Popodne se spustam do Landeszeughausa,gdje se nalazi bogata zbirka opreme iz Tridesetogodisnjeg rata.
Danima sam odgadjao posjet muzeju,mislio sam bit ce boljih trenutaka,i evo,danas je bas takav trenutak.Dobar,da bolji ne moze biti.
Inace nisam bas lud za kantama od oklopa,ali uz Tridesetogodisnji rat veze me jedan blesav dogadjaj.
U zimu 1993.krenuli smo Nikola Solic i ja u Kevelaer,gradic na njemacko-nizozemskoj granici,gdje u sjecanje na Tridesetogodisnji rat postoji Hrvatska ulica i Hrvatski kriz.Putovali smo mojim kadettom koji je kasnije ukraden pod visokim pokroviteljstvom sefa VP.Na austrijsko-njemackoj granici morali smo ispuniti formular u kojem je u nizu imbecilnih stajalo i pitanje:Imate li molitvenu prostirku?To je valjalo ovjekovjeciti,taj formular,pa ga je Sola fotografirao.
Policajcu se to nije dopalo.Znadem li ja da je u pogranicnoj zoni zabranjeno fotografirati?,pitao je.Znam,rekao sam,
ali mi fotografiramo u automobilu,sto nije privatni posjed,i tu mogu raditi sto god mi padne na pamet.Dakle,tako,
rekao je policajac.Bas tako,rekao sam.Kad je tako,onda vozite za mnom,rekao je,i mi smo zavrsili u nekoj garazi,gdje su nas puna dva sata jebali,detaljno pretrazili nasu prtljagu,nas,automobil,a sve to uz mnostvo pitanja na razini onih iz formulara.
Gdje Vam je kalasnjikov?
Doma,iznad televizora,zaboravio sam ga ponijeti.
U svakom slucaju,njemacki pandur je priznao da sam gazda u svom autu i nije nam oduzeo film,ali nam je pokazao tko je gazda na granici.Sutradan smo bili na Kevelaeru.
Povijesni izvori su skrti i neodredjeni,tek cinjenica je da su u Tridesetogodisnjem ratu sudjelovali i hrvatski placenici.Predaja,medjutim,kaze da je jedna skupina Hrvata upala u Kevelaer i pobila oko 100 mjestana.Zato Hrvatski kriz i Hrvatska ulica.Otada u ovim krajevima,a i sjevernije,sve do Svedske,majke plase zlocestu djecu,ne vragom,ne Krampusom,vec Hrvatima.Doci ce ti Hrvat,kazu.Knjizica koju sam tom prilikom kupio,nekakav pseudopovijesni roman,opisivala je taj upad.Hrvati su prikazani kao crnokosi,divlji konjanici za kojima idu kola puna djevojaka i plijena,a za kolima trce psi.Bacio sam tu knjizicu u kos za smece,i cijeli dan sam bio u iskusenju da slozim opaku facu i unesem se u lice nekom djetetu.Bu,ja sam Hrvat.
Setnja do Landeszeughausa nije se isplatila.Muzej je vec bio zatvoren.Trenutak za posjet nije bas tako dobar kako sam mislio.
(Edo Popovic-"KAMENI PAS")
Post je objavljen 05.04.2008. u 14:02 sati.