U svemu je,kazes,suvise
bivseg.Koliko u onome sto tek
treba doci?I kamen jucer
u vodu bacen-sutra je
svisla vrapcija dusa.
Uvijek isti su zapisi ljeta
ispod pazuha iz nekog sretnijeg
dana.Iste otjecu rijeke
i medj dragim koricama jednako
sipi blaga jeza:Culo tjeskobe!
Zute konjice s majcinih goblena!
Ista je bagremska zudnja,kriska
hljeba natopljena kisom,miris memle
i na zidu pah lastina traga...
Jednako preduge sumnje,zov
ruze,od pjesme ni mjehurova
praska...Moj Boze,koliko vjetra
u svemu ceg se opet taknem!
Post je objavljen 11.04.2008. u 10:22 sati.