio da zivi u zemlji koja ga,eto,sudi za ono sto je,prakticno,vise nego ocigledno.Kusturici ce tih 12000 iz Sarajeva biti zrnce soli na more kojim su ga"zakitile" vlasti u Srbiji i Crnoj Gori.ALI,PLATIO JE SVE,ZAISTA,PREVELIKOM CIJENOM.VLASTITOM DUSOM.ZATO, SKUPIMO NOVCE.HALAL BILO. Andrej Nikolaidis: -NA KRAJU,ZNACI,BOSNA PLACA EMIRU KUSTURICI ZA NJEGOVE DUSEVNE BOLI.DA IH ZDRAVO POTROSI S PRIJATELJIMA U BEOGRADU.TO DOSTIGNUCE CRNOGORSKOG SUDSTVA REDEFINIRA NASU PREDSTAVU O BESRAMNOM. ("Oslobodjenje")

Andrej Nikolaidis,pisac&apatrid u Crnoj Gori protiv cetnika Emira"Rasimu,muceniku"Kusturice! ...Zanimljiv je nacin na koji dva pola u Crnoj Gori-onaj independisticki koji je nakon referenduma proglasio nezavisnost,i onaj unitaristicki,prosrpski-jos uvijek nisu usaglasili stavove oko pojedinih pitanja.Izgleda da je percepcija rata u BiH jos tabu za Crnu Goru. -FILIP VUJANOVIC,PREDSJEDNIK CRNE GORE,JASNO JE I VISE PUTA REKAO:CRNA GORA JE CASNO POSTUPALA PREMA BOSNI I HERCEGOVINI.CRNA GORA JE CASNO POSTUPALA I PREMA BOSANSKIM IZBJEGLICAMA KOJE SU DEPORTOVANE I POBIJENE.FILIP VUJANOVIC JE PONOVO POBIJEDIO NA IZBORIMA,I TO U PRVOM KRUGU.JA KAZEM DRUGACIJE,ISTO ONO STO KAZETE I VI.ALI,JA SAM OSUDJENI KLEVETNIK,KOLIKO VRIJEDI MOJA RIJEC?TO JE POENTA PRESUDE O KOJOJ PRICAMO. Crna Gora Vas,ocigledno,pritisce da u jednom trenutku rezignirano odmahnete rukom i kazete,ma,idite dovraga, ja se vise necu baviti istinom!Koliko je u ovom trenutku pisac Andrej Nikolaidis,zaista,neko ko treba ostati u Crnoj Gori?I koliko u njoj danas ima mjesta za slobodnomislece ljude? -Imate ovu vlast,i kao najjacu opoziocionu snagu imate Srpsku listu,koja je jos gora od vlasti.To stvara citave cvjetne livade za slobodu misljenja,prosvjetiteljske ideje i slobodu.Cvjetne livade pune cvijeca zla.Ostati,otici,to je nebitno.Ako ostajem,to je suprotno razumu.I svakako suprotno volji drzave i njenog suda.Ali,ja imam tu gadnu osobinu:kad me biju,osjetim da sam ziv. Najveca lakrdija u cijeloj stvari stoji u formulaciji presude i kojoj ste osudjeni i da se"s podsmijehom izrazavate o umjetnickim dostignucima Emira Kusturice".Njemu blizina svake vlasti,ocigledno,godi,dok s ovakvima poput Vas vlast nikad nije bila blaga.Ima li sanse da ta praksa ikada bude drugacija? -Nikada.Vi znate kako ja pisem.To nije model drustveno prihvatljivog misljenja i pisanja.To nikada nece postati mainstream.Posebno ne u zemljama kakva je Crna Gora.Otud je ova presuda posve logicna.Sve je onako kako i treba da bude. ("Oslobodjenje")

Ahmed Buric-NEMANJINA IMANJA Kad je onomad Vesna Pesic,intelektualka i jedna od predvodnica necega sto mozemo nazvati Trecom Srbijom, izjavila za Kusturicu da je"KUPLJEN COVEK OD A DO S",nije mogla pomisliti kakve bi joj to sve neprijatnosti moglo donijeti.Po beogradskim tabloidima nazivali su je fasistom i kvaziintelektualkom,a nakon pritisaka se morala javno izvinuti.Biljanu Srbljanovic,jos jednu dokazanu antifasistkinju,tuzio je Kusturica,pa ona danas javno ne komentira nista o njemu.Da joj se ne obije o glavu.Tako ti je,mala moja,kad ljutis Bosanca,reklo bi se. KUSTURICA,CIJI POPIS IMOVINE,NEDAVNO PREZENTIRAN U SLOBODNOJ BOSNI,OSTAVLJA BEZ DAHA, NE VOLI KAD MU SE KAZE DA JE POLITICKIM USLUGAMA POSTAO VELEPOSJEDNIK.DVIJE KUCE U BEOGRADU,DVIJE U HERCEG-NOVOM I SVETOM STEFANU,IMANJA NA MOKROJ GORI I U KOSTUNICIMA, KUCA NA ZABLJAKU,ZELJEZNICKA STANICA U HERCEG-NOVOM I ZELJEZNICKA PRUGA NA SARGANSKOJ OSMICI,DESETAK DZIPOVA,HELIKOPTER,AUTOBUS I DRVENA CRKVA,SVE SU TO POKLONILI VLASTODRSCI,ZLOCINCI ILI SUMNJIVI TIPOVI KOJI SU SE U MEDJUVREMENU NAGRABILI OD ONOGA STO SE NEKAD ZVALO DRUSTVENOM SVOJINOM. U rasponu od Slobodana Milosevica preko Svetozara Marovica,nekakvih opskurnih generala i,naravno,Vojislava Kostunice,dijeljeno je sakom i kapom,sto veliki umjetnik nikada nije odbio.Problem s tim imanjima,u krajnjoj varijanti,nije sto su u posjedu Kusturice(uostalom,stvar je vlasti u Srbiji i Crnoj Gori kome sta daje)nego u cinjenici sto ona"kvare"imidz buntovnika,antiglobaliste i anarhoida,kakvim se Kusturica zeli predstaviti. Tako je drama identiteta,u njegovom slucaju ociglednija i transparentnija,nego kod bilo kojeg drugog pripadnika bosanskih muslimana,dobila i"sestru"-dramu podvojenosti izmedju gorstaka koji sam sebe dozivljava kao kombinaciju Milosa Obrenovica,odnosno hajduka Stanka i Ernesta Che Guevare,i dijela filmskog establishmenta koji se uredno nasetava po crvenim tepisima Cannesa.U tom smislu su presude protiv Andreja Nikolaidisa da na ime dusevnih boli slavnog redatelja isplati pet pa 12 hiljada eura-zakonomjerne.Vlasti i sudovi na ovim prostorima nikada nece zastititi slabije,cak i ako je istina,kao sto je slucaj s Pesicevom,Srbljanovicevom ili Nikolaidisom-iskonski na njihovoj strani. Ispada da Crna Gora,ali i nesto siri prostor,jer ovo je prica o svima nama,nisu zasluzili senzibilne,promocurne i britke intelektualce,sklone njemackoj filozofiji i bendovima iz Seattlea.Pravo lice ovoh prostora je dijabolicni (kaba)dahija koji naplacuje cestarinu,i nesto trabunja o neprijateljskom svijetu i domacim misevima.Oni,poput srednjovjekovnih vozdova,sve dobijaju na pladnju,ne moraju zaraditi svoju placu,ne moraju praviti ni dobre filmove(barem zadnja dva filma Emira Kusturice su apsolutno negledljiva)-jer je zaduzio naciju.To sto ga ta nacija u sustini prezire(sto mu je pokazala na zadnjem mitingu u Beogradu izvikivanjem"Emire,Srbine"),je druga prica,ali je dio istog haosa u kojem se ni sudstvo,a ni raja ne zele zamjerati jacem. Suti i trpi,rekao bi Dubioza Kolektiv,u pjesmi koja potpuno pogadja senzibilitet danasnjeg vremena.Stoga,borba izmedju pisca Nikolaidisa i redatelja Kusturice nije samo sudski proces u kojem drugi tuzi prvog.To je ona dubinska bol u kojoj je jasno da bi-kad bi Kusturica kojim slucajem opet poludio-i pojavio se u Sarajevu, instrumenti vlasti bili na njegovoj strani,a ne na strani onakvih kakav je Nikolaidis.To je nase prokletstvo,ali i njegovo.PUN IMANJA,NEMANJA SE SVETI ONIMA KOJI TO HOCE JAVNO IZRECI.A crnogorska vlast ga podrzava,dok bosanska nista ne cini za svog gradjanina Nikolaidisa. ("Oslobodjenje")

Anto Djapic,predsjednik Hrvatske stranke prava(HSP),"nezamjenjivi"laki pingvin,ONAJ STO JE,ONOMAD,PARAGI OTEO STRANKU.UZ"CACIN"(FRANJIN)BLAGOSLOV,NORMALNO! ...HSP je nasukan brod,s tim moramo biti realni,a kad sam se kandidirao da ponovo vodim stranku, UCINIO SAM TO ZATO STO SAMO JA SA SVOJIM DUGIM POLITICKIM ISKUSTVOM,MOGU U KRATKOM VREMENU TAJ BROD ODSUKATI... ("Vecernji list")

...Manojlo Tomic:ZNACI LI TO DA ME IZBACUJTE?Firer Franjo Tudjman,klerofrankisticki pajac:MOZETE TO I TAKO SHVATITI.Manojlo Tomic:SUPAK! ...Manojlo Tomic,na primjer,novinar cije je prirodno"staniste"Bosna,to jest Sarajevo,a sve ostale gradove,i sve ostale zemlje osjeca,vjerujem,kao kavez. Citav je rat izdrzao u Sarajevu,s kcerkom Matejom i zenom Vedrankom.Kad je grad deblokiran, Manojlo je s obitelji dosao u Zagreb.Tih smo se nekoliko mjeseci intenzivno druzili i ja do posljednjeg trenutka nisam vjerovao da ce otici u Kanadu.Otisli su,i jos su tamo.Ostavio je iza sebe niz sjajnih tekstova i anegdota koje se jos uvijek prepricavaju po Sarajevu. JEDNA OD NJIH TICE SE NJEGOVA INTERVJUA S FRANJOM TUDJMANOM,DOK JE OVAJ CAREVAO SAMO U BARACI U SAVSKOJ.MANOJLO JE PROCITAO SVE TUDJMANOVE KNJIGE,MANOJLO JE PROCITAO MNOSTVO KNJIGA,BIO JE NACITAN(KAZE LI SE TO TAKO)I IZUZETNO INTELIGENTAN.PRVO PITANJE KOJE JE POSTAVIO TUDJMANU GLASILO JE:KAKO VI,IZ OVE HISTORIJSKE DISTANCE,GLEDATE NA NIZ BESMISLENIH TVRDNJI I TEZA KOJE STE IZNIJELI U VASOJ KNJIZI...TUDJMAN JE OSTRIM GESTOM PREKINUO MANOJLA I REKAO DA JE INTERVJU ZAVRSEN.ZNACI LI TO DA ME IZBACUJETE?,PITAO JE MANOJLO. MOZETE TO I TAKO SHVATITI,ODGOVORIO JE TUDJMAN.MANOJLO SE DIGAO, UZEO DIKTAFON SA STOLA I KRENUO PREMA VRATIMA.PRICA KAZE DA JE DIKTAFON ZABILJEZIO POSLJEDNJU RIJEC INTERVJUA,MANOJLOV TIHI,PRIJEZIRNI KOMENTAR: SUPAK. Jednako se"presadjeno",vjerujem osjeca i Semezdin Mehmedinovic u Americi.Ne mogu zamisliti kako se covjek koji je napisao"Sarajevo Blues"moze uklopiti u kanibalski poredak SAD-a.Sad mi pada na pamet da je Sem 1990.objavio zbirku pjesama"Emigrant".Poklonio mi ju je u sarajevskom kaficu"Zvono"gdje je neko vrijeme radio kao barmen(u posveti stoji:Edi,barmen koji sluzi najhladnije pivo,Semezdin,`Zvono`15/10/90").Sumnjam da je tada i sanjao da ce ikad postati emigrantom. Mozda je njegovu odluku prije moguce iscitati iz naziva filma"Mizaldo". Senad Avdic,moja vjencana kuma,nije se dao presaditi.Ostao je u Sarajevu,i eno ga jos uvijek dolje,urednik je"Slobodne Bosne",iz tjedna u tjedan svojim uvodnicima nervira bosansku i bosnjacku lopovsku kremu.Kao i u Hrvatskoj,uostalom. Uzgred,kad smo krstili Svena(prema katolickom obredu),htio sam Senada prijaviti kao kuma.Cuvsi moj prijedlog,svecenik je problijedio i promucao da to ne moze,jer kao Senad nije"nase"vjere.Nista mi nije bilo jasno.Vjerovao sam da je bog jedan,samo da ga drugacije nazivaju.I dalje,vjerovao sam da je vazno biti dobar covjek.Meni je to najvaznije,a Senad je dobar covjek. (Edo Popovic-"KAMENI PAS")

General Ratko Mladic,RATNI ZLOCINAC BOZJA KAZNA-1 Bilo je proljece i general Ratko Mladic je obrezivao ruze u svom vrtu u Beogradu.Rezanje, cijepljenje,sisanje,zalijevanje-vec godinama bila je to njegova jedina duznost.Osam godina nakon mirovnog sporazuma u Bosni,on je general bez vojske,covjek bez posla."Bosanski koljac"ne zanima vise nikoga osim Medjunarodni sud za ratne zlocine na podrucju bivse Jugoslavije u Haagu.Kada se ne bavi vrtlarstvom ili povremeno odlazi na nogometnu utakmicu ili u restoran,Mladic pije.Cesto posjecuje groblje na kojemu mu je sahranjena kcerka.Jedva sezdesetogodisnjak,Mladic je vec unisten covjek.Nicemu se vise ne moze nadati.Bio je ratnik,ali rat je vec davna proslost. Stovise,nova,postmilosevicevska vlast mu je ukinula cak i tjelohranitelje koji su ga donedavna cuvali.Haaski sud je izvrsio pritisak na srpsku vladu da ga uhapsi,i 2002.Mladic je morao napustiti svoj vrt s ruzama u Beogradu i pobjeci-najvjerojatnije u Bosnu. Stvarnost ga je konacno sustigla. General Mladic se borio na dva fronta i na oba izgubio.Prvi je front bio u Bosni.Nakon pet godina ratovanja i osvajanja 70% bosanskog teritorija,nakon Daytonskog sporazuma u prosincu 1995, morao je povuci svoju vojsku.Republika Srpska je dobila 49% bosanskog teritorija,ali su Srbi s tog podrucja bili prisiljeni na zivot u Republici Bosni i Hercegovini,zajedno s Muslimanima i Hrvatima. Drugi front,kojega sam Mladic mozda nije bio ni svjestan,bio je u njegovoj vlastitoj kuci.Jer prava prica o Mladicu nije prica o njegovim pobjedama i gubicima na ratistu.Prava prica je o njegovoj osobnoj tragediji,kcerkinom samoubojstvu.To sto je godinama bio dio srpske mitologije nije mu nista pomoglo.U ozujku 1994.,kada mu se kci ubila,zivot mu se pretvorio iz klasicnog srpskog mita u klasicnu grcku tragediju. Noc prije samoubojstva,Ana se zajedno s ocem,majkom Bosom i bratom Darkom igrala"potapanja brodova".To me je nekako ganulo i podsjetilo na vlastito djetinjstvo ranih pedesetih.Ana je bila dvadesetogodisnjakinja,studentica medicine,a Darko je nekoliko godina mladji od nje.Ipak su se igrali"potapanja brodova",djecje igre koju sam i sama igrala s ocem kada mi je bilo mozda osam godina.Igrali smo jos i "Crnog Petra","Covjece,ne ljuti se"i domino.Otac me pokusao nauciti briskulu,pravu kartasku igru za odrasle.Tada jos nije bilo televizije i nakon vecere bi baka na stol iznijela kutiju sa svim mogucim igrama,pa bismo sjedili igrajuci se do kasno u noc.U pozadini bi tiho svirao radio.Otac bi slusao vijesti ili bismo slusali program za mornare,gdje bi zene i majke narucivale omiljene pjesme-za Marka koji je na putu za Singapur,ili Petra na brodu za Kostariku... Moj mladji brat koji je bio premali da igra s nama,sjedio bi u bakinom krilu i navijao za mene. Obozavala sam takve trenutke,kada bi citava obitelj bila zanesena igrom,zaboravljajuci sve probleme.Ali to je bilo tako davno. Lako mi je zamisliti takav,gotovo romantican prizor u kuci Mladicevih,njih cetvero za kuhinjskim stolom.Sale,osmijeh na Aninom licu,zelju za pobjedom.Ali nesto je tu cudno,nesto me smeta kada pokusam zamisliti taj prizor.Kako to da su brat i sestra,ne vise tako mali,igrali s roditeljima tu djecju igru? Mladic je nabijen muskarac velike glave i bikovskog vrata.Dok govori ostrim,nametljivim glasom covjeka koji je navikao naredjivati,crveno mu se lice sjaji od znoja.Izgleda kao covjek koji uziva u ovozemaljskim stvarima,kao sto su jelo i pice.Vjerojatno voli kobasice,peceno prase i janjca, cevapcice i sarmu-ovi potonji su zapravo turski specijaliteti,iako mu vjerojatno na to ne bi trebalo posebno ukazivati.JER BEZ ONOGA STO SU TURCI OSTAVILI,NE BI PUNO OSTALO OD SRPSKE KUHINJE.A vecina hrane je zacinjena ljutom crvenom paprikom,sto naprosto vapi za rakijom.Svaka uniforma na njemu izgleda premalena,kao da bi svakog casa mogla puknuti.Crvenilo lica ukazuje na visoki krvni tlak,a vjerojatno mu je i kolesterol previsok.Ukratko,izgleda manje kao vojnik,a vise kao ozbiljan kandidat za srcani udar. Medjutim,ne tako davno,bio je toliko mocan da je njegovo ime tisucama bosanskih Muslimana bilo sinonim za strah.Mladic je tri godine drzao pod opsadom Sarajevo-grad u kojem je imao kucu i gdje su mu zivjeli majka i prijatelji,grad koji je dobro poznavao.U Sarajevu je do povlacenja Mladicevih snaga ubijeno 12000 ljudi.Potom je presao na Gorazde i Srebrenicu. U Sarajevu su mi ljudi koji su ga poznavali rekli da je nepodnosljiv.General Mladic je taj koji je ucinio da shvatim kako je moglo doci do pada srebrenicke enklave pod zastitom UN-a-do povlacenja Nizozemskog bataljuna,do pokolja koji je uslijedio,do egzedusa 30000 zena i djece... Sjecam se kada sam gledala dokumentarni film koji je snimila srpska televizijska ekipa TV postaje Pale za vrijeme ulaska armije Republike Srpske u Srebrenicu 11.srpnja 1995.U filmu on pregovara s pukovnikom Tomom Karremansom,zapovjednikom UN-ovog Nizozemskog bataljuna.Mladic stoji u sobi nasuprot pukovniku,ali opasno blizu.Intenzivno se znoji.Mladic urla na Karremansa;ne vice, urla.Buduci da je puno nizi od pukovnika,urla jos glasnije.Okruzen svojim do zuba naoruzanim vojnicima vrlo uvjerljivo daje do znanja da su Karremans i njegovih 400 ljudi njegovi zarobljenici. U slabo osvijetljenoj hotelskoj sobi u Bratuncu,Karremans nekoliko puta ponavlja samo jedan pokret rukom.Podize lijevu ruku prema grlu i nacas je kratko tamo zadrzi,kao da ima problema s disanjem. Nakon nekoliko trenutaka iznova ponavlja taj pokret jos jednom.Jasno mi je da je to kompulzivan pokret kojega pukovnik vjerojatno nije niti svjestan.Ali mora da nesto osjeca,mozda smrtnu opasnost.On je visok i mrsav pedesetogodisnjak odjeven u maskirnu uniformu.Njegovo je lice zaledjeno od straha.Naslanjajuci se na zid hotelske sobe,Tom Karremans se hvata za grlo,kao da ga zeli zastititi od noza. U jednom trenutku Mladic malo omeksa ton i nudi mu cigaretu."Pusite li?"-pita."Ne,ne pusim", odgovara Karremans."Uzmite,nije vam zadnja!"-nasmije se Mladic,osjecajuci Karremansov strah. Pukovnik nema izbora i uzima cigaretu.Nesto kasnije ga Mladic upita zeli li popiti pivo.Karremans ponovo odbija.Da ne bi ispao nepristojan i time uvrijedio vec ionako neprijateljski nastrojenog Mladica,on cak objasnjava kako ne misli da bi trebao piti alkohol,jer to nije dopusteno ni njegovim vojnicima.Mladic se ponovo od srca nasmije i kaze:"Piti ces ti,jos kako!"i posve je jasno da ce Karremans piti.Uskoro gledamo kako se pukovnik i Mladic kucaju casama i zajedno piju. Kada covjek vidi Karremansa kako stoji nasuprot Mladicu-tako prestrasen da vjerojatno misli,to je to,ovo je kraj-razumijem da nije mogao obraniti nikoga,cak ni sebe.Jasno je da ce se Karremans pokoriti bilo kakvom Mladicevom naredjenju.Karremans je porazen,UN-ove trupe su porazene, Srebrenica je porazena i sve to se moze procitati s lica nizozemskog zapovjednika. Snimka sastanka dvojice zapovjednika je iznimno znacajan dokument.Mladic namjerno ponizava zarobljenog UN-ovog oficira koji cak nije niti neprijatelj,nego zapovjednik neutralnih snaga."Zelim vam pomoci",kaze Mladic,"iako to ne zasluzujete,niti kao oficir,niti kao ljudsko bice."Mladic ga vrijedja i ponizava,prijeti mu i pred televizijskim kamerama i pred njegovim vojnicima.Neutralnost vojnika UN-a njemu nista ne znaci.Ne priznaje medjunarodnu intervenciju u ono sto smatra svojim ratom.Cesto kaze da stranci samo sve pokvare. Taj ga dokumentarac otkriva kao agresivnog i umisljenog covjeka,punog sebe nakon osvajanja srebrenicke enklave.Ali takodjer pokazuje kako laze.Laze Karremansu kada mu kaze kako muslimansko stanovnistvo nije cilj njegove akcije.U Potocarima govori desecima tisuca iscrpljenih zena i djece da se ne boje,nista im se nece dogoditi.To im govori u trenutku kada su autobusi koji ce ih raseliti iz Srebrenice vec na putu.Takodjer laze predstavniku srebrenickih Muslimana,koji vec pri pogledu na Mladica gubi moc govora.Mladic mu kaze da"...svima koji poloze oruzje garantiram da ce zivjeti.Dajem vam rijec kao covjek i kao general." Obicaj mnogih srpskih politicara i oficira da lazu je na pocetku rata zbunjivao strance.Dugo su vremena strani pregovaraci uzimali njihova obecanja zdravo za gotovo,da bi puno kasnije shvatili da su lagali.Njihov odnos prema istini je ocigledno drugaciji.Prema srpskom shvacanju vojne etike,lazi su dozvoljene da bi se zavaralo neprijatelja.Stovise,bilo bi glupo biti iskren.Naravno da Mladic nije namjeravao zarobiti Muslimane koji poloze oruzje.U Srebrenici nije bilo zarobljenika.Bas toga dana kada je davao svoju ljudsku i oficirsku rijec da ce zarobljenici biti postedjeni,nekoliko sati kasnije pocelo je masovno ubijanje.Krvoprolice koje je uslijedilo nakon 11.srpnja bio je najveci masakr u Europi nakon Drugog svjetskog rata,masakr koji je okoncao zivote 7475 Muslimana iz Srebrenice... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Ivan Lovrenovic-UNUTARNJA ZEMLJA KULTURA?IDENTITET?(umjesto pogovora)-1 1. Uvijek iznova s jednakom aktualnoscu javlja se u nas pitanje selekcije onoga sto je u tradiciji stvaralacki vitalno i produktivno.Nesumnjivo,takva selekcija je nuzna i presudno vazna,ali se zacas izradja u vlastitu negaciju onda kada pomislimo(sto se u nas dogadja cesto)da se ona moze obaviti dekretom ili proizvoljnoscu pojedinacne volje koja je umislila da ima u rukama mandat Historije i Kulture.To selekcioniranje neprekidan je i nevidljiv posao,koji se obavlja u unutrasnjosti kulturnog i stvaralackog procesa,gdje vaze samo imanentni i veoma neocekivani kriteriji virtualnosti. Malo gdje se ovaj odnos pokazuje kao jednadzba s tako mnogo nepoznanica kao u primjeru bosanske kulturne historije,osobito njenoga najkompliciranijeg razdoblja-osmanskog. U nacionalno-politickim koncepcijama i historiografskim interpretacijama,iz 19.stoljeca,s pocetka ovog,i izmedju dva svjetska rata,aktualnim i danas,cjelina osmanske epohe tretira se iskljucivo sa aspekta politicke historije.tj.u aspektu tudjinske vojno-politicke okupacije,te se ukazuje kao duhovni i kulturni vakuum,kao fatalna i historijski neproduktivna EPIZODA.Pri tome se sasvim gube iz vida zakonitosti i rezultati kulturnih procesa,koji doduse jesu"dovedeni"na valu velikih vojno-politickih potresa,ali tokom cetiri stoljeca poprimaju smisao organskih kulturotvornih procesa i cinjenica,koje zahtijevaju normalan kulturnohistorijski i estetskomorfoloski tretman,neopterecen ideoloskim i civilizacijskim idiosinkrazijama.Fenomeni kulture ne mogu se svoditi na svoj politicko-historijski "ekvivalent",bez opasnosti od teskog nasilja nad njima,i nad historijom.Pogotovo se to pokazuje deplasiranim u historiji kultura kakve su sve kulture Mediterana,koje su u visokom stupnju rezultati simbioza i amalgamiranja(mnogo cesce inicijalno izazvanih vojno-politickim ekspanzijama nego nekim idealnim"prirodnim"putem).U suprotnom,nas odnos spram kulturnog nasljedstva svodi se na duhovno umrtvljujuce i smijesne mitologeme"teske proslosti","vjekovnoga ropstva","tamnoga vilajeta",a realni tokovi,preobrazbe i ostvarenja kulture ostaju naprosto nepoznati,jer takav odnos nije kadar stvoriti ni osnovne pretpostavke za proucavanje,a kamoli pripremiti nas duhovno za aktivnu recepciju.Posto je ovakav odnos bio dominantan gotovo stoljece i pol,lako je objasniti(ali ne i prihvatiti DANAS)sto citavi arhipelazi kulturnih pojava iz razdoblja o kojemu je rijec stoje i sada neotkriveni.Odnosno,i kad su otkriveni,i kad se na njima radi,cesto se nad taj rad nadvija sumnjicavost i zazor,porijeklom iz malocas opisanoga odnosa... Za ispravno,ili barem dobrohotno razumijevanje redova koji slijede,bitno je spomenuti da se oni pitanjima svih ovih nagomilanih sedimenata ne mogu baviti akribijski-analiticno,s ambicijom eksplicitnih odgovora;ne znam,uostalom,tko bi i mogao dati takve odgovore a da u njima bude sadrzana puna mjera objektivnosti.Jer to su pitanja u kojima se ne razdvaja proslo od sadasnjega, koja se ticu tekuceg procesa u kojemu smo svi aktivni subjekti,te je nemoguce objektivirati se do pogleda SUB SPECIAE AETERNITATIS,s kojega bi se sve vidjelo kao na dlanu,bestrasno i hladno-logicno. Sistematicna slika kulturne historije turskoga razdoblja,kada jedanput budu napisana,morat ce u samom svom polazistu imati konstataciju o bitnom dualitetu duhovne i kulturne situacije,baziranom na historijskom supostojanju kulturnih,etnicko-konfesionalnih entiteta: muslimansko-bosnjackoga,pravoslavno-srpskoga i katolicko-hrvatskoga,uz sefardsko-zidovski. Ako se posluzimo srednjovjekovnom relacijom VISOKE i PUCKE kulture,a to nam omogucuje realna srednjovjekovnost bosanske duhovne i drustvene situacije,sve do polovine 19.stoljeca,onda je moguce,shematski,reci da se spomenuti dualitet sastoji u ovome:sfera visoke kulture obiljezena je krajnjim stupnjem izolacije izmedju triju kulturnih entiteta,sve dok u sferi pucke kulture ostvaruje njihovo prozimanje.Shematizirajuci i dalje,moze se reci:na jednoj strani,u sferi visoke kulture:tri zasebne kulture,a na drugoj,u sferi pucke kulture:zajednicki fond kulturnih modela i stvaralackih zakonitosti.U ovu sliku HORIZONTALNIH NIVOA valja uvesti i VERTIKALE,to jest organsku jedinstvenost koja se uspostavlja izmedju svake od pojedinih triju kultura i njenoga dijela pucke kulturne sfere.Pri tome je,opet,vrlo vazno ne izgubiti iz vida one oblike u kojima pucka kultura djeluje"prema gore","pozajmljuje"sferama triju odvojenih kulturnih tokova svoj duh INTEGRATIVNOSTI. Neophodno je naglasiti da su pojmovi visoke i pucke kulture ovdje uvedeni uvjetno,kao pomocni,jer naprosto tu relaciju(ili,tocnije,prvi clan te relacije-visoku kulturu)sva tri bosanska etnokulturna entiteta ne poznaju u jednakoj mjeri,niti se vertikalitet jedinstva u toj relaciji na jednak nacin i u jednakom stupnju uspostavlja u svakom od tri slucaja.Taj fenomen historijski je lako objasnjiv,a za danasnju emotivno-dozivljenu recepciju ove materije-presudan.Svaka buduca sinteza primarno ce se morati njime pozabaviti,a dok ona to ne uradi,mnozit ce se nepotrebni nesporazumi,jednako iracionalni i ograniceni i u svojoj nacionalistickoj,i u normativno-politickoj varijanti.U prvoj oni se manifestiraju kao smijesno ali opako nadmudrivanje i nadbijanje oko toga cija je kultura"bogatija", cija je"narodnija i autohtonija",tumaceci historijske realnosti i uvjetovanosti ahistoricnim determinizmom od Boga danih ovakvih ili onakvih"sposobnosti"ili"nesposobnosti"ovoga ili onoga naroda za ovakvo ili onakvo samopotvrdjivanje i realiziranje.U drugoj varijanti ovi nesporazumi dolaze od jalovoga iscrpljivanja u trazenju,pa i izmisljanju,potpunih analogija i striktnih"pariteta", posto-poto.I jedno i drugo vodi izravno u falsifikaciju,od koje nasa suvremena kulturna historiografija,doista,nije imuna.Jedno i drugo-samo je lice i nalicje jedne te iste pojave:duhovne uskosti i provincijalnosti,iracionalnoga straha od DRUGOGA,koji je(strah)nespojiv s bicem i funkcijama kulture. Kad se shemi koju smo ocrtali doda jos i dinamicka komponenta povijesnih mijena,biva ukratko naznacena jedna komplicirana duhovna i historijska situacija,za ciju interpretaciju nije tesko pomisliti da predstavlja pretezak i iluzoran posao. Cjelinu kulturnoga i duhovnoga zivota Bosne i Hercegovine u razdoblju koje se razmatra presudno odredjuje religijsko-konfesionalni karakterni okvir.Ova cinjenica ima prvorazredan znacaj za sagledavanje prirode i puteva razvoja bosanskohercegovacke kulturne tradicije.Kao sto je poznato,u turskoj teokratskoj drzavi konfesionalna zajednica bila je jedina organizacijska mogucnost iskazivanja razlicitih etnickih,historijskih,kulturnih,politickih i drugih interesa.(Zato,ma koliko je proces etnicko-nacionalne diferencijacije i identifikacije naroda u Bosni i Hercegovini odredjen i drugim faktorima,pogresno je ne uvidjati ulogu vjerskih pripadnosti tom procesu.) Konfesionalizam kao okvir duhovnoga zivota osobito je presudno odredjivao sferu visoke kulture. Posto se u Bosni radi o trostruko(i cetverostruko)diferenciranom konfesionalno-civilizacijskom "pejzazu",koji je k tome obiljezen i historijski uvjetovanom antagonistickom tenzijom izmedju sva tri entiteta,jasno je koliko su se ove tri kulturne sfere morale realizirati izolirano,bez medjusobnoga dodira. Tako ne samo da nije cudno nego drukcije upravo nije ni moglo biti,sto se u Bosni vremenski i prostorno simultano,k tome na malom prostoru i tako reci u susjedstvu,zbivaju ne tako beznacajni stvaralacki procesi,a da jedan za drugoga naprosto i"ne znaju",niti imaju unutrasnje civilizacijske potrebe te vrste. Na ovom mjestu bitno je osvijetliti i apostrofirati fenomen neravnomjernoga razvoja triju kultura u njihovom VISOKOM aspektu. Islamska sfera visoke kulture u Bosni,prirodno najjace se realizirala u cijelom razdoblju turskoga vladanja,a osobito u prva dva njegova stoljeca,dok se granice Carstva steru daleko od Bosne na sjeveru,i dok je Turska zakonski i privredno stabilna.Masovnost islamizacije(s kojom kao fenomenom,nasa historiografija jos uvijek muku muci),orijentalna urbanizacija,integriranje u orijentalni privredni sistem i duhovno-civilizacijski krug-ukratko receno,objektivni su i konkretni historijski uvjeti za rascvat ove kulture i umjetnosti. Za nasu temu vrlo je vazno primijetiti kako ova kulturna komponenta pocinje vidno stagnirati u drugim dvama stoljecima turskoga vladanja,od one prekretnice koju oznacava poraz Turske pod Becom krajem 17.stoljeca,kada granice Carstva silaze na Savu,Carstvo zapada u trajnu i progresivnu destabilizaciju,a Bosna u svemu tome pocinje prozivljavati osobito teska krizna vremena i procese.To i u ovom slucaju upucuje na direktno proporcionalan odnos izmedju stabilnosti sistema i rasta visoke kulture.Na ovo se organski nadodaje zapazanje da upravo od ovih vremena jacaju u okviru muslimansko-bosnjackoga kulturnoga toka oblici(kakav je,na primjer,alhamijado knjizevnost)koji signaliziraju dubok i kulturoloski veoma vazan prijelom:tendenciju preorijentacije na stvaralastvo koje se diferencira u odnosu spram maticnoga kulturnoga kruga.Ovo se na cudnovato zakonit nacin podudara sa intenziviranjem onoga procesa u kojemu se-kroz burna drustvena previranja i nemire, kroz paradoksalne i nerijetko tragicne historijske okolnosti i dogadjaje-sve uocljivije diferencira specifican lik bosanskomuslimanskog etnosa u cjelini turskoosmanskoga"commonwealtha"...

