Nama se Nikada ne zna u kojem se Gradu
mozemo Probuditi
i svaku Bolest svojom bolescu Zovemo
dok Medicina ne utvrdi Drugacije
i ne kaze Ono svoje
i ono Nase
i na osnovu duzih ispitivanja nase Ljubavne
Gramatike
Dok se ne dogodi novi Zlocin
i Novi pomor onih rijetkih Zivotinja u zooloskom
Vrtu
u Vrtu u kojem si ti svojom Rukom
sadila Ruze i raznovrsno mirisno Zrnevlje
Nista se smrtno ne primjecuje
Kazes Gradovi
kakvi su to Gradovi u kojima se ti ne mozes Raspremiti
i mjesto Vecernje haljine
Noktima iscrtati svoju najdrazu sliku
i svog Psa ljubicaste tuge izvesti u Setnju
i pritom biti Sama i Raskosna
(Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")
Post je objavljen 05.04.2008. u 11:32 sati.