...U jesen 1991.u Cetekovce,zapadnoslavonsko selo,upali su cetnici iz Vocina,pobili desetak civila i zbrisali natrag u brdo.Nekoliko dana poslije dosao sam u Cetekovce,razgovarao s ljudima,vidio jednog covjeka kako poput mjesecara hoda cestom s kosarom punom jabuka,htio sam mu prici,ali su mi rekli da to ne cinim.Pobili su mu cijelu obitelj i otada ne prica,samo tako hoda s tim jabukama.
Kako ostati ravnodusan pred tim prizorom?
Ili neka uzvisina iznad Novog Travnika,na koju me krajem 1994.ili pocetkom 1995.(nisam siguran;u proteklih 10 godina dogadjaji su se vrtjeli na 78 okretaja pa ih ponekad,premda su sjecanja posve jasna,ne mogu smjestiti ne samo u odredjeni mjesec,vec niti u godinu)odveo Spomenko,borac HOS-a,kojega je bas tu haubicka granata"iskopala iz rova",kako se izrazio,i unakazila mu lice i tijelo do neprepoznavanja.
Ne znam tocno,rekao je,ali mislim da je ova kota uzela nekoliko stotina zivota.Nasih i njihovih zajedno.
Njihovih,to se odnosilo na Muslimane.Meni je u mozgu tada zazvecala rijec"zajedno".A njegove sam rijeci protumacio ovako:Ako u zivotu nismo mogli,onda u smrti mozemo biti zajedno.Njihove smrti+
Nase smrti=Zajedno.To je algebra uzasa,horor verzija Romea i Julije,u balkanskoj masovka maniri.A sve to zbog nekog bezvrijednog komadica zemlje.Neke KOTE.Nisam to mogao provariti.Napio sam se ko zvijer te veceri,sam,u sobi nekog privatnog prenocista u Busovaci.Fotograf Sasa Buric izasao je s nekim poznanicima,a ja sam sjedio u sobi s bocom zestice i tankao u sebe koliko je islo,
i pomoglo je,sve dok se nisam otrijeznio...
(Edo Popovic-"KAMENI PAS")
Post je objavljen 09.04.2008. u 15:30 sati.