drago boric

ponedjeljak, 31.03.2008.

DOBRICA COSIC-STICENIK CETNICKOG VOJVODE! ZIVORAD MIHAJLOVIC SILJA otkriva kako je Cosic skoro dvije ratne godine proveo u cetnickom stabu pod zastitom cetnickog vojvode kojem je nakon rata omogucio da pobjegne u Italiju. Nekadasnji pukovnik UDBE,publicista,vijecnik AVNOJ-a i partizan Zivorad Mihajlovic Silja u Beogradu se smatra jednim od najbolje informisanih ljudi.Na pitanje novinara sta misli o srpskom nacionalisti Dobrici Cosicu,kao"ocu srpske nacije",kao toboznjem prvoborcu,komunisti i komesaru Rasinskog partizanskog odreda,Zivorad Mihajlovic Silja kaze: "DOBRICA COSIC JE U DECEMBRU 1941.GODINE POBEGAO SA JASTREPCA I DOSAO KOD CETNICKOG VOJVODE U LAZAREVAC KOJI MU JE,INACE,BIO PROFESOR U POLJOPRIVREDNOJ SKOLI.BIO JE KOD NJEGA U STABU SVE DO SEPTEMBRA 1943.TADA JE NAPUSTIO STAB,POSLE KAPITULACIJE ITALIJE. VRATIO SE PARTIZANIMA.COSIC JE POSLE TOM VOJVODI OMOGUCIO DA POBEGNE U ITALIJU.DAO MU JE PASOS I SVE STO MU JE TREBALO.POSTOJI I FOTOGRAFIJA STABA I FOTOS COSICA NA CETNICKOJ OSMATRACNICI...COSIC NIKAD NIJE BIO LIDER NACIJE.EVO,RECIMO,ON JE PUNO PRICAO O KOSOVU,A STRADAO JE SAMO ONAJ PROFESOR KOJI MU JE DAVAO PODATKE." (Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")

