Kao divlje tresnje u cvatu,vrt sjenki,
sluceni cas-kad sutra cemo
u svakoj zreloj bobici
prepoznavati po jedan oteti dan,
kao kad usred presudne rijeci
zastane dah...A nigdje puta
za pitomiju noc u brdima.
Ruka sto me vodi razlijeva se
u divlji aprilski glas.
Sta cu od ovog uhicena svjetla,
od zurbe k tudjem godisnjem dobu
kad cas zrenja dodje i zavicajna tresnja
za mnom krene
kao pas?
Tamo je rasahla ladja:
taji svecanu sutnju.U tresnjinoj zori
neko ce umrijeti nepoznat
a drag,kao sto umire cas
u kojem na sva usta hvalim
mesingane spustene glave,jarbole
pale u tisak...
Da prerano taknem u tajnu-
gdje svete su kosti:povijest
sto vonja?Da zovnem prijatelje,
rasute u sjecanju,na posljednji
put?-Svaka ce sjemenka potraziti
zapustenu ranu,a tresnjina zila
i u rajskom milju
njusit ce mi trag.
(30.V 1992.)
Post je objavljen 17.04.2008. u 16:01 sati.