Dragutin Tadijanovic-KONAC Odavde cu,znadem,otici.I ici, Pa hodio i dvadeset ljeta, Hodio jos trideset jeseni, Kraj ce doci meni. Na konac cu stici. (Vucedol,13.5.1957.)

ponedjeljak, 14.04.2008.

CETNICKA POSLA! Samozvana teroristicka organizacija"Gavrilo Princip"ponovo se oglasila NOVI"OSUDJENICI"DODIG,SUCUR,PAPIC,VESOVIC,BERIC... "Oslobodjenje"primilo pismo u kojem su najavljene nove"osude na smrt"Vase Radica,Slavise Sucura, Petra Dodiga,Djordja Zarica,Nikole Kovaca,Slavka Skrbica,Marka Vesovica,Gojka Berica,Dragise Tanaskovica,Zeljka Kopanje,Zarka Papica i Gorana Maunage ("Oslobodjenje",30.I 2002.)

Boro Kontic-OGLEDALO U KOJE SE MORA POGLEDATI(predgovor knjige"STANICA HAAG"Gojka Berica) Gojko Beric napisao je knjigu koja ce zivjeti duze od njega.Knjigu iz koje se mogu zakljuciti dvije vazne stvari. Srbi su ipak sretan narod.U masi bitangi koje su iznjedrili,evo ima skoro 20 godina,postoje i oni koji ne dozvoljavaju na nitkovluk prevlada. Drugo,uslov pomirenja nije izvinjenje vec bespostedna kritika svega postojeceg unutar vlastite nacionalne grupe,bez obzira dozivljavali vi naciju kao nesto uzviseno ili obicnu cinjenicu na koju niste nimalo uticali. U tom strogom okviru knjiga Gojka Berica jeste blistav dokaz. Odgovarajuci na turoban ali tacan zakljucak-KAD NACIONALIZAM POSTANE DRZAVNA IDEOLOGIJA BESTIJALNA LAZ POSTAJE JEZIK POLITIKE-Beric na nekoliko stotina stranica demonstrira sta u takvim okolnostima treba raditi intelektualac koji pise za novine. Desilo se da sam citao Bericevu knjigu dok je pored uzglavlja,odranije lezala knjiga srpskog knjizevnika Vladimira Pistala"Milenijum u Beogradu".Desilo se da sam citao Gojka i onda otvorio Vladimira.Stranica koju je obiljezavao"bookmark"pocinjala je ovako: "POCETKOM 19.VEKA IZVESNI GOSPODIN CUKIC JE IMAO JEDINO OGLEDALO U DANASNJEM KRALJEVU.U CUKICEVU KUCU DOSAO JE LOKALNI PANDUR.U OVALU OGLEDALA JE UGLEDAO ZDEPASTU,KRIVONOGU OSOBU SA GRDNIM BRKOVIMA.PANDUR JE USTUKNUO I IZVADIO KUBURU.KUBURA JE SASTAVILA I OGLEDALO SE SASULO.KAD JE SHVATIO STA JE URADIO PANDUR JE POSTIDJENO VRATIO KUBURU ZA POJAS I REKAO:- IZVINITE GOSPODINE ALI OVAKO NESTO KOD NAS NIKO NIJE VIDEO." Knjiga Gojka Berica jeste ogledalo u koje se mora pogledati.Ono sto ugledate nije proizvela masta pisca.Ona je samo detaljan popis cinjenica i djela koja su unistila stotine hiljada zivota.Nakon toga, ako ste jos uvijek pandur slobodni ste pucati medju korice.Kad shvatite sta ste uradili postidjeno vratite kuburu za pas.

Edo Popovic-KAMENI PAS Terasa cafea"Gold"u unutrasnjem dvoristu glavne ulice u Pakracu.Nadstresnica od valovita lima izbusena je srapnelima,limeni stolovi takodjer.Rano je svibanjsko poslijepodne.Zarko i ja smo jedini gosti.Prostor izmedju zgrada obrastao je korovom.Utabanom stazom priblizava nam se djecak,deset, jedanaest godina star,ne vise.U prljavoj majici kratkih rukava,kratkim hlacicama,bosonog,musava lica,losih,pocrnjelih zubi.Nudi na prodaju metalne plocice na kojima se graviraju imena i krvna grupa vojnika.Plocice su prazne.Zarko ih kupuje nekoliko i narucuje.Coca-Colu za djecaka. Ides li u skolu?,pita ga. Ne,skola ne radi,odgovara djecak. Pa sto onda radis?,pita ga. Nista.Igram se. S kim se igras? S ustasama. S ustasama! S malim ustasama. Jebate,ovaj je zestok,kaze Zarko. Djecak ne kaze nista,ispija Coca-Colu. Kasnije nas prati do automobila.Zarko ga fotografira pokraj grafita:SAMO MRTAV SRBIN JE DOBAR SRBIN.Ispisan je crnim sprejem na sivoj fasadi izbusene,poluizgorjele peterokatnice. Na pamet mi pada recenica koju sam cuo u nekom filmu:svijet je lose mjesto koje nitko ne napusta ziv. (svibanj,1992.)

nedjelja, 13.04.2008.

AUTENTICNO SRBIJANSKO LUDILO PETAR LUKOVIC-ROBOT ZA LAK ROBOTS IN DISGUISE Ocajnicki tragajuci za senzacionalnom vescu koja ce smeksati tvrdo hrvatsko srce i prosuti bisere divljenja glede CETVRTOG NAJPAMETNIJEG NARODA WORLDWIDE(kako je proslog meseca glasio jedan od reklamnih slogana u placenom dodatku o Srbiji u magazinu NEWSWEEK),bilo je samo pitanje kad ce se takva vest poroditi i izazvati planetarno divljenje;kad se konacno pojavila, sasvim mirno,povremeno udarajuci glavom o ragastov,citao sam informaciju"Foneta"koja naucno dokazuje Srpsku Superiornost,Tehnoloski Patriotizam i Duhovnu Vertikalu pupcanom vrpcom povezanu sa Kosovskom Robotikom.Citajte glasno:"Strucnjaci fabrike Zastava automobili su revitalizovali ROBOTA ZA ZAVRSNO BOJENJE STRANICA AUTOMOBILSKIH SKOLJKI u pogonu Lakirnica,koji je bio tesko ostecen tokom NATO bombardovanja 1999.godine.Na revitalizaciji `horizontalnog robota`,masine sa sopstvenim softverom za automatsko upravljanje i brojnim elektronskim komponentama,bilo je angazovano vise od 50 Zastavinih strucnjaka razlicitih profila, koji su obavili kompletnu rekonstrukciju i izradili potpuno nov upravljacki softver." Majku ti jebem,kazem sebi u sebi,diveci se do imbecilizma srpskoj upornosti da u zivot vrati jebenog robota za LAKIRANJE AUTOMOBILSKIH SKOLJKI,ovo svet jos nije video:ZA SVEGA DEVET GODINA,uz pomoc svega PEDESETAK eksperata,Srpski Robot moze da lakira skoljke kao da su lignje,jedino sto jebe naseg Robota jeste sto nema automobilskih skoljki koje moze da farba razlicitim politickim bojama-za hrvatski neupucene:Zastava ima tekucih problema s proizvodnjom automobila,ali zato nude fine wc kotlice koje ce,siguran sam,Robot automatski izlakirati kao da su autici sa wc soljom. Jos kad sam sinoc cuo Mladjana Dinkica,koalicionog G17+ robota iz koalicije sa Velikim DS Robotom(Borisom Tadicem),koji vristecim tonom notornog lazova obecava da ce LAKIRANOG REVITALIZOVANOG ROBOTA uskoro kupiti Volkswagen ili Opel,ili vec neko tako slavan,ali samo pod uslovom da Tadic&Dinkic pobede na buducim izborima,bilo mi je jasno da vise nece biti seksa sa AUTOMOBILSKIM SKOLJKAMA i da fucking Robot ima druge zadatke... ("Feral Tribune")

Andrej Nikolaidis,pisac&apatrid u Crnoj Gori protiv cetnika Emira"Rasimu,muceniku"Kusturice! ...Vas je slucaj specifican i utoliko sto nemate crnogorsko drzavljanstvo,nego status izbjeglice iz Bosne i Hercegovine vec 16 godina.Iako vam stoga ne mogu ni zaplijeniti imovinu na koju kao izbjeglica,dakle,ionako nemate pravo,pitanje je sto vam mogu napraviti?U odvojenom procesu za klevetu,nepravomocno ste osudjeni da osobno platite pet tisuca eura kazne.Mogu li vas zatvoriti? -Mogu,na pet,sest mjeseci,nisam siguran.Ovo je jak udar drzave na Monitor,jos neka ovakva presuda i novinu koja ih nervira od prvog dana svog postojanja su ubili.I to bas preko Kusturice-to je skolski primjer cinizma vlasti.Ovih 12 hiljada za dusevne boli trebamo platiti Emiru,a pet hiljada za klevetu nikom drugom do drzavi Crnoj Gori.Ovaj spor je ujedno bio spor izbjeglica iz Bosne:jer na neki nacin to smo i ja i Emir.Meni je stalno bilo na pameti kako je generalni pokrovitelj sudjenja trebao biti Crveni krst.Samo sto on ima crnogorsko drzavljanstvo,a ja nemam.On u Crnoj Gori,kako pise Slobodna Bosna,ima brojne nekretnine kojim ga je castila drzava,od Herceg Novog do placa na Svetom Stefanu.Ja nemam nista:vozim zenina kola i zivim u ocevoj kuci.I ne samo to:u Crnoj Gori,Emir govori istinu,a ja KLEVECEM I LAZEM. Jeste li umorni od takvog drzavnog tretmana kojem ste izlozeni?Naime,jedno od oruzja sustava s kojim ste suoceni i s kojim on svakako racuna,jest cinjenica da institucije dugorocno iscrpljuju vas,a ne vi njih... -Meni sve ovo dodje kao potvrda mog nihilistickog i mizantropskog svjetonazora.Pogledajte moje opise Crne Gore u"Mimezisu"i"Sinu".Na jedan perverzan nacin,lijepo je kada stvarnost potvrdi vasu literaturu.Jedino sto mozete dobiti u sukobu sa drzavom jesu batine.Dakako:upravo zato se sa drzavom i sukobljavamo.Drzava je gola represija:ili gledate kako mlate,ili mlate vas.Ironija je u tome sto smo Monitor i ja vrlo srcano inzistirali na tome da Crna Gora postane nezavisna drzava.Koja nas sada mlati.Tako nam i treba,to je lijep literarni obrat. JEDNOPARTIJSKA STABILNOST Mozda je onda suvisno pitati ista o netom zavrsenim predsjednickim izborima u Crnoj Gori na kojima je,uostalom,pobijedio aktualni predsjednik Filip Vujanovic...Znaci li to jednostavni nastavak dosadasnje politike njegova stranackog sefa Mila Djukanovica ili ocekujete neku novost? -POLITIKU KOJA 20 GODINA POBJEDJUJE NA IZBORIMA NE TREBA MIJENJATI,ZAR NE?VUJANOVIC JE,IZMEDJU OSTALOG,POBIJEDIO,ZBOG BJESNILA KOJE VLADA POLITICKOM SCENOM SRBIJE.ZBOG SRBIJE,JEDINO STO ZAPAD U OVOM TRENUTKU INTERESUJE U OVOM REGIONU JESTE-STABILNOST.A GDJE CETE VECE STABILNOSTI OD DRZAVE U KOJOJ JEDNA PARTIJA VLADA DVIJE DECENIJE?EURONEWS JE OVAKO IZVIJESTIO O IZBORIMA U CRNOJ GORI:POBIJEDIO JE"PROZAPADNI"VUJANOVIC.DRUGI JE"LIDER ETNICKIH SRBA"MANDIC,KOJI SE ZALAZE ZA SNAZNE VEZE SA SRBIJOM I RUSIJOM.JASNO JE KO SU DOBRI A KO LOSI MOMCI.UPRAVO MANDIC I BEOGRAD ODRZAVAJU DPS NA VLASTI.ALTERNATIVA,PZP,NIJE USPIO IZMEDJU TOGA STO JE PRED REFERENDUM NAPRAVIO KATASTROFALNU GRESKU:NIJE NEDVOSMISLENO PODRZAO NEZAVISNOST,BIO JE PREBLIZU SA UNIONISTIMA,I TIME ODBIO NAJVECI DIO INDEPENDISTICKOG BIRACKOG TIJELA.NA OVIM IZBORIMA NIJE RIJESENO SAMO PITANJE PREDSJEDNIKA,NEGO I POBJEDNIKA PARLAMENTARNIH IZBORA SLJEDECE GODINE.OPET CE POBIJEDITI VLAST, JER SU OVI IZBORI MANDICA I SRPSKU LISTU POSTAVILI KAO LIDERA OPOZICIJE.SA NJIM NA CELU,OPOZICIJA JE OSUDJENA NA PORAZ.JER ONA MORA BITI GRADJANSKA,A NE SRPSKA OPOZICIJA,ZA KOJU SE ZALAZE MANDIC.U CRNOJ GORI JE NA DJELU JEDNOPARTIJSKI SISTEM KOJI IMA FORMU VISEPARTIZMA.DEMOKRATSKI,PROZAPADNI JEDNOPARTIJSKI SISTEM.DAKLE:STABILNI,DOBRI MOMCI. ("Feral Tribune")

Dubravka Ugresic-MINISTARSTVO BOLI 4. U kofer,s rubljem,stisnusmo jezik,jedino dusino blago, I slike roditeljske,i djecje,te krenusmo u borbu Sa vjetrenjacama sto melju holandski zrak... Ferida Durakovic Najprije sam zatrazila od njih da ispune upitnik s nekoliko pitanja.Pitala sam ih sto ocekuju od mojih predavanja;da li misle da knjizevnosti Jugoslavije,sada,nakon nestanka zemlje,treba predavati kao zajednicki predmet ili odvojeno;koje pisce i knjige vole,i slicno.Trazila sam da ispisu svoje kratke biografije,i to na engleskom jeziku. -Zasto na engleskom? -Zato sto ce vam tako biti lakse-rekla sam. I zaista sam tako mislila.Pribojavala sam se(i bila u krivu)da bi na NASEM lako mogli skrenuti u ispovijest,a to,u tom casu,nisam zeljela. -Meni je svejedno...-promrmljao je netko. -Napisite kako zelite. -Pod punim imenom i prezimenom? -Moze samo ime,,, -Pa kakve su to onda kratke biografije?! -Ma,napisite sto hocete... -Ovo je kao u osnovnoj skoli-progundjao je netko. Kod kuce sam iscitavala to sto su napisali.Dirnula me naivnost nekih odgovora(KNJIZEVNOST JE SLIKANJE UMOM I PJEVANJE DUSOM).Odgovori na pitanja o omiljenim piscima i knjigama bili su razocaravajuce predvidljivi.Bio je tu neizbjezni Herman Hesse,spomenut cak nekoliko puta(SIDDHARTA,IGRA STAKLENIM PERLAMA,STEPSKI VUK).Bio je tu,u istom nizu,i jugoslavenski klasik Mesa Selimovic i njegov roman DERVIS I SMRT.Tu dvojicu pisaca,s dobrim razlogom ili ne,spojili su oni koji su u knjizevnom djelu trazili"jake"misli o zivotu.Vjerujem da su takvi znali napamet barem dva Selimoviceva citata:jedan koji ih je ohrabrivao da se sto prije maknu iz svojih provincija,JER COVJEK NIJE DRVO,I VEZANOST JE NJEGOVA NESRECA;a drugi,koji ih je ispunjavao slatkim,provincijskim nihilizmom,JER SMRT JE BESMISAO,KAO I ZIVOT.Medju knjigama se nadalje nasla i kultna DJECA S KOLODVORA ZOO,s kojom su se generacijski poistovjecivali.Bio je tu i neizbjezni Charles Bukovsky,koji je mnogim generacijama,pa tako i njima, imponirao svojim pobunjenistvom i autsajderstvom.Bukovsky je za njih bio"cool","guba","zakon", predstavnik"prave"knjizevnosti,"knjizevnosti s mudima". Njihovi odgovori ozivjeli su u meni zaboravljenu sliku jugoslavenskih provincijskih mjesta s jednom knjizarom,a i ta je bila vise papirnica nego knjizara;s jednim kinom,kamo su odlazili pogledati svaki novi film,ponekad i dva puta;s nekoliko zadimljenih kafica u kojima su se okupljali;s korzom po kojemu su setkali uvece,njuskajuci jedni druge kao mladi psi.U takvom nekom sivom provincijskom mjestu-u Bjelovaru,Vitezu ili Beloj Palanci-formirao se njihov ukus.Bilo je tu malo Castanede,koji je dosao u njihove ruke s prvim popusenim jointom,malo budizma iz trece ruke,malo NEW AGE mode, malo vegetarijanstva,malo Bukovskoga,puno rocka,malo skolske lektire,tek toliko da zadovolje "profu",mnogo stripova procitanih ispod klupe,mnogo filmova,i nesto engleskoga,koji su naucili vise iz filmova nego od svojih nastavnika u srednjoj skoli.Sva ta slatko-tuzna mjesavina potpirivala je ceznju da se sto brze maknu odande,do Zagreba,Beograda,Sarajeva,ili dalje. I zaista,mali test pokazao je da im je knjizevnost malo znacila.Bila im je dosadna.Cak i ako su bili knjizevno obrazovani,kao Meliha,koja je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu bila diplomirala jugoslavistiku,rat je promijenio ne samo njihove prioritete,nego i njihov ukus. OD KAD JE POCEO RAT MOJ SE UKUS PROMIJENIO.VISE SAMU SEBE NE PREPOZNAJEM. SVE ONO STO SAM PRIJE RATA PREZIRALA I ISMIJAVALA KAO"SAPUNICU",SADA U MENI IZAZIVA SUZE.NE MOGU SE,NA PRIMJER,OTKINUTI OD STARIH FILMOVA U KOJIMA POBJEDJUJE PRAVDA.I SVEJEDNO MI JE DA LI SE RADI O KAUBOJCIMA,O ROBINU HOODU, PEPELJUGI ILI WALTERU KOJI BRANI SARAJEVO.KAO DA SAM ZABORAVILA SVE STO SAM NAUCILA NA FAKULTETU.AKO ME KNJIGA ODMAH NE DIRNE U SRCE,OSTAVLJAM JE.NE TRPIM VISE UMJETNICKA"PRENEMAGANJA",SEPURENJE KNJIZEVNIM TEHNIKAMA,IRONIJU, I SVE ONO U CEMU SAM PRIJE UZIVALA.SADA VOLIM JEDNOSTAVNOST,PRICU OGOLJENU NA PARABOLU.BAJKE SU POSTALE MOJ OMILJENI ZANR.VOLIM ROMANTIKU PRAVDE, HRABROSTI,ISKRENOSTI I DOBROTE.VOLIM KADA JE KNJIZEVNI JUNAK HRABAR TAMO GDJE SU OBICNI LJUDI KUKAVICE;JAK TAMO GDJE SU OBICNI LJUDI SLABI;DOBAR I PLEMENIT TAMO GDJE SU OBICNI LJUDI ZLI I POKVARENI.PRIZNAJEM DA JE S RATOM MOJ KNJIZEVNI UKUS"POSENILIO".PLACEM CITAJUCI"CUDNOVATE ZGODE SEGRTA HLAPICA", "JUNAKE PAVLOVE ULICE"I"VLAK U SNIJEGU".A DA MI JE NETKO REKAO DA CU JEDNOGA DANA OTKACITI NA PARTIZANSKE PRICE I BRANKA COPICA,MISLILA BIH DA JE PRAVO LUD-napisala je. Na pitanje da li hrvatsku,srpsku i bosansku knjizevnost treba predavati kao zajednicki predmet ili odvojeno,vecina se opredijelila za zajednicki predmet(KAO ZAJEDNICKI PREDMET,NORMALNO. GOVORIMO ISTI JEZIK.MA,TREBA UKLJUCITI SVE,SLOVENCE,MAKEDONCE,ALBANCE,VECA HRPA NEK`SE TRPA...-napisao je Mario.) Sto se kratkih biografija tice svi su uredno ispisali dvije,tri recenice na engleskom jeziku(I WAS BORN IN 1969.IN SARAJEVO,BOSNIA,WHERE I LIVED ALL MY LIFE(...);I WAS BORN IN 1974.IN ZAGREB,FROM A CHATOLOC MOTHER AND JEWISH FATHER(...);I WAS BORN IN 1972.IN ZVORNIK.MY FATHER WAS A SERB AND MY MOTHER A MUSLIM(...);I WAS BORN IN LESKOVAC IN 1972...Citajuci biografije,postalo mi je jasno da je strani jezik posluzio kao isprika za njihovu kratkocu i suhocu.Jer ni sama o sebi nisam u tom casu bila spremna potisnuti vise od njih:I WAS BORN IN 1962.IN ZAGREB,IN FORMER YUGOSLAVIA...Zato sam se procitavsi Igorov odgovor-SHIT,I DON`T HAVE ANY BIOGRAPHY!-nasmijala s olaksanjem.Moja vlastita biografija cinila mi se praznom poput praznog stana.I nisam znala je li netko odvukao namjestaj dok me nije bilo,ili je oduvijek i bio prazan.Mucila nas je nelagoda od suocenja s nedavnom prosloscu,pritiskala nas je nelagoda od neizvjesne buducnosti.(Koje buducnosti,uostalom,one TAMO,ove OVDJE,ili te koja je cekala NEGDJE DRUGDJE?)Zato je cak i obicna kratka biografija postala tezak zanr. Zastajala sam kod najjednostavnijeg pitanja.Gdje sam to,zaista,bila rodjena?U Jugoslaviji?U bivsoj Jugoslaviji?U Hrvatskoj?...SHIT!DO I HAVE ANY BIOGRAPHY? Suocenje s godinama njihova rodjenja,potreslo me."Mentalno"su bili mnogo mladji nego sto su to zaista bili.Kao da je samo izbjeglistvo bilo neka vrsta"regresije".Po svojim stvarnim godinama,mogli su vec biti zaposleni,mogli su vec imati i djecu.Umjesto toga,sjedili su u skolskim klupama.Stanje izbjeglistva izvlacilo je na povrsinu duboko potisnute djecje strahove.Iz naseg taktilnog i vidnog polja najednom je nestala majka.Moglo se to dogoditi na ulici,u samoposluzi,na plazi.Nasom nepaznjom ili njezinom,nasa ruka iskliznula je iz njezine,i mama je nekamo nestala.Najednom smo ostali suoceni sa svijetom koji nam se cinio zastrasujuce velikim i neprijateljskim.Prijeteci goleme cipele kretale su prema nama,provlacili smo se kroz sumu ljudskih nogu,nasa panika je rasla...Cesto mi se znalo uciniti da,kao na hologramu,vidim sjenku tog straha koja nacas zatamnjuje lice moga studenta i nestaje.U EMIGRACIJI SE BRZO STARI I DUGO SE OSTAJE MLAD,SVE U ISTI MAH,rekla je jednom Ana,i to mi se ucinilo duboko istinitim. Na pitanje sto ocekuje od mojih predavanja Uros je velikim slovima napisao:DA DODJEM K SEBI!Cinilo mi se da ta banalna fraza i nacin na koji ju je upotrijebio ne znaci samo OSVIJESTITI SE,OPAMETITI SE,OPORAVITI SE OD SOKA.Kao da je pretpostavljala prostor i osobu koja glavinja u tom prostoru trazeci put koji ce je dovesti"kuci",k sebi.Urosev odgovor nacas me je potresao,a onda uplasio.Pitala sam se jesam li spremna odgovoriti na takve zahtjeve?

Hadzem Hajdarevic-"OPCA OPASNOST" Doveo sam svoj zivot do podruma.Vani me smrti zvizdukom rumenim traze. Casi se u prljavim lojanicama tope, kao grohnula lica,umascene sjene. Okolo sakati stolci,spaucene boce,rasjedline,sumporne bube. Sve veze nas krompirov vonj, znoj napustenih stvari,memla iz pazuha,mocni pipci divljih ravnoteza. Godine laju na ljubavi taste,muhe pronose lazi,i truhne vrijeme u napustenu krevetu,u deki vlaznoj od sirupa i gripe. Gadja li ko studen sto se u kostima grusa,sva pecinska usta,rusili li Ilij u dnu nasih dusa,sve misije tlapnje, u bubrezima pjescani sprud... Stjerao sam svoj svenebesni raj u zajednicki strah i mrak. Lucifer vani tetovira minama sarajevski zrak.U tresku gluhne tranzistorsko uho. U cosku nenadno zasjaju ruze kao zatureni osmijesi sred preguste budji. Daj,Boze,da zilicama masnim te ruze ne pohrle put nas... (29.maja 1992.)

subota, 12.04.2008.

Marcel Proust SVAKA JE ZAMISAO LAKA KAD SE STVARNOST NE UZME U OBZIR.

Bora"Siptari se kote/jebem te zivote/kod njih ima beba/ali tako treba!"Djordjevic-Corbalino,KULTURNA LEGENDA SRBIJE XX VEKA-OFUCANA CETNICKA KLJUSINA ...Frontman Riblje corbe najavio je kako ce i ove godine organizirati"bike rock mirovnu misiju",koja ce obici i stadione na Kosovu. "S OBZIROM DA JE SITUACIJA NA KOSOVU TAKVA KAKVA JEST,MI CEMO`BIKE ROCK MIROVNU MISIJU` OBNOVITI POD NAZIVOM`VIDOVDANSKO HODOCASCE`ZAJEDNO S OBITELJI SRPSKIH NAVIJACA I DRUGIM ZAINTERESIRANIM SKUPINAMA.PRI TOM NAS NE ZANIMAJU NACISTI,A KAO I PROSLI PUT,DOBRODOSLI SU CLANOVI SVIH STRANAKA KOJIMA JE STALO DO KOSOVA JER JE ODLAZAK NA SVETU SRPSKU ZEMLJU STVAR UVJERENJA,A NE POLITIKE"... (index.hr)

Andrej Nikolaidis,pisac&apatrid u Crnoj Gori protiv cetnika Emira"Rasimu,muceniku"Kusturice! OVA PRESUDA JE UDARAC I ZA MONITOR.AKO SE DESE JOS DVIJE OVAKVE,ON NECE VISE POSTOJATI. MONITOR JE NEDJELJNIK KOJI JE OD SVOG OSNIVANJA BIO ANTIRATNI I PISAO JE VISE PUTA O EMIRU KUSTURICI.ESAD KOCAN,UREDNIK MONITORA,NA PITANJA NOVINARA ZASTO SMO SE MONITOR I JA BAVILI KUSTURICOM,ODGOVORIO JE AKO SE NECE BAVITI TIME,KO CE ONDA.PROSLOST NAM SE SVETI ZA TO.IZVJESNO JE DA CE MONITOR PLATITI,ALI MU PRIJETI GASENJE ZBOG MALOG TIRAZA I ISTINE. NAJVISE ME BOLI TO DA ME KUSTURICA NA SUDU DOBIJE NA PISANJE ISTINE O RATU U BiH.LJUDSKI ME BOLI DA ISTINA NA SUDU NE MOZE BITI ODBRANJENA.MENI,IPAK,OSTAJE NAJVECA SATISFAKCIJA STO CU NAKON SVEGA OTICI U SARAJEVO I POPITI KAFU SA PRIJATELJIMA,A ON TO NE MOZE.NE MOZE MU TU SATISFAKCIJU,KOJU JA IMAM,DATI NI SUD U PODGORICI! ("Oslobodjenje")

SARAJEVO-6.IV 1992. Prislusnim uredjajima 6.aprila 1992.snimljena je naredba Radovana Karadzica nepoznatom visokom vojnom duznosniku da zavede totalnu blokadu Sarajeva.Evo dijela tog razgovora: KARADZIC:Zovite,molim vas,sve okolo,neka se stopostotno zatvori grad i nikakvi autobusi vise ne smiju dolaziti.Ovo je sve Alijino maslo. NN:Da,ovo je smisljeno.Ja sam to dugo vec govorio Joji. KARADZIC:Ma,ne smije proci nista ni iz Semizovca,ni iz Ilijasa. NN:Dobro. KARADZIC:Ali,mora na Krivoglavcima,moraju ih stopostotno zaustaviti.Ni jedan autobus vise ne smije uci u grad. NN:Dobro. KARADZIC:To sam rekao i Kukanjcu... NN:Mi smo uhvatili preko taksi veze,taksista ce biti negdje oko sedam stotina koji ce pratiti taj skup i svi ce to krenuti,to djubre,gore na Vraca. KARADZIC:Svi ce biti pobijeni...Neka ne pokusavaju da ulaze u srpsko...Nek se zatvore Hadzici,nek se zatvori Ilidza. (Sefko Hodzic)

Miroslav Krleza-EVROPA DANAS ...Od najmracnijih ljudozderskih dana o zvijezdama,o bolestima,o zivotnim tajnama i pitanjima Evropa(po svoj prilici)nikada nije znala vise,nego sto znade danas,i,znajuci danas vise no sto je ikada znala,a sumnjajuci u sve sto zna.Evropa danas ne zna sto znade i pojma nema sto hoce.Evropa je danas rafinirano bezglava:s jedne strane pametna kao maska protiv otrovnih plinova,s druge slijepa kao staromodna lumbarda,a istodobno izazovna kao kakav velegradski izlog,pun raznovrsnog i skupocjenog besmisla...