Ivan Sarcevic-MANJE SPOMENIKA Ne zna se sto je gore:ne uvidjeti zlo ili ne oduprijeti mu se.Mnogim razlozima se ispricavamo za samoskrivljeno neznanje,za nebudnost ili za strasljivo povlacenje pred zlom.Djelujemo nemoralno ako nijecemo mogucnost njegova postojanja,ili ako smatramo da se u nekom slucaju uopce ne radi o zlu,nego,dapace,o dobru.U teologiji se zlo ubraja u neodgonetljivu"tajnu zastranjenja"(mysterium iniquitatis),jer mu ne mozemo naci zadnje obrazlozenje i jer vecina nas gotovo nepogresivo ljubi i pristaje prije na zlo nego sto podrzava dobro.Naime,dok dobro zeli samo jedno-da bude dobro i istinito,zlo ima sto lica,neizmjernu snagu prevrtljivosti,bezbroj puteva svog opravdanja.Zlo participira i zivi kao parazit na dobru,prikazuje se zamamnim,istinitim.Iznad svega,zlo je atraktivnije,zavodljivije, izvanjski ljepse od dobra.I nudi se uvijek kao precica,najkraci i najlaksi put do uspjeha i srece,do rjesenja problema.Sto je problem veci,zlo rjesenje je privlacnoscu nasilnije. Ovaj bi uvod bio potreban ne samo kao teorijska prethodnica misljenja nego i svakog vaznijeg odlucivanja.No ovdje cemo nesto reci o zloupotrebi vjerskih simbola,osobito kriza,jer nasi vjerski simboli,osobito oni najvazniji,tek svojim dijelom participiraju na dobru,na vjerskoj istini,a mnogo vise na lazi i zlu sto se u njih gnijezdi. Kako? Simbol dolazi od grcke rijeci"sim-ballein"sto oznacava zdruzivanje dvije stvarnosti,nikada nasilno,nikada umjetno. U podrucju religioznoga rijec je o tome da materijalna stvarnost,opipljivi predmet,ne samo ukazuje nego i sadrzi transcedentno,sveto,bozansko.Zato u religijama postoje ne samo sveti prostori nego i predmeti,kao primjerice kriz.Suprotnost simbolu-sto se redovito ne uvazava-jest"dia-ballein",razvrgavanje zajednistva,odnosno"diabolos", djavao koji se moze locirati i u sami simbol jer zlo,ono dijabolicno i postoji kao parazit,falsifikator i orobljivac dobra. Najveca dijabolicnost zla skriva se u vjerskim ili uopce u najsvetijim simbolima.Oni pervertiraju iz simbolicnoga univerzalnoga zajednistva u dijabolicno nasilje.Zlo operira dobrom,patnjom,nevoljama,suzenim istinama, strahovima,odsutnoscu kriticke i samokriticke refleksije. I pri tome proizvodi nasilje.Najgore je nasilje obuceno u odjecu,formu istine,dobrote ili svetosti.Dakle,nije ovdje rijec tek o povrsnom nasilju nego onome koje se zavuklo u najvecu svetinju,koje je u podrucju najsvetijeg nacinilo mracnu jazbinu sto opakim,nebudnim,strasljivim i potkupljivim ljudima djeluje kao svjetlo.Rijetki se odupiru zlu u maski svetoga.Vecina odgovara zlom na zlo,kopanjem svoje vlastite jazbine i navlacenjem vlastitog dijabolickoga mraka na svoje simbole.No,to nije obrana od drugih,nego potvrda svoga zla i straha-svojih izvorista nasilja. A nasilje je najveci covjekov problem,jer se moze skrivati i u onome sto mu je najsvetije i pri