Gojko Beric-KAD STARI PRIJATELJ DODJE
Po izlasku iz aviona,primjetno stariji,s trbuhom koji je odavao visak kilograma,cekalo ga je prvo novinarsko pitanje:"Gospodine Holbruk,kako vidite situaciju u Bosni i Hercegovini?""Ne znam...Ovo je Bosna.A u Bosni se nista ne zna.Nadajte se,nadajte se..."Rekao je to sa pomalo kiselim osmijehom.Bivsi americki diplomata Ricard Holbruk stigao je u Sarajevo 11.aprila kao privatna licnost,radi snimanja CNN-ovog dokumentarca o Srebrenici.
Ali,kad je o Bosni i Hercegovini rijec,Holbrukova privatnost prestaje da vazi.Nekadasnji"buldozer"americke diplomatije i arhitekt Dejtonskog sporazuma bitno je uticao na sudbinu ove zemlje,mozda i za narednih pedeset godina.Sam je priznao da ga"briga o Bosni ne napusta",ma gdje bio,ali"da ne zeli igrati bilo kakvu ulogu ovdje".
Holbruk se u BiH dozivljava kao covjek kome pripadaju velike zasluge za zaustavljanje rata,ali i kao"kurvin sin".Srbi su uvjereni da je on sprijecio pripajanje Karadziceve tvorevine Srbiji,dok su Hrvati nezadovoljni sto i njima nije dao zaseban entitet.Ustupak Bosnjacima,koji se sastojao u ocuvanju cjelovite drzave,Holbruk je od Izetbegovica naplatio tako sto je prakticno ovjerio rezultate rata-od teritorijalnih osvajanja do etnickog ciscenja.Mir u Holbrukovoj varijanti,iako nije imao alternative,Bosnjaci i danas dozivljavaju kao nepravedan po njih.Sve u svemu,Dejton i Holbruk dva su pojma koja vise od decenije odzvanjaju ovdasnjom politickom i medijskom scenom kao nepresusni izvor politickih sporenja i medjuetnickih tenzija.I tako ce,po svoj prilici,jos dugo biti.
Ali,kad stari prijatelj dodje,koliko god to prijateljstvo bilo kontraverzno,stvari se bitno mijenjaju.Holbruk se u salonu Predsjednistva BiH zagrlio sa Silajdzicem.Njihovo poznanstvo traje jos od vremena kad je Haris Silajdzic kao ministar inostranih poslova"bio pravi glas zaracenne Bosne".Tako mu je bar Holbruk komplimentirao pred novinarima.Na veceri koju je u svojoj rezidenciji pripremio americki ambasador Carls Inglis,za sto sa Holbrukom sjeli su celni ljudi svih vodecih stranaka u zemlji,ukljucujuci i opozicioni SDP.Poziv je jedino odbio Milorad Dodik,
koji je izjavio da Holbruka ne dozivljava kao pozitivnu licnost u politickom smislu,"jer je nakon Dejtona radio na slabljenju ustavne pozicije Republike Srpske"."Vaznije mi je da odem rodjaku na sahranu,a ne da gledam Holbruka koji mi u zivotu nista ne znaci",reagovao je nabusiti Dodik u svom poznatom stilu.
Poznato je da on"boluje"od fobije prema Sarajevu:em ga naziva"bosanskim Teheranom",em ga ne priznaje kao glavni grad BiH,"jer je iz njega istjerano 150 hiljada Srba,a oni koji su ostali zive jako lose".O tome sam nedavno polemisao s Dodikom u OSLOBODJENJU,ali on je opsjednut mrznjom prema Sarajevu i tu nikakvi argumenti ne pomazu.
Bilo kako bilo,Holbruk se sutradan susreo s njim u Banja Luci."Danasnja Republika Srpska je Dodikova,nije ona koja je kreirana na Palama",izjavio je Holbruk nakon njihovog razgovora,cime je prikaco Dodiku jos jedno odlikovanje.Posteno govoreci,bio je isto tako izricit u odnosu na neke radikalne nacionalisticke ideje:"Svako u BiH je nezadovoljan,jer svi hoce sve.No,ova zemlja nije drzava jednog naroda.Ona je multinacionalna i tako ce ostati.
Razumijem u kakvom su polozaju Hrvati u BiH,znam da se ljudi zapadno od Neretve zele otcijepiti i pripojiti Hrvatskoj.Isto tako,Republika Srpska zeli se odvojiti od BiH i spojiti sa Srbijom.To se nece desiti."Po ne znam koji put je priznao da je nazvati polovinu BiH Republikom Srpskom bila velika greska,ali da je na to pristao i Alija Izetbegovic u Ankari,dva mjeseca prije potpisivanja mirovnog sporazuma.Medjutim,propustio je da kaze da je upravo on vrsio veliki pritisak na Izetbegovica da na to pristane.Ovaj je ipak izbjegao da na taj papir stavi svoj potpis,pa je nalozio Muhamedu Sacirbegovicu da to ucini.
Ova epizoda nije mogla prijati Dodikovim usima,pa je nije ni komentarisao,kao ni Holbrukovu opasku da je razocaran provedbom mirovnog procesa i nedovoljnim jacanjem centralne vlasti,te da se Karadzic i Mladic na samom vrhu problema.Sve smo mi to,naravno,znali i bez njega.Ipak,jedno Holbrukovo opazanje bilo je neocekivano:"Znate sta me ovdje zapravo najvise uznemiruje?Sad cu vas mozda iznenaditi:to su odvojeni skolski sistemi,imate ih tri razlicita.Za dvadeset godina odrasce nova generacija uz tri razlicite istorije,a to vodi u novi konflikt.Odvojeni skolski sistemi vode u novu tragediju."Uzgred budi receno,ne radi se samo o formalno odvojenim nastavnim programima,vec o nacionalnim udzbenicima istorije u koje je podmuklo,kao otrov u cokoladu,
upakovana mrznja.Ali,mi koji sve to znamo i koji,iako bez ikakvih sansi,ne prestajemo da donkihotski jurisamo na vjetrenjace nacionalizma-ovdje cinimo zanemarljivu manjinu.Ni Holbrukova zabrinutost nece tu,nazalost,nista promijeniti.
|
