Miro,djecak koji me vodi kroz Slavonski Brod,ne zna citati ni pisati,ne zna ni koliko je star,ali zato zna svako mjesto gdje je pala bomba,granata ili raketa.
Pitam ga je li jutros svirana opasnost.
Ne znam,kaze on.Nama je ovdje taj zvuk normalan,kao tebi zvuk telefona.
Na zaraslom travnjaku izmedju stambenih katnica,na mjestu gdje je prije nekoliko dana pala haubicka granata,lokva vode.Pored lokve je tenisica po koju vlasnik nece doci.Neozbukani zid od sivih blokova i metalna vrata skladista izbuseni su srapnelima.Pod nadstresnicom gore dvije svijece.
Dva covjeka vjerovala su kako je zid pouzdan zaklon od granata s Motajice.Ubijena su.Treci je vise vjerovao zemlji.Prezivio je.
Bilo je jutro,ljudi su isli na posao.Njih trojica nisu se odazvali pozivu stanara da se sklone u kucne veze.
(srpanj,1992.)
Post je objavljen 25.04.2008. u 12:24 sati.