tome u vrlo blagim(svetim)rijecima i kulturnim(uljudnim)gestama.Tako je s krstom na Zlatistu,tako je s krizevima i drugim religijskim simbolima,vecih ili manjih razmjera,posijanih po ovoj zemlji,tako moze biti sa svime sto smatramo najvecom svetinjom,pa bili mi i ateisti.Kad smo kod kriza ili krsta,on nikada nije simbol prkosa ili pobjede nad nikim iako to za mnoge prakticno jest-od Konstantina preko krizarskih ratova do mnogih nasih krizeva danas.Kriz je smislen samo kao uzor za nasljedovanje kako je to Isus trazio,a ne kao ornament a pogotovo ne kao orudje za prkosenje ili ponizavanje drugih.Isus je rekao izricito da ne nosi njegov nego"svoj"kriz,kao i da ni svojim,a osobito ne njegovim, ne smije opterecivati(a kamoli ubijati)druge.Zato nasa nosanja i sadjenja krizeva cesto su u potpunoj suprotnosti s Isusovim.Zaboravlja se,takodjer,da na Golgoti nije bio razapet Isus sam.Bilo je jos razapetih i tada i u povijesti uopce.Stoga su mnogi krizevi potpuna negacija Isusova kriza.Vise su kopija dijabolicnih znakova"mracnoga boga nasilja"koji osiromasuje i iskrivljuje svaku patnju i smrt,osobito onu nevinu.Oni su simboli nasilnika i dzelata a ne neduznih patnika.Koliko smo mi crkveni ljudi,teolozi i krscani zakazali bas u onome sto smatramo svojom najuzvisenijom svetinjom,koliko je samo manipulacije krizem?!Nije moralno reci da i drugi tako rade-da i oni stavljaju svoje"prkosne"simbole,pa je onda i nama to dopusteno.Nikoga ne opravdava zloca drugoga. Uz to,ako je u krscanstvu Isusovo uskrsnuce osnovna prekretnica na kojoj zapocinje vjera a kriz(patnja)u uskrsnucu nalazi svoj odgovor,ako je Uskrs ne samo najveci krscanski blagdan oko cega se i ovih dana propinjemo svima okolo dokazati,ako Uskrsom vjerujemo da uskrsava nada i ondje gdje su patnja,mrznja,smrt(na krizu)zatvorile svaku nadu i smisao ljudskoga zajednistva i zivota uopce,onda nasa dijabolicna viktimologija-posredstvom kriza-jos puze u vremenu poganstva i nekrscanstva.Uskrsnuce je obrana covjeka,a kriz-ako se ne shvati kao poruka milosrdja i prastanja-najperverznije dubinsko ponizenje covjeka.Uistinu,kod nas nema uskrsa, dakle,nema ni vjere.Ostaje samo patnja i"prkos"krizevi,spomenici koji unizuju covjeka.Mozemo li se nadati zemlji bez spomenika,kako se u ceznji izrazio njihov veliki tvorac Bogdan Bogdanovic.Tesko!Mi ih samo umnazamo.Niti su opomena da ne ponavljamo zlo a kamoli simboli dobra i istine.Degenerirali su u trijumf i prkos najmracnijeg, djavolskoga nasilja,izraz pomracenog uma i nevjernicke instrumentalizacije patnje. Bez sumnje,ne mozemo se pretvoriti u sove i uvijek biti budni pred zlom.Ali valja uvijek izbnova predlagati takav humanizam i takvu teologiju koja ce raskrinkavati zlo u samoj njegovoj srzi,ono najmracnije nasilje-"nasilje nasilja u samoj ideji Boga"(A.Gesche).TADA CE BITI MANJE SPOMENIKA A VISE LJUDI. ("Oslobodjenje")