Dragutin Tadijanovic-U SUMI,S LEPTIROM Nikoli Sopu,za rodjendan U sumi,na cistini, Mirno sjedim,u suncu, I kroza granje gledam Nebo,blijedoplavo. Ne pomicu se sjene. U daljini lavez psa. A zuti zuti leptir Najprije me oblijece Pa se zatim spusti Na golo moje koljeno I miruje,sa mnom, Beskrajno dugo: Mozda mu se cini Da sam ja Zemlja. (Rab,19.8.1978.)

petak, 11.04.2008.

Andrej Nikolaidis,pisac&apatrid u Crnoj Gori protiv cetnika Emira"Rasimu,muceniku"Kusturice! Proslog tjedna na Visem sudu u Podgorici vas novinski izdavac i vi osudjeni ste na placanje 12 tisuca eura za dusevnu bol Emiru Kusturici,a koju ste mu nanijeli tekstom"Dzelatov segrt"u Monitoru 2004.godine.Podsjetimo se,molim vas,koje su vase rijeci izazvale toliku Kusturicinu bol? -Sve.U tuzbi je kao klevetnicki okarakterisan citav moj tekst.Kusturica je,dakle,podnio dvije tuzbe:jednu protiv mene zbog klevete i drugu protiv izdavaca i mene,za nadoknadu takozvanih dusevnih boli.Dusevne boli su mu sada namirene,a ja cekam da presuda da sam klevetnik postane pravosnazna.Kleveta je,da podsjetimo,iznosenje netacnih podataka o nekome.Kako sam ja to oklevetao Kusturicu?Tako sto sam napisao da je tokom rata u Bosni stao na srpsku stranu.Otisao u Beograd gdje je snimio"Underground",i Milosevicevoj Srbiji darovao Zlatnu palmu. Davao izjave kojima je branio srpsku istinu o ratu u Bosni.Tekst,koji je moj i Monitorov odgovor na intervju koji je Kusturica dao Figarou,a prenijela drzavna Pobjeda,i u kojem Kusturica svoju vjersku i nacionalnu pripadnost,kao i onu svoje familije,koristi da bi"pojacao"svoje revizionisticke stavove o ratu u Bosni,zavrsavam ovako:"EMIR KUSTURICA SE DOSLJEDNO DRZI ANDRE ZIDA,KOJI JE TVRDIO DA JE NASA DUZNOST STATI NA STRANU DZELATA,NE ZRTVE.KADA JE TAKO,DZELATI VAS DRZE ZA SVOGA,ZRTVE ZA DZELATA.ZAVRIJEDITI POSTOVANJE DZELATA A PREZIR ZRTVE-ETO DEFINICIJE ONOGA STO ZA ZIVOTA NE BI SMIO DOZVOLITI NITI JEDAN PRAVOSLAVNI HRISCANIN."U tuzbi i na sudu Kusturica je tvrdio da nikada nije bio za Slobodana Milosevica niti je Milosevicev rezim imao bilo kakve veze sa njegovim"Undergroundom". Prenijeli ste nam da presuda podgorickog Viseg suda sadrzi vise falsifikata vasih tvrdnji.O cemu se tocno radi? -Na primjer ovo.Ja u tekstu pisem:"Ruzni,glupi i pokvareni-takve je proizvodila propaganda Miloseviceve drzave... Jedna od najvecih medijskih zvijezda tog vremena bio je Emir Kusturica."Svakome ko nije imbecil jasno je da time saopstavam da je Kusturica bio dio propagandne masinerije koja je proizvodila ruzne,glupe i pokvarene.Sud u Podgorici me je,medjutim,osudio jer sam,tvrde,time napisao da je Kusturica ruzan,glup i pokvaren?!Molim vas... Kreativni vrhunac presude,kljucni pravni izbacaj na kojem ce podgorickim sudijama pozavidjeti kolege iz Sjeverne Koreje jeste sto u obrazlozenju presude stoji da sam kriv i zato sto sam se"sa podsmijehom izrazavao o Kusturicinim umjetnickim dostignucima."Oni me osudjuju za estetski sud!Mislim da vecina Kusturicinih filmova nisu dostignuca,nego potonuca-ima da platim za to. Staje li takvom praksom crnogorsko pravosudje u obranu samo Kusturice,ili u politicku obranu svoje i Kusturicine privilegije na pranje zajednicke,milosevicevske proslosti? -KUSTURICA BRANI ISTORIJSKU"ISTINU"VECINSKE CRNE GORE.TO STO ON GOVORI,80 ODSTO CRNE GORE JE SVE DO 1997.MISLILO.DANAS O TOME NE MISLE DRUGACIJE-O TOME PROSTO NE MISLE.TO JE KLJUCAN STAV,TAJ PROGRAMIRANI ZABORAV.GDJE SE HRVATIMA KAZE:JEBI GA,IZVINITE,EVO CEMO VAM KESIRATI ZA NEKAKVE KRAVE U KONAVLIMA.BOSANCIMA NI TOLIKO,FUCK THEM,ONI SU MEKSI OD HRVATA,I MANJE NAM TREBAJU.TOLIKO OD NAS,DOVIDJENJA,PRIJATNO...I ONDA MONITOR I JA ULECEMO SA NEKOM PRICOM O TOME KO JE KRIV,NE MOZE SE ZABORAVITI I SLICNO.KAKO NE MOZE,KAD SMO ZABORAVILI?NA PRESSU POVODOM PRESUDE,U REDAKCIJI MONITORA,NOVINARI SU NAS PITALI:A ZASTO STE UOPSTE VI O TOME PISALI,STO BOSANCI NE PISU O TOME?E JEBI GA:JA SAM BOSANAC,A OVI IZ MONITORA IMAJU DUGO PAMCENJE... ("Feral Tribune")

Prof.dr.Vojislav"ko ce na mene!"Seselj,Seki The Legend,CETNICKI VOJVODA MIRKO KOVAC JE ZASLUZENO DOBIO FOTOAPARAT U GLAVU DA BI MALO DOSAO SVESTI.ON JE IZDAJNIK SRPSKOG NARODA.

Gojko Beric-PISMA OTPADNIKU-1 Elektronskom postom,17.maj 1999. Postovani gospodine Bericu, Nece bas biti tako kako ti pises,nisu bas Srbi takvi kakve bi ti zelio da ih vidis.Znas ti to i sam,samo pises onako kako je sada na tim prostorima pozeljno i kako se najbolje isplati.Pitam te da li znas ista o sudbini mostarskih Srba,o logorima,posebno o mucilistu zvanom Dretelj,o mostarskoj Celovini i zatvoru HOS-a kod Bolnice?Da li si ikada o tome pisao?Znas li gdje nestade 50 hiljada Srba iz doline Neretve i ko porusi njihove crkve i manastire?Pitaj Srbe iz logora u Konjicu kako im je bilo nakon posjete predsjednika Alije Izetbegovica.Gdje je bio NATO da zastiti Srbe iz Hrvatske i sprijeci etnicko ciscenje,gdje je bio da zastiti nas mostarske Srbe kada su nas kupili po ulici kao pse i odvodili u logore?Da li su Srbi trebali i ovoga puta cekati skrstenih ruku da ih pobiju sve do jednog? John,SAD Gojku,amoralnom novinaru! Jesi li sretan sada kada Predsjednika Tudjmana nema medju zivima?Tko ce ti sada biti izgovor za sipanje neogranicene kolicine mrznje na Hrvate?Mozda i jesi dobar novinar,ali nemas morala ni profesionalne etike.Ti vjerno sluzis svojim financijerima,zajedno s jatom svojih pajdasa iz Splita, Zagreba,Beograda... Ti ne mrzis Tudjmana,HDZ,zvanicnu politiku Zagreba prema Bosni,planove o podjeli Bosne...Ti mrzis Hrvate.Hajde budi junak pa malo pisi i o politici SDA i njenim nastojanjima da stvori islamsko drustvo u Bosni.Dabome da ti to i ne pada na pamet.U ta nastojanja lijepo se uklapa tvoje sustavno trovanje mrznjom prema Hrvatima. Pomisljas li da na taj nacin i ti pripremas nove sukobe?Siguran sam da je u onome sto bi se uvjetno moglo nazvati"tvoja dusa",nespokoj.Mrznja te razara,ona ce te napokon dovesti do infarkta,do dijabetisa,ili do mozdanog udara,ili do neke od malignih bolesti.Ali mrznja je tvoj izbor.Sam si odgovoran za njen utjecaj na tvoj mentalni sklop.Ali,zasto unesrecujes ove napacene bosanske ljude? (Pismo je stiglo krajem decembra 1999.,nakon smrti Franje Tudjmana,nepotpisano i bez adrese) Wien,12.6.1999. Dear ustasche! Iz samog imena i prezimena se vidi ko te je napravio,ko te okotio i ko te podojio.Aha,ustasa i ustaskinja!Da te covek izvaga,u tebi nema niceg nego kanibalizma i vandalizma za tvoju okolinu-zver mrznje na ekranu sveg sto je srpsko i Pravoslavno! Bosanski Srbi su pojeli govno,kada su vas"Poturice"ganjali pa vas propustili preko svojeg terena,da vas ne potamane sve na gomilu! Sto pises i sto plagijatiras svog"poglavnika"Franju Tudjmana u ocenama Kosovskog boja,cemu te lagarije i uporedjenja?Sedi,zagrej tu usranu tvoju guzicu ustasku i prouci istoriju,a nemoj da seres po poturickim"listovima"i da im ulazis u guzicu.Daleko si ti od Alje da bi dobio Zlatnog ljiljana... Prestani da blatis i ubijas ostatke Srba tvojim skrabotinama jer te Srbi prate,svaku tvoju rec i tvoj korak,gerila se polako formira i u Sarajevu! (Potpis necitak) Gojko Bericu, Javljam ti se u ime devet desetina genocidnog srpskog naroda(po tvojoj procjeni)kako nas ti svakodnevno castis u tvojim cuvenim kolumnama.Ja pripadam onom dijelu srpskog korpusa koji je rat proveo u Sarajevu,i danas zivim u njemu.Moram da ti priznam da si me malo zabrinuo,jer zaista nisam mogao ni pomisliti da postoji i jedna desetina Srba koji bi mogli razmisljati kao ti.Medjutim, brzo sam se umirio.Posto si ti covjek koji jednostavno nije u mogucnosti da uradi bilo kakvu sondazu,jer u"genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku"ne smijes ni nos pomoliti,a u gradu Sarajevu si prosto nevidljiv covjek,jer se ne pojavljujes ni u jednoj gradjanskoj,nacionalnoj ni kulturnoj,ni vjerskoj instituciji(nema te cak ni u kafani,ni na ulici,ne znam samo koji putem ides na posao),to sam apsolutno siguran da je tvoja sondaza plod tvojih svakodnevnih halucinacija. Za tvoju informaciju mogu ti potvrditi da su u Sarajevu,medju Srbima,tvoji istomisljenici toliko malobrojni da ih je moguce imenovati,a da to ne uzme puno prostora.To su Bogic Bogicevic,Miro Lazovic,Tatjana Ljujic-Mijatovic,Mirko Pejanovic,Jovo Divjak,Ljubo Berberovic,kao i tvoje kolege Slavko Santic i Vlasta Mijovic(mozda sam i nekoga zaboravio),ali slozices se da to nije ni priblizan broj o kojem ti govoris i koji te toliko zabrinjava.Budi siguran da se svakom sarajevsklom Srbinu dize kosa na glavi i na sam pomen tvoga imena,kao i imena navedene kompanije.Ako ne vjerujes,izadji malo iz te tvoje jazbine i porazgovaraj sa obicnim svijetom... Sarajevski Srbin Gojkicu! Jado i cemeru,ljudska bijedo i nistavilo,srpska sramoto i carsijska sprdacino,ruglo i budalino,otpadu i izrode,Gojkicu gade, mogao bih jos da redam sve gore od goreg i sve grdje od grdjeg,mogao bih,kazem,da nizem do u beskraj,pa da opet ne nadjem onu pravu rijec koja bi tu ljudsku bijedu i rugobu opisala.Takve u nasem,srpskom jeziku nema(ali ti srpskim odavno ne pises niti imas bilo kakve veze sa srpstvom). Citao sam sta napisa o posjeti Stipe Mesica,tog nerasta,tog divljeg vepra Sarajevu.Za tebe je to bio"istinski politicki praznik".Alal ti kurac,Gojkicu,bijedo ljudska.Covjek koji je rasturio Jugoslaviju,i koji se time jos dici,bio bi svuda u normalnom svijetu prezren i popljuvan,i kamenicama docekan ako bi se pojavio,samo mu Sarajevo priredi docek kakav se priredjuje najvecim svjetskim drzavnicima-a zna se zasto to Sarajevo cini-i samo ga Gojkic u svojim novinama pozdravi s panegirikom,kakav je primjeren samo istinski velikim,rasnim drzavnicima.A taj niti je velik,niti je rasan,niti je drzavnik,vec jedna ljudska nakarada tebi ponajslicnija.Ali taj zna svoj posao,a sta je Gojkicev posao?Da slavi i hvali one koji ga ostavise bez drzave.Neces valjda reci da Jugoslavija nije bila tvoja drzava... Jesi li se katkad zapitao ko si ti i sta si?...Gledam ti sliku u novinama.E jesi mi neka faca.Toj faci samo fali jedan dobar fes. Gadi mi se da s tobom razgovaram i zato cu ovako naprecac i zavrsiti,ljudska bijedo i gade. (Potpis necitak) Elektronskom postom,15.mart 2001. Ne bih zelio komentarisati tvoj clanak,samo bih htio da te zamolim da ga procitas kao da ga nikad prije nisi vidio a kamoli napisao.Pisac ovog clanka je gori od svih zlocinaca sa Balkana.Bilo je moguce da se na Balkanu dogodi sve sto se dogodilo upravo zbog postojanja ljudi kakav je pisac. Ovo je clanak mrznje a ne pravde.Mrznja ne vodi nikuda.A pravda,sta je pravda?Nemas ti pojma o zivotu.Molim te idi sadi krompir i nemoj da pises vise.To nije za tebe. Bosanski disident(adresa posiljaoca nepoznata) (Gojko Beric-"STANICA HAAG")

Edo Popovic-KAMENI PAS Profesor Jozo Maric iz Daruvara u telefonskom razgovoru pricao mi je o nocnim eksplozijama u njegovu kraju.Miniraju se uglavnom kuce odbjeglih Srba. Na prve rusevine nailazim na istocnom ulazu u Velike Zdence.Iz gomile cigle,zbuke,stakla, slomljenog namjestaja strse grede i celicna armatura.Kod sljedece se rusevine zaustavljam.U susjednom vrtu kopa muskarac.Pitam ga cija je srusena kuca.Prestaje kopati,uspravlja se,jezikom oblizuje usne. Nekih ljudi,kaze. Kojih ljudi? Gleda me,dugo se gledamo,vec pocinjem osjecati nelagodu.On se,ostavljajuci me bez odgovora, vraca poslu. U Daruvaru,na travnjaku ispred jedne rusevine igraju se djeca.Prekidaju igru i gledaju kako fotografiram. Zabranjeno je fotografirati,kaze mi jedan. Zasto,pitam. Onako,bez veze. Smiju se. Tko je tu stanovao,pitam. Ljudi,kaze. Koji ljudi? Ljudi,odgovara. A gdje ti stanujes,pitam. Pokazuje mi kucu u susjedstvu. I nisi poznavao one koji su tu stanovali? Jesam,ali ih vise ne poznajem. Ponovo fotografiram. Zasto ne udjes unutra,pita me.Unutra ima svasta. Sta ima unutra,pitam. Video,televizor,kauc...nije sve unisteno.Mi se svaki dan igramo unutra. Kad je eksplodiralo,pitam. Nedavno,kaze. I kako je bilo? Super.Bio sam vani,eno tamo,i letio sam pet metara kroz zrak. Opet se smiju. U sredistu Daruvara nalazim se s profesorom Maricem.Pokazuje mi,u prizemlju katnice,restoran koji je odletio nekoliko dana nakon moga posljednjeg boravka ovdje,potkraj veljace. Vlasnik je Srbin,konstatiram. Ne,to je drzavno. Zasto onda? Kazu da se tu skupljaju cetnici. Tko kaze? Prica se tako po gradu. Trazim preciznije informacije. Sve se dogadja nocu,vodi se istraga,digla se prasina nakon Greguriceva posjeta,eto to je sve sto znam.Osim toga,Daruvar i nije bas takva selendra kakvom je ti zamisljas. Njegova sutnja drugacija je od sutnje muskarca koji je okopavao vrt. Uostalom,sto se ovih eksplozija ovdje tice,to je mila majka prema onome sto su oni nama radili, pokazuje na spaljeno kroviste zgrade osiguravajuceg drustva na drugoj strani trga.Bi li ti bio tako hladan da si izgubio nekoga u ovom ratu?I da mjesecima nisi mogao otici u kafic na pice,nego da si cucao u podrumu,jer su te ti idioti maltretirali i s ovih brda pucali po tebi danju i nocu? Ne znam,kazem mu. Na sjevernom izlazu iz grada je benzinska crpka.Tu je bila granica"velike Srbije".U Zdencima skrecem prema Grubisinom Polju.Nekoliko minuta voznje i opet rusevina.Tek reda radi pitam radnike koji kopaju kanal uz cestu tko je minirao kucu.Pitaju zar ja nemam pametnija posla. Rat je,kaze jedan,a u ratu je normalno da se ruse kuce. Rat je prosao,kazem. Za vas u Zagrebu nikad nije ni zapoceo. Fotografiram i odlazim. (ozujak,1992.)

Slavenka Drakulic-MOMCI SU SE SAMO ZABAVLJALI-2 ...U slucaju trojice silovatelja,covjek se stvarno zapita:sto misle kada kazu da se ne osjecaju krivima?Oni koji su ubijali ili naredjivali ubojstva mogu reci da su to ucinili zato jer im je bilo naredjeno ili da i sami ne bi bili ubijeni-sto moze biti objasnjenje za njihovo ponasanje,iako ne i oporavdanje.Za silovanje nije bilo naredbe,vojnike se doduse podsticalo,buduci da je to bio vrlo uspjesan nacin zastrasivanja i ponizavanja.Kada kazu da nisu krivi,misle li osumnjiceni kako tuzitelji nece moci dokazati njihovu krivnju,ili su pak stvarno uvjereni kako nemaju razloga osjecati se krivima?Misle li mozda pod tim da su prema djevojkama bili"malo grubi",da ih ipak nisu ubili ili ih dali ubiti,kao sto su to cinili neki drugi kojima se sudilo u istoj sudnici?U odnosu na Gorana Jelisica koji je ubijao ljude vlastitim rukama,zlocini koje su pocinila trojica iz Foce u njihovim ocima niti ne izgledaju kao zlocini.Pogotovo sto tamo odakle su oni,muskarci i vlastite zene cesto vide kao radne zivotinje. Muskarac je gazda u kuci,zena mora sutjeti i pokoravati se i nije nista neobicno ako je pretuce kako bi je na to podsjetio.Silovanje?Sto je silovanje?Uzeti zenu kada i gdje hoces?To je musko pravo, barem sto se tice vlastite zene.Za silovanje je u Jugoslaviji kazna bila do petnaest godina zatvora,ali vecina osudjenih dobila bi godinu,dvije.Trojica silovatelja iz Foce sigurno su do hapsenja zivjeli u uvjerenju da,u usporedbi s ubojstvom,silovanje nije nista.Oni su se s tim djevojkama namjeravali samo malo zabaviti.Istina,ponekad su bili pijani i nisu znali sto cine.A ponekad su isprobavali moc nad djevojkama.Ali nisu ih imali namjeru povrijediti... Svjedokinja FWS-50 je na pitanje kako se osjecala nakon visestrukog silovanja,odgovorila: "Osjecala sam se kao da sam mrtva."Ali nije bila mrtva i ako bi se pitalo Kunarca,Kovaca i Vukovica, vjerojatno bi im ona trebala biti jos i zahvalna.Imali su moc,mogli su ih sve poubijati.Ili ih je mogao ubiti netko drugi.Uostalom,bile su zatocenice.Kovac se branio rekavsi kako im je spasio zivote drzeci ih u svom stanu.Tako to s njihove tocke gledista izgleda:silovanje je bilo bezazlena igrarija u usporedbi sa masovnim ubojstvima koja su tada bila svakodnevica.Djevojke su imale srecu sto su prezivjele. Upoznala sam silovane zene.Razgovarala sam s njima.Posebno se sjecam jedne zene iz Kozarca, majke dvoje djece.Nedavno je bila dosla iz logora Omarska.Kada sam je pozdravila,nije me mogla gledati u oci.U logoru je izgubila tu naviku.U njenim sam brzim pokretima prepoznala strah.Glavu je drzala lagano pognutu prema naprijed,kao da svakoga trenutka ocekuje udarac. Znala je neke od svojih silovatelja po imenu,ali joj od toga nije bilo nista lakse.Opisala mi je osjecaj ponizenja,potpune bespomocnosti,neke vrste odsutnosti iz tijela i zelje da nestane,da na mjestu umre.Silovanje me uprljalo,rekla je kako je imala osjecaj da je prekrivena tankim slojem prljavstine, poput deke.Prala se i prala,ali taj je osjecaj dugo nije napustio.Nije dopustila vlastitoj djeci da je dodiruju,od straha da ce i njih uprljati.Da,bila je ziva,ali nije se smatrala sretnom zbog toga. Predsjedavajuca sutkinja bila je Florence Mumba,crnkinja iz Zambije,lijepog spokojnog lica i tradicionalno upletene kose.Kada su trojica silovatelja iz Foce cula da ce ona predsjedavati slucaju,mora da su pomislili kako nemaju srece.Sto silovatelj moze ocekivati kada dodje u ruke sutkinje?Naravno da ce ici na najvecu kaznu,vec samo zato sto je i sama zena.Sto uostalom ona moze znati o tom ratu,kad nije cak niti iz Europe.Mogla bi pomisliti da su njih trojica samo iskoristili priliku da se zadovolje,a ne da su Muslimani njihovi neprijatelji,pa je samim time obescastiti Muslimanke bilo...ne samo prihvatljivo.Svi su to radili.U svojoj Republici Srpskoj oni su bili junaci. Tko bi ih tamo uhapsio?Tko bi se javio da svjedoci protiv njih?Njihove su zrtve dosle svjedociti u Haag,ali ne bi se usudile to isto uciniti u Foci ili Sarajevu;ili uopce u Bosni.Prije svega,bojale bi se da ih ne prepoznaju njihovi. Da nije bilo Haaga,Kunarac,Kovac i Vukovic jos uvijek bi sjedili u kaficu u focanskoj glavnoj ulici, puseci,pijuci rakiju i prepricavajuci anegdote iz rata.Tamo bi se prema njima ponasali s postovanjem kakvo vojni veterani i zasluzuju.A ako bi onuda slucajno prosla neka od zena koju su silovali,uprli bi prst u nju i smijali se... Osvanuo je 22.veljace 2001.Florence Mumba zamolila je optuzene da ustanu.Bila je spremna izreci kazne,ali prije toga je svakome od njih zeljela objasniti zasto ce biti kaznjen,nastojeci da je shvate. Obracajuci se sudnici,rekla je:"Trojica optuzenih nisu obicni vojnici ciji je moral naprosto popustio zbog rata.To nisu ni ljudi s kriminalnom prosloscu.Medjutim,uzivali su u dehumanizaciji onih koje su smatrali neprijateljima.Politicki vodje i ratni generali postaju bespomocni ako obicni ljudi odbiju provoditi zlocinacke akcije u toku rata.A oni oportunisti koji se ne povinuju zakonima ne trebaju ocekivati milost,bez obzira koliko je njihovo mjesto bio nisko u zapovjednoj liniji." Kazna je najprije izrecena Dragoljubu Kunarcu.Stajao je i pazljivo slusao rijeci sutkinje Mumbe.Nije to bio dug govor,ali u svakom slucaju predug za nekoga tko iscekuje kaznu.Na kraju se okrenula prema njemu.Izrekla je dugi popis zlocina i zakljucila:"Ukupnim brojem svojih nedjela pokazali ste potpuno nepostovanje prema dostojanstvu zene i njezinom osnovnom ljudskom pravu na samoodredjenje,u takvom omjeru koji daleko nadilazi,u nemogucnosti bolje definicije,`prosjecnu ozbiljnost ratnih silovanja`.Silovali ste i maltretirali Muslimanke samo zbog njihove nacionalnosti, birajuci medju njima onu koja vam je u odredjenom trenutku odgovarala...Ne samo da ste osobno maltretirali djevojke i zene,vec ste organizirali i njihovo odvozenje na druga mjesta,potpuno svjesni da ce ih tamo silovati i maltretirati drugi vojnici.Takvo ponasanje zasluzuje ostru kaznu u skladu s tezinom zlocina.Sudsko vijece zato osudjuje vas,Dragoljube Kunarac,na jednostruku kaznu od 28 godina zatvora.Izdrzavanje pocinje danas.Vrijeme koje ste proveli u pritvoru ulazi u izdrzavanje. Mozete sjesti." Jedan kratki trenutak,nekoliko sekundi prije nego sto su te rijeci bile prevedene na njegov jezik,na Kunarcevom se licu jos vidio tracak nade.Tada je shvatio i pognuo je glavu kao da je dobio udarac. Vjerojatno je ocekivao daleko nizu kaznu jer se sam predao,suradjivao je s tuzilastvom,cak je rekao da mu je zao za jedno od silovanja koja je pocinio.Sada je odjednom shvatio da ce kada izadje iz zatvora imati gotovo 70 godina.Bilo je ocito kako zapravo ne moze vjerovati da mu je dosudjena tolika kazna. Uobicajeni posprdan izraz lica Radomira Kovaca nije se nimalo promijenio kada je dosao red na njega.Dok je sutkinja navodila njegove zlocine,slusao je s istim drskim smijeskom,bas kao da s time nema nista,kao da se u sudnici nalaz posve slucajno.Ali sutkinju to nije omelo i smirenim mu je glasom rekla:"Posebno je odvratan i prezira vrijedan vas postupak prema dvanaestogodisnjoj djevojcici A.B.,bespomocnom djetetu prema kojem niste imali nikakve samilosti vec ste je seksualno zlostavljali jednako kao i ostale.Na kraju ste je prodali kao predmet,znajuci da ce to gotovo sigurno znaciti seksualno zlostavljanje od strane drugih muskaraca....Ponasanje prema njoj je najbolji primjer vaseg nemoralnog i korumpiranog karaktera...Uzivali ste u apsolutnoj moci koju ste imali nad zivotima zena,sto ste i pokazali tjerajuci ih da plesu gole na stolu dok ste vi gledali." Kada je cuo da je osudjen na 20 godina,Kovac nije ni trepnuo. Dok je to slusao,treceoptuzeni Zoran Vukovic morao je biti svjestan da niti njegova kazna nece biti lagana.Iako je i on bio optuzen za mucenje i silovanje,za svoje je zlocine dobio 12 godina zatvora jer mu je dokazan samo jedan slucaj koji odgovara navodima optuzbe:"Sudsko vijece smatra ozbiljnim sto ste pokazali potpuni nedostatak morala i kajanja kada ste svjedokinji FWS-50 koja je k tome imala samo petnaest godina,nakon sto ste je silovali,pricali o svojoj kceri i rugali se njezinoj tuzi rekavsi da ste mogli biti jos i puno grublji."Kada je sutkinja zavrsila,jos jednom je dobro pogledala svu trojicu,kao da je na njihovim licima zeljela procitati jesu li razumjeli,jesu li je dobro razumjeli. Bez obzira na sve,za trojicu optuzenih ovo je sudjenje bilo ociti nesporazum.Unatoc dugim saslusanjima s puno svjedoka i odlicnom govoru sutkinje Mumbe,niti jedan od njih trojice nije u potpunosti shvatio zbog cega je kaznjen.Rijeci koje su upravo culi bile su za njih previse apstraktne,prazne rijeci nekoga tko nije shvatio situaciju.Djevojke su bile zive,zar ne?Kako bi inace dosle u Haag svjedociti protiv njih?Cak bi i A.B.mogla biti ziva negdje u Crnoj Gori. Saslusali su svoje kazne,ocito pogodjeni"nepravdom"koja im je pocinjena.28 godina,20 godina,12 godina za silovanje-dok prave ubojice na istom ovom sudu dobivaju puno manje kazne.Je li to pravda?I drugi su muskarci u ratu silovali zene.Zbog cega su samo njih trojica tako ostro kaznjeni?Gledajuci ih,mogla sam zamisliti da ce svoje kazne odsluziti zaleci sto su bili dovoljno glupi da se daju uhapsiti. (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Hadzem Hajdarevic-CESTICE SPASENOG VREMENA U svemu je,kazes,suvise bivseg.Koliko u onome sto tek treba doci?I kamen jucer u vodu bacen-sutra je svisla vrapcija dusa. Uvijek isti su zapisi ljeta ispod pazuha iz nekog sretnijeg dana.Iste otjecu rijeke i medj dragim koricama jednako sipi blaga jeza:Culo tjeskobe! Zute konjice s majcinih goblena! Ista je bagremska zudnja,kriska hljeba natopljena kisom,miris memle i na zidu pah lastina traga... Jednako preduge sumnje,zov ruze,od pjesme ni mjehurova praska...Moj Boze,koliko vjetra u svemu ceg se opet taknem!

četvrtak, 10.04.2008.

Goran"Ovako stvari stoje"Bare,prva MAJKA! NAJGORE MI JE BILO STO NISU DALI KLINCIMA DA DEMONSTRIRAJU PROTIV NATO-a I BUSHA.A ONO STO SAM VIDIO NA MARKOVOM TRGU,TO JE BILA CISTA UVLAKACKA POLITIKA.NEMAMO PONOSA...TOG DANA ME BILA SRAMOTA STO IMAM DOMOVNICU... (metro-portal.hr)

Mate Miso Kovac DOBITNIKU"PORINA"UMJESTO STATUE TREBALO BI POKLONITI KRAVATU DA SE OBJESI,JER MU TA NAGRADA POSLOVNO BAS NISTA NE ZNACI. ("Jutarnji list")

Gojko Beric,novinarska institucija-OCI PUNE MRAKA Ne mogu se pozaliti na odjek mojih tekstova medju citaocima.Proteklih godina dobio sam veliki broj njihovih pisama,bilo elektronskom ili klasicnom postom.Jedno od prvih stiglo je iz Frankfurta, nekoliko mjeseci po zavrsetku rata.U koverti je bila i novcanica od 20 njemackih maraka.Nakon sto je izrekao nekoliko dirljivih komplimenata na moj racun,meni nepoznati posiljalac je napisao:"Popij u Tvoje i moje zdravlje jedno sarajevsko pivo.Pozdravlja te Spahic Sulejman Haler iz Doboja grada." Najvise pisama primio sam od bosnjackih izbjeglica rasutih sirom svijeta.Nad mnogima od njih znao sam pustiti suzu.Ti meni nepoznati pacenici,koji su u ratu dozivjeli licnu tragediju,bili su mi zahvalni sto sam od prvog dana stao na stranu zrtve,raskrinkavajuci iz teksta u tekst srpski fasizam koji se na njih surovo obrusio,i pomogao im,koliko sam mogao,da ne izgube svaku nadu u citav jedan narod i da ih mrznja ne savlada.Njihovu sam patnju prihvatio kao svoju.Neka od tih pisama objavljena su na TRIBINI CITALACA sarajevskog OSLOBODJENJA.Dvoumio sam se da li da ih uvrstim u ovu knjigu,ali sam suprotno sugestiji nekih mojih prijatelja,od toga odustao.Izuzetak su dva pisma netipicnog sadrzaja:jedne Bosnjakinje koja zivi u Svedskoj i jedne Beogradjanke,koja je pobjegla i od srpskog i od hrvatskog nacionalizma i nasla utociste u Italiji. Pisali su mi i stranci.Advokat i pjesnik Rafik Abdul(Raficq Abdulla),koji zivi u Londonu,istice da je o ratu u bivsoj Jugoslaviji vise doznao iz knjige mojih kolumni i zapisa,objavljene na engleskom jeziku LETTERS TO THE CELESTIAL SERBS(PISMA NEBESKIM SRBIMA),nego iz svih tekstova koje je procitao u britanskoj stampi.Cijoj novinarskoj sujeti ne bi godilo takvo misljenje jednog engleskog intelektualca!? U decembru 2003.stiglo mi je pismo izvjesne gospodje Lorejn Perlman(Lorraine)iz Detroita u Americi.I njoj je do ruku dosla pomenuta knjiga."Mnogo mi se dopala i nadam se da ce je procitati hiljade ljudi",pise Lorejn.Lorejn je uz pismo prilozila i cek od 200 dolara.Bio je to za mene neocekivan i koristan novogodisnji poklon.Nisam imao pojma ko je ta zena.Kasnije sam doznao da je Lorejn bila supruga Fredija(Fredy)Perlmana,neukrotivog pobunjenog intelektualca,koji je od pocetka 60-ih do sredine 80-ih godina proslog stoljeca,kada je i umro,bio najzivopisnija licnost medju americkim kriticarima savremene civilizacije.Perlmanovi su jedno vrijeme zivjeli u Evropi,od toga tri godine u Beogradu. Jednog dana u jesen te iste godine javili su mi sa portirnice OSLOBODJENJA da me je trazio neki Danac.Ostavio mi je poruku da se,ako mogu,u pet sati poslije podne nadjemo u COBANIJI, simpaticnom malom pansionu u centru Sarajeva.Dosao sam nesto ranije i sjeo za stol najblizi portirnici.Vlasnica pansiona mi je rekla da je Danac vec nekoliko godina njen stalni gost i da ima 83 godine.Ranije je dolazio sa suprugom,ali ovog ljeta ona nije bila sposobna za put. Uskoro se na vratima pojavio onizak,mrsav starac u odijelu i s kravatom.Bio je to Vigo Bjering(Viggo Bjerring).Vigo je kao mladic bio ucesnik Pokreta otpora u Danskoj,a po zavrsetku studija bavio se matematikom i fizikom.Divio se Titovim partizanima i cesto je posjecivao bivsu Jugoslaviju,dovodeci grupe danskih socijalista i sindikalista,koje je zanimalo jugoslovensko samoupravljanje.Tako je solidno naucio jezik koji se tada zvao srpsko-hrvatski.Proputovao je cijelu Bosnu i Hercegovinu,koja ga je posebno privlacila zbog svoje multietnicnosti.Vigo svaki dan odlazi na Zeljeznicku stanicu u Kopenhagenu da bi kupio evropsko izdanje OSLOBODJENJA. Nekoliko mjeseci kasnije,Vigo mi se javio pismom.Bilo je napisano rukom.Vigo u pismu izrazava svoju zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu,bojeci se da je nacionalizam ne razori."Star sam i nemam razloga za optimizam,jer je desnica ponovo zavladala svijetom,u prvom redu Busovom Amerikom. Nazalosat,i Danskom,kao i mnogim drugim zemljama",pise nas prijatelj Vigo. Kako rekoh,osim u dva slucaja,u knjizi necete naci pisma u kojima su se citaoci identifikovali sa mojim misljenjima i stavovima,podrzavajuci me i dijeleci mi ponekad prejake pohvale.Smatrao sam da je mnogo svrsishodnije ako javnosti stavim na uvid ona pisma u kojima sam cascavan najpogrdnijim uvredama.Poruke takvog sadrzaja najcesce su mi slali velikosrpski nacionalisti.Prijetili su mi,slali me u ludnicu,a ponekad i na vjesala.Nije me stedjela ni njihova hrvatska bratija.Ova pisma na svoj nacin govore o zestini i agresivnosti nacionalistickog bjesnila. Na tajnom procesu za koji ne znam gdje je,kada i kako vodjen,"osudjen"sam na smrt zajedno s grupom probosanski orijentiranih Srba.Iza"presude"je stajala samozvanna teroristicka organizacija "Gavrilo Princip",koja je"presudu"poslala Srpskom gradjanskom vijecu u Sarajevu. To traje do danasnjih dana i trajace,pretpostavljam,dok god toj bagri budem zagorcavao zivot. Vecina tih pisama je potpisana laznim imenima,ali se iz njihovog sadrzaja lako da zakljuciti kojem etnonacionalistickom korpusu posiljalac pripada.Najkrace pisamce primio sam 21.novembra 2003.a glasilo je:"Gdje si ti zavrsio mejtef?"Podrugljivo pitanje postavio mi je,ocito,neki krscanin.Nije mnogo duze bilo ni jedno koje je stiglo 2.jula 2004:"Gojko,crni!Ti si zreo za psihijatriju.Sto prije,to bolje." Oba su poslana elektronskom postom. Docepao me se i reporeter DUGE,beogradskog fasistickog magazina.Njemu se smrklo kad je, boraveci u Sarajevu,procitao moju kolumnu u OSLOBODJENJU.U reportazi koju je posvetio svojim nacionalistickim impresijama iz Sarajeva,citirao je dio mog teksta i dodao vlastiti komentar:"Poturica gori od Turcina." Kardinal Vinko Puljic,nadbiskup vrhbosanski,bio je kivan na moj tekst o zlocinu u Kostajnici,ironicno ga nazvavsi"novogodisnjom cestitkom",upucenom na adresu Katolicke crkve.U kracem pismu, optuzio me je da"vrijedjam,ponizavam,gazim i koljem tupim nozem".Kardinal Puljic tvrdi kako je nakon toga dozivio uvrede na ulici.Lezao sam bolestan i nisam imao volje da mu otpisujem.Kardinal Puljic dugo zivi u Sarajevu i morao bi znati da citaoci Oslobodjenja nisu ti koji vrijedjaju svecena lica i nasrcu na njih.Oni koji to cine,tesko da ista citaju,ili citaju neke druge novine.Sintagma o"klanju tupim nozem"ne bi trebala biti svojstvena jednom kardinalu.Ne mogu ni zamisliti da kardinal Puljic upotrebljava slican vokabular i kad se vjernicima obraca sa oltara. Nesto odmjerenija bila je Mitropolija dabrobosanska.Posredstvom svog sekretara,jereja Vanje Jovanovica,Mitropolija me je prijavila Vijecu za stampu,nezadovoljna mojim"krajnje uvrjedljivim clancima",koji su se odnosili na Srpsku pravoslavnu crkvu.Mitropolija,medjutim,nije zeljela da se tim povodom upusta u javnu polemiku,pa do nje nije ni doslo. Pred citaocem je tek manji izbor iz hrpe pomenutih pisama.Dok sam ih ponovo citao,cinilo mi se da sam se odjednom nasao u krdu politickih sizofrenicara.DAVNO SAM NAPISAO DA NACIONALIZAM NIJE PROGRAM,VEC BOLEST.AUTORI IZMISLJOTINA I GADOSTI NA MOJU ADRESU,ZAPRAVO SU MENTALNI UZORCI SVJETINE KOJA JE PLJACKALA,PALILA,UBIJALA, ODVODILA LJUDE U LOGORE I SILOVALA ZENE.O svemu onom sto mi te kliconose nesrece i zla podmecu da nisam pisao-pisao sam.Nikada nisam poricao zlocine pocinjene nad Srbima,pa ni one u Sarajevu.O morbidnim ubistvima civila u Kazanima,izvrsenim po nalogu komandanta 10.brdske brigade Musana Topalovica Cace,pisao sam jos prije sedam godina,kada sam u magazinu DANI objavio tekst pod naslovom ZAGLUSUJUCA SUTNJA.ALI,SA NACIONALISTIMA NEMA DIJALOGA.NJIHOVE SU OCI PUNE NEPROZIRNOG MRAKA.ONI PORICU ZLODJELA VLASTITOG NARODA,A ONE KOJI NE ZELE DA IM SE U TOME PRIDRUZE,PLASE MUNJOM ZVANOM"IZDAJNIK I OTPADNIK". Ti dezurni cuvari nacionalnog patriotizma zapravo i"ne zive"u Bosni i Hercegovini,vec negdje drugdje.TAKO JEDAN SRBIN,INTELEKTUALAC,ZIVI U SARAJEVU A BRINE HOCE LI NA KOSOVU PASTI KISA.BIJESAN JE STO SAM NAPISAO DA KOSOVO DANAS PRIPADA ALBANCIMA I OPTUZIO ME DA NEOVLASTENO PRODAJEM"SRPSKE ZEMLJE".A JA SAM SAMO CITIRAO VODECEG SRPSKOG NOVINARA,MILOSEVICEVCA ALEKSANDRA TIJANICA, KOJI JE U NIN-u PONUDIO KOSOVO NA PRODAJU ALBANCIMA I ZAPADU.ALI,UMJESTO DA SE OBRATI NA POMENUTU ADRESU,BRIZNI SARAJEVSKI SRBIN SALJE PROTESTNO PISMO MENI. NACIONALISTI SU OSUDJENI NA TRAJNO BORAVISTE U TOROVIMA STVORENIM NA PRINCIPU KRVI I TLA.ZAROBLJENICI OVE NAKAZNE TEORIJE SU,MOZDA,VASE PRVE KOMSIJE,MOZDA U KAFANI SJEDE ZA STOLOM DO VASEG,SUSRECETE IH U TRAMVAJU I NA ULICI,NA STADIONIMA I ESTRADNIM KONCERTIMA SA FASISTICKOM IKONOGRAFIJOM; SVAKAKO I NA MOLITVAMA U CRKVAMA... NIJE IH DOVOLJNO SAMO PREPOZNATI.TREBA IM SE I SUPROTSTAVITI,PRIJE NEGO STO"DODJU I PO VAS".STO SE MENE TICE,OD NJIH MILOST NE TRAZIM,NITI BIH IM JE IKADA DAO. GOJKO BERIC (Gojko Beric-"STANICA HAAG")

Slavenka Drakulic-MOMCI SU SE SAMO ZABAVLJALI-1 DRAGOLJUB KUNARAC,RADOMIR KOVAC I ZORAN VUKOVIC IZ REPUBLIKE SRPSKE BILI SU PRVI MUSKARCI OSUDJENI ZA MASOVNA SILOVANJA BOSANSKIH MUSLIMANKI-KAO ZA ZLOCINE PROTIV COVJECNOSTI.ZBOG TOGA JE 22.VELJACE 2001.HISTORIJSKI DATUM U LEGALNOJ POVIJESTI EUROPE Ne sjecam se lica te zene,ne znam jesam li ga uopce vidjela.Sigurno je bilo zamuceno.Vecina je svjedokinja u"slucaju Foca"od gledalista bila zasticena paravanom,a lica su im na ekranu bila zamucena-ponekad su im izmijenili i glas.Ali njezinog se glasa sjecam. To je zena dosla svjedociti na sudjenju Dragoljubu Kunarcu,Radomiru Kovacu i Zoranu Vukovicu. Ali kada je dosao red na nju,nije mogla progovoriti.Sjedila je preko puta Kovaca,covjeka koji je njezinu kcer mjesecima drzao zarobljenu,silovao je i na kraju prodao crnogorskom vojniku za nekih dvije stotine njemackih maraka.Zadnji je put svoje dijete vidjela dok se ukrcavala u autobus koji je zene odvozio iz Foce.Deset je godina proslo,rat je odavno zavrsio,ali kcer joj se nikada vise nije vratila.Zena je gledala u optuzenog,ali nije mogla govoriti.Kao da ju je netko cvrsto stisnuo za grlo.Pokusavala je,vidjelo se da je pokusavala govoriti,ali ispustila je samo tihi zvuk. U sudnici joj je tuzitelj pokazao fotografiju kceri(oznacene inicijalima A.B.)i pitao koliko je imala godina kada je fotografirana.Umjesto odgovora,majka je zaplakala.Nije to bio plac.Bilo je to kao da joj je mikrofon nigdje duboko u trbuhu-culo se kako joj jecaji paraju meso.Nije trajao vise od pola minute,taj zvuk,vise zivotinjski nego ljudski,poput smrtno ranjene zivotinje koja vise ne moze nista drugo nego zavijati. Djevojka A.B.imala je dvanaest godina kada ju je zarobio Kovac,cetrdesetogodisnjak.I sama sam majka zenskog djeteta i sjecam se kada je moja vlastita kcer imala dvanaest godina.Nije jos dobila menstruaciju,nisam je pustala samu u kino,nosila je tenisice i naocale.S dvanaest je bila jos dijete, bas kao i A.B.Kovac nije samo silovatelj,vec i pedofil.Medjutim,ta razlika majci nista ne znaci.Njoj je vjerojatno stalo jos samo do pravde.Zeljela je da Kovac dobije zasluzenu kaznu-iako za ono sto je ucinio ne postoji dovoljna kazna,a niti jedna kazna nece joj vratiti kcer.Ali mozda joj je bilo stalo da nakon toliko godina naprosto isprica svoju pricu,izbaci sve to iz sebe.Na kraju,istisnula je samo taj neobican zvuk. Bilo mi je neizdrzivo slusati njen glas.Ne podnosim ni pseci a kamoli ljudski cvilez.Za majku nema vece boli na svijetu od gubitka djeteta.A onda je jos morala sjesti pred Kovaca i svjedociti.No preplavila ju je bol. Kovaca se njezin plac nije osobito dojmio.Nije se pomaknuo niti promijenio izraz lica.Cinilo se kao da je nije niti cuo,kao da ga se ne tice sto se u sudnici dogadja.Svaki mu je pokret bio opusten,bilo mu je svejedno.A suprotnost izmedju ravnodusnog Kovaca i uplakane majke predstavlja sustinu ovog sudjenja:s tocke gledista osumnjicenih,bio je to cisti nesporazum. Kovac je visok,vitak covjek duguljastog lica i kratke kose.Gotovo bi se moglo reci da je zgodan,ili barem zgodniji od druge dvojice optuzenika.Da nije tog izraza lica.Njegova su usta skoro stalno iskrivljena u mali cinicni osmijeh,tako da djeluje drsko,kao da se iz nekog samo njemu poznatog razloga podsmjehuje ovom sudu.Za to bi lako mogao zaraditi opomenu za nepostivanje suda. Obucen u tamnosivo odijelo,koje je u proslom zivotu sigurno nosio samo na vjencanjima i sprovodima,sjedi naslonjen na stolici,prividno opusten.Na prvi pogled Kovac zaista djeluje pristojno, kao netko kome biste povjerili kcer da je preveze u bolnicu.Medjutim,umjesto da je odveze u bolnicu,Kovac bi je silovao bez obzira sto se radi o djetetu od samo dvanaest godina.Na kraju bi je prodao crnogorskom vojniku i nitko je vise nikada ne bi vidio. Drugi silovatelj iz Foce Dragoljub Kunarac prilicno je nizak cetrdesetogodisnjak s dvije okomite bore koje presijecaju upale obraze.Njegovo je lice tvrdo,kao izrezbareno od drveta.Izgleda isuseno,poput mrsavih ali cvrstih muskaraca kakvi se cesto mogu sresti u planinskim selima.Tamna mu se kovrcava kosa pocela povlaciti s cela i izgleda neuredno,kao da je ne pere previse cesto.Ima velike tamne oci.Istina,njegova pojava nije ugodna i nije ga problem zamisliti u maskirnoj uniforni s pistoljem ili puskom u ruci.Za razliku od Kovaca,nagnut je naprijed i namrstena cela i napetog izraza lica promatra suce. Kada znate sto je treci osumnjiceni,Zoran Vukovic cinio-silovao djevojke od kojih je jedna imala petnaest godina-pozeljeli biste da mozete reci da izgleda opasno.Ali ne djeluje prijeteci,malen je i slab,pogotovo u usporedbi s Kovacem.Ima svijetlu kosu,koza mu je sivkasta i opcenito djeluje nezdravo.Djeluje kao da nema bradu i to je na njemu najupadljivije.U pocetku sudjenja nije se brijao,vjerojatno da bi pokrio nedostatak.Na dan izricanja presude,22.veljace 2001.,izbrijao se i njegova je donja vilica nestala medju debeljuskastim naborima na vratu.Lice mu nije odavalo nikakve osjecaje.Mozda ih nije niti imao?Prema tuziteljima,cini se da je Vukovic bio manje okrutan od druge dvojice,ili su oni imali manje dokaza,iako je jedna svjedokinja opisala kako joj je rekao da je morao ubiti njenog ujaka."Morao sam",rekao je to kao da trazi njezino razumijevanje.Vukovic je od sve trojice najstariji.Medjutim,to ga ne cini vodjom,djeluje kao da radije slijedi ostale.U svakom slucaju,u njemu ima nesto ljigavo,sto se i vidi iz jednog njegovog postupka. Nakon sto je silovao petnaestogodisnjakinju,rekao joj je da je mogao biti i grublji,ali se suzdrzao jer ima kcer njenih godina. Kada biste bilo koga od ove trojice sreli na ulici,vjerojatno vam se ne bi ucinili posebno nasilnima.Ni po cemu se ne razlikuju od ostalih muskaraca,to su obicni decki koji vole sjediti u lokalnim kaficima. Onda jer dosao rat.A sada su u zatvoru.U novinama citate sto su ucinili i pitate se je li to sto ste upravo procitali moguce.Mogu li se obicni muskarci tako ponasati?Vasi susjedi?Rodjaci?Ne,to nije moguce.Dok gledate njihove fotografije,jos uvijek djeluju obicno,iako citajuci o zlocinima koje su pocinili pocinjete u to sumnjati.Instinktivno tragate za ocitim znakovima perverzije,bilo cime sto bi moglo pomoci da se takvi kriminalci mogu unaprijed prepoznati.Ali takvih znakova nema. "Bili su nistarije koje su hodale naokolo i zicale cigarete",kazala je jedna svjedokinja o trojici iz Foce."Ali kada je izbio rat,cim su se uspjeli domoci oruzja,odjednom su postali veliki i jaki.Bili su hrabri jedino prema nama,zenama i djeci."Mozda je ova svjedokinja u pravu.mozda su stvarno samo nistarije postali ratni zlocinci.Mozda je predsjedavajuca sutkinja Florence Mumba takodjer bila u pravu kada je rekla:"Dokazi ocito ukazuju na utjecaj kriminalne osobe na bespomocne civile u ratu." Ali ako je ona u pravu,moralo je biti dosta tih kriminalnih osoba kad su za vrijeme rata uspjeli silovati na desetke tisuca zena i poubijati preko dvije stotine tisuca ljudi.Rijec je dakle,o tisucama i tisucama muskaraca koji su to cinili.Jesu li vecina njih bili kriminalci?Tesko je u to povjerovati.Biti ce prije da je sam rat obicne ljude-vozaca,konobara,prodavaca-poput trojice optuzenih,pretvorio u kriminalce. Dogodilo se to zbog okolnosti ili iz straha,ali takodjer iz uvjerenja.Stotine tisuca ljudi vjerovale su kako su u pravu.Da su to cinile samo kriminalne osobe,onda se tako puno silovanja i ubojstava ne bi moglo objasniti. Sudjenje je trojici optuzenih moralo djelovati nestvarno:sudnica sa staklenim zidom izmedju suda i gledalista,odvjetnici obuceni u duge crne plasteve,suci s purpurnim ovratnicima,sterilno,sluzbeno ozracje,strani jezici kojima se govori... Dok su zivjeli u Foci nisu mogli niti zamisliti da bi svijet moglo zanimati sto su ucinili,da ce osnovati poseban sud i optuziti ih za silovanje kao zlocin protiv covjecnosti i da ce jedna zena i jos k tome crnkinja kakvu nikada nisu vidjeli osim na malom ekranu-predsjedavati tim sudom.A sada sjede u zatvoru u stranoj zemlji daleko na sjeveru gdje se nikada ne bi sjetili otputovati,a sude im stranci. Niti Kovac niti Vukovic niti Kunarac ne pokazuju znakove kajanja dok danima slusaju zene koje svjedoce protiv njih. Majka mlade A.B.tek je jedna od tridesetak zena koje su svjedocile protiv silovatelja iz Foce.Bile su to uglavnom anonimne svjedokinje oznacene kao FWS-87,FWS-191,FWS-50 ili samo inicijalima. Sudski sluzbenik spustio bi zutu plasticnu zavjesu preko staklenog zida,da ih publika ne vidi. Medjutim,s optuzenima su se gledale licem u lice. Trojica silovatelja iz Foce vjerojatno nikada nisu mogla niti zamisliti da ce se jednoga dana u sudnici suociti sa svojim zrtvama.Znali su da zene,a pogotovo Muslimanke,uglavnom ne govore o svojoj "sramoti".Ovoga puta su se prevarili.Silovane Bosanke su odlucile ne samo progovoriti,nego i svjedociti pred Tribunalom.Cesto su plakale,ali uspjele su tocno opisati kako su najprije odvedene u motel"Buk Bijela",potom u focansku gimnaziju i dvoranu"Partizan"te naposljetku u privatne stanove gdje su mjesecima bile seksualne robinje. Ponekad su bile prisiljene"zabavljati"Kovaca i drustvo prije nego sto bi ih silovali.Svjedokinja FWS-87 sjeca se nekoliko prilika kada su se ona i nekoliko drugih djevojaka morale skidati i gole plesati pred uperenim pistoljima,ili kada su ih silovali uz zvuk klasicne glazbe."To je bilo ponizavajuce,jer sam imala osjecaj da me on posjeduje"-rekla je FWS-87.Jedna od djevojka rekla je da su je s nozem pod grlom natjerali da gola hoda ulicama Foce sve do rijeke.Neke su prodane,neke su tukli,posudjivali ili iznajmljivali drugim vojnicima,neke su nestale.Jedna je rekla da ju je dvadeset vojnika silovalo vec prvi dan-isti dan kada joj je ubijena majka.Za odredjene seksualne prijestupe svjedokinje nisu nasle niti rijeci da ih opisu pred sudom. Ali bilo je i drugih muskaraca poput ove trojice iz Foce koji su cinili to isto.Najvjerojatnije vecina od njih nikada nece biti niti uhapsena niti sudjena.Bosanska je vlada procijenila da je silovano oko 60 tisuca zena.Silovanje je bilo orudje strahovlade nad muslimanskim stanovnistvom u svrhu"etnickog ciscenja"Bosne i Tribunal je to priznao."Ciscenje"je u potpunosti uspjelo,jer u Foci preimenovanoj u Srbinje,danas dijelu Republike Srpske,zivi vrlo malo Muslimana. Pravilo je Medjunarodnog suda u Haagu da se svaki zatvorenik,kada je po prvi puta izveden pred suce,mora izjasniti smatra li se krivim ili neduznim.Svi optuzenici za ratne zlocine izvedeni pred sud,uz nekoliko iznimki,izjasnili su se kao neduzni.Kunarac je bio jedna od iznimki.Prvo se izjasnio krivim,ali se kasnije predomislio... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Vejsil Suljanovic-SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA ...Medju tim ljudima nestao je i dipl.inzinjer gradjevinarstva,katolik Jozo Maricic.Njega su ubijali na rate,palili su mu noge,prebijali rebra i razbijali glavu u vise navrata,tokom okruglo 30 dana.Prebijali su ga do smrti,pao je u komu,ali,pored svih stravicnih muka-oporavljao se!Odjeca na njemu bila je sva u dronjama.Ne znam na koji mu je nacin zena doturila novu odjecu i obucu.Kad se preobukao u cisto odijelo,bio je vec smetnuo.Od teskih udaraca u glavu,hodao bi od jednog do drugog logorasa, izbezumljen,lud.Propitkivao je nesto a odgovora nije dobivao.Pitanja su bila besmislena.Saputao je sam sa sobom.Niko nije imao strpljenja da poprica s njim,da ga slusa.Kada su cetnici vidjeli da je smetnuo s uma,poceli su s njim praviti segu,ismijavati ga.Jozo je s cetnicima pricao o gradnji kuca i mostova,o prenapregnutom betonu.Cetnike to nije zanimalo.Voljeli su gledati svog zlocina djelo. Mladog,lijepog covjeka,razbijene glave u kojoj je sve bilo rastrgano,poremeceno.Nestao je od grupe silnika koji su osmatrali robove i odabirali zrtve Sutradan,u prolazu,iduci na rucak,neko mi je rekao da je moj kum i blizi rodjak moje supruge, profesor matematike namrtvo pretucen i da su ga zatim kroz vrata ubacili ko vrecu.Narednu noc sam kradom otisao u tu prostoriju da prenocim i da vidim dragog kuma,ako bude jos u zivotu.Kad sam ga ugledao,malo je nedostajalo pa da padnem u nesvijest.Izgledao je kao mrtav covjek.Jedna ruka mu je bila slomljena,vilica izvaljena,zubi poispadali.Izoblicen.Ni sjena od onakvog zdravog, mladog,korpulentnog i visokog covjeka.Suze su mi navirale na oci i zaklanjale pogled.U prvi mah nisam znao sta da mu kazem,sta bih ga upitao.Jer,sve je bilo jasno.Sve se vidjelo,odjednom.Jedan pogled je bio dovoljan.Smrznuto izgleda.Na iskrivljenom licu blijeda koza,a ispod nje crne mrlje.Oko ociju vrele otekline.Tijelo opusteno.Zdravijom rukom s malo vode iz plasticne flase kvasio je grlo. Jezik mu se smanjio i velikim je naporom pokusavao da govori.Jedva se sabrah i upitah ga:"Mozes li ista da jedes?" "Cini mi se da bih mogao,na jednu stranu vilice,da ima sto."...

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 16. Odakle si? Iz Jugoslavije. Zar postoji takva zemlja? Ne,ali ja sam ipak dosao odande. Ovaj citat anonimna autora stoji na pocetku knjige"Djeca Atlantide",zbornika eseja mladih ljudi,ex-Jugoslavena izbjeglih zbog rata.Kazu da jezik proizvodi zbilju.U prici o raspadu Jugoslavije i ratu ima bezbroj zestokih i zastrasujucih primjera koji potvrdjuju ovu tezu.Rijec ATLANTIDA,koja opisuje mit o isceznucu zemlje koju su kaznili bogovi,buknula je kao metafora za Jugoslaviju kada je buknuo i rat.Odabir Atlantide za metaforu samo potvrdjuje opci osjecaj definitivnosti isceznuca. Nasu pricu o kolektivnom pamcenju vracamo na sami pocetak,na Cicerona koji u svojoj knjizi"De oratore"prica pricu o pjesniku Simonidu,"izumitelju"memorije.Prica govori da je tesalijski plemic Skopas pozvao na svecani banket u svoju palacu i pjesnika Simonida da napise pjesmu u cast domacina.Dobivsi poruku da ga netko trazi Simonid je usred banketa ustao,napustio palacu i izasao napolje.U vrijeme njegova izbivanja iznenada se urusio strop palace i ubio domacina i goste. Tijela su bila tako zgnjecena da rodjaci nastradalih,koji su dosli da ih sahrane,nisu mogli identificirati leseve.Prezivjeli Simonid je,medjutim,zapamtio gdje je tko sjedio za stolom.Prica kazuje da su zahvaljujuci Simonidu rodjaci ipak mogli sahraniti mrtve. Iako ova prica pod rijecju"memorija"podrazumijeva mnemotehniku,uzet cu si slobodu da je ispricam na svoj nacin. Prica o Simonidu kazuje nam da je rodjenju pamcenja prethodila nesreca,urusavanje krova,smrt, isceznuce.Prica o Jugoslaviji i njezinu raspadu mogla bi metaforicki koincidirati s prizorom banketa i stola za kojim sjede ljudi.Iznenada se urusava zajednicki krov nad glavom i pobije ljude za stolom.Prezivjeli Simonid,kojeg rodjaci traze da identificira zrtve,ne stize obaviti svoj mnemotehnicki posao i prenijeti pamcenje,jer se iznenada,gle,urusavaju preostali zidovi i ubijaju njega i rodjake koji su dosli da sahrane svoje.Novi svjedoci prizora,pogodjeni dvostrukom nesrecom,u stanju su, doduse,identificirati zrtve,ali samo one koje su zapamtili s mjesta na kojem su se zatekli u casu kada su se urusili preostali zidovi.I tako svatko pamti svoje i oplakuje svoje.Druge zrtve ne postoje.O onima prvima da i ne govorimo. Proslost mora biti artikulirana da bi postala-pamcenjem.Gradjanima bivse Jugoslavije oduzeta je njihova zajednicka pedesetogodisnja proslost.Ta proslost najvjerojatnije nece imati prilike da se artikulira u skladno kolektivno pamcenje,ali ce je ipak biti tesko izbrisati jer je prirodnio zazivjela kao sto zazivljuje sam svakidasnji zivot.U zamjenu za oduzeto gradjanima je ponudjen konstrukt nacionalnog pamcenja,koji su mnogi odusevljeno prihvatili misleci da je ono siguran temelj za bolju buducnost.Medjutim,konstrukt nije usvojen,jer nije ni mogao ni stigao biti,niti se pretvorio u kolektivno pamcenje,jer da bi se to dogodilo moraju ga,kao svoju svakidasnjicu,zivjeti generacije. Izvana gledano cini se da je transakcija uspjesno obavljena.Iznutra,medjutim,niti je ista zaboravljeno,niti je ista zaista zapamceno,sve je prisutno kao u zaustavljenu kadru urusene Skopasove palace.I ako je vjerovati Umbertu Ecu koji kaze da"zaboravljamo ne zbog oduzimanja vec zbog nagomilavanja,ne s proizvodnjom odsutnosti nego s umnozavanjem prisutnosti",onda je posve moguce da i nasa prica otklizi u suprotnu smjeru i umjesto o pamcenju postane pricom o zaboravu.Ili drugim rijecima,pricom o zaboravljenoj Atlantidi gdje su zbiljski ljudi potonuli u-parabolu.A tamo,vec prema zanru,preostaje samo jedno pitanje:Sto je toliko razljutilo bogove? (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

Meho Barakovic-ZAPIS O GODINAMA Sezdeset mi je Godina Okruglo i mozda je sada pravo Vrijeme da kazem Sebi u Lice u Ogledalo i prije nego me probode Koplje Zajebi sve ovo a prije svega promuklu Zvijerku Stvarnosti opore i kao Covjek kreni u susret Smrti (Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")

srijeda, 09.04.2008.

Richard Matheson-JA SAM LEGENDA 3. "Snaga vampira je u tome sto niko ne veruje u njih." Hvala,doktore Van Helsing,rece on u sebi,odlazuci primerak Drakule.Sedeo je zamisljen i gledao u policu sa knjigama,slusajuci Bramsov Drugi klavirski koncert.U desnoj ruci drzao je casu viskija,dok mu je medju usnama visila cigareta. Bila je to istina.Sama knjiga predstavljala je kojestariju sujeverja,napravljenu po kliseu najobicnijeg sunda,ali je ova recenica bila tacna;niko nije verovao u njih,a kako se moze boriti protiv nekoga u cije se postojanje ne veruje? Situacija je bila upravo takva.Nesto tamno i mracno dopuzalo je iz srednjeg veka.Nesto sto nije imalo nikakvog smisla i u sta se nije verovalo,sto je u potpunosti bilo pripisivano fantasticnoj literaturi.Vampiri su predstavljali stvar proslosti:nastali su sa Samersovim idilama i Stokerovim melodramama.Postojali su jos samo kao kratki pasusi u enciklopedijama,kao gradja za petparacke romane ili kao sirov materijal za jeftine filmove.Sve rasplinutija legenda provlacila se iz stoleca u stolece. Eto,to je bila istina. On otpi dobar gutljaj viskija i zatvori oci,dok mu je hladna tecnost klizila niz grlo i grejala utrobu. Da,bila je to istina,ali niko nikada nije imao prilike da je proveri.Nagadjalo se da tu ima necega,ali je sve bilo odvec neodredjeno.Neko je to smatrao uobraziljom,neko sujeverjem,ali niko nije verovao da vampiri stvarno postoje. Medjutim,pre no sto je nauka uspela da izadje na kraj sa legendom,legenda je progutala nauku i sve ostalo. Tog dana nije pronasao nijedan klin.Nije ispitao generator.Nije uklonio komadice razbijenog stakla. Nije vecerao;sasvim je izgubio apetit.To ga nije odvec brinulo.Cesto se dogadjalo da uopste nije osecao potrebu da jede.Nije bio u stanju da sa zadovoljstvom obeduje nakon svih ovih stvari koje bi uradio tokom popodneva.Cak ni posle pet meseci.Na um mu padose jedanaestoro-ne,dvanaestoro dece tog dana,i on otpi preostali deo pica u dva gutljaja.Zamutio je pogled i soba se malo zalelujala pred njim.Pocinjes da lapis,oce,pomisli u sebi.Pa sta?Kao da je neko drugi u pravu.Nevil zavrljaci knjigu preko sobe.Neka idu do djavola Van Helsing,Mina,Dzonatan,krvooki grof i svi ostali!Sve te izmisljotine,sva baljezganja na jednu staru temu. On se zagrcnu,a zatim se dugo iskasljavao.Ben Kortman ga je spolja zvao da izadje.Evo me odmah, Beni,pomisli.Samo da obucem smoking. Zaskrguta zubima i cvrsto ih stisnu.Evo me odmah!Uostalom,sto da ne?Zasto ne izici?To je bio siguran nacin da ih se oslobodim.Da postanem jedan od njih...

Edo Popovic-NJIHOVE SMRTI+NASE SMRTI=ZAJEDNO ...U jesen 1991.u Cetekovce,zapadnoslavonsko selo,upali su cetnici iz Vocina,pobili desetak civila i zbrisali natrag u brdo.Nekoliko dana poslije dosao sam u Cetekovce,razgovarao s ljudima,vidio jednog covjeka kako poput mjesecara hoda cestom s kosarom punom jabuka,htio sam mu prici,ali su mi rekli da to ne cinim.Pobili su mu cijelu obitelj i otada ne prica,samo tako hoda s tim jabukama. Kako ostati ravnodusan pred tim prizorom? Ili neka uzvisina iznad Novog Travnika,na koju me krajem 1994.ili pocetkom 1995.(nisam siguran;u proteklih 10 godina dogadjaji su se vrtjeli na 78 okretaja pa ih ponekad,premda su sjecanja posve jasna,ne mogu smjestiti ne samo u odredjeni mjesec,vec niti u godinu)odveo Spomenko,borac HOS-a,kojega je bas tu haubicka granata"iskopala iz rova",kako se izrazio,i unakazila mu lice i tijelo do neprepoznavanja. Ne znam tocno,rekao je,ali mislim da je ova kota uzela nekoliko stotina zivota.Nasih i njihovih zajedno. Njihovih,to se odnosilo na Muslimane.Meni je u mozgu tada zazvecala rijec"zajedno".A njegove sam rijeci protumacio ovako:Ako u zivotu nismo mogli,onda u smrti mozemo biti zajedno.Njihove smrti+ Nase smrti=Zajedno.To je algebra uzasa,horor verzija Romea i Julije,u balkanskoj masovka maniri.A sve to zbog nekog bezvrijednog komadica zemlje.Neke KOTE.Nisam to mogao provariti.Napio sam se ko zvijer te veceri,sam,u sobi nekog privatnog prenocista u Busovaci.Fotograf Sasa Buric izasao je s nekim poznanicima,a ja sam sjedio u sobi s bocom zestice i tankao u sebe koliko je islo, i pomoglo je,sve dok se nisam otrijeznio... (Edo Popovic-"KAMENI PAS")

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 15. JUGOSLAVIANA-mitologija svakidasnjeg zivota koju su pedesetak godina gradili i dijelili gradjani bivseJugoslavije-ocrtava danas svoje obrise u zraku.Kada ih slucaj nanese jedne na druge,ljudi s dva zivota i jednom biografijom-ex-jugoslavenski emigranti,egzilanti,izbjeglice i gradjani novih drzava bivse Jugoslavije-najednom otkrivaju draz kolektivna sjecanja.Mnogi su zapanjeni nad spoznajom da je"sve to"postojalo i samo tako nestalo,da,eto,nisu uspjeli ni zamijetiti.Ponekima pada na pamet da se istocnonjemacki"trabant"nalazi u muzeju,a jugoslavenski je"fico",gle,iscezao i nitko se nije dosjetio da ga stavi u muzej.I kakav uopce muzej?Jer tko ce u novim nacionalnim drzavama zauzetim bildanjem vlastita nacionalnog ega biti voljan da preuzme"tudje"odbaceno smece, pedesetogodisnje"jugoslavensko"kulturno sjecanje?Cak i da ga preuzme,tko ce ga danas u posve izmijenjenim kodovima znati pravilno ocitati?Jer sjecanje se sastoji od bezbroj neprevodivih stvari koje zahtijevaju bezbroj pojasnjavajucih fusnota,a i pored fusnota,tko ce zapravo razumjeti nesto sto se ispreplelo,zaraslo i zazivjelo u pedesetogodisnji zajednicki zivot?Jer tko ce se,odista,prihvatiti artikulacije iscezle kulturne svakodnevice(viceva,predmeta,televizijskih serijala,novina,pop-muzike, jezika,humora,tih najtoplijih opcih mjesta kolektivna pamcenja)i uloziti napor da je barem djelomicno "muzealizira",kada prave muzeje i stare biblioteke poludjeli balkanski grobari pretvaraju u prah i pepeo? (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

Bohumil Hrabal NEBO NIJE COVJECNO,A SVAKAKO NIJE NITI COVJEK KOJI MISLI.

Meho Barakovic-DOK SAM JOS BIO ZIV Pocinjem li ovo liciti na svoje Mrtve na One sto su bili zivi pa Sada to nisu a Bili su Zivi i o tome Znak i Biljeg ima podno ljubicaste Misli su Njeznost ostavljali i bili Razapeti unutar male porodicne Srece i Nesrece Nije da Nije svasta se moglo dogadjati u tim Vremenima i Meni se svasta dogadjalo ovdje u Svedskoj ovdje u Göteborgu Jer prestajem liciti na Pjesnika i Smrtnika koga je zastrasujuce drsko voljela Elvira Jonsson kao i Bolest sto me voljela dok sam jos bio Ziv (Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")

utorak, 08.04.2008.

Andrej Nikolaidis,romansijer i novinar-NAKON OVE PRESUDE ZIVOT U CRNOJ GORI POSTAJE MI NEMOGUC Crnogorski visi sud u Podgorici osudio je romansijera i novinara Monitora Andreja Nikolaidisa,te tjednik Monitor na kaznu od 12000 eura koju moraju platiti redatelju Emiru Kusturici kao naknadu za klevetu i dusevnu bol. Kazna je izrecena zbog teksta iz 2004.godine pod naslovom"Dzelatov segrt"u kojem Nikolaidis-autor romana "Mimezis"i"Sin"objavljenih u Hrvatskoj-optuzuje Kusturicu da je bio dio Miloseviceve propagandne masinerije koja je"proizvodila glupe,ruzne i pokvarene"i da"vecinu onog sto je stekao duguje magarcima". Povod za tekst bio je Kusturicin intervju u Le Figarou u kojem je ovaj ustvrdio da u ratu u BiH nije bilo zrtava,ni krvnika. Kusturicinu gradjansku tuzbu osnovni je sud odbacio,ali je visi sud preinacio tu odluku i zato sto se novinar"s podsmijehom izrazava o Kusturicinim umjetnickim dosezima."Andrej Nikolaidis na odluku suda reagirao je priopcenjem u kojem kaze kako je presudom"pritisak drzave Crne Gore na mene postao neizdrziv,a moj zivot u Crnoj Gori nemoguc." -Ja tu kaznu necu platiti jer taj novac nemam-rekao je Nikolaidis.-Ali,nije moja egzistencija problem.PROBLEM JE U TOME STO JE ZA TIHU VECINU STANOVNIKA CRNE GORE KUSTURICINA VERZIJA RATNIH ZBIVANJA JOS UVIJEK PRIHVATLJIVIJA OD MOJE.VJERUJEM DA JE ODLUKA SUDA I POLITICKO SVRSTAVANJE. NIKOLAIDIS ISTICE KAKO JE CINICNO STO JE PODGORICKI SUD ODLUKU DONIO NAKON BEOGRADSKOG MITINGA ZA KOSOVO GDJE JE,KAZE,"KUSTURICA BIO GLAVNI I NAJEKSTREMNIJI GOVORNIK". -KUSTURICA JE SAM ISPUNIO I POVRDIO ONO STO SAM O NJEMU PISAO.OSUDITI ME NAKON TOGA MITINGA,TO JE CINIZAM. NIKOLAIDIS UPOZORAVA I NA CINJENICU DA JE KUSTURICA REDOVITI GOST CRNE GORE,DA TAMO IMA I NEKRETNINE I INVESTICIJE. -SARAJEVSKE SU NOVINE NEDAVNO PISALE O KUSTURICINOJ IMOVINI U SRBIJI I CRNOJ GORI KOJA SE MJERI MILIJUNIMA-ISTICE NIKOLAIDIS.-BUDIMO OTVORENI:DA ME U CRNOJ GORI TUZI BILO TKO TKO IMA MILIJUN,DVA ILI TRI EURA,TAJ BI DOBIO NA SUDU PA DA JE I UBIO NASRED ULICE. NIKOLAIDIS JE ZABRINUT STO JE OSUDJEN I ZBOG"PODSMIJEHA UMJETNICKIM DOSEZIMA". -AKO SUD BRANI NECIJE UMJETNICKE DOSEGE OD PODSMIJEHA,ONDA TO ZNACI DA JE TAJ NETKO, DAKLE,KUSTURICA-DRZAVNI UMJETNIK.KAKO SE NETKO U CRNOJ GORI MOZE BAVITI UMJETNICKOM KRITIKOM NAKON OVAKVE PRESUDE? NIJE MOGAO NA SAJAM KNJIGA U LEIPZIG Nikolaidis je rodjen 1974.u Sarajevu,a 1992.se kao izbjeglica preselio u Ulcinj,gdje zivi.Premda su mu otac i supruga Crnogorci,a u Hrvatskoj ga se uz Ognjena Spahica drzi glavnim glasom nove crnogorske kulture,Nikolaidisu je visekratno odbijeno crnogorsko drzavljanstvo.Zbog problema s dokumentima nije mogao sudjelovati na sajmu knjiga u Leipzigu,gdje je trebao biti gost Hrvatske kao zemlje partnera.KUSTURICA JE U SRBIJI VEC DULJE VRIJEME SVOJEVRSNI DRZAVNI UMJETNIK,A NA FESTIVALU NA KUSTURICINOM PRIVATNOM IMANJU DRVENGRAD REDOVITO SE POJAVLJUJU VISOKO POZICIONIRANI SRPSKI POLITICARI I SVECENSTVO. ("Jutarnji list")

Gojko Beric,novinarska institucija-NA DRINI CUPRIJA Ne znam zasto je taj skandal ostao bez ikakvog odjeka u sarajevskim listovima?Jer,ako cemo stvari nazvati pravim imenom,generalni direktor UNESCO-a Koiciro Macura dozivio je da prosle sedmice u Sarajevu bude sibicarski prevaren.Ugledni Japanac dosao nam je na noge i donio sa sobom certifikat o upisu mosta Mehmed-pase Sokolovica na listu svjetske bastine UNESCO-a.Ceremonija primopredaje tog carskog poklona trebalo je da se obavi u Visegradu.To se valjda podrazumijeva samo po sebi.Cuvena Kapija,srce visegradske cuprije,bila je najinspirativnija moguca scena za tu svecanost. Ali,neko je ucinio sve da se ne samo ta svecanost ne odrzi na cupriji vec i da prvi covjek UNESCO-a ne ugleda ni mosta,ni Visegrada grada.Domacini su mu,naime,savjetovali da je bolje da tamo ne ide.Kako je sutradan izjavio sam Macura,signal je dosao iz Spiricevog kabineta.A u njemu,kao sto je poznato,sjedi i ministar sigurnosti, koji valjda najbolje zna sta se iza brda valja.Macura je bio vidno razocaran.Rekao je kako je sanjao da vidi most Mehmed-pase Sokolovica.Zapazio ga je prije vise od pola stoljeca,gledajuci tada popularni film Helmuta Kojtnera u kojem je glavnu ulogu imala Marija Sel. Da nije te slucajne koincidencije,Macura mozda ne bi ni dosao u nasu zemlju,nego bi UNESCO-ov certifikat poslao po nekom saradniku.KAD JE OFICIJELNA POSJETA PROPALA,ODLUCIO JE DA U VISEGRAD ODE INKOGNITO,ALI MU JE NEKI OVDASNJI ZVANICNIK DOSAPNUO:GOSPODINE MACURA,BICETE LAKO PREPOZNATI.JAPANCI NISU BAS SVAKODNEVNA POJAVA NA VISEGRADSKOJ CUPRIJI. Umjesto zbunjenog Macure,u Visegrad je iz Sarajeva tog istog dana otislo sezdesetak clanica Udruzenja"Zene-zrtve rata".One su na centralnom dijelu mosta postavile spomen-plocu u znak sjecanja na 3000 nevinih bosnjackih civila koji su na mostu ili u blizini bili muceni i ubijani u maju i junu 1992. Pobacana u Drinu ili zakopana u tajne grobnice,njihova tijela ni do danas nisu pronadjena.I dok se na ceremoniji u Sarajevu aplaudiralo u slavu mosta Mehmed-pase Sokolovica,gradjevini koja"tera inat vremenu i ljudima", zenama okupljenim u bolu na visegradskoj cupriji njena slava je bila posljednja stvar na svijetu.Za njih je to "najkrvaviji most svjetske bastine".Prema jednom novinskom izvjestaju,predsjednica ovog udruzenja Bakira Hasecic cak je zamjerila vladi Turske sto je"na sramotu pristala da rekonstruise i obnavlja cupriju na Drini." Spomen-ploca nije sutradan osvanula na mostu. Nad visegradskim Bosnjacima je pocinjen grozan zlocin,jedan od najuzasnijih u proteklom ratu.U tome se posebno istakao jedan od lokalnih cetnickih vodja Milan Lukic,zvani Zvijer,koji ceka sudjenje u Hagu.Optuzen je,uz ostalo,da je u dvije kuce u Visegradu zive zapalio oko 120 Bosnjaka,medju kojima je bilo i djece.Naravno da visegradska cuprija,niti bilo koji most na svijetu nije vrijedan jednog jedinog ljudskog zivota,pa je gnjev gospodje Hasecic i ostalih zena-pacenica posve razumljiv.ALI,OVDJE SE RADI O DVIJE POTPUNO RAZLICITE STVARI: ARHITEKTONSKA VRIJEDNOST VISEGRADSKOG MOSTA JE JEDNO,A ZLOCINI NA KOJE ON PODSJECA NESTO SASVIM DRUGO.Plemenitu misiju koju mu je namijenio Mehmed-pasa Sokolovic,veliki vezir trojice sultana,nije iznevjerio sam most,ucinile su to ljudske spodobe.Osim toga,Koiciro Macura nije glavni tuzilac Haskog tribunala,ne komanduje NATO-om i nije zaduzen za hapsenje Karadzica i Mladica,pa ne znam zasto bi bas on u Visegradu bio meta necijeg bijesa. Ali to nije kraj price.Lokalni Srbi su najavili postavljanje spomen-ploce za"stradale srpske vojnike i civile".A gdje drugo nego na cupriji!?Bilo kako bilo,most u Visegradu,djelo genijalnog Sinana,dvorskog arhitekte i vrhovnog graditelja Carstva,postao je predmet politickih manipulacija.Umjesto da"za ljubav bozju olaksava prelaz od Zapada na Istok,i obrnuto". Da nije bilo Ive Andrica,ne bi bilo ni price o mostu.A da nije bilo Mehmed-pase Sokolovica ne bi bilo ni mosta. Prohujala stoljeca,ratovi i mutna Drina ucinili su svoje,pa most ne stoji vise onakav"kakvog ga je video veliki vezir...i kakvog ga je ostavio njegov neimar:mocan,lep i trajan iznad svih promena"(Andric).A ni nas bosanski i hercegovacki svijet,generalno uzevsi,nema gotovo nikakvog odnosa prema vlastitoj kulturnoj bastini.Ni do visegradskog mosta nikome nije pretjerano stalo:Bosnjacima jer je ostao u Republici Srpskoj i jer ih podsjeca na veliki pokolj;Hrvatima jer nemaju nikakve povijesne veze s njim(tesko im je izbliza gledati i onaj sto su ga jednom vec srusili i sto je vec petsto godina simbol Mostara),a Srbima jer su ga sagradili mrski Turci. Ako mu neko ipak produzi zivot,to svakako necemo biti mi.UNESCO je ucinio svoje,a kesu tesku pet miliona eura odrijesila je vlada Turske. ("Oslobodjenje")

ZVORNIK:CETNICKA POSLA! Nacelnik Opstine Zvornik Zoran Stevanovic odlucio je s 500 maraka pomoci porodicu bolesnog Slobodana Ostojica.Ova bi gesta spadala u red humanih,moralnih,da gradjaninu Ostojicu na Sudu BiH nije potvrdjena optuzba za ratne zlocine protiv civila na podrucju Zvornika. IMA PRAVO... Osim Ostojica,za ratne zlocine nad civilima optuzeni su i Sreten Lazarevic(prvooptuzeni),te Mile Markovic, pripadnici rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti Zvornik.Markovic i Ostojic su bili strazari u logoru koji se nalazio u zgradi Suda za prekrsaje(kasnije u zgradi DP"Novi izvor"). Sad,nacelnik Stevanovic,koji se u vrijeme nastajanja teksta nalazio u Austriji,NIJE NAS SIGURAN DA JE ODOBRIO NOVCANU POMOC OPTUZENOM ZA RATNE ZLOCINE.AKO I JESTE,NE VIDI NISTA STRASNO U TOME. -Ostojic je radnik Opstine,imao je problema s kicmom i znam da nam se obracao za pomoc,kaze nacelnik Stevanovic. Provjerili smo,500 maraka pomoci je odobreno i Ostojic,ako vec nije,moze podici novac.Ipak,gesta nacelnika nije bas obradovala predsjednika Skupstine opstine. -Mislim da se optuzene za ratne zlocine ne bi trebalo pomagati novcem poreskih obveznika.Sigurno je da Skupstina nije donijela takvu odluku.Ali nacelnik,shodno zakonu,ima pravo raspolagati novcem rezerve budzeta.Bice da je tim novcem pomogao Ostojica,misli Bahrija Cikaric,predsjednik SO Zvornik. Inace,nacelnik Opstine Zvornik je clan Saveza nezavisnih socijademokrata.SEF OVE PARTIJE MILORAD DODIK,ZA PRVOG MANDATA PREMIJERA REPUBLIKE SRPSKE,ISPLATIO JE 350 HILJADA DOLARA I 90 HILJADA MARAKA ZA ODBRANU OPTUZENIH ZA RATNE ZLOCINE.PARE SU UPLACENE NA RACUN ADVOKATSKE KANCELARIJE"GIDE LOYREETE NOUL"I TO ZA ODBRANU SAMO JEDNOG OPTUZENOG-GENERALA MOMIRA TALICA. SLUZBENI LIST ISTA VLADA,ISTI PREMIJER,OKTOBRA 1999.DONIJELI SU ODLUKU DA SE ODOBRI 100000 AMERICKIH DOLARA MJESECNO ZA TROSKOVE"ODBRANE DRZAVLJANA REPUBLIKE SRPSKE PRED TRIBUNALOM U HAGU".U POSLJEDNJEM CLANU ODLUKE KOJU JE POTPISAO DODIK STOJI I DA SE"OVA ODLUKA NECE OBJAVITI U SLUZBENOM GLASNIKU RS-A."UZGRED,U SLUZBENOM GLASNIKU OPSTINE ZVORNIK PISE DA JE OSTOJICU ODOBRENO ONIH 500 MARAKA JEDNOKRATNE NOVCANE POMOCI. ("Oslobodjenje")

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 14. Hoce li jednoga dana nostalgija uspjeti artikulirati svoj predmet i odrediti svoj teritorij tesko je predvidjeti.Jednako je upitno da li takvosto,nostalgija,u ovom trenutku postoji i ako postoji kakve je kvalitete.Posve je moguce da je rat dokrajcio kolektivno jugo-pamcenje,ostavivsi za sobom tek zelju za sto brzim zaboravom. Bezimene jugoslavenske izbjeglice razasute po svim zemljama i kontinentima svijeta,ponijele su u svom izbjeglickom zavezljaju nikom potrebne,besmislene suvenire(stih,fotografiju,sliku,prizor,melodiju,ton,rijec...).U istom zavezljaju pamcenja komesaju se fragmenti prosle zbilje,koji se vise nikada nece sastaviti u jedno,i prizori ratnih uzasa.Sve te razlomljene fragmente njihovi vlasnici tesko ce moci ikome prenijeti,vremenom ce se sve zapetljati u cvor neprevodive,trajne,bezglasne muke.Ti pak koji su ostali i sacuvali krov nad glavom prilagodit ce se brze,nauciti rijeci novoga vremena i zaboraviti stare. Konfiscirano sjecanje ponasa se kao invalidno tijelo koje povremeno pati od sindroma"fantomskog uda".Prica se da u Beogradu,u Srbiji,ljudi istjeruju jugonostalgiju slusajuci stare hitove zagrebackih pop-pjevaca Olivera Dragojevica,Arsena Dedica i Gabi Novak.Kazu da se u zagrebackim prigradskim krcmama zna dogoditi da pripiti ljudi urlaju pjesme Lepe Brene,pitajuci se kasnije u jutarnjem mamurluku"sto im je to bilo".Kazu da se u Skoplju sastaju razdvojene obitelji i stari prijatelji(Skoplje je"najprirodnije"mjesto sastanka,tamo se u trgovinama jos mogu kupiti"jugoslavenski"proizvodi,a zamascene i prasne Titove fotografije jos nisu svugdje skinute sa zidova).Prica se da su na koncerte vojvodjanskog pop-pjevaca Djordja Balasevica,koji su odrzani u Ljubljani i Mariboru, doputovali mnogi Zagrepcani.Prica se da se u Zagrebu,Beogradu,Ljubljani ilegalno prodaju video-kazete starih "jugoslavenskih"filmova.U Skoplju,kazu,kazeta"jugo-hitova"iz sezdesetih godina ide kao luda.Cak ce se i hrvatski predsjednik Franjo Tudjman,jedan od najljucih pobornika konfiskacije jugo-pamcenja,obratiti svojim suradnicima "srbo-komunistickim"tituliranjem"drugovi". A kad smo vec kod konfiskatora spomenimo i Slobodana Milosevica,prvog"igraca"u jugoslavenskoj igri unistenja. Ukravsi ime Jugoslavija i nadjenuvsi ga Srbiji i Crnoj Gori,jednostavnom manipulacijom imena,dakle,Milosevic je konfiscirao simbolicki teren moguceg zajednistva,tako i jugonostalgije.Obican,preplaseni gradjanin bivse Jugoslavije pri objasnjavanju najjednostavnijih stvari upada u mrezu ponizavajucih fusnota.Da,jugoslavenski,ali onaj bivsi jugoslavenski,ne ovaj Milosevicev jugoslavenski...Da,nostalgija,mozda se to tako zove,ali,znate, ne za Milosevicevom nego za onom...bivsom Jugoslavijom...Za bivsom komunistickom Jugoslavijom?!Ne,ne za drzavom,ne za komunizmom...Nego za cim?!Tesko je,znate,objasniti...Zar onda za pjevacem,za Djordjem Balasevicem?!Da,za pjevacem...Ali taj vas Balasevic je Srbin,zar ne?! (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

ponedjeljak, 07.04.2008.

Ibn Zafar,arapski filolog i pisac KAD KUJES SVOJU SRECU,NE UDARAJ BLIZNJE PO PRSTIMA.

CRNOGORSKA CETNICKA KRMAD:MOMIR BULATOVIC,MILO"RAT ZA MIR"DJUKANOVIC,FILIP VUJANOVIC,SVETOZAR MAROVIC,ZORAN ZIZIC,PREDRAG BULATOVIC,BRANKO KOSTIC,... Nakon sto su Srebrenicanke uputile otvoreno pismo drzavnom vrhu i gradjanima Crne Gore,u kojem jasno osudjuju crnogorske zvanicnike zbog ignorisanja zlocina nad Bosnjacima i deportaciji izbjeglica 1992.godine, javila se nekolicina gradjana Crne Gore,na celu sa profesoricom Mirjanom Kuljak. U pismu podrske Srebrenicankama,profesorica Kuljak kaze da je"lista nedjela crnogorskih zvanicnika,koji i dalje srljaju u ponor i ostavljaju casnim gradjanima ove zemlje sramotu,predugacka,te da se do danas crnogorsko drustvo nije dozvalo temeljnim humanim vrijednostima". "Iako sam se zajedno sa izuzetnom manjinom,od prvog dana borila protiv zlodjela i ratnih pohoda,koji su iz Crne Gore kretali prema drugim dijelovima SFRJ,javno,individualno,preko Reformskih snaga i Liberalnog saveza CG, to nije bilo dovoljno da se crnogorsko drustvo dozove temeljnim humanim vrijednostima.To sto je moja i savjest casnih pojedinaca u CG cista,ne pomaze da se spere ljaga sa moje zemlje.U nadi da ce ovoj tiraniji,ipak,jednom biti sudjeno,zelim da znate da`sa ove strane`imate prijatelje",kaze se u pismu. Za razliku od civilnog drustva,kojem su se Srebrenicanke zahvalile na podrsci,zvanicnicima Crne Gore porucile su da su u Bosni i Hercegovini nepozeljni,sve dok se jasno ne izjasne po pitanju zlociona i ne upute izvinjenje zbog deportacije izbjeglica 1992.godine. "Ono sto nas snazno pogadja i vrijedja jeste ignorantski odnos crnogorskog drzavnog vrha.Koristimo i ovu priliku da gradajne Crne Gore pozovemo na ljudsku i gradjansku solidarnost,kako bi podstakli proces tranzicione pravde i zaustavili licemjerstvo svojih politicara i donosilaca odluka,koji su odgovorni za hapsenje i deportaciju nasih najmilijih",navode Srebrenicanke u pismu. Posebno ih,kako tvrde,pogadjaju javni pokusaji predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovica da stradanje Bosnjaka i smrt 86 osoba,deportovanih iz Crne Gore,proglasi nevaznim dogadjajem.Ipak,smatraju da to ne moze umanjiti i zasjeniti tradicionalnu predusretljivost,otvorenost i ljubaznost onog dijela gradjana Crne Gore koji su se suosjecali sa patnjom ovdasnjih naroda za vrijeme agresije i genocida u BiH. ("Oslobodjenje")

...ONAJ MILOSEVICEV ROZENKAVALIR,ONAJ SPLAVAR PO DUNAVU,SAVI,MORAVI I DRINI,ONAJ PETER HANDKE... ...I onda,konacno,jedno poznato,ali zaista POZNATO lice,onaj Milosevicev rozenkavalir,onaj splavar po Dunavu, Savi,Moravi i Drini,onaj Peter Handke.Stoji pokraj sanka,pije sampanjac,slozio je facu kao da ga se ne tice to sto su se oko njega strcali fotoreporteri i sto flesevi sijevaju,a zapravo mu to godi,to mu strasno godi,obozava to,znam pouzdano. Ispario sam se u Pierre`s cafe bar,odijeljen od predvorja staklenim zidom.B.B.King svojom je carolijom ispunio sav prostor cafea,sjedio sam tamo i gledao prijeko.Sto cu ja ovdje?,mislio sam.Meni je mjesto za kompjutorom,a sve ostalo je gubljenje vremena.Samo,opet,kako cu steci nove poznanike ako se zabarkadiram doma?I sve tako. Onda sam malo razmisljao o Handkeu.Prije nekoliko godina radio sam intervju s Milom Dorom,austrijskim piscem srpskog podrijetla,covjekom kakvih bi na svijetu svakako trebalo biti vise,i jedno od pitanja bilo je sto on misli o Hankeovoj knjizi"Pravda za Srbiju".Dor se nakratko zamislio i poceo na pjevajucem vojvodjanskom srpskom.Handke ne moze bez ekcesa,rekao je.Tako je i zapoceo karijeru,ekcesom,a tome pribjegava i sada. Pa je ispricao kako su Handkea jednom,kao mladoga,obecavajuceg pisca,clanovi Grupe 48 pozvali da podje s njima na turneju po SAD-u.Handke se rado odazvao,otputovao s njima,i onda im gore,na prvoj tribini,napravio skandal. HANDKE JE REKAO,OTPRILIKE,DA JE TO STO PISU GRASS,BÖLL,ENZENSBERGER I DOR CISTO SRANJE. I tako su odjednom,sjeca se Dor,svi poceli govoriti i pisati o Handkeu i njegovu istupu,sto sam tada shvacao kao dobar marketinski potez mladog pisca koji zeli na sebe privuci pozornost.Ovo sto danas radi Handke,zavrsio je Dor, potez je pisca na odlasku,njegove nove drame kritika ne prihvaca dobro,on sve losije pise,i zato na ovaj nacin privlaci pozornost javnosti. Nisam imao nikakva razloga za rezervu prema Dorovu misljenju,tim prije sto nijednom rjecju nije osporio Handkeove radove iz sedamdesetih i osamdesetih,zbog kojih sam ga i sam citao i postovao.I sad,gledam tog covjeka cije sam proze,uzgred receno,jednom davno preveo za sarajevska Lica i beogradsku Mladost,ako se ne varam,gledam kako glumi ravnodusnost prema nasrtljivim flesevima i teve kameri,i ne osjecam nista,osim,mozda,malo gadjenja... (Edo Popovic-"KAMENI PAS")

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 13. To sto potice nostalgiju,taj ubod nejasna osjecanja,jednako je slozeno kao i topografija naseg pamcenja.Bas kao i mehanizmi sna,gdje oniricki dodir s kakvim beznacajnim predmetom moze izazvati posve neprimjerenu emociju, tako su i mehanizmi nostalgije nepredvidljivi i tesko citljivi.Nostalgija ne podlijeze kontroli,ona je subverzivna djelatnost naseg mozga.Nostalgija radi s fragmentima,mirisima,dodirom,zvukom,melodijom,bojom,njezino je polje odsutnost,ona je kapriciozni korektor prilagodljivog pamcenja.Strategije njezina djelovanja su podmuklost, hirovitost,subverzija,iznenadnost,sok i zacudjenost.Nostalgija ne poznaje hijerarhiju vrijednosti,"materijal"s kojim barata ne dijeli na dobar i los,prihvatljiv i neprihvatljiv,vazan i nevazan,pametan i glup,dapace kakva"glupost"cesto je njezin omiljeni izbor.Polje njezina djelovanja su podsvijest,kemija mozga,rad srca,njezini mehanizmi cesto su bliski fenomenu koji u neurologiji zovu fenomenom"fantomskog uda". Upravo zbog neuhvatljive prirode nostalgije vlasti novih drzava bivse Jugoslavije iskovale su termin JUGONOSTALGIJA i dale mu nedvosmisleno znacenje.Termin JUGONOSTALGICAR sluzi za politicku i moralnu diskvalifikaciju,jugonostalgicar je sumnjiv covjek,"narodni neprijatelj","izdajica",osoba koja zali za propascu Jugoslavije(dakle za propascu komunizma,a komunizam je"srbo-boljsevizam"!),jugonostalgicar je neprijatelj demokracije.Termin "jugonostalgija"pripada novoj,ratnoj terminologiji. U jednom trenutku sam zamislila projekt da sakupim"mentalne suvenire"uz zivota u bivsoj Jugoslaviji i zamolila prijatelje i znance da sudjeluju.Bez obzira na socijalne,kulturne,generacijske,grupne razlike zanimalo me moze li se odrediti zajednicki korpus afektivnih toposa u pamcenju.Neveliki"materijal"koji sam skupila dokazuje da je takvo istrazivanje moguce.Predrag Dojcinovic,pjesnik i esejist,prilozio je svoj"suvenir",opis omota"Buce"."Buco"je bio mali cetvrtasti topljeni sir s antipaticnim portretom debela djecaka na omotu.Detalj ukazuje ne samo na hirovitost nostalgije nego i na njezinu"neprevodivost"na druge kulture,drugim rijecima na ekskluzivnost kolektivna pamcenja, na apsolutni copyright. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

Natasa Kandic,lider Fonda za humanitarno pravo-SUDJENJE ZVORNICKOJ CETNICKOJ BANDI ...Sudjenje zvornickoj grupi ulazi u zavrsnu fazu.Tuzilac je precizirao optuznicu i ocekuje se da bude prosirena i protiv bivseg predsjednika Opstine Branka Grujica i komandanta TO Branka Popovica za strijeljanje oko 700 muslimana,koji su 1.juna 1992.u Bijelom potoku,izdvojeni od porodica,zatvoreni u Tehnicko-skolskom centru i odatle,u grupama,odvodjeni na strijeljanje.Imajuci u vidu da je sudjenje za ratne zlocine u Zvorniku vodjeno po optuznici koja ne ukljucuje spomenuti zlocin,pritisak Fonda za humanitarno pravo i Udruzenja porodica zarobljenih i nestalih u ovoj opstini konacno je urodio plodom.Tokom sudjenja bilo je sjajnih i hrabrih svjedoka,koji su govorili istinito,ubjedljivo i po svojoj savjesti.Jedan od takvih je Mico Davidovic,predratni nacelnik SUP-a Bijeljina,a pocetkom rata komandant Savezne policijske brigade,kojeg je savezni ministar poslao u Zvornik da pohapsi paravojne formacije.On je objasnio kako je rat pripremljen i kako se odvijao.Razjasnio je ulogu Srbije,prije svega policije,i angazovanja takozvanih Patriotskih snaga,Arkanove garde i seseljevaca,dobrovoljaca Srpske radikalne stranke... ("Oslobodjenje")

Kemal Kurspahic-PRAVA ZA"ODABRANE" Najnoviji izvjestaj Stejt departmenta o stanju ljudskih prava u svijetu 2007.godine,u poglavlju o vjerskim slobodama u Bosni i Hercegovini,kaze kako su vjerske slobode garantovane zakonom ali u praksi i dalje vlada diskriminacija kojom se ogranicavaju vjerske slobode manjinskih vjerskih grupa.Zapaza se i kako je stanje u prosloj godini bilo povoljnije nego u izbornoj 2006.,ali da uzdrzanost policije i tuzilastva da agresivnije istrazuju i gone slucajeve nasilja nad vjerskim manjinama ostaje ozbiljna prepreka u ostvarivanju njihovih prava.Izvjestaj zakljucuje kako entitetske i lokalne vlasti i policijske snage cesto dozvoljavaju ili cak ohrabruju atmosferu u kojoj dolazi do nasilja nad vjerskim slobodama. ETNICKI MOTIVISANO NASILJE Kao primjer-navodi se kako je vecinski srpska opstina u Bratuncu uporno odbijala da dozvoli Islamskoj zajednici da podigne groblje i spomenik na vlastitoj imovini oko bratunacke dzamije.Bosnjaci su planirali da pokopaju 92 zrtve masakra iz 1992.godine u kojem je ubijeno vise od 600 osoba ukljucujuci i lokalnog imama.Planirano je da se pokop odrzi 12.maja-na petnaestu godisnjicu masakra-ali su nakon protesta udruzenja srpskih boraca i lokalnog stanovnistva gradonacelnik i skupstina opstine odbili da izdaju dozvolu tvrdeci kako"predlozeno groblje i spomenik nisu predvidjeni urbanistickim planom".Nakon vise od godinu dana ponovljenih zahtijeva,tek je na intervenciju vlasti Republike Srpske i medjunarodne zajednice dozvoljen pokop-na drugoj lokaciji.Slicna diskriminacija manjina opstaje i u obrazovnom sistemu:neke skole nude vjersku pouku samo za pripadnike vecinske religije,u nekima vlada vjerska segregacija,u drugima djeca koja ne pohadjaju vjersku nastavu trpe pritiske i diskriminaciju od nastavnika ili vrsnjaka u skolama.Zapazeno je da jos vlada etnicki motivisano vjersko nasilje u mnogim opstinama usmjereno protiv etnickih simbola,vjerskih sluzbenika i ustanova.Pri tome se primjecuje kako ministri u drzavnoj vlasti osudjuju takve slucajeve samo onda kad su usmjereni protiv njihove etnicke grupe. Izvjestaj navodi brojne primjere takvog nasilja: U junu su"neidentifikovani pocinioci"dva dana uoci najavljenog pokopa ostetili smrtovnice 80 bosnjackih zrtava nadjenih u masovnoj grobnici u tom gradu. U septembru su"anonimni pocinioci"unistili pet nisana u mezarju Hadzi Omerove dzamije u Banja Luci,a u tom mjesecu je-navodno ohrabrivan od drustva u obliznjem kaficu-muskarac u Trebinju u dane Ramazana zapisao ogradu Osman Pasine dzamije u Trebinju:on je identifikovan i uhapsen nakon nekoliko dana posto je incident zabiljezen siguronosnim video-uredjajem. Bilo je nasilja i nad pravoslavnim objektima:tako su"nepoznati pocinioci"tokom godine 17 puta provalili u pravoslavnu crkvu u Pofalicima u Sarajevu;zabiljezen je i pozar koji je ostetio vrata i ulaz u zgradu crkve u Potocarima;u julu su pravoslavni svestenici u Sasama kod Srebrenice trazili zastitu od ocekivanog napada na tamosnju crkvu. Od katolickih objekata:u junu je opljackana crkva u Donjoj Tramosnici,a u julu je-u petom napadu u razmaku od dva mjeseca-osteceno pet nadgrobnih spomenika na crkvi u Sultanovicima kod Bugojna. POVRATNICKA GEOGRAFIJA "Bilo je i vise kontroverznih i krajnje politiziranih slucajeva u vezi s nezakonitom izgradnjom religijskih zgrada ili spomenika na privatnom ili javnom zemljistu u kojima su ti objekti podizani da bi se poslala politicka poruka vjernicima manjinskih grupa o dominaciji vecinske grupe u tom podrucju,sto je izazivalo etnicke napetosti i ometalo proces pomirenja"-zapaza se u izvjestaju. Kao primjer,navodi se drvena srpska pravoslavna crkva podignuta na zemljistu u vlasnistvu Bosnjaka u Kotorskom,koja nastavlja da bude izvor zakonskog i etnickog spora:uprkos brojnim rokovima postavljenim od vlasti za uklanjanje crkve-to nije uradjeno do kraja godine.Takodje ni do kraja godine nisu rijeseni slucajevi nezakonito podignutih vjerskih objekata u Divicu,Konjevic Polju i Stocu. U nesto ranije objavljenom americkom medjunarodnom izvjestaju o vjerskim slobodama iznose se zanimljiva zapazanja o mijenjajucoj"vjerskoj geografiji"Bosne i Hercegovine.U tom izvjestaju se kaze:"Etnicko ciscenje tokom rata 1992.-1995.godine izazvalo je unutrasnju migraciju i izbjeglistvo koji su podijelili stanovnistvo u zasebna etnoreligijska podrucja.Nivo povrataka,koji su narocito porasli u 2002.godini,nastavio je da opada,ostavljajuci vecinu srpskopravoslavnog stanovnistva u Republici Srpskoj i vecinu muslimana i katolika u Federaciji u kojoj takodje opstaju zasebna podrucja s muslimanskom ili katolickom vecinom.Medjutim,povratak posljednjih godina pravoslavnog i muslimanskog stranovnistva u njihova predratna mjesta stanovanja u zapadnoj Bosni i muslimana u istocnoj Bosni poceo je da mijenja etnoreligijsku sliku stanovnistva u oba podrucja.Na primjer,predratno stanovnistvo Bratunca bilo je 64 posto bosnjacko,u 1995.godini gotovo potpuno srpsko,a u 2007.-nakon povratka 6500 Bosnjaka-oko 38 posto stanovnistva su Bosnjaci.Slicno je u Prijedoru:vratila se skoro polovina predratnog bosnjackog stanovnistva-od 49500 muslimana-djelimicno mijenjajuci sliku nastalu"etnickim ciscenjem".Povratak katolika u centralnu Bosnu i Republiku Srpsku i povratak Srba u Federaciju bio je gotovo zanemarljiv."

nedjelja, 06.04.2008.

AUTENTICNO SRBIJANSKO LUDILO PETAR LUKOVIC-DVA VEKA BUREKA Pre nekoliko nedelja,u pivskom vrenju svesti,napravim koalicioni sporazum sa samim sobom da bar nekoliko nedelja apstiniram od politickih emisija na ovdasnjim televizijama,ME AND MYSELF sve to lepo potpisemo, obecamo da cemo se sporazuma drzati kao pijan plota,izgasimo spravu iz struje,kao,krenemo u krevet,ali mi djavo ne da mira:znam da u beogradskoj"Areni"svoju izbornu konvenciju imaju tehnicki premijer dr.Vojislav Kostunica i njegova partijska supruga magistar Velimir Ilic,kako da propustim da ih vidim zajedno na pozornici, zagrljene sa srpskom zastavom,uz kosovski slogan"Podrzi Srbiju"(hrvatski:"Pridrzi Srbiju").Tiho,da ne probudim rodjenog koalicionog partnera,ukljucim tu spravu i shvatim da nisam pogresio:Ovo se moralo videti! Ne umem cak ni da opisem tudjim recima sta je izgledalo kao definitivna ludisticka katarza:da li je to hip-hop nastup dr.Vojislava Kostunice cija nova rockabilly frizura sa sve cesljanjem nagore predstavlja radikalni otklon glede tradicionalnih kosovskih siski;da li je to govor tela Velimira Ilica koji ovih meseci izgleda kao da je na nekim teskim pecurkama;da li je to freeze-frame Bore Djordjevica,onog fasistickog klovna iz Riblje corbe,koji okicen cetnickim bedzevima,srboidnim znackama i majicom"Hard Rock Caffe Kosovo"izgleda kao penzionerski a hodajuci dss-billboard;ili je to,konacno,nesrecna publika ciji je stepen radosnog angazmana ravan situaciji u kojoj bi hiljade crnaca/robova bilo prinudjeno da prisustvuje konvenciji Ku Klux Klana:ta vrsta izvestacenog odusevljenja gde im se ostrim replikama obraca Kostunica savrseno je licila na sovjetske partijske kongrese cim na pomen druga Staljina niko nije smeo da prestane da aplaudira,pa su,logicno,aplauzi trajali onoliko koliko je bilo potrebno da drug Staljin nakon nekoliko desetina sati odluci da je bilo dosta i da podigne ruku. Koliko god se trudio,ne znam sta je Kostunica pricao,o Velji da ne govorim;kao kroz psihodelicnu maglu novog albuma THE BLACK ANGELS secam se da je dr.Kalasnjikov nesto mrmljao o Kosovu,obecavajuci generacijama koje dolaze da ga mi,The Serbs,nikad necemo napustiti,da ce ono(Kosovo)vecno ziveti u nama,da ce nekakva "duhovna vertikala"u svakom Srbinu svetleti kao neonka,potrebno je samo da na sledecim historijskim izborima glasamo za Voju i njegovu suprugu Velju-i eto nama narodnjackog seksa.Hihihihi... ("Feral Tribune")

Edo Popovic-Eduard Limonov&Miroslav Toholj ...Iz danasnje perspektive gledano,bilo je i promasaja.Ne toliko profesionalnih,koliko ljudskih.Za dva osobno snosim odgovornost. Jedan je objavljivanje bloka o ruskom piscu Eduardu Limonovu.Radmila Mecanin,koju sam,ne sjecam se vise pod kakvim okolnostima upoznao u Beogradu(ili u Zagrebu),dala mi je krajem 1989.intervju s Limonovim(objavljen je pod naslovom"Ja sam internacionalni idiot")i prijevod njegove proze.On je tada bio in,rusko cudo u pohodu na americko trziste.Nekoliko godina poslije,tijekom opsade Sarajeva,Limonov je odbacio kozmopolitsku masku,popeo se na Trebevic i iz trocijevca sorao po gradu.Ta scena emitirana je na paljanskoj televiziji,pa je Miljenko Jergovic u crnohumornoj prici zakljucio(s pravom)da ga je Limonov pokusao ubiti. Drugi promasaj takodjer se tice Sarajeva.Semezdin Mehmedinovic jednom mi je prigodom predlozio blok o bosanskom prozaiku Miroslavu Toholju.Javio sam to Cegecu,on nije imao nista protiv.Sem je uredno pravio intervju s Toholjem(objavljen je pod naslovom"Djavo imaginacije i fantazije"),uzeo odlomak iz njegova romana"Stid",i blok bude objavljen u Quorumu.Kad je u Sarajevu zakuhalo,Toholj je zbrisao u brda(bio je direktor paljanske televizije,ili novinske agencije,ili tako nesto),a Sem je s obitelji ostao u gradu.Ne znam je li Toholj pucao po Semu.Zapravo,to uopce nije vazno.Ono sto su radile paljanska televizija i novinska agencija mnogo je gore.Sem je danas s obitelji u SAD-u(otisao nakon prestanka rata).POJMA NEMAM GDJE JE TOHOLJ.GDJE GOD BIO,NEK SI JEBE MATER... (Edo Popovic-"KAMENI PAS")

Dubravka Ugresic-MINISTARSTVO BOLI ...Svoje zemljake naucila sam raspoznavati u inozemstvu.Istina,muskarci,stariji muskarci,bili su nekako najuocljiviji.Glavni kolodvori i buvljaci bili su njihova kultna okupljalista.U kratkim jaknama,cesto koznim,s rukama nabijenim u dzepove,pojavljivali su se uvijek u formacijama,po trojica ili cetvorica,kao delfini.Stajali bi tako, pocupkivali,ispustali duhanski dim u zrak,istjerivali strah i razilazili se. U Berlinu,u kvartu gdje smo Goran i ja stanovali,znala sam zastati i pred zastakljenom stijenom jednog izbjeglickog"kluba".Kroz staklo bih vidjela NASE kako sjede,sutke igraju karte,bulje u televizor i s vremena na vrijeme potezu pivo iz flase.Na zidu je visjela geografska karta ukrasena razglednicama,crtana rukom,i s posve izmijenjenim velicinama.Njihovo mjesto,Brcko ili Bijeljina,bilo je na toj karti centar svijeta,njihova jedina preostala domovina.U kolutovima cigaretnog dima svi su izgledali kao BIVSI,kao mrtvaci koji su ustali da popiju flasu piva i odigraju partiju karata,ali su iznikli iz svojih grobova na pogresnom mjestu. Na ulici me cesto znao okrznuti njihov jezik,brojke,uvijek su govorili o brojkama.Marke,petsto maraka,tristo maraka, tisucu maraka...Ovdje,u Amsterdamu,brojali su GUCE umjesto guldena,toliko i toliko GUCA...Pritom su produzavali vokale,kao da tepaju.Kao da ni o cemu drugom nisu razgovarali,nego su vjecno brojili postojeci ili zamisljeni novac. Za stanovnike zemalja u kojima su se obreli upotrebljavali su SVABO umjesto Nijemci,DACER umjesto Holandjani, SVED umjesto Svedjani.Pravili su se vazni.U razgovoru su cesto upotrebljavali fraze GOVORIO SAM JA,ili JA UVIJEK KAZEM,isticuci svoju ulogu u cijeloj stvari,iako bi to sto su rekli bilo beznacajno,a i njihova uloga bila je zanemariva.Tvrdoglavo su se zadrzavali na svojim temama.JA OD OOSTDORPA DO LEIDSEPLEINA STIGNEM TOCNO ZA JEDANAEST MINUTA...JA NE ZNAM KAKO TI STIGNES ZA JEDANAEST,KAD ODANDE TREBA NAJMANJE PETNAEST MINUTA.JESI LI MJERIO?MJERIO SAM,COVJECE,TOCNO PETNAEST,OD TRENUTKA OD KAD SJEDNES U TRAMVAJ...Iscrpljivali su se u razgovorima.Kao da su sa svakom izgovorenom rijecju odlagali suocenje s vlastitim ponizenjem i istiskivali iz sebe strah. Nacin na koji su se kretali i mjesta na kojima su se sastajali odavali su da im nedostaje NJIHOV prostor;NJIHOVA klupa na rivi ili ispred kuce na koju ce sjesti i promatrati svijet koji prolazi;NJIHOVA luka,da vide koji su brodovi pristali i tko je s njim sisao;NJIHOV trg,kojim ce prosetati i sresti"svoje";NJIHOVA kavana,u koju ce sjesti i popiti SVOJE pice.U evropskim gradovima trazili su prostorne koordinate koje su ostavili kod kuce,SVOJU prostornu mjeru. Trazili su i svoju ljudsku mjeru.Gorana je cesto znala zgrabiti jugonostalgija.U takvim trenucima znao je na ulici pokupiti prvog"zemljaka"i dovesti ga k nama na pice.Naslusala sam se prica o njemackim"heimovima"i izbjeglickoj svakidasnjici.NASI su se kao magneti lijepili za Ruse,Ukrajince,Poljake,Bugare,za ljudsku sortu koju su osjecali "svojom".Od nekog Bosanca naslusali smo se prica o Poljakinjama koje stizu u Berlin u jednodnevnim autobusnim turama da bi NASIMA jeftino prodale poljski sir i kobasice,cesto i"prespavale"s njima,i tu digle neku lovu,za skupljeni novac kupile nesto u Berlinu i vracale se autobusima kuci.Njusili su se na ulici,prepoznavali se po nekoj zajednickoj nesreci,i razmijenjivali sitne usluge bez stida.Taj isti Bosanac pricao nam je kako u jednom od berlinskih"puffova"potrosi svu svoju izbjeglicku socijalnu pomoc.Pricao je o nekoj Masi zbog koje tamo odlazi,i koja ga ODERE da ni sam ne zna kako,a za uzvrat mu NISTA NE DA.Ali neka,nije mu krivo.RUSKINJA JE,"NASA"JE. NJEMICI NE BI DAO LOVU,NEMAJU ONE DUSE,KAO"NASE",rekao je,misleci na svoju Masu. Muskarci su se najvise zalili,vjecno su se zalili.Na vrijeme,na vremenske prilike,na sudbinu,na rat,na nepravde koje su im nanesene;zalili su se na prilike u kampovima,ako su tamo bili smjesteni,zalili su se ako nisu bili smjesteni;zalili su se na socijalnu pomoc koju su primali,zalili su se na to sto su u ponizavajucoj situaciji da je uopce moraju primati,zalili su se ako je nisu primali;zalili su se uvijek i na sve,s jednakom zestinom,bez razlike. Kao da je sam zivot bio kazna,sve ih je zuljalo,sve ih je svrbjelo,sve im je bilo tijesno,nista im nije bilo dovoljno, svega im je bilo previse. Zene su za razliku od muskaraca bile nevidljive.One su,negdje iz pozadine,gurale zivot naprijed.One su krpile rupe da zivot ne iscuri,one su zivot obavljale kao svakodnevni zadatak.Muskarci kao da nisu imali zadataka,izbjeglistvo su dozivljavali kao vlastiti,tezak invaliditet. Ovdje,u Amsterdamu,znala sam ponekad svratiti u"Bellu",bosanski kafic,gdje su sjedili takvi mracni i sutljivi tipovi, kartali ili buljili u televizor.Kada bih usla,pogledali bi me dugim pogledima koji nisu izrazavali nista,cak ni cudjenje, cak ni negodovanje sto je u muski prostor usla zena.Sjela bih uz sank,narucila"nasu"kavu i sjedila tako neko vrijeme,kao za pokoru.Instinktivno bih se malo pogurila kao oni.Cinilo mi se da na obrazu imam zalijepljenu nevidljivu pljusku,bas kao sto su je imali i oni.Sto mi je to trebalo,ne znam.Mozda sam svracala zbog mracne zelje da s vremena na vrijeme onjusim svoje"krdo",iako nisam bila sigurna da li je MOJE,kao ni u to da je ikada bilo MOJIM. I moji studenti su cas pristajali da budu NASI,iako nikome od nas nije bilo jasno sto to znaci,cas su odbijali da to budu,bas kao da se radi o realnoj,a ne izmisljenoj opasnosti.Nismo zeljeli pripadati ni ONIMA DOLJE NASIMA,niti OVIMA OVDJE NASIMA.Cas smo se poistovjecivali s tim mutnim KOLEKTIVNIM IDENTITETOM,cas smo ga s gnusanjem odbacivali.Recenicu-TO NIJE MOJ RAT!-cula sam stotinu puta.I doista,to nije bio nas rat.I doista,to je bio I NAS RAT.Jer da nije bio,ne bismo sada bili ovdje.Jer da je bio,opet ne bismo bili ovdje.

Meho Barakovic-ODLAZAK PJESNIKA IZETA SARAJLICA U cetvrtak 2.maja 2002.godine otisao je iz Zivota i iz Poezije Akademik i pjesnik Izet Sarajlic Pjesnik jednostavnog pjesnickog Govora i Metafore pjesnik Ljubavi Tako je Smrt htjela i tu se Nista vise nije moglo Uciniti Meni je tada bilo 57 godina Okruglo (jer i ja sam upravo rodjen jednog 2.maja u Banja Luci) a sada zivim kao Izbjeglica u Svedskoj u Mrzovoljnoj i Hladnoj Kraljevini Svedskoj kao vizlasta Biljka sada zivim i pisem nekakve cudne Pjesme pune Gorcine i Tame koja nikuda ne otice Sada kada vise nema Izeta Sarajlica ostala je Praznina koja se isto tako Zove i koja u meni traje i odzvanja kao nedovrsena pjesnicka Misao i Znak da se sa Poezijom umire i da Poezija izrasta iz same Smrti Pjesnikove. (Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 12. Danas se pokazuje da su se mnoge istocnoevropske,bivse komunisticke,kulture pripremale za vlastitu smrt, skupljajuci materijal kolektivna pamcenja.Tako su na primjer ruski alternativni umjetnici od prvog znaka agonije marljivo mjerili puls umirucem mamutu komunizma.Djela ruskih soc-artista,na primjer(sovjetski politicki kic sa slikama Komara i Melamida;sovjetska svakodnevica,BYT,na slikama i instalacijama Ilje Kabakova;jezik sovjetskih slagera,novina i ulice u pjesmama Dmitrija Prigova;jezicno-mentalni sklopovi preuzeti iz sovjetskih puckih kalendara,skolskih citanki i udzbenika u jezicnim tvorevinama Leva Rubinstejna,sovjetski stambeno-komunalni kic u instalacijama Larise Zvezdocetove,i tako dalje i tako redom),sva ta umjetnicka"arheologija"sovjetske svakodnevice nestankom konteksta promijenila je svoju prvotnu funkciju.Ostri tonovi umjetnicke subverzije dobili su danas meku patinu nostalgije.Drugim rijecima,razlika izmedju americkih pop-artista i njihove americane i ruskih soc-artista i njihove SOVETIANE uspostavlja se danas,naknadno.Jer dok se Warholova Campbell-juha i dalje moze kupiti u svakoj americkoj samousluzi,ikone sovjetske svakidasnjice iscezavaju.Radovi ruskih soc-artista,htjeli oni to ili ne,postali su u rezultatu dokumentom iscezle zbilje.Zahvaljujuci upornu,dugogodisnjem istrazivanju mitologije sovjetske svakidasnjice kojom su se bavili sovjetski alternativni umjetnici,danas je iza epohe koje vise nema ostao golem umjetnicki materijal.Zato je posve razumljiva danasnja zivahna intelektualna aktivnost ruske inteligencije vezana uz istrazivanje kolektivna pamcenja.Inteligencija-filozofi,kulturolozi,sociolozi,antropolozi-bavi se danas istrazivanjem raznolikih slojeva"sovjetskoga"kulturnog pamcenja,ne libeci se pritom(i ne stideci se)istrazivanja mehanizama kolektivne i one osobne nostalgije. Slika je,dakako,nepotpuna i nisu svi slojevi kolektivna pamcenja jednako dotaknuti.Pogotovo ne oni delikatniji: staljinisticki logori,ali ni dugogodisnji suzivot u multinacionalnoj i multietnickoj zajednici kakav je bila Sovjetski Savez. Svetlana Boym u knjizi"Common Places:Mythologies of Everyday life in Russia"(Harvard University Press, Cambridge 1994.)zavrsava svoje istrazivanje sovjetske svakidasnjice opservacijom:"I tako to ide:netko zeli izlijeciti nostalgiju kroz historiju,ali zavrsava historizirajuci vlastitu nostalgiju." (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

subota, 05.04.2008.

Edo Popovic-JEBOTE,ENO HRVATA! Popodne se spustam do Landeszeughausa,gdje se nalazi bogata zbirka opreme iz Tridesetogodisnjeg rata. Danima sam odgadjao posjet muzeju,mislio sam bit ce boljih trenutaka,i evo,danas je bas takav trenutak.Dobar,da bolji ne moze biti. Inace nisam bas lud za kantama od oklopa,ali uz Tridesetogodisnji rat veze me jedan blesav dogadjaj. U zimu 1993.krenuli smo Nikola Solic i ja u Kevelaer,gradic na njemacko-nizozemskoj granici,gdje u sjecanje na Tridesetogodisnji rat postoji Hrvatska ulica i Hrvatski kriz.Putovali smo mojim kadettom koji je kasnije ukraden pod visokim pokroviteljstvom sefa VP.Na austrijsko-njemackoj granici morali smo ispuniti formular u kojem je u nizu imbecilnih stajalo i pitanje:Imate li molitvenu prostirku?To je valjalo ovjekovjeciti,taj formular,pa ga je Sola fotografirao. Policajcu se to nije dopalo.Znadem li ja da je u pogranicnoj zoni zabranjeno fotografirati?,pitao je.Znam,rekao sam, ali mi fotografiramo u automobilu,sto nije privatni posjed,i tu mogu raditi sto god mi padne na pamet.Dakle,tako, rekao je policajac.Bas tako,rekao sam.Kad je tako,onda vozite za mnom,rekao je,i mi smo zavrsili u nekoj garazi,gdje su nas puna dva sata jebali,detaljno pretrazili nasu prtljagu,nas,automobil,a sve to uz mnostvo pitanja na razini onih iz formulara. Gdje Vam je kalasnjikov? Doma,iznad televizora,zaboravio sam ga ponijeti. U svakom slucaju,njemacki pandur je priznao da sam gazda u svom autu i nije nam oduzeo film,ali nam je pokazao tko je gazda na granici.Sutradan smo bili na Kevelaeru. Povijesni izvori su skrti i neodredjeni,tek cinjenica je da su u Tridesetogodisnjem ratu sudjelovali i hrvatski placenici.Predaja,medjutim,kaze da je jedna skupina Hrvata upala u Kevelaer i pobila oko 100 mjestana.Zato Hrvatski kriz i Hrvatska ulica.Otada u ovim krajevima,a i sjevernije,sve do Svedske,majke plase zlocestu djecu,ne vragom,ne Krampusom,vec Hrvatima.Doci ce ti Hrvat,kazu.Knjizica koju sam tom prilikom kupio,nekakav pseudopovijesni roman,opisivala je taj upad.Hrvati su prikazani kao crnokosi,divlji konjanici za kojima idu kola puna djevojaka i plijena,a za kolima trce psi.Bacio sam tu knjizicu u kos za smece,i cijeli dan sam bio u iskusenju da slozim opaku facu i unesem se u lice nekom djetetu.Bu,ja sam Hrvat. Setnja do Landeszeughausa nije se isplatila.Muzej je vec bio zatvoren.Trenutak za posjet nije bas tako dobar kako sam mislio. (Edo Popovic-"KAMENI PAS")

Carla del Ponte-SRBI SU KOPILAD,A HRVATI PODMUKLA KOPILAD! ...Jedan od tuzitelja,Kanadjanin dobro poznat po svojoj duhovitosti i vicevima,imao je aforizam kojim je dobro oslikavao razliku izmedju Srba i Hrvata koji su pokusavali sabotirati rad Tribunala:SRBI SU KOPILAD,A HRVATI PODMUKLA KOPILAD... (Carla del Ponte-"LOV:JA I RATNI ZLOCINCI")

Dubravka Ugresic-MINISTARSTVO BOLI TO NIJE FOTOGENICNO I ZAHTIJEVA GODINE I GODINE. SVE KAMERE VEC SU OTISLE NA DRUGA RATISTA. Wislawa Szymborska Kada sam prvi put usla u razred,u nekima sam prepoznala NASE.NASI su hodali uokolo s nevidljivom pljuskom na licu.Imali su onaj poseban pogled iskosa,"zecji",onu posebnu vrstu napetosti u tijelima,onu zivotinjsku zamrlost koja njuska zrak oko sebe ne bi li odredila s koje strane dolazi opasnost.NASE je izdvajala neka osobita,nervozna sjeta na licima,malo zatamnjen pogled,sjenka odsutnosti,neka jedva vidljiva unutrasnja pogurenost.NASI HODAJU PO GRADU KO PO DZUNGLI,SVI ISPREPADATI,rekao je Selim.I MI smo bili NASI. Curili smo iz zemlje kao misevi s broda koji tone.Bio nas je posvuda.Mnogi su se kretali unutar granica bivse zemlje,sklanjajuci se na neko vrijeme,misleci da ce rat brzo zavrsiti,bas kao da se radi o vremenskoj nepogodi a ne o ratu.Ostajali bi kod rodjaka,kod prijatelja,kod prijatelja od prijatelja,kod dobrih ljudi koji su se nasli da pomognu.Bilo ih je po improviziranim izbjeglickim kampovima,po opustjelim turistickim odmaralistima,po hotelima koji su pruzali privremeni smjestaj,najvise po hotelima na Jadranskome moru,ali SAMO PREKO ZIME,KADA IONAKO NEMA TURISTA,A ONDA CE SE MORATI SAMI SNACI,A ONDA CE SE VEC VRATITI KUCAMA,NECE OVAJ RAT DUGO, NIJEDAN RAT NE TRAJE DUGO,RAT ISCRPLJUJE LJUDE,RAT STANE KAD SE LJUDI UMORE...Neki su ostali zaglavljeni na godinu,dvije ili tri,turisti ionako nisu dolazili.Neki su kretali dalje.I svatko je imao svoju pricu. Neka Beogradjanka,vidjevsi KAMO SVE TO VODI,zgranuvsi se nad mrznjom svojih sugradjana,prodala je kucu u Beogradu i pred sam pocetak rata preselila se u"mirnu"Hrvatsku.Kupila je stan u Rovinju,u Istri.A onda,kada su i Hrvati zabjelasali ocnjacima,zena je navrat-nanos prodala stan u Rovinju i preselila se u Sarajevo.Prve srpske granate-bas kao da slijede linije na njezinu dlanu i ostvaruju sudbinu koja joj je dodijeljena s rodjenjem-presjekle su njezin stan napola.SVA JE SRECA DA U TOM CASU NIJE BILA KOD KUCE.SADA JE DOBRO,ENO,BAS MI PISE IZ CARACASA.KUD SAMO,IZMEDJU TOLIKIH MJESTA NA SVIJETU,DA NADJE TAJ CARACAS!-rekla je prostodusno znanica mi je ispricala tu pricu. Izbjeglice iz Slavonije,Hrvati,kretale su prema Zagrebu,prema Istri,prema moru.Izbjeglice iz Bosne prema jugu,u Hrvatsku,ili prema istoku,u Srbiju.Hrvatski Srbi tiho su curili iz Hrvatske,sve dok ih,kasnije,nisu masovno protjerali. Madjari iz Vojvodine tiho su se odlijevali u Madjarsku.I Srbi ce poslije krenuti za njima.Albanci s Kosova,i oni ce krenuti...Prica se nece tako brzo zavrsiti. Bjezali smo odasvuda i stizali posvuda.Cjenici zivota uspostavljali su se prema prilikama.Neki su se pobrinuli samo za"svoje",neki za"svoje"i za"tudje",neki nisu pitali tko je tko.Bosanski Muslimani krenuli su u Tursku,u Iran,u Irak, nije se pitalo,neki su dogurali cak do Pakistana.Mnogi medju njima pokajali su se.Bosanski Zidovi krenuli su za Izrael.I medju njima je bilo onih koji su se pokajali.Mijenjali su imena i prezimena,kupovali lazne pasose,ako su mogli.To sto im je jos do malocas bilo vazno-vjera i nacionalnost-pretvorilo se u bezvrijednu valutu.Vaznije je bilo prezivjeti.Prezivjevsi,izronivsi na sigurnu obalu,udahnuvsi,opipavsi se da provjere jesu li zivi,mnogi su ponovo izvjesili svoje zastave,ikone,grbove i svece. Bilo nas je posvuda.Mnogi su na vrijeme pobjegli na bolja mjesta,u Ameriku,u Kanadu,drugi su zakasnili i glavinjali:odlazili su bilo kamo,ako su mogli,i dok su mogli,s turistickim vizama,na mjesec,na dva,ponovo se vracali i ponovo upinjali da odu.Mnogima su u opcoj pomutnji jedini kompas bile glasine.O tome gdje se moze a gdje se ne moze bez papira,gdje je bolje,gdje je losije,gdje su dobrodosli i gdje nisu.Neki su se obreli u zemljama u koje nikada ne bi dospjeli.Pasosima novih zemalja,slovenskom i hrvatskom,rasle su cijene.S hrvatskim se jedno vrijeme moglo u Veliku Britaniju,sve dok Britanci nisu zabranuli ulaz.Neki naivci navukli su se na zastarjele glasine o tome kako bijelce u Juznoj Africi docekuju rasirenih ruku i krenuli onamo.Srbi su se razmiljeli po Grckoj,kao turisti i prostitutke,kao ratni profiteri,peraci prljavog novca i lopovi.Neki su pribavili tri pasosa,hrvatski,bosanski i"jugoslavenski",u nadi da ce barem s jednim imati srece.Neki su cekali,osluskivali i pratili rat kao oluju koja ce se stisati.Oni s djecom nisu marili za sebe,nego za djecu,djecu je trebalo skloniti na sigurno. Evropa je vrvjela bivsim Jugosima.Val ratnih emigranata mjerio se u stotinama tisuca.Stotinama tisuca izbrojivih,tih koji su dobili legalan izbjeglicki status.Svedska je primila nekih sedamdesetak tisuca,Njemacka neki tristotinjak tisuca,Nizozemska nekih pedesetak tisuca.Ilegalcima se nije znao broj.Bilo nas je posvuda.I nicija prica nije bila dovoljno osobna,niti dovoljno potresna.Jer ni sama smrt nikoga vise nije potresala.Bilo ih je previse,TIH SMRTI...

Prof.dr.Zarko Puhovski,filozof i aktivist Hrvatskog helsinskog odbora-CINIZAM SPRAM ZRTAVA ...Kako komentirate cinjenicu da sudjenje generalima,optuzenima za zlocine pocinjene za vrijeme"Oluje"i nakon nje,mnogi dozivljavaju i kao sudjenje Hrvatskoj? -Nisam zabrinut zbog takvih reakcija s obzirom na to da se u optuznici spominju i najvisi drzavni duznosnici,ali sam zabrinut jer se ne pokazuje nikakva vrsta razumijevanja za zrtve,tj.da nije sporno da su stotine civila ubijene,vec se svi bave time zasto se u ovom trenutku Hrvatska uvlaci u tu pricu,sto je bilo s Amerikancima,da li su oni bili na nasoj strani itd.To implicira cinizam spram zrtava,koji se meni ne svidja... ("Oslobodjenje")

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 11. Gradjani bivse Jugoslavije naglo su se obreli u situaciji da imaju dva zivota i jednu biografiju.Oni stariji nanizali su na svoje biografije cak tri zivota.Nova vlast,"postkomunisticka",preuzevsi znanje od svojih prethodnika-komunista, zna za visoku manipulativnu vrijednost kolektivna pamcenja.Jer kolektivno pamcenje moze se brisati i nanovo upisivati,dekonstruirati,konstruirati i rekonstruirati,konfiscirati i re-konfiscirati,proglasiti politicki korektnim ili nekorektnim(komunistickim jezikom receno:podobnim i nepodobnim).Politicka borba je borba za teritorij kolektivna pamcenja. S raspadom visenacionalne Jugoslavije zapoceo je proces konfiskacije jugoslavenskog kolektivnog pamcenja i njegove zamjene konstruktom nacionalna pamcenja.Rat je samo ubrzao proces i radikalizirao mjere.Danas je,cini se,posao uspjesno priveden kraju:izbrisano je jedno pamcenje za racun uspostave drugoga. U tome procesu neki su sretnici dobili pravo na povrat svoje"imovine"oduzete prije pedesetak godina.Gesta sirokogrudnosti zavisila je od opce politike samo-dizajniranja svake bivse jugoslavenske drzave ponaosob,od politike kreiranja vlastita nacionalnog imagea.Tako su u Hrvatskoj,na primjer,pravo na povrat svog konfisciranog pamcenja dobili gubitnici Drugoga svjetskog rata,ostarjeli politicki emigranti,ustase,kolaboranti Paveliceva rezima,poneki cuvar u hrvatskim koncetracionim logorima,poneki ministar u Pavelicevoj nacistickoj vladi. Dugovjecni starci dobili su simbolicku satisfakciju:vrativsi se nakon tolikih godina mogli su ponegdje vidjeti ustaske simbole,ponegdje ulicnu tablu s imenom Mile Budaka,ponegdje portret svoga poglavnika Ante Pavelica.Dobili su prigodu da rehabilitiraju vlastitu proslost:nisu odoljeli prilici da hrvatskoj javnosti objasne kako su hrvatski koncetracioni logori za vrijeme Drugoga svjetskog rata bili zapravo nekonforniji hoteli.Poneki je dobio funkciju u novoj vladi,poneki je objavio knjigu,poneki pronasao fragment svoje proslosti i nadu u njezin puni povrat u grupi mladih hrvatskih neonacista.Zasto su bas ti,a ne neki drugi ljudi dobili pravo na povrat?Naprosto zato jer su novoj vlasti posluzili kao dobrodosli zivuci fragmenti u konstruiranju nacionalna pamcenja.Nova vlast ubrzano radi na dizajniranju nove hrvatske drzave.Po svemu sudeci ima namjeru oblikovati Hrvatsku kao drzavu prekinuta povijesna kontinuiteta(taj famozni povjesni kontinuitet prekinuli su,valjda,komunisti i Srbi).Zato spregu s cetverogodisnjom fasistickom Nezavisnom drzavom Hrvatskom drzi prirodnijom od dugogodisnje sprege s komunistickom Jugoslavijom. Sve u svemu,danas je pamcenje u obliku krhotina proslosti,pokojeg simbola i pokojeg suvenira vraceno manjini.Za racun manjine oduzeto je vecini,toj kojoj je konstrukt zvan Jugoslavija vremenom postao svakodnevnim zivotom. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

W.Shakespeare U NEVOLJI NE GLEDAS S KIM CES U POSTELJU LECI.

Meho Barakovic-GÖTEBORG/ZAGREB/SARAJEVO Nama se Nikada ne zna u kojem se Gradu mozemo Probuditi i svaku Bolest svojom bolescu Zovemo dok Medicina ne utvrdi Drugacije i ne kaze Ono svoje i ono Nase i na osnovu duzih ispitivanja nase Ljubavne Gramatike Dok se ne dogodi novi Zlocin i Novi pomor onih rijetkih Zivotinja u zooloskom Vrtu u Vrtu u kojem si ti svojom Rukom sadila Ruze i raznovrsno mirisno Zrnevlje Nista se smrtno ne primjecuje Kazes Gradovi kakvi su to Gradovi u kojima se ti ne mozes Raspremiti i mjesto Vecernje haljine Noktima iscrtati svoju najdrazu sliku i svog Psa ljubicaste tuge izvesti u Setnju i pritom biti Sama i Raskosna (Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")

četvrtak, 03.04.2008.

Alen Budaj,direktor Margelova instituta iz Zagreba-ZASTO CRKVA NIJE OSUDILA SVOJE SVECENIKE KOJI SU S OLTARA VELICALI USTASKE ZLOCINCE? NASAO UTOCISTE U HITLERU -Moj sin je rekao da je neonacist.U liku Adolfa Hitlera nasao je snagu koja mu ocigledno u zivotu nedostaje.Njegov uzvik"Hajl Hitler"je kulminacija nervoze iskazane u dane pred Uskrs.Njemu treba pomoci,jer utociste i zastitu nece naci medju neonacistima,za koje nisam ni sanjala da postoje u Zadru-rekla nam je majka 22-godisnjeg mladica koji je na Uskrs zgrozio vjernike u crkvi na zadarskom Bilom brigu,gdje je misu prekinuo uzvicima"Hajl Hitler"i kidanjem molitvenika. PREPOZNATLJIVE NULERICE Iako mladica potpuno obrijane glave nitko kod izlaska iz crkve nije zaustavio,o izgredu je obavijestena policija,koja ga je uhitila za nekoliko sati.On zivi s majkom i bratom nedaleko od crkve blazenog Alojzija Stepinca gdje se incident dogodio,no godinama prije toga je obitelj zivjela izvan Hrvatske,najvise u Svedskoj. On sam se prije nekoliko mjeseci vratio iz Amerike,gdje je boravio vise od dvije godine.Trenutacno ne radi nigdje. Medjutim,po povratku iz Amerike se,prema rijecima njegove majke,pridruzio neonacistima,koji se navodno u Zadru okupljaju u tajnosti u nevelikoj gruopi. Jedino po cemu upadaju u oci su njihove glave obrijane"na nulericu",a do sada nije zabiljezen niti jedan izgred koji bi bio doveden u vezu bas s njima. -Moj sin velica Hitlera.U njemu je nasao utociste i zastitu.Ja to nisam znala.To je on rekao na Prekrsajnom sudu nakon ovog incidenta-rekla nam je njegova majka,ciji identitet iz opravdanih razloga ne objavljujemo. IZBEZUMLJEN I AGRESIVAN Majka je navela da se kulminacija njegove nervoze i"trazenja sebe"dogodila u subotu navecer,kada je u crkvi bilo uskrsno bdijenje.Nesto je puklo u njemu te noci,vratio se kuci izbezumljen i agresivan. -Kao da je bio sa sotonistima,tako je izgledao.Uskrs je slavlje pobjede nad zlom i tko zna kako se to reflektiralo na one koji velicaju zlo.Uostalom,ni ne sumnjam u povezanost neonacizma i sotonizma.Do te noci moj sin nikada nije bio agresivan prema meni i svom mladjem bratu-ispricala je mladiceva majka. Nakon gotovo besane noci,on je dosao u crkvu na Uskrs na prvu misu u 7.30 sati.Cekao je da svecenik podigne hostiju u najsvetijem dijelu mise,te se tada njegov nacisticki pozdrav prolomio crkvom. Postupak protiv 22-godisnjeg Zadranina na Prekrsajnom sudu u Zadru nije zavrsen.On se nalazi u pritvoru. CRKVA JE LICEMJERNA Majice s natpisima poput"Hajduk Jugend",ispadi s nacistickim obiljezjima na utakmicama,prijetnje smrcu gradjanima srpske nacionalnosti i crncima,grafiti s kukastim krizevima-sve su to incidenti koji proteklih godina pune novinske stupce.Pocinitelji su dobro poznati-mladici koji s javnoscu komuniciraju slaveci totalitarne rezime i pokopane ideologije. -CRKVA SE CUDI ZASTO JE MLADIC DOSAO U CRKVU I VIKAO"HAJL HITLER",NO KATOLICKI SVECENICI SVAKE GODINE SLUZE MISE ZA HITLEROVE SURADNIKE-PAVELICA I FRANCETICA.TO JE LICEMJERNO, JER ZASTO VODSTVO CRKVE NIJE OSUDILO SVOJE SVECENIKE KOJI SU S OLTARA VELICALI USTASKE ZLOCINCE?-PITA SE ZIDOVSKI AKTIVIST ALEN BUDAJ,DIREKTOR MARGELOVA INSTITUTA IZ ZAGREBA,KOJI POSLJEDNJIH GODINA BILJEZI NACISTICKE ISPADE U ZEMLJI. -TOGA CE,NAZALOST,BITI SVE VISE,JER DRZAVA SUTKE PRELAZI PREKO TOGA.MLADI LJUDI VIDE DA IM TAKAV OBLIK PROVOKACIJE PROLAZI-ZAKLJUCUJE BUDAJ. ("Slobodna Dalmacija")

Prof.dr.Zarko Puhovski,filozof i aktivist Hrvatskog helsinskog odbora-VRIJEME JE ZA PREDSJEDNIKA-FIKUSA! ...Smatram da sustav bolje funkcionira kada proizlazi iz jednog nacela.U Hrvatskoj smo imali mijesano nacelo,malo sustav s velikim predsjednickim ovlastima,pa onda sa nesto smanjenim ovlastima.Ranije smo trebali zastititi demokratske institucije i tu je predsjednik Mesic u jednom trenutku obavio iznimno znacajne stvari koje,recimo, ondasnji premijer Racan ne bi bio u stanju,kao sto je bio slucaj sa umirovljenjem grupe generala koji su se poceli baviti politikom. Mislim da takva potreba vise ne postoji jer s ulaskom u EU Hrvatska,objektivno,dobija i medjunarodnog cuvara demokratskih institucija.Uz to,sve demokratske zemlje,izuzev SAD-a,Francuske i Finske,imaju parlamentarni sustav u kojemu je sef drzave,sto bi rekao Mesic-fikus! Problem je sto se ovakav prijedlog uvijek dozivljava politikantski-kad sam o tome prvi put govorio 1993.,to je protumaceno kao napad na HDZ i Tudjmana,a kad sam o tome govorio 2000.,tada je to shvaceno kao napad na Racana jer nije isao do kraja u smanjivanje uloge predsjednika.Tu sam temu pokrenuo i prije dvije godine,no tada nitko nije reagirao,a sada,po nekima,to navodno odgovara HDZ-u.A za sest mjeseci ce valjda,po takvim kriticarima,to odgovarati SDP-u... ("Oslobodjenje")

Stjepan Mesic,Hrvat broj 1 ...Za vrijeme naseg prvog susreta pocetkom 2000.godine,Stipe Mesic mi je rekao kako Franjo Tudjman,kao i Milosevic,nije shvatio tendencije europskog ujedinjenja i uklanjanja granica izmedju europskih drzava.Govorio je kako su Srbi i Hrvati lansirali rat u BiH jer su Milosevic i Tudjman pokusavali zauzeti teritorij Bosne... (Carla del Ponte-"LOV:JA I RATNI ZLOCINCI")

Marina Cvetajeva Nostalgija!Odavno sve Ta prazna omlacena slama! Meni je svejedno gdje Valja mi samovati sama I kojom cu kaldrmom svoj Torbak pijacni teglec ici Domu sto ne zna da je moj A kasarni s bolnicom slici. Sve mi je jedno koji lik Najeziti kozu ce moju Svejedno mi kojem od njih Manjak sam ili na broju. Sama za sebe,pusti cuh, Bez sante kamcatska mecka Gdje ponizenje ceka duh Gdje se ne hocka niti necka. Nije me sram jezika mog Rodnog,ni mljecne mu sjene, Sve mi je jedno sretnem li kog A taj ne razumije mene! (Stilac,novina zderac lak, Trac rubrika priljezan muzar...) Onn dvadesetome je znak A ja stoljecu svakom uzar. Pobodena ko panj u tle, Zaostao s kakve aleje, Sve mi je jedno jedno sve A jos svejednije je Ono bivse sto rodno bje. Svi su znaci s mene i pjege I podaci zbrisani ko snijeg: A dusa rodila se negdje. Tako i kraj me ostavi moj, Da ni zbir,najbudniji svodnik, Ama nigdje po dusi mi svoj Madez ne nalazi rodni! Svak mi dom tudj,svak mi hram pust I sva sam jedna svejednusa, No ako usput negdje gust Iskrsne grm,il oskorusa...

Dubravka Ugresic-MINISTARSTVO BOLI ...Pricu o toj Bosanki cula sam u Berlinu,prije mog dolaska ovamo.Cijela njezina obitelj nasla se u izbjeglistvu:muz, djeca,muzevljevi roditelji...A onda se pocelo suskati da ce njemacke vlasti deportirati izbjeglice natrag,u Bosnu.U strahu od povratka zena je zamolila lijecnicu da joj napise laznu uputnicu za psihijatrijsku bolnicu.Dvotjedni boravak na psihijatrijskome odjelu bio je za nju udah slobode,tako snazan i omamljujuci,da je odlucila da se vise ne vrati. Izgubila se,nestala,promijenila identitet,tko zna sto je s njom bilo,ali se vise nije vratila svojima. Cula sam na desetine slicnih prica.Rat je za mnoge bio gubitak,ali i dobar razlog da se odbaci stari zivot i zapocne novi.Rat je zaista mijenjao ljudske zivote.Cak su i ludnica,a onda zatvor i sudnica,postali normalnim zivotnim varijantama. Nisam bila sigurna kako u tom smislu stoje stvari sa mnom.Mozda sam i ja trazila alibi.Nisam imala izbjeglicki status, ali se kao izbjeglice nisam imala kamo vratiti.Barem sam se tako osjecala.Mozda sam i ja,kao i mnogi drugi, podsvjesno prisvojila tudju nesrecu da bih imala unutrasnju ispriku da se ne vratim.S druge strane,nisu li raspad zemlje i rat bili i moja nesreca i razlog da se ode?Ne znam.Znam samo da sam odavno bila otputovala,a nisam jos nikamo bila stigla...

Bohumil Hrabal-IZDAJA ZRCALA ..."GOSPODINE,JA SAM CEHOSLOVAK!"-A OVAJ GA PAK SAMARA I KAZE:"NO,I STO ONDA?"...

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 10. Izvana gledano balkanski narodi u ovom casu slice na poludjele grobare.Kao da tvrdoglavo utvrdjuju mracne stereotipe koje o njima imaju drugi.U repertoar stereotipa spada i taj da se balkanski narodi u toku svoje povijesti i nisu bavili drugim do zakopavanjem i otkopavanjem ljudskih kostiju.U ovom trenutku ljudske leseve jedu izgladnjele svinje ili,u boljem slucaju,zavrsavaju u bezimenim,kolektivnim grobnicama kao mracni zalog za"svjetliju" buducnost.I odista:balkanski su narodi,cini se,najciliji kada dodju u priliku da jedni drugima uniste proslost(nadgrobne spomenike,biblioteke,crkve,spomenike od kulturno-historijske vrijednosti).Ni prema vlastitoj proslosti nisu nimalo njezniji:prebrisat ce je ili uskrsnuti,vec prema potrebi,kompjuterskom lakocom.Svojom aktivnoscu iskopavanja i ozaljivanja ljudskih kostiju i zakopavanja svjezih bez pogrebnih rituala balkanski narodi vrte se u djavoljem krugu:nikako da izadju na kraj s vlastitom prosloscu,sadasnjoscu i buducnoscu. Na nekoj drugoj,i elegantnijoj,razini mogla bi to biti i prica o Proustu kojem je nasilno oduzet"kljuc"za sjecanje, MADELEINE.Na prvi pogled nevazna stvar,obicna MADELEINE.Taj"kljuc"se,medjutim,na Balkanu svaki puta nasilno oduzima vlasnicima i izviruje na povrsinu nakon mnogo godina,tek onda kada vise nema onih koji bi znali njime otvoriti vrata,i kada,uostalom,ni konfiskatora vise nema. Jedan od najsvjezijih primjera je hrvatski grad Knin.Nekoliko godina hrvatska drzavna propaganda koristila je Knin,"kolijevku hrvatskih kraljeva",za bildanje nacionalna pamcenja.U Kninu i okolici zivjeli su pobunjeni Srbi.U kolovozu 1995.kada je Knin"oslobodjen"(tj.kada su hrvatski Srbi masovno istjerani odande),i kada je hrvatska zastava postavljena na kninsku tvrdjavu,Knin gubi ne samo svoju propagandno-manipulacijsku nego i svoju "memorijalnu"vrijednost.Knin je u ovom casu grad duhova,opustio i opljackan.Opljackali su ga sami Hrvati. Identicni primjeri nalaze se i na srpskoj strani.Jedan od takvih"toplih"manipulacijskih toposa u srpskom nacionalnom pamcenju je Kosovo,gdje zive kosovski Albanci. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

Meho Barakovic-O MEHU BARAKOVICU I PRAZNINI KOJA SE ISTO TAKO ZOVE Sveden na Mjeru promuklog i zemnog umiranja on Meho Barakovic istiha rasprema svoje Tijelo za odlazak u neka Prostranstva Kozi i Licu sasvim strana i nepoznata Mozda ce jos biti Dana pomisli On i Kapljica vode da se Usne ovlaze a Rijeci razmeksaju On Meho Barakovic i Praznina koja se isto tako zove Misle da je vrijeme za popodnevnu kafu i Susret u cetiri Oka Duboka nije Rijeka bas tu toliko Duboka koliko se u Strahu cini Ne moze Sve da dotakne Sada vrhom Igle i Usnama Zna se kako se razlaze Dusa pjesnika odmah iza Ponoci dok ne kaze Simetrija dosta Pjesniku nije ostalo Nista osim Praznine u kojoj je Nestvarno Zivio i bio Predmetom Ruganja (Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")

srijeda, 02.04.2008.

Pablo Picasso KO HOCE NESTO DA UCINI,NADJE NACIN;KO NECE NISTA DA UCINI,NADJE OPRAVDANJE.

FRANJO TUDJMAN,AKADEMIK,KLEROFASISTICKI GENERAL-PAJAC,RATNI ZLOCINAC,UZ KOLEGU AKADEMIKA DOBRICU COSICA SAMPION`HUMANOG PRESELJENJA`NA ZAPADNOM BALKANU... ...Tijekom jednog sastanka sa svojim savjetnicima i skupinom hrvatskih nacionalista iz BiH 27.prosinca 1991. Tudjman pokazuje kako podjela Bosne nije samo pitanje koje se odnosi na Srbe,vec je rezultat srpsko-hrvatskog pokusaja preuzimanja teritorija.Na tom sastanku Tudjman naglasava kako se stvorila prilika za prosirenje hrvatske drzave na stetu teritorija BiH... (Carla del Ponte-"LOV:JA I RATNI ZLOCINCI")

NOGOMETNI SUCI U BiH-CETVRTI"KONSTITUTIVNI"NAROD ...Premijer Liga BiH je liga sudaca,kontrolora,opunomocenika i raznih mafijasa koji konce vuku iz pozadine.Takvih ima dvije-tri stotine,njima je ovo stanje idealno.U OVOJ DRZAVI SLUZBENO SU TRI KONSTITUTIVNA NARODA-SRBI,BOSNJACI I HRVATI,A CETVRTI"KONSTITUTIVNI"NAROD SU NOGOMETNI SUCI! Oni nemaju nacionalnosti,osim sto im je nacionalnost Novac!Dakle,za novac bi prodali i ocev grob,njih zanima samo tko ce bolje platiti,a ne je li klub srpskoga,hrvatskog ili bosnjackog predznaka.Ali,i suci i ostale sluzbene osobe ne bi mogli mesetariti bez jednako pokvarenih klupskih celnika,koji im ispod stola nude velike svote. Koliko znam ,radi se o iznosima od 5 do 20000 maraka... ("Vecernji list")

Meho Barakovic-SLOVO O MAKU DIZDARU Cesto slutim Maka kako iz Mraka Tamu vatre na usnama nosi i u Kucu nam donosi Svjetlost neku kao Rijeku kao Slovo Odvojeni od Zivota mi smo samo Grumen zemlje urasli u svaki Zagrljaj Slovo bi da Bol stane i da se Vrati tamo odakle je sve krenulo u Zivot da se vrati zemni (Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")

Nikolaj Velimirovic-Smrdljivi,nacista s krstom-GOVORI SRPSKOM NARODU KROZ TAMNICKI PROZOR ...Evropska skola odvojila se od vere u Boga.U tome je njeno obracanje u trovacnicu,i u tome je smrt evropskog covecanstva. Nikad u neznaboznim kulturama nije se nauka odvajala od vere,iako je vera bila pogresna i glupa...Zato,braco moja,ne slusajte one koji vicu:u ime kulture,ili u ime nauke,ili u ime progresa.To je sve ubica satanski...Neka ustanu pravoslavni narodi i budu trubaci jereticima da se povrate ka istini i postenju...

Dr.Fadil Ademovic-OPTUZBE PROTIV EVROPE DVA IZVORA IDEOLOSKE OSNOVE CRKVENOG DJELOVANJA-KRITIKA HUMANIZMA,EVROPSKE CIVILIZACIJE I MATERIJALISTICKOG DUHA CINI CENTRALNO MJESTO U RAZMISLJANJIMA DUHOVNIKA NIKOLAJA VELIMIROVICA I JUSTINA POPOVICA Dugo vremena Kosovo je jedna od glavnih preokupacija i Udruzenja knjizevnika Srbije.To udruzenje je 1985. primilo u clanstvo crkvene velikodostojnike Atanasija(Jevtica),Irineja(Bulovica)i Amfilohija(Radovica),"duhovnu decu"i ucenike i sljedbenike oca Justina Popovica.U martu pisci su organizovali trodnevni razgovor o knjigama posvecenim Kosovu i o tamosnjoj situaciji.S toga skupa data je podrska kosovskim Srbima i njihovoj peticiji sa potpisima 212 intelektualaca i drugih uglednika iz kulturnog i javnog zivota pokrajine.I u peticiji i u pisanoj knjizevnickoj podrsci istaknuti su zahtjevi za dublje politicke i drustvene promjene u odnosima izmedju autonomnih pokrajina i SR Srbije. OBRACUN S PROTIVNICIMA Na mnogo strana,u isto vrijeme,ukazivano je kako"SPC nikada kroz istoriju nije izneverila Srbe".Ona je uporiste tradicionalne nacionalne sigurnosti.Pri iznosenju nerijesenih problema Kosova unutar Srbije i Jugoslavije isticano je da je ta institucija srediste nacionalnog zivota.U dokazima takve njene uloge posezalo se za vjekovnim iskustvom koje potvrdjuje takvo mjesto i ulogu crkve u zivotu srpskog naroda. Radmila Radic u svojoj studiji"Crkva i srpsko pitanje"navodi ideolosku osnovu takvog djelovanja.Tu osnovu cini sinteza ucenja Nikolaja Velimirovica i Justina Popovica. Od polovine osamdesetih godina naovamo nije se moglo naci crkveno glasilo,list ili casopis koji u svakom broju nije donosio tekstove bilo u njihovoj autenticnoj,autorskoj izvedbi,bilo priloga od drugih autora o njima. "Glas crkve"se angazovao u vise pravaca:prvo u obracunu sa protivnicima vladike Velimirovica,drugo,pokrenuo je akciju za povratak njegovih mostiju iz Amerike i,trece,slavio ga kao sveca i uzora pravog srpskog vladike. Kritika humanizma,evropske civilizacije i materijalistickog duha cini centralno mjesto u razmisljanjima dvojice duhovnika Velimirovica i Popovica.Velimirovic je zastupao tezu o tri fatalna duha:Darvinu,Niceu i Marksu.Oni su,po njegovom pisanju,doprinijeli"razlaganju evropske civilizacije u vidu covekoboga".Srpskom narodu je,kako navodi episkop Nikolaj,Evropa i trovacnica i veliko zlo kojeg se treba cuvati. PORIJEKLO NACIONALIZMA Sta zamagljuje politicke i drustvene prilike u Srbiji?Nakon njenog poraza u minulim ratovima izostao je bilans onoga sto se desilo-kaze se u analizi Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji.Ta analiza je pod naslovom KARAKTER"NOVOG SRPSKOG NACIONALIZMA bila dugo u opticaju i podstakla mnoge konstruktivne rasprave. Srbijanske prilike zamagljuje i cinjenica sto se u toj zemlji jos nije odustalo od velikodrzavnog projekta. Na neophodnost dubokog arhiviranja i pokopavanja toga projekta visekratno je upozoravala i medjunarodna zajednica.Krizu identiteta i opstu konfuziju donosi i nesposobnost nove politicke elite da se suoci sa pocinjenim zlocinom i da time otvori novi izvor neophodne drustvene energije.Tu nesposobnost prati i njena neiskrenost naspram neposredno minule proslosti. Ponovnim ozivljavanjem kosovskog pitanja na nerealnim osnovama ta elita opetovano gura Srbiju ka retrogradnom procesu u kojem moze biti izolovana od svijeta.Ustolicivsi srpstvo i pravoslavlje kao novi sistem vrijednosti,ona negira zlocin i postojanje srpskog velikonacionalnog projekta,prebacujuci cjelokupnu odgovornost na komunisticki rezim.Tako se vlast i rezim Slobodana Milosevica tretiraju kao komunisticki,a zaobilazi se kako je taj rezim u svoje vrijeme dobio plebiscitarnu podrsku za prakticno izvodjenje velikosrpskog nacionalnog programa.Tada su na sceni bili i jedni i drugi-i komunisti i antikomunisti. FASISTICKA OPCIJA Stavljanje djelatnosti Ljotica i Velimirovica u kontekst antikomunizma sracunato je na ublazavanje ili relativiziranje njihovih kljucnih stavova."Strahovit strah koji je srednja klasa imala posle boljsevicke revolucije i intencija da se boljsevizam suzbije silom",tim rijecima u beogradskom NIN-u publicista Desimir Tosic pokusava da razvodni,pa i opravda stavove Ljotica,koji je bio na strani nacisticke i fasisticke politicke opcije.On pise: "Prilike nastale posle okupacije 1941.godine mozda je najtezi period u istoriji Srbije.Potezi koje su povlacili Dimitrije Ljotic i Milan Nedic ne mogu se gledati izvan tog istorijskog konteksta." Cetnistvo je revitalizovano zbog odsustva moderne vizije Srbije.Osnovna karakteristika te revitalizacije je nastavak pretenzija ka onim teritorijama koje su u temelju srpskog velikodrzavnog projekta.Ona je striktno pracena antizapadnjastvom kojim se u drustvu promovise novi vrijednosni sistem. GLAS DESNICE Rehabilitovanjem cetnistva negira se antifasisticka tradicija partizana.Negiraju se i granice utvrdjene avnojevskim odlukama ZAVNOBiH-a.Organizovana je siroka medijska kampanja,uz nju i hiperprodukcija one literature kojom se pravda spomenuta revitalizacija.RTV Srbije snimila je"Ravnogorsku citanku",promovisuci ravnogorski cetnicki pokret kao antifasisticki. Ispusta se iz vida,pri tome,da je antifasizam po svojoj unutrasnjoj sustini suprotstavljen nacionalizmu,jer je antinacionalisticki u temelju.Partizanski pokret i njegov znacaj derogiraju se i u udzbenicima istorije.U nastojanju da se obezvrijedi partizanski pokret time se tezi ka razvijanju simpatija prema ravnogorcima i njihovom pokretu. Otuda potice sve glasnije isticanje onog objasnjenja po kojem su ratovi 1991.-1999.na prostorima bivse SFRJ nastavak Drugog svjetskog rata nakon 50 godina.Srpska konzervativna misao i srpski nacionalizam na taj nacin okrecu se novim ideoloskim izvoristima.Svestrana analiza,izvrsena u okrilju Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji,te forme i te izvore sagledava u konzervativnoj misli Nikolaja Velimirovica,Justina Popovica,Dimitrija Ljotica,te u kvislinskom rezimu Milana Nedica.Medju one koji rade na njihovoj rehabilitaciji,analiza Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji uvrstava u protagoniste konzervativne politike.U njihove redove postrojeni su Otacastveni pokret"Obraz" i"Sveti Justin Filozof".Tu je i"patriotski"dio srpske omladine"Skinhead",pa"Zbor",ciji je naziv preuzet od istoimene organizacije Dimitrija Ljotica.Tu su i srpski geopoliticari okupljeni oko casopisa"Nove ideje","Srpske organske studije"i"Zbilja".Svi su u svojim sadrzajima do kraja prozeti radikalnom kritikom novog svjetskog poretka i kapitalizma kao"grobara tradicije". Taj kapitalizam je,po tim sadrzajima,osnova i razlog"vesternizacije drustva". Na pravoslavnoj sceni isticu se urednik"Zbilje"Momir Lazic,pa Predrag Dragic Kijuk,Veselin Djuretic,profesor Kosta Cavoski,Miroslav Toholj,Radovan Karadzic. Na sceni djeluje i casopis"Glas desnice"kao barjaktar za gradnju nove srpske desnice.Na toj strani su i mnoge knjige(primjerice"Oslobodioci i izdajnici"Milovana Danojlica,"Protokoli sionskih mudraca"i dr.). (Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")

A.G.Matos POSTATI COVJEK JE LJEPSE NEGO POSTATI KRALJ.

Ivan Lovrenovic-UNUTARNJA ZEMLJA ...Nakon izbora 1990.godine reanimirana su sva stara kulturna drustva,koja je komunisticki rezim u svojim prvim godinama nasilno ugasio,prisvojivsi i njihovu imovinu:bosnjackomuslimanski PREPOROD(umjesto GAJRETA i NARODNE UZDANICE),hrvatski NAPREDAK,srpska PROSVJETA i zidovska LA BENEVOLENCIA.U ratu 1992.-1995.ona su odigrala vaznu ulogu,sudjelujuci u organiziranju kulturnog zivota,ali i u sirokom spektru humanitarnog rada.No,tendencijski gledano,ozivljavanje ovakvoga tipa kulturnih drustava(njihova neizbjezna monopolizacija nacionalnih kultura,simbioticka prislonjenost uz odnosne vjerske i politicke strukture),takodjer svjedoci o regresijskome smjeru kretanja. Jedna od najvecih deformacija kojom je rat Bosnu nagrdio jest propast urbaniteta.Bosanski gradovi unistavani su na mnogo nacina-neki tonama granata i eksploziva(Sarajevo,Mostar,Bihac itd.),neki krvavim zlocinom i strahom(Foca,Visegrad,Zvornik,Brcko,Bijeljina,Prijedor...),neki pak autodestruktivnim odstranjivanjem bitnih elemenata vlastitog urbanog bica:stanovnistva drugih nacija i vjera,kulturnih i sakralnih objekata drugih kultura itd.;Banja Luka je primjer takve deurbanizacije,provedene planskom politikom,daleko od fronta i rata. No,postoji i drugo lice.To je ono koje svjedoci o,usprkos svemu,jos nepotrosenim i nedegradiranim potencijalima,o znanjima i stvaralackoj volji koja radi samopostovanja i vlastitoga autenticiteta nije spremna napustiti podrucje najvisih kriterija i vrijednosti,i u uvjetima krajnje oskudnim,pa cak i po sam zivot pogibeljnim. Primjeri te vrste najizrazitiji su u razlicitim podrucjima kulture,sto,naravno,ne znaci da ih nema i u svim drugim poljima ljudskog rada i stvaranja.Nekoliko godina rata kao i svi drugi,i slikari,pisci,novinari,kazalisni umjetnici, muzicari,znanstvenici zivjeli su i radili-primjerice,u Sarajevu-na samom rubu egzistencije,cesto u doslovno trogloditskim,pecinskim uvjetima,svake sekunde kandidati smrti ili svjedoci smrti i patnje drugih oko sebe.O neobicno velikom broju primjera njihova djela nadmasuju svoju temu i povod,osiguravajuci sebi status autonomnoga rezultata u svojoj disciplini,u punoj korespodenciji s relativnim traganjima i standardima u svijetu. Najimpresivnije u tom smislu svakako je iskustvo bosanskohercegovackih likovnih umjetnika-slikara,graficara, dizajnera,skulptora,plasticara.I svojom brojnoscu(gotovo svi relevantni stvaraoci,svih generacija,ostali su u Bosni,samo rijetke je sudbina odvela nekamo vani),i obilatoscu produkcije i zanatsko-umjetnickom puninom,i nezasitnoscu traganja i eksperimentiranja,oni su vec u svjetskim razmjerama i individualno i tendencijski prepoznati kao univerzalno vazna duhovno-estetska cinjenica kraja stoljeca. Blistave trenutke imala je tokom rata kazalisna djelatnost,pa cak i filmska u dokumentarnom i u igranom zanru. Sarajevska ratna fotografija ostvarila je fascinantne rezultate,i u umjetnickom i u dokumentarnom pogledu. Prije rata vodeca u bivsoj Jugoslaviji,subkulturna sarajevska rock-scena u ratu je ostala bez mnogih svojih protagonista,koji su se rasuli po svijetu.No,s onima koji su ostali(stalno ili u nekom razdoblju),te s onima sto su se u ratu pojavili,ona je dokazala svoju punu vitalnost i izvornost. Zaseban fenomen je medijska i izdavacka produkcija:u ratu je niknulo mnogo novih medijskih projekata(i tiskanih i elektronskih),od kojih se zavidan broj profilirao do vrlo prepoznatljivih i utjecajnih glasila.Pri tomu valja osobito apostrofirati one koji uspijevaju dosljedno njegovati istinsko neovisno,kriticko-istrazivacko novinarstvo.I produkcija knjiga je impresivna,s obzirom na sve okolnosti,ne samo rata,nego i nestanka trzista. Knjizevnost je,to je dobro poznato,najpodloznija svim mogucim vanjskim nalozima i obavljanju zadaca koje joj izvorno ne pripadaju.Jednim dijelom ona se ni sada nije uspjela tomu odhrvati.No u znatnom broju primjera,cak vecem nego sto bi se moglo ocekivati,ona je uspjela obraniti svoju autonomiju,ispisujuci tekstove(mahom kratke forme,ne samo pjesnicke,nego i esejisticko-dokumentarne,narativne itd.),koji,ne zaziruci od tematizacije neposredne stvarnosti ostvaruju visoku razinu duhovno-estetskog iskustva.Radi se o piscima i iz nesto starije generacije,od kojih su mnogi dozivjeli sudbinu egzilanata,od Hrvatske i Slovenije,do zemalja sirom svijeta,ali i o mladjima,a osobito vazna je pojava najmladjih pjesnika i prozaika,do rata potpuno nepoznatih,koji su tokom rata napisali neke od najboljih tekstova moderne bosanske knjizevnosti. Knjizevnost je,osim toga,podrucje u kojemu se otcitava jedan vazan obrat,koji se zbog rata i stradanja dogodio s Bosnom,a odnosi se i na sve druge aspekte zivota.Prije svega ovoga,Bosna je bila u svjetskim relacijama anonimna.Rat i besprimjerno stradanje bosanskih civila,sela i gradova medijski je ovu zemlju,na njezinu nesrecu, napravilo najpoznatijom geografskom i politickom cinjenicom na svijetu.Za Bosnu,za njezinu kulturu i povijest,za specificnosti njezinoga zivota naglo su se zainteresirali mnogi ozbiljni evropski i svjetski novinari,publicisti, povjesnicari,pisci.Tako su nastali,a nastaju i dalje,vazni i ozbiljni tekstovi i knjige o Bosni na francuskom, njemackom,engleskom i drugim svjetskim jezicima.I obratno,dogadja se da se na te jezike prevode mnogi bosanski autori. Cijela kulturno-medijska scena u Bosni pokazuje mnogo stvaralackog i tendencijskog dinamizma,svjedoci o sposobnostima bosanskoga drustva da bude integralnim dijelom suvremenoga svijeta otvorenih vrijednosti,i u tom pogledu ona je u snaznom kontrastu spram primitivnog etnokratskog modela,u kojemu je strukturiran politicki zivot postdaytonske Bosne i Hercegovine. Zapocinjanje procesa opceg ozdravljivanja i zacjeljivanja Bosne,izgradnju novoga gradjanskog i kozmopolitskog drustva u njoj,tesko je ocekivati u uvjetima vladanja triju paralelnih etnickih partija-pokreta.Relativizacija njihove svevlasti,pojava i jacanje politicke ideje koja bi znala nadrasti njihov etnocentricni autizam,njihovu regresivnu prikovanost za princip etnija-teritorija,a ne ignorirati vaznost nacionalnog fenomena-to je kontekst u kojemu bi moglo doci do pocetka takvog procesa.Imanentni zahtjev te vrste,koji se u kulturi moze otcitati,kako smo vidjeli,u nacinu na koji se u njoj reflektira stvarnost,postoji takodjer kod obicnih ljudi,na nivou spontaniteta u svakodnevnom zivotu,bez obzira na sve ratne traume.Koliko ce se to moci realizirati kao izraz politicke volje ljudi,ne zavisi samo od razvoja prilika u samoj Bosni i Hercegovini.

utorak, 01.04.2008.

FRANJO TUDJMAN,AKADEMIK,KLEROFRANKISTICKI GENERAL-PAJAC,RATNI ZLOCINAC,UZ KOLEGU AKADEMIKA DOBRICU COSICA SAMPION`HUMANOG PRESELJENJA`NA ZAPADNOM BALKANU... ...PREDSJEDNIK TUDJMAN,KAKO PROIZLAZI IZ PREDSJEDNICKIH TRANSKRIPATA,MNOGO JE PUTA NAGLASAVAO DA HRVATSKA PODRSKA MILICIJI BOSANSKIH HRVATA I VOJNA INTERVENCIJA HRVATSKE U BOSNI I HERCEGOVINI MORAJU BITI ZATAJENI... (Carla del Ponte-"LOV:JA I RATNI ZLOCINCI")

NJIH DVOJE ..FRANJO TUDJMAN I SLOBODAN MILOSEVIC SU RAZBILI JUGOSLAVIJU... (Carla del Ponte-"LOV:JA I RATNI ZLOCINCI")

Dr.Fadil Ademovic-STALNI ZAVRTAC ISTINE KAKO SE DOBRICA COSIC ODUPIRE ISTINI SVOJIM DOPRINOSOM NESRECI VLASTITOG NARODA-TRAUMA ISTINE JE LJEKOVITA-ZAVODJENJE MASE ILUZIJAMA "Sa pocetkom XX veka bili smo narod nade,na kraju veka postali smo narod nespokojnika,izgnanika i iseljenika." Opet se,ko zna koji put,oglasio Dobrica Cosic.Ovaj put na skupu koji je nazvan medjunarodnim,a njegova besjeda se ticala velike Srbije krajem oktobra 2002."Na pocetku veka imali smo drzavu koja je imala snagu i saveznike da ujedinjuje citav srpski i jugoslovenske narode,na kraju veka ostali smo bez drzave i bez ijednog saveznika a od svetskih sila(nepravedno)smo kaznjeni blokadom i(nepravednim)sankcijama." IZBJEGAVANJE KRIVICE Tako zbori taj akademik sa srednjom poljoprivrednom skolom.Ne otvara pitanje koliko je sam doprinio nesreci vlastitog naroda i propasti one drzave koju on zagovara.Cosiceva tvrdnja odgovara cinjenicama,bez onog sto je stavljeno u zagrade.Vec na prvi pogled je jasno da ne odgovara istini.Mehanizam u kojem realnost nije potpuno negirana ili izbjegnuta,ali je iskrivljena i pogresno interpretirana,moderni psihoanaliticari nazivaju"okretanjem slijepog oka".Tako je nazvano u znak sjecanja na admirala Nelzona za vrijeme Baltickog rata 1801.godine.Ser Hajd Parker slao mu je signale za povlacenje,a admiral je prislonio durbin na svoje slijepo oko pa-u skladu sa cinjenicama izjavio da te signale nije vidio. U tom mehanizmu pristup stvarnosti je slobodan,ali osoba odlucuje da je ignorise zato sto joj to odgovara.Najcesce smo djelomicno svjesni da smo izabrali da ne vidimo cijelu istinu,ali nismo svjesni sta tacno izbjegavamo. Taj mehanizam,koji u beogradskoj Republici(br.296,1-15.XI 2002.)ob jasnjava Svetlana Spero,u potpunosti se moze primijeniti na citiranu besjedu Dobrice Cosica.U psihoanalitickom smislu ovim mehanizmom"okretanju slijepog oka"izbjegava se podsjecanje na vlastite agresivne i druge prestupnicke impulse.U suprotnom,bez primjene spomenutoga mehanizma,dovelo bi do prodora straha i osjecanja krivice. MIT O EDIPU To zavisi od zavrtaca istine.Ako se suoci sa realnoscu,ukljucuje i suocava se sa prijetnjom da ce mu se zrtve osvetiti-paranoidni karakter.Ako se suoci sa prijetnjom katastrofalnog gubitka,postaje mit o Edipu,postoji tacka u kojoj osoba pocinje da shvata da se istini ne moze oduprijeti.Pre snagom istine Edip se suocava sa svojom krivicom i osljepljuje se.Istina se mora prihvatiti jer jedino tako strah prestaje,pojavljuje se zaljenje i proces izljecenja se zavrsava. Trauma istine je,prema tome,ljekovita.Nastupi Dobrice Cosica u SANU-u za gradjane ne predstavljaju nikakav ekstrem.Oni su siva,beskonacna,rdjava svakidasnjica.Svima kojima je potreban nasusni lijek,a to su svi gradjani Srbije,on-uz blagoslov SANU-a-nudi jedan pogled svog"slijepog oka". Ni srpska desnica ni nova srpska ljevica od tih velikodostojnika kao autora nisu preuzeli one teze,postavke ili ideje koje su nesporne ili su sacuvale svoju aktuelnost,ili su nosile obiljezja trajnije vrijednosti u humanistickom smislu rijeci.Eksploatisali su bas one segmente koji su u novom vremenu mogli posluziti za ideologiju destrukcije i zla, mitomanije,teorije krvi i tla,predanja i nebeske misije srpskog naroda itd. To se moze vidjeti na primjeru djela"Pravoslava crkva i ekumenizam"iz 1974.U njemu otac Justin kaze da su svi u Evropi"otpali od hriscanstva i da su deo raskolnickog legiona".Za njega je Evropa"Bela Demonija"u kojoj nema nigde za opstanak nikom,posebno onima koji se ne vrate na"put pravoslavlja",pri cemu on i pravoslavlje suzava od najuzeg konfesionalnog okvira.Po njemu,nadalje,"evropski covek je sebe proglasio za boga pa se stara Evropa konacno obezduhovila i nema joj spasa".To ovaj duhovnik ponavlja cak nedozvoljivo cesto. "Kada govore o Evropi kao inkarnaciji zla,danasnji Justinovi sledbenici koriste ove invokacije,bez imalo truda da ih na savremeniji nacin izmere i promisle,Justin se blago receno uproscava,ili funkcionalizuje po potrebi.Medjutim,otac Justin je skretao paznju i na to da se Evropa ne moze izleciti ako zanemari coveka,najpre coveka kao individuu,pa onda coveka kao kolektiv.I druge su njegove teze nesporne,ali za njih niko ne mari,jer su mnogima privlacnije njegove neukusne tirade o truloj i umornoj Evropi",navodi Mirko Djordjevic u"Znacima vremena",te nastavlja: "Nasa zakasnjenja su kobna-niko ozbiljan danas i kod nas,i u svetu,ne moze da prihvati kolektivisticke utopijske teorije jednog Nikolaja Velimirovica,ali,ipak,on se lagodno smesta i u specificni`ikonostas`nase kulture.To su znaci i znamenja jednog vremena u kojem je kriticka,hriscanska personalisticka misao izgubila bitku za svoje mesto". PROVIDNI CILJ Povratak zickog vladike Nikolaja Velimirovica izveden je u inscenaciji plejade srpskih ideologa svih boja nacionalisticke provenijencije.Njihov cilj je jasan i providan:da zavedu najsire srpske mase iluzijama o svojoj s neba preuzetoj mesijanskoj ulozi na zemlji na kojoj treba ujediniti u jednu drzavu sve krajeve u kojima zive Srbi.Masovno proizvodjenje tih zabluda sa najbanalnijim nacionalizmom u narodu u izvedbi"moderne"srpske ideologije poceo je krajem 80-ih i trajao sve do kraja drugog milenijuma.Tim iluzijama crpljenim iz opusa dvojice duhovnih otaca savremenih srpskih ideologa hranjene su narodne mase u okviru snaznog politicko-populistickog talasa zvanog i"antibirokratska revolucija". Djela vladike Nikolaja,primjerice,stampana su u ogromnim tirazima.Kad su ta izdanja dospijevala do javnosti, objektivna domaca kritika je ocijenila da su priredjena bez kriterija i-nekriticki i neznanstvena.Stampane su i naljepnice sa likom toga autora,bedzevi su nudjeni bukvalno na vasarima i mitinzima,"pa se delo i misao velikog besednika potiskivalo u subkulturu umesto da se vraca u kulturnu bastinu.Osvojio je sebi mesto jedan anahroni hagiografski pristup u okviru kojeg su ocene varirale izmedju krajnosti.Neko se setio ocene oca J.Popovica po kojoj je zicki vladika"novi Zlatoust",ali su se tu javile komplikacije.Senka najcrnjeg antisemitizma vekovima prati velikog crkvenog oca Jovana Zlatoustog,ali i u delu N.Velimirovica ima jasnih naboja protiv Jevreja.Ima i neukusnih ocena". Njegovo delo je,kaze jedan glorifikator,"sace kojim se hrabre pokolenja njegovih duhovnih potomaka".Crnogorski mitropolit Amfilohije kaze da se moze biti samo"za ili protiv vladike Velimirovica".Brojni iskazi kod savremenih ideologa nove srpske desnice,ali zacudo i ljevice,mogu se tekstualno porediti sa klasicnim iskazima koji se ponavljaju u Velimirovicevom djelu. Mirko Djordjevic pise da"danas nema ni jedne`misli`kod Cosica,Beckovica i plejade drugih ideologa koja nije ili citat ili slobodnija parafraza iz spisa zickog besednika Velimirovica". Sve floskule o nekakvom savezu pravoslavnih zemalja,kakvima je baratao,recimo,Vuk Draskovic,o udesu srpskog naroda u svakoj Jugoslaviji,cime barataju neke vladike,o Rusiji koja ne smije biti"civutska"vec pravoslavna,te neuka razmisljanja pokojnog prvaka Karadzicevih Srba"Nikole Koljevica o sabornosti samo su varijacije Velimirovicevih tirada". Na osnovama tih tirada srpski i crkveni ideolozi su gradili i mit o tome kako treba da izgleda pravi Srbin.A"Glas crkve"i"Hriscanska misao"donose obilje citata i priloga Nikolaja Velimirovica.Jedan od njih objasnjava duhovnu konstituciju pravog Srbina.Vladika Nikolaj kaze:"ON TREBA DA IMA SLATKU DUSU KRALJA VLADIMIRA, IZDRZLJIVOST NEMANJINU,HRISTOLJUBLJE SAVINO,KROTKOST DECANSKOG,SMERNOST UROSEVU, POZRTVOVANJE LAZAREVO,VITESTVO STRAHIJINO."TEK NA KRAJU ZICKI PROPOVJEDNIK JE IZGLEDU I OSOBINAMA SRBINA DOMETNUO-"UMERENOST I ODMERENOST SRPSKIH SELJAKA". (Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")

Vejsil Suljanovic-SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA UZIVAO JE GLEDAJUCI SAMRTNICKE TRZAJE ...Osvanuo je drugi dan mog boravka u neposrednoj blizini moga dragog kuma.Porasle i prerasle brade,zedj,glad, zagusljivost,smrad,bolest,na smrt isprebijani mladici,upotpunjuju pretuznu sliku deformisanog skupa pod oko 400 zbijenih,zatvorenih ljudi.Pred samu noc,moj jedini kum bio je prozvan da izidje van.Teskom mukom,uz pomoc dvojice mladica,izasao je i nije se odmah vratio.Obuzela me tuga i strah da ga necu vise vidjeti.Nakon izvjesnog vremena vratio se uz pomoc onih istih mladica.Bio je malo ozaren,s nadom u spas.Vidjelo se to na njegovu licu iako je bilo deformisano od uboja.U zdravoj je ruci nosio omanji paket.Bilo mi je lakse.Jedva sam se probio do njega. Upitao sam ga:"Ko ti je to donio?" "Moj badzanak"-jedva je procijedio moj kum kroz ostatak zuba polomljene vilice.Badzanak(muz zenine sestre)mu je bio Srbin.Zvao se Kaso.Osjetio sam da vjeruje,kao sto sam i ja povjerovao,da ce ga bas on izvuci iz ovog pakla.Jer oni,koga su htjeli spasiti,to su mogli uvijek uciniti.Kum mi je dao do znanja jednim gestom da sad ne treba da mi da nesto od hrane iz paketa,nego da ce to uciniti sutra.Tog momenta bilo mi je malo lakse zbog kuma,a eto dobicu i koji zalogaj domace hrane. To su vece ljudi oko mene nesto saputali.Htjeli su da ne cujem i ne saznam o cemu pricaju.Nesto se dogodilo,ali nisam znao sta.Vidio sam,krili su od mene,pa me to uznemirilo i nisam mogao zaspati.U istoj prostoriji nekoliko se starijih i bolesnih ljudi uneredilo,pa ih zdraviji iznose do klozeta,a iza njih ostaju tragovi fekalija sto je povecavalo jos nesnosnije stanje.Nikakvog ni mira ni sna ni te noci nije bilo. Najzad je dosao dan i moj poznanik,katolicki svecenik,ujko,procijedi kroz zube,veli:"Dosao ti je sin.Vidio sam ga sinoc,ali ti nisam smio reci." Trgnuo sam se cijelim tijelom i upitao ga:"Kako izgleda?Jesi li ga dobro vidio?"Ujko mi je odgovorio:"Dobro je.Nema znakova da ga je neko dirao.Nemoj se uznemiravati." Pojavila mi se jaka zelja da vidim svog sina,jer se vise od mjesec dana nismo vidjeli.Bacio sam pogled na kuma i on mi je dao znak da dodjem do njega.Preko nogu i tijela bolesnih i nepomicnih logorasa,kao klipice u sibici slozenih tijela,dosao sam do kuma koji mi je pruzio nesto zamotano u najlon kesu,prethodno upakovano u papir.Kad sam se vratio do svog mjesta na kojem sam mogao samo sjediti skupljenih nogu na golim,tamnim,keramickim plocicama,odmotao sam najlon i papir i vidio komad teleceg mesa i komadic kruha.Odmah sam odlucio da sve ne pojedem,nego samo jedan ili dva zalogaja,a ostalo cu ponijeti sinu.Mozda je gladan.Teskom mukom odvukao sam se do betonske povrsine na otvorenom prostoru gdje je vec bila velika masa ljudi,koji su tu boravili preko cijelog dana na vrelom ljetnom suncu.Vise puta sam rekao da je bio surov odnos cetnika prema logorasima.Ali toga dana,cini mi se da je bio najkrvaviji,najtezi.Od ranog jutra pocelo je dovodjenje novih logorasa i tuca do smrti.Mi,koji smo se tu nalazili,morali smo lezati potrbuske cijeli dan.To lezanje na tvrdom betonu se oduljilo u stalnom strahu da te kundak od puske ne udari po ledjima ili vrh cipele po glavi.Morali smo glavu priljubiti uz beton.Licem i nosom dodirivati podlogu ispod nas.Taj dan na pisti proveo sam kao u dzehennemu.Bio je to pocetak mjeseca jula 1992.godine. Sunce je przilo svom zestinom,a oko nas uzas,udarci,jauci,smrt u etapama. Ispod mojih nogu umirao je moj stari poznanik Islam Bohonjic,visi medicinski tehnicar.Prethodnih dana taj junak bivao je vise puta pretucen do izdisaja,ali se nekim cudom za kratko vrijeme oporavljao. Tog dana su ga dotle tukli,dok nije pao i nepomicno lezao na podu s uzasnim ranama.Poslije su ga skotrljali niz betonske stepenice,sklupcanog ko lopta.Zatim je neki cetnik,culo se to dobro,pozvao dvojicu logorasa da ga iznesu na betonsku povrsinu na kojoj je sunce,nakon prestanka kise,przilo svom zestinom.Bio je sav u rama,krvi, unakazenog lica i tijela. Molio je jadnik malo vode,jedva razumljivim rijecima.Ali cetnik je to drsko odbio,govoreci:"Ne treba ti voda,ubrzo ces svakako umrijeti."Cetnik se,kobajagi,udobrovoljio."Pa dajte mu,ljudi,vode,ispunite mu posljednju zelju." Zatim je ugledao staru,odbacenu,zahrdjalu,poluslupanu konzervu.Uzeo ju je i s njom zahvatio kisnice iz prljave lokve u koju se sprala sva necist s piste,pa,stojeci,rekao:"Pij!"Jadnik je jedvice izgovorio posljednje slogove neke rijeci u svom zivotu:"Ubijte me,ne mogu vise."Cetnik se,vise njegove glave,izdirao:"Necu.Skup je metak za tebe." Zatim je pucao vise puta u zrak plaseci ptice,a nije htio zrtvu da ubije,da mu prikrati dalje muke.Uzivao je gledajuci samrtnicke trzaje svoga komsije koji je na golom betonu pod uzarenim suncem poslije nekoliko minuta umro.Tu,ispod mojih nogu...

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv