Ne mogu se pozaliti na odjek mojih tekstova medju citaocima.Proteklih godina dobio sam veliki broj njihovih pisama,bilo elektronskom ili klasicnom postom.Jedno od prvih stiglo je iz Frankfurta,
nekoliko mjeseci po zavrsetku rata.U koverti je bila i novcanica od 20 njemackih maraka.Nakon sto je izrekao nekoliko dirljivih komplimenata na moj racun,meni nepoznati posiljalac je napisao:"Popij u Tvoje i moje zdravlje jedno sarajevsko pivo.Pozdravlja te Spahic Sulejman Haler iz Doboja grada."
Najvise pisama primio sam od bosnjackih izbjeglica rasutih sirom svijeta.Nad mnogima od njih znao sam pustiti suzu.Ti meni nepoznati pacenici,koji su u ratu dozivjeli licnu tragediju,bili su mi zahvalni sto sam od prvog dana stao na stranu zrtve,raskrinkavajuci iz teksta u tekst srpski fasizam koji se na njih surovo obrusio,i pomogao im,koliko sam mogao,da ne izgube svaku nadu u citav jedan narod i da ih mrznja ne savlada.Njihovu sam patnju prihvatio kao svoju.Neka od tih pisama objavljena su na TRIBINI CITALACA sarajevskog OSLOBODJENJA.Dvoumio sam se da li da ih uvrstim u ovu knjigu,ali sam suprotno sugestiji nekih mojih prijatelja,od toga odustao.Izuzetak su dva pisma netipicnog sadrzaja:jedne Bosnjakinje koja zivi u Svedskoj i jedne Beogradjanke,koja je pobjegla i od srpskog i od hrvatskog nacionalizma i nasla utociste u Italiji.
Pisali su mi i stranci.Advokat i pjesnik Rafik Abdul(Raficq Abdulla),koji zivi u Londonu,istice da je o ratu u bivsoj Jugoslaviji vise doznao iz knjige mojih kolumni i zapisa,objavljene na engleskom jeziku LETTERS TO THE CELESTIAL SERBS(PISMA NEBESKIM SRBIMA),nego iz svih tekstova koje je procitao u britanskoj stampi.Cijoj novinarskoj sujeti ne bi godilo takvo misljenje jednog engleskog intelektualca!?
U decembru 2003.stiglo mi je pismo izvjesne gospodje Lorejn Perlman(Lorraine)iz Detroita u Americi.I njoj je do ruku dosla pomenuta knjiga."Mnogo mi se dopala i nadam se da ce je procitati hiljade ljudi",pise Lorejn.Lorejn je uz pismo prilozila i cek od 200 dolara.Bio je to za mene neocekivan i koristan novogodisnji poklon.Nisam imao pojma ko je ta zena.Kasnije sam doznao da je Lorejn bila supruga Fredija(Fredy)Perlmana,neukrotivog pobunjenog intelektualca,koji je od pocetka 60-ih do sredine 80-ih godina proslog stoljeca,kada je i umro,bio najzivopisnija licnost medju americkim kriticarima savremene civilizacije.Perlmanovi su jedno vrijeme zivjeli u Evropi,od toga tri godine u Beogradu.
Jednog dana u jesen te iste godine javili su mi sa portirnice OSLOBODJENJA da me je trazio neki Danac.Ostavio mi je poruku da se,ako mogu,u pet sati poslije podne nadjemo u COBANIJI,
simpaticnom malom pansionu u centru Sarajeva.Dosao sam nesto ranije i sjeo za stol najblizi portirnici.Vlasnica pansiona mi je rekla da je Danac vec nekoliko godina njen stalni gost i da ima 83 godine.Ranije je dolazio sa suprugom,ali ovog ljeta ona nije bila sposobna za put.
Uskoro se na vratima pojavio onizak,mrsav starac u odijelu i s kravatom.Bio je to Vigo Bjering(Viggo Bjerring).Vigo je kao mladic bio ucesnik Pokreta otpora u Danskoj,a po zavrsetku studija bavio se matematikom i fizikom.Divio se Titovim partizanima i cesto je posjecivao bivsu Jugoslaviju,dovodeci grupe danskih socijalista i sindikalista,koje je zanimalo jugoslovensko samoupravljanje.Tako je solidno naucio jezik koji se tada zvao srpsko-hrvatski.Proputovao je cijelu Bosnu i Hercegovinu,koja ga je posebno privlacila zbog svoje multietnicnosti.Vigo svaki dan odlazi na Zeljeznicku stanicu u Kopenhagenu da bi kupio evropsko izdanje OSLOBODJENJA.
Nekoliko mjeseci kasnije,Vigo mi se javio pismom.Bilo je napisano rukom.Vigo u pismu izrazava svoju zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu,bojeci se da je nacionalizam ne razori."Star sam i nemam razloga za optimizam,jer je desnica ponovo zavladala svijetom,u prvom redu Busovom Amerikom.
Nazalosat,i Danskom,kao i mnogim drugim zemljama",pise nas prijatelj Vigo.
Kako rekoh,osim u dva slucaja,u knjizi necete naci pisma u kojima su se citaoci identifikovali sa mojim misljenjima i stavovima,podrzavajuci me i dijeleci mi ponekad prejake pohvale.Smatrao sam da je mnogo svrsishodnije ako javnosti stavim na uvid ona pisma u kojima sam cascavan najpogrdnijim uvredama.Poruke takvog sadrzaja najcesce su mi slali velikosrpski nacionalisti.Prijetili su mi,slali me u ludnicu,a ponekad i na vjesala.Nije me stedjela ni njihova hrvatska bratija.Ova pisma na svoj nacin govore o zestini i agresivnosti nacionalistickog bjesnila.
Na tajnom procesu za koji ne znam gdje je,kada i kako vodjen,"osudjen"sam na smrt zajedno s grupom probosanski orijentiranih Srba.Iza"presude"je stajala samozvanna teroristicka organizacija
"Gavrilo Princip",koja je"presudu"poslala Srpskom gradjanskom vijecu u Sarajevu.
To traje do danasnjih dana i trajace,pretpostavljam,dok god toj bagri budem zagorcavao zivot.
Vecina tih pisama je potpisana laznim imenima,ali se iz njihovog sadrzaja lako da zakljuciti kojem etnonacionalistickom korpusu posiljalac pripada.Najkrace pisamce primio sam 21.novembra 2003.a glasilo je:"Gdje si ti zavrsio mejtef?"Podrugljivo pitanje postavio mi je,ocito,neki krscanin.Nije mnogo duze bilo ni jedno koje je stiglo 2.jula 2004:"Gojko,crni!Ti si zreo za psihijatriju.Sto prije,to bolje."
Oba su poslana elektronskom postom.
Docepao me se i reporeter DUGE,beogradskog fasistickog magazina.Njemu se smrklo kad je,
boraveci u Sarajevu,procitao moju kolumnu u OSLOBODJENJU.U reportazi koju je posvetio svojim nacionalistickim impresijama iz Sarajeva,citirao je dio mog teksta i dodao vlastiti komentar:"Poturica gori od Turcina."
Kardinal Vinko Puljic,nadbiskup vrhbosanski,bio je kivan na moj tekst o zlocinu u Kostajnici,ironicno ga nazvavsi"novogodisnjom cestitkom",upucenom na adresu Katolicke crkve.U kracem pismu,
optuzio me je da"vrijedjam,ponizavam,gazim i koljem tupim nozem".Kardinal Puljic tvrdi kako je nakon toga dozivio uvrede na ulici.Lezao sam bolestan i nisam imao volje da mu otpisujem.Kardinal Puljic dugo zivi u Sarajevu i morao bi znati da citaoci Oslobodjenja nisu ti koji vrijedjaju svecena lica i nasrcu na njih.Oni koji to cine,tesko da ista citaju,ili citaju neke druge novine.Sintagma o"klanju tupim nozem"ne bi trebala biti svojstvena jednom kardinalu.Ne mogu ni zamisliti da kardinal Puljic upotrebljava slican vokabular i kad se vjernicima obraca sa oltara.
Nesto odmjerenija bila je Mitropolija dabrobosanska.Posredstvom svog sekretara,jereja Vanje Jovanovica,Mitropolija me je prijavila Vijecu za stampu,nezadovoljna mojim"krajnje uvrjedljivim clancima",koji su se odnosili na Srpsku pravoslavnu crkvu.Mitropolija,medjutim,nije zeljela da se tim povodom upusta u javnu polemiku,pa do nje nije ni doslo.
Pred citaocem je tek manji izbor iz hrpe pomenutih pisama.Dok sam ih ponovo citao,cinilo mi se da sam se odjednom nasao u krdu politickih sizofrenicara.DAVNO SAM NAPISAO DA NACIONALIZAM NIJE PROGRAM,VEC BOLEST.AUTORI IZMISLJOTINA I GADOSTI NA MOJU ADRESU,ZAPRAVO SU MENTALNI UZORCI SVJETINE KOJA JE PLJACKALA,PALILA,UBIJALA,
ODVODILA LJUDE U LOGORE I SILOVALA ZENE.O svemu onom sto mi te kliconose nesrece i zla podmecu da nisam pisao-pisao sam.Nikada nisam poricao zlocine pocinjene nad Srbima,pa ni one u Sarajevu.O morbidnim ubistvima civila u Kazanima,izvrsenim po nalogu komandanta 10.brdske brigade Musana Topalovica Cace,pisao sam jos prije sedam godina,kada sam u magazinu DANI objavio tekst pod naslovom ZAGLUSUJUCA SUTNJA.ALI,SA NACIONALISTIMA NEMA DIJALOGA.NJIHOVE SU OCI PUNE NEPROZIRNOG MRAKA.ONI PORICU ZLODJELA VLASTITOG NARODA,A ONE KOJI NE ZELE DA IM SE U TOME PRIDRUZE,PLASE MUNJOM ZVANOM"IZDAJNIK I OTPADNIK".
Ti dezurni cuvari nacionalnog patriotizma zapravo i"ne zive"u Bosni i Hercegovini,vec negdje drugdje.TAKO JEDAN SRBIN,INTELEKTUALAC,ZIVI U SARAJEVU A BRINE HOCE LI NA KOSOVU PASTI KISA.BIJESAN JE STO SAM NAPISAO DA KOSOVO DANAS PRIPADA ALBANCIMA I OPTUZIO ME DA NEOVLASTENO PRODAJEM"SRPSKE ZEMLJE".A JA SAM SAMO CITIRAO VODECEG SRPSKOG NOVINARA,MILOSEVICEVCA ALEKSANDRA TIJANICA,
KOJI JE U NIN-u PONUDIO KOSOVO NA PRODAJU ALBANCIMA I ZAPADU.ALI,UMJESTO DA SE OBRATI NA POMENUTU ADRESU,BRIZNI SARAJEVSKI SRBIN SALJE PROTESTNO PISMO MENI.
NACIONALISTI SU OSUDJENI NA TRAJNO BORAVISTE U TOROVIMA STVORENIM NA PRINCIPU KRVI I TLA.ZAROBLJENICI OVE NAKAZNE TEORIJE SU,MOZDA,VASE PRVE KOMSIJE,MOZDA U KAFANI SJEDE ZA STOLOM DO VASEG,SUSRECETE IH U TRAMVAJU I NA ULICI,NA STADIONIMA I ESTRADNIM KONCERTIMA SA FASISTICKOM IKONOGRAFIJOM;
SVAKAKO I NA MOLITVAMA U CRKVAMA...
NIJE IH DOVOLJNO SAMO PREPOZNATI.TREBA IM SE I SUPROTSTAVITI,PRIJE NEGO STO"DODJU I PO VAS".STO SE MENE TICE,OD NJIH MILOST NE TRAZIM,NITI BIH IM JE IKADA DAO.
GOJKO BERIC
(Gojko Beric-"STANICA HAAG")
Post je objavljen 10.04.2008. u 13:24 sati.