DRAGOLJUB KUNARAC,RADOMIR KOVAC I ZORAN VUKOVIC IZ REPUBLIKE SRPSKE BILI SU PRVI MUSKARCI OSUDJENI ZA MASOVNA SILOVANJA BOSANSKIH MUSLIMANKI-KAO ZA ZLOCINE PROTIV COVJECNOSTI.ZBOG TOGA JE 22.VELJACE 2001.HISTORIJSKI DATUM U LEGALNOJ POVIJESTI EUROPE
Ne sjecam se lica te zene,ne znam jesam li ga uopce vidjela.Sigurno je bilo zamuceno.Vecina je svjedokinja u"slucaju Foca"od gledalista bila zasticena paravanom,a lica su im na ekranu bila zamucena-ponekad su im izmijenili i glas.Ali njezinog se glasa sjecam.
To je zena dosla svjedociti na sudjenju Dragoljubu Kunarcu,Radomiru Kovacu i Zoranu Vukovicu.
Ali kada je dosao red na nju,nije mogla progovoriti.Sjedila je preko puta Kovaca,covjeka koji je njezinu kcer mjesecima drzao zarobljenu,silovao je i na kraju prodao crnogorskom vojniku za nekih dvije stotine njemackih maraka.Zadnji je put svoje dijete vidjela dok se ukrcavala u autobus koji je zene odvozio iz Foce.Deset je godina proslo,rat je odavno zavrsio,ali kcer joj se nikada vise nije vratila.Zena je gledala u optuzenog,ali nije mogla govoriti.Kao da ju je netko cvrsto stisnuo za grlo.Pokusavala je,vidjelo se da je pokusavala govoriti,ali ispustila je samo tihi zvuk.
U sudnici joj je tuzitelj pokazao fotografiju kceri(oznacene inicijalima A.B.)i pitao koliko je imala godina kada je fotografirana.Umjesto odgovora,majka je zaplakala.Nije to bio plac.Bilo je to kao da joj je mikrofon nigdje duboko u trbuhu-culo se kako joj jecaji paraju meso.Nije trajao vise od pola minute,taj zvuk,vise zivotinjski nego ljudski,poput smrtno ranjene zivotinje koja vise ne moze nista drugo nego zavijati.
Djevojka A.B.imala je dvanaest godina kada ju je zarobio Kovac,cetrdesetogodisnjak.I sama sam majka zenskog djeteta i sjecam se kada je moja vlastita kcer imala dvanaest godina.Nije jos dobila menstruaciju,nisam je pustala samu u kino,nosila je tenisice i naocale.S dvanaest je bila jos dijete,
bas kao i A.B.Kovac nije samo silovatelj,vec i pedofil.Medjutim,ta razlika majci nista ne znaci.Njoj je vjerojatno stalo jos samo do pravde.Zeljela je da Kovac dobije zasluzenu kaznu-iako za ono sto je ucinio ne postoji dovoljna kazna,a niti jedna kazna nece joj vratiti kcer.Ali mozda joj je bilo stalo da nakon toliko godina naprosto isprica svoju pricu,izbaci sve to iz sebe.Na kraju,istisnula je samo taj neobican zvuk.
Bilo mi je neizdrzivo slusati njen glas.Ne podnosim ni pseci a kamoli ljudski cvilez.Za majku nema vece boli na svijetu od gubitka djeteta.A onda je jos morala sjesti pred Kovaca i svjedociti.No preplavila ju je bol.
Kovaca se njezin plac nije osobito dojmio.Nije se pomaknuo niti promijenio izraz lica.Cinilo se kao da je nije niti cuo,kao da ga se ne tice sto se u sudnici dogadja.Svaki mu je pokret bio opusten,bilo mu je svejedno.A suprotnost izmedju ravnodusnog Kovaca i uplakane majke predstavlja sustinu ovog sudjenja:s tocke gledista osumnjicenih,bio je to cisti nesporazum.
Kovac je visok,vitak covjek duguljastog lica i kratke kose.Gotovo bi se moglo reci da je zgodan,ili barem zgodniji od druge dvojice optuzenika.Da nije tog izraza lica.Njegova su usta skoro stalno iskrivljena u mali cinicni osmijeh,tako da djeluje drsko,kao da se iz nekog samo njemu poznatog razloga podsmjehuje ovom sudu.Za to bi lako mogao zaraditi opomenu za nepostivanje suda.