Dr.Fadil Ademovic-POLITICKA EKVILIBRISTIKA KAKO JE DOBRICA COSIC VLASTITU IDEJU O VELIKOJ SRBIJI NAZVAO GLUPOSCU-NA LONDONSKOJ KONFERENCIJI 1992.SVI SU OPTUZILI SRBIJU KAO GLAVNOG VINOVNIKA RATA U BOSNI I HERCEGOVINI Dobrica Cosic ispoljio je politicku ekvilibristiku i moralnu prevrtljivost i prema svom vlastitom cedu-ideji velike Srbije i Memorandumu SANU.Polovinom avgusta 1992,u intervjuu njemackom Spiglu,on ce reci"da licno nema nikakva udela u Memorandumu".Ideju velike Srbije-da"svi Srbi zive u jednoj drzavi"-nazvao je,ni manje ni vise,gluposcu. Okvalifikovao ju je"devizom nacionalnih i nacionalistickih ekstremista,te da to ne moze biti deviza jedne zdrave nacionalne politike". Izrekao je to nekoliko dana prije pocetka Konferencije o jugoslovenskoj krizi,koja je odrzana 26.i 27.avgusta 1992.u Londonu.Tako je govorio i nakon te konferencije.Uz predstavnike svih bivsih jugoslovenskih republika u Londonu je bila i delegacija vec formirane trece Jugoslavije sa Cosicem kao predsjednikom na celu.Tu skracenu i suzenu Jugoslaviju predstavljali su,uz Cosica,jos Milan Panic,Slobodan Milosevic i Momir Bulatovic. UZALUDNI POKUSAJ Njih cetvorica su bila u krajnje nezavidnom polozaju:obrali su gorke plodove srpske politike u jugoslovenskoj krizi.Oni su najprije optuzili dojucerasnju Jugoslaviju,KPJ,Tita,Kominternu zbog avnojevskih granica"zbog nepravdi prema Srbima,za stanje na tlu bivse Jugoslavije".To je bio njihov pokusaj da za posljedice sloma velikosrpske politike istorijsku odgovornost svale na Tita,Kominternu,AVNOJ,ali im to nije uspjelo. Na konferenciji nije sudjeno onima koje su oni optuzivali vec nacionalistickim politikama vodjstava republika bivse Jugoslavije,na prvom mjestu srpskoj politici u jugoslovenskoj krizi.Londonska konferencija je trazila puteve,nacine i sredstva za izlaz iz toga stanja,prvenstveno za prestanak rata i uspostavljanje mira u Bosni i Hercegovini. Konferencija se pretvorila u medjunarodnu instituciju koja ce,sprovodeci odluke Savjeta bezbjednosti UN-a, djelovati dok se ne dodje do konacnog rjesenja i normalizacije situacije na teritoriji bivse Jugoslavije. Svi ucesnici na toj konferenciji kritikovali su i optuzili Srbiju kao glavnog vinovnika rata u BiH.Uz Srbiju i Crnu Goru. Tadasnji v.d.drzavnog sekretara za inostrane poslove SAD-a Lorens Iglberger je dao najtezu kvalifikaciju:"Velika Srbija je rak-rana u Evropi koja se moze siriti".I on i svi drugi su upozoravali:ako se ne smiri bh.kriza buknuce druge.Proradice i druge rak-rane u Evropi.Zato je kriza u BiH od kljucnog znacaja za zaustavljanje plime pogorsavanja medjunarodne situacije. Svi koji su htjeli da stvore veliku Srbiju u ratovima,krvi i ognju,od politicara i drzavnika preko akademika i crkvenih vodja,te mnogi drugi sto su na sva zvona nadigli dreku kako"Svi Srbi moraju ziveti u jednoj drzavi",poceli su da se odricu te velikodrzavne ideje i tvorevine.Medju njima i Dobrica Cosic.Uz njega su i druge istaknute licnosti srbijanske politicke scene tvrdile da se nikada nisu zalagali za veliku Srbiju. A godinama su,neki i desetljecima,isticali da u SFRJ nije pravicno rijeseno srpsko nacionalno pitanje.Govorili su o Srbima kao"dobitnicima u ratu,a gubitnicima u miru".Mahali su"teskom sudbinom srpskog naroda u proslosti,zbog titoisticke politike prema srpskom narodu".Time su hranili i raspaljivali srpski nacionalizam,koji je prerastao u vladajucu nacionalisticku ideologiju i politiku.Cilj te politike mogao se iskazivati jedino u programu velike Srbije, makar i po cijenu oruzanog sukoba sa hrvatskim i muslimanskim(bosnjackim)narodom i ratom.Tako su srpski i svi ostali narodi izlozeni teskim posljedicama.Umjesto pregovaranjima i sporazumijevanjem. Samo za naivne je to moglo da lici na"novo misljenje",uvjerenje,ili zakljucak sazdan na neuspjehu velikosrpske politike u ratu i sukobu sa cijelim svijetom zbog cilja"svi Srbi u jednoj drzavi".Bio je to,ustvari,prvenstveno pokusaj da se smanji vlastita odgovornost ili dio odgovornosti za rat,zrtve,uzase sovinisticke podivljalosti u najtezoj tragediji Srba,Hrvata i Muslimana(Bosnjaka)u njihovoj istoriji. Gotovo u horu,uz pratnju propagandnog orkestra i pod dirigentskom palicom Milosevica kao"Mesije srpskog naroda",isticano je da niko nije htio da stvara veliku Srbiju.Govorilo se da je to lazna optuzba.Cilj tih optuzbi, zajedno sa uvedenim sankcijama,jeste da se Srbija onesposobi za solidarnost sa Srbima van Srbije u Hrvatskoj i BiH,da se ona trajno oslabi,samo da"pomogne svojoj braci Srbima".A zelja Srbije je,vele,da se odbrane,da"ih zastite od ustasa,od ponavljanja genocida nad Srbima"iz vremena Nezavisne Drzave Hrvatske",da ih spasu"od novog Jasenovca". COSICEVE LAZI Krajem avgusta,neposredno po zavrsetku londonske konferencije,preokrenula se naizvrat ona prica i sve sto se dogovaralo i radilo za ciljeve politike"svi Srbi u jednoj drzavi".Novonastali odnosi u svijetu nakratko su obeshrabrili sve koji su povjerovali u te velikosrpske parole i krenuli ka bojistima u susjednim suverenim drzavama Hrvatskoj i BiH.Isprijecili su se pred onim sto nisu mogli da razumiju:pred velikim silama i svim drzavama svijeta koje su ustale protiv velikosrpske politike,kaznile Srbiju i Crnu Goru,izolovale ih sankcijama. Receno je da od toga nece odustati dok se Srbija ne odrekne cilja da"svi Srbi zive u jednoj drzavi",tako da ta drzava bude tamo"gde god ima Srba",da granice budu na zapadnoj liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Vitrovitica.Sad su svi govorili:"Niko nije hteo veliku Srbiju,to je laz i podmetanje antisrpske koalicije i antisrpske propagande"... U Borbi(12.VIII 1992.)preneseni su dijelovi intervjua Dobrice Cosica njemackom listu Spigl.Na primjedbu novinara Spigla da Cosica cesto optuzuju da je duhovni otac Milosevicu zbog Memoranduma-"svi Srbi u jednoj drzavi", Cosic je u svojstvu predsjednika SRJ odgovorio da on nema"nikakvog udela u Memorandumu,za koji su inace bitni antititoizam i jugoslovenstvo,i to tradicionalno jugoslovenstvo,a ne velikosrpstvo". Cosic ne vjeruje da je Milosevic primijenio bilo sta od toga Memoranduma.Misli da Milosevic"nikada nije izrekao glupost-svi Srbi u jednoj drzavi"."Mislim da je to deviza nacionalnih i nacionalistickih ekstremista i da to nikada ne moze biti deviza jedne zdrave nacionalne politike,i to nije nasa deviza...nikada to nije bilo moje uverenje niti ce to biti"-istakao je Cosic.Cosic je istakao da"SRJ nema nikakve teritorijalne aspiracije ni prema kojoj republici,ali da na medjunarodnoj konferenciji o Jugoslaviji treba uvazavati princip samoopredelenja naroda". KONTRADIKTORNE IZJAVE A kad novinar primjecuje da bi samoopredjeljenjem Srbi koji su zivjeli u Hrvatskoj imali mogucnost da se spoje sa Srbijom,Cosic je primjetio da je"to samoopredelenje naroda,zasto bi to bila Srbija-mozda bi to bila Jugoslavija..." I tako je u jednoj izjavi dao dvije:jednu o nijekanju politike da svi Srbi zive u jednoj drzavi i drugi o principu samoopredjeljenja.Ove dvije izjave se medjusobno potiru.Po principu samoopredjeljenja,od njegove sustinske primjene,ocekuje se da se svi Srbi u Hrvatskoj spoje,ako ne sa Srbijom-onda sa Jugoslavijom-sto opet znaci da"svi Srbi zive u jednoj drzavi".Samim tim to "nije jedna retoricka,romanticarska i nacionalisticka sintagma",kako je rekao u intervjuu,vec cilj nacionalisticke politike za koju je vec proliveno more krvi.Za tu krv i ratove koji bjesne po republikama bivse Jugoslavije Cosic je prije svih znao iz prve ruke od onih vodja koji komanduju Srbima u ratovima u Hrvatskoj i BiH. On,i pored toga,tvrdi da politika Srbije nije dala ni osnovani povod za jugoslovensku krizu. (Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")

Lao Ce(Stari majstor) KO ZNA DA NE ZNA-NAJVECI JE!

nedjelja, 30.03.2008.

Tin Ujevic KNJIGA NIJE HRANA,ALI JE POSLASTICA.

Pankrti-VODJA Zdruzil bom fante rdece,crne,sive Preprical jih s trdno stisnjeno pestjo Podredil si bom aktivistke mlade,stare Navdusil s silno spolno jih mocjo. Ustvaril bom popoln sistem! Vas bo nasa Kmeta si pridobis,ce ga rad imas Mesta si bomo vzeli Vojsko umiris,ce ji svobodo das. Ustvaril bom popoln sistem! Ne bo vec stajanja ob sestih,jeze in delavskih pravic Ne bo vec cakanja v vrstah,popizdevanja in politicnih krivic Ne bo vec nocnega garanja,molka in kreiranih debat Ne bo vec uniformiranega morja,parol in udarniskih kravat Ne bo vec tihega revolta,strahu in nemega trplenja Ne bo vec joka,velikih lutk in odvecnega zivljenja. Ustvaril bom popoln sistem! Ne bo lahko Ni lahek moj poklic vodje Ampak zaradi volje do moci Moral sem izbrati njega si Ustvaril bom popoln sistem!

Miroslav Krleza ...BORITI SE PEROM SPADA MEDJU NAJVECA JUNASTVA.TO NIJE OSVAJANJE POZICIJE NA JURIS,TO JE CITAV NIZ NEVIDLJIVIH,SAMOZATAJNIH HEROIZAMA,KOJI SE NADOVEZUJU U TRAJNOM I POSTOJANOM NAPONU VOLJE.TO ZNACI SVESTI SEBE I SVOJE LICNE STVARI I INTERESE NA NISTICU.TO ZNACI BITI ISTRAZIVAC NEPOZNATIH KRAJEVA U PUSTINJAMA DUHA,GDJE COVJEKA NE VREBAJU SAMO LAVOVI NEGO I LJUDI...

Rade Serbedzija-HAMLET MASINA(fragment) ...Zatim sam snimao neke filmove i kazu da sam dosta pio kad sam se otrijeznio zelio sam otputovati u Pariz ili Rim ili negdje dovoljno daleko Otisao sam u Beograd gdje me je vec danima cekala ona Izmedju ostalih stvari koje je trebalo promijeniti u njenom studentskom potkrovlju njegujuci tisinu trebalo je zamijeniti staru ves masinu koja je imala naviku da nocu hoda po nasem malom stanu Toliko je naime bila vesela da ju je moja nova dragana traktorom nazivala Zatim smo se ja i Moja ozenili I izmedju ostalih stvari novu masinu za ves kupili nismo je uspjeli ni raspakirati poceo je rat Zatim smo se selili od grada do grada trazeci novi dom...

subota, 29.03.2008.

Dorothy Bryant,americka knjizevnica Poput nekog kopaca zlata moras se pomiriti s time da trebas iskopati mnogo pijeska iz kojega ces poslije strpljivo isprati nekoliko sicusnih komadica zlata.

Cedomir Jovanovic,lider LDP-a-NISMO BILI SVESNI ZNACAJA SREBRENICE ...Da li sam 2001.bio svestan znacenja Srebrenice u meri u kojoj sam danas?Nisam,ali mislim da ga nije bila svesna ni Srbija u toj meri.Imao sam stav da je to zlocin,da je to genocid,da Mladica treba strpati u zatvor,danas mi to nije dovoljno. Te 2001.godine sam i ja bio zrtva ubedjenja da su devedesete izraz licnih hirova nekolicine ljudi,danas sa 37 godina mi je ocigledno da je to rezultat jednog projekta koji je imao svoje realizatore od kojih su neki u Hagu,a neki beze i kao pacovi po nekim rupama krckaju svoj zivot,ali ne mozemo zanemariti cinjenicu da je to izraz jedne Srbije koja i danas postoji i koja svoj znacaj vise ne dokazuje tako sto provodi zlocine,ali svoje opredeljenje pokazuje tako sto ih banalizuje,negira i glorifikuje one koji su sramota i uvreda za zemlju i svakog pristojnog coveka... ("Vreme")

Hajra Catic,predsjednica Udruzenja"Zene Srebrenice" POZIVAMO SVE GRADJANE CRNE GORE NA LJUDSKU SOLIDARNOST I DISTANCIRANJE OD UBICA NASIH SINOVA I PODRZAVAMO SVE ONE U CRNOJ GORI KOJI SE DISTANCIRAJU OD POLITIKE KRSENJA LJUDSKIH PRAVA U PROSLOSTI I ONIH KOJI SU JE PERSONALNO SMISLILI,PROVODILI,TOLERISALI,A DANAS BI DA JE JEDNOSTAVNO ZABORAVE.

petak, 28.03.2008.

Alexander Dumas,francuski knjizevnik ONO KOJI CITAJU ZNAJU MNOGO.ONI KOJI POSMATRAJU ZNAJU JOS VISE.

MEDVJED NE VOLI CECU Sud u Makedoniji osudio je medvjeda za kradju i nanosenje stete pcelaru Zoranu Kiseloskom koji je pokusavao zivotinju da otjera zvucima turbo-folka. ´"Pokusao sam da otjeram medvjeda svjetlima i muzikom,jer sam cuo da se oni toga plase.Zbog toga sam kupio agregat,osvijetlio kosnice i pustao pjesme folk pjevacice Svetlane Cece Raznatovic iz Srbije",rekao je Kiseloski. Medvjed nekoliko sedmica nije prilazio pcelama ali se vratio kada je agregat ostao bez goriva zbog cega je i muzika prestala da svira.Sud u gradu Bitolju proglasio je medvjeda krivim i posto zivotinja nema vlasnika,ali pripada zasticenoj vrsti,nalozeno je drzavi da isplati odstetu od 3500 dolara ili 140000 makedonskih denara zbog stete nanesene kosnicama.

Krv i cast,neonacisticka organizacija MUSLIMANSKA VERA JE NEPRIJATELJ NASE BELE RASE I EVROPE I BEZ OBZIRA I AKO SE NADJE NEKI BALIJA SA PROTOTIPOM EVROARIJEVCA,MI NA NJEGA GLEDAMO KAO NA STRANI ELEMENT.

Ravnogorski pokret otadzbine srpske,neonacisticka organizacija KO JE SRBIN I SRPSKOGA RODA I OD SRPSKE KRVI I KOLENA A NE DOS`O NA BOJ NA KOSOVO NE IM`O OD SRCA PORODA NI MUSKOGA NI DEVOJACKOGA! OD RUKE MU NISTA NE RODILO RUJNO VINO,NI SENICA BELA!

Dobrica Cosic,pisac,akademik SANU,gedza-opancar,SAMPION HUMANOG PRESELJENJA COSIC TRAZI RAZGRANICENJE "Teret moralnog preporoda i preispitivanja nacionalnih ciljeva"Cosic je u posebnom pismu prenio i na adresu 500 najuglednijih intelektualaca u Sarajevu.Pod nazivom"Jugoslovenska kriza i srpsko pitanje"u tom gradu je 28.i 29.marta 1992.godine odrzan Prvi kongres srpskih intelektualaca.Na tom pismu akademika Cosica i referatu akademika Milorada Ekmecica zasnovana je kongresna Deklaracija. Cosic je predlozio,a Kongres bezrezervno prihvatio,da se Srbi,Muslimani i Hrvati"razdele i razgranice-da bismo uklonili razloge da se mrzimo i ubijamo".Ta drzava kao"istorijska nakaza",kako Cosic naziva Bosnu i Hercegovinu, "mora se sto pravednije razgraniciti".I zakljucak Kongresa je da je jedino"resenje za Bosnu i Hercegovinu-trodelna zajednica u kojoj ce Srbi suvereno stati na svoje medje". Isti nacin podjele koji je preporucio Bosni i Hercegovini moze podjednako vaziti i za Srbiju.Ni Cosicu,ni ostalim sudionicima intelektualnog okupljanja,dakako,to nije bilo ni u primisli,a kamoli u realnoj opciji. (Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")

SAD obustavlja pomoc Dodikovoj partiji! Ambasada Sjedinjenih Americkih Drzava obavijestila je generalnog sekretara Saveza nezavisnih socijaldemokrata Igora Radojicica da Vlada SAD kroz svoje programe finansirane od strane USAID-a nece vise pruzati pomoc politickoj stranci SNSD. "Njihovi programi nisu u saglasnosti sa opredijeljenjem BiH na njenom euroatlantskom putu.Konkretno,Vlada SAD vjeruje da postupci i izjave SNSD-a nisu doprinijele napretku BiH,da nisu u skladu sa Daytonom i da podrivaju drzavne institucije neophodne za ostvarivanje euroatlantskih ciljeva BiