Nostalgija!Odavno sve
Ta prazna omlacena slama!
Meni je svejedno gdje
Valja mi samovati sama
I kojom cu kaldrmom svoj
Torbak pijacni teglec ici
Domu sto ne zna da je moj
A kasarni s bolnicom slici.
Sve mi je jedno koji lik
Najeziti kozu ce moju
Svejedno mi kojem od njih
Manjak sam ili na broju.
Sama za sebe,pusti cuh,
Bez sante kamcatska mecka
Gdje ponizenje ceka duh
Gdje se ne hocka niti necka.
Nije me sram jezika mog
Rodnog,ni mljecne mu sjene,
Sve mi je jedno sretnem li kog
A taj ne razumije mene!
(Stilac,novina zderac lak,
Trac rubrika priljezan muzar...)
Onn dvadesetome je znak
A ja stoljecu svakom uzar.
Pobodena ko panj u tle,
Zaostao s kakve aleje,
Sve mi je jedno jedno sve
A jos svejednije je
Ono bivse sto rodno bje.
Svi su znaci s mene i pjege
I podaci zbrisani ko snijeg:
A dusa rodila se negdje.
Tako i kraj me ostavi moj,
Da ni zbir,najbudniji svodnik,
Ama nigdje po dusi mi svoj
Madez ne nalazi rodni!
Svak mi dom tudj,svak mi hram pust
I sva sam jedna svejednusa,
No ako usput negdje gust
Iskrsne grm,il oskorusa...
Post je objavljen 03.04.2008. u 15:40 sati.