Obucen u tamnosivo odijelo,koje je u proslom zivotu sigurno nosio samo na vjencanjima i sprovodima,sjedi naslonjen na stolici,prividno opusten.Na prvi pogled Kovac zaista djeluje pristojno,
kao netko kome biste povjerili kcer da je preveze u bolnicu.Medjutim,umjesto da je odveze u bolnicu,Kovac bi je silovao bez obzira sto se radi o djetetu od samo dvanaest godina.Na kraju bi je prodao crnogorskom vojniku i nitko je vise nikada ne bi vidio.
Drugi silovatelj iz Foce Dragoljub Kunarac prilicno je nizak cetrdesetogodisnjak s dvije okomite bore koje presijecaju upale obraze.Njegovo je lice tvrdo,kao izrezbareno od drveta.Izgleda isuseno,poput mrsavih ali cvrstih muskaraca kakvi se cesto mogu sresti u planinskim selima.Tamna mu se kovrcava kosa pocela povlaciti s cela i izgleda neuredno,kao da je ne pere previse cesto.Ima velike tamne oci.Istina,njegova pojava nije ugodna i nije ga problem zamisliti u maskirnoj uniforni s pistoljem ili puskom u ruci.Za razliku od Kovaca,nagnut je naprijed i namrstena cela i napetog izraza lica promatra suce.
Kada znate sto je treci osumnjiceni,Zoran Vukovic cinio-silovao djevojke od kojih je jedna imala petnaest godina-pozeljeli biste da mozete reci da izgleda opasno.Ali ne djeluje prijeteci,malen je i slab,pogotovo u usporedbi s Kovacem.Ima svijetlu kosu,koza mu je sivkasta i opcenito djeluje nezdravo.Djeluje kao da nema bradu i to je na njemu najupadljivije.U pocetku sudjenja nije se brijao,vjerojatno da bi pokrio nedostatak.Na dan izricanja presude,22.veljace 2001.,izbrijao se i njegova je donja vilica nestala medju debeljuskastim naborima na vratu.Lice mu nije odavalo nikakve osjecaje.Mozda ih nije niti imao?Prema tuziteljima,cini se da je Vukovic bio manje okrutan od druge dvojice,ili su oni imali manje dokaza,iako je jedna svjedokinja opisala kako joj je rekao da je morao ubiti njenog ujaka."Morao sam",rekao je to kao da trazi njezino razumijevanje.Vukovic je od sve trojice najstariji.Medjutim,to ga ne cini vodjom,djeluje kao da radije slijedi ostale.U svakom slucaju,u njemu ima nesto ljigavo,sto se i vidi iz jednog njegovog postupka.
Nakon sto je silovao petnaestogodisnjakinju,rekao joj je da je mogao biti i grublji,ali se suzdrzao jer ima kcer njenih godina.
Kada biste bilo koga od ove trojice sreli na ulici,vjerojatno vam se ne bi ucinili posebno nasilnima.Ni po cemu se ne razlikuju od ostalih muskaraca,to su obicni decki koji vole sjediti u lokalnim kaficima.
Onda jer dosao rat.A sada su u zatvoru.U novinama citate sto su ucinili i pitate se je li to sto ste upravo procitali moguce.Mogu li se obicni muskarci tako ponasati?Vasi susjedi?Rodjaci?Ne,to nije moguce.Dok gledate njihove fotografije,jos uvijek djeluju obicno,iako citajuci o zlocinima koje su pocinili pocinjete u to sumnjati.Instinktivno tragate za ocitim znakovima perverzije,bilo cime sto bi moglo pomoci da se takvi kriminalci mogu unaprijed prepoznati.Ali takvih znakova nema.
"Bili su nistarije koje su hodale naokolo i zicale cigarete",kazala je jedna svjedokinja o trojici iz Foce."Ali kada je izbio rat,cim su se uspjeli domoci oruzja,odjednom su postali veliki i jaki.Bili su hrabri jedino prema nama,zenama i djeci."Mozda je ova svjedokinja u pravu.mozda su stvarno samo nistarije postali ratni zlocinci.Mozda je predsjedavajuca sutkinja Florence Mumba takodjer bila u pravu kada je rekla:"Dokazi ocito ukazuju na utjecaj kriminalne osobe na bespomocne civile u ratu."
Ali ako je ona u pravu,moralo je biti dosta tih kriminalnih osoba kad su za vrijeme rata uspjeli silovati na desetke tisuca zena i poubijati preko dvije stotine tisuca ljudi.Rijec je dakle,o tisucama i tisucama muskaraca koji su to cinili.Jesu li vecina njih bili kriminalci?Tesko je u to povjerovati.Biti ce prije da je sam rat obicne ljude-vozaca,konobara,prodavaca-poput trojice optuzenih,pretvorio u kriminalce.
Dogodilo se to zbog okolnosti ili iz straha,ali takodjer iz uvjerenja.Stotine tisuca ljudi vjerovale su kako su u pravu.Da su to cinile samo kriminalne osobe,onda se tako puno silovanja i ubojstava ne bi moglo objasniti.
Sudjenje je trojici optuzenih moralo djelovati nestvarno:sudnica sa staklenim zidom izmedju suda i gledalista,odvjetnici obuceni u duge crne plasteve,suci s purpurnim ovratnicima,sterilno,sluzbeno ozracje,strani jezici kojima se govori...
Dok su zivjeli u Foci nisu mogli niti zamisliti da bi svijet moglo zanimati sto su ucinili,da ce osnovati poseban sud i optuziti ih za silovanje kao zlocin protiv covjecnosti i da ce jedna zena i jos k tome crnkinja kakvu nikada nisu vidjeli osim na malom ekranu-predsjedavati tim sudom.A sada sjede u zatvoru u stranoj zemlji daleko na sjeveru gdje se nikada ne bi sjetili otputovati,a sude im stranci.
Niti Kovac niti Vukovic niti Kunarac ne pokazuju znakove kajanja dok danima slusaju zene koje svjedoce protiv njih.
Majka mlade A.B.tek je jedna od tridesetak zena koje su svjedocile protiv silovatelja iz Foce.Bile su to uglavnom anonimne svjedokinje oznacene kao FWS-87,FWS-191,FWS-50 ili samo inicijalima.
Sudski sluzbenik spustio bi zutu plasticnu zavjesu preko staklenog zida,da ih publika ne vidi.
Medjutim,s optuzenima su se gledale licem u lice.
Trojica silovatelja iz Foce vjerojatno nikada nisu mogla niti zamisliti da ce se jednoga dana u sudnici suociti sa svojim zrtvama.Znali su da zene,a pogotovo Muslimanke,uglavnom ne govore o svojoj
"sramoti".Ovoga puta su se prevarili.Silovane Bosanke su odlucile ne samo progovoriti,nego i svjedociti pred Tribunalom.Cesto su plakale,ali uspjele su tocno opisati kako su najprije odvedene u motel"Buk Bijela",potom u focansku gimnaziju i dvoranu"Partizan"te naposljetku u privatne stanove gdje su mjesecima bile seksualne robinje.
Ponekad su bile prisiljene"zabavljati"Kovaca i drustvo prije nego sto bi ih silovali.Svjedokinja FWS-87 sjeca se nekoliko prilika kada su se ona i nekoliko drugih djevojaka morale skidati i gole plesati pred uperenim pistoljima,ili kada su ih silovali uz zvuk klasicne glazbe."To je bilo ponizavajuce,jer sam imala osjecaj da me on posjeduje"-rekla je FWS-87.Jedna od djevojka rekla je da su je s nozem pod grlom natjerali da gola hoda ulicama Foce sve do rijeke.Neke su prodane,neke su tukli,posudjivali ili iznajmljivali drugim vojnicima,neke su nestale.Jedna je rekla da ju je dvadeset vojnika silovalo vec prvi dan-isti dan kada joj je ubijena majka.Za odredjene seksualne prijestupe svjedokinje nisu nasle niti rijeci da ih opisu pred sudom.
Ali bilo je i drugih muskaraca poput ove trojice iz Foce koji su cinili to isto.Najvjerojatnije vecina od njih nikada nece biti niti uhapsena niti sudjena.Bosanska je vlada procijenila da je silovano oko 60 tisuca zena.Silovanje je bilo orudje strahovlade nad muslimanskim stanovnistvom u svrhu"etnickog ciscenja"Bosne i Tribunal je to priznao."Ciscenje"je u potpunosti uspjelo,jer u Foci preimenovanoj u Srbinje,danas dijelu Republike Srpske,zivi vrlo malo Muslimana.
Pravilo je Medjunarodnog suda u Haagu da se svaki zatvorenik,kada je po prvi puta izveden pred suce,mora izjasniti smatra li se krivim ili neduznim.Svi optuzenici za ratne zlocine izvedeni pred sud,uz nekoliko iznimki,izjasnili su se kao neduzni.Kunarac je bio jedna od iznimki.Prvo se izjasnio krivim,ali se kasnije predomislio...
(Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")
Post je objavljen 10.04.2008. u 11:43 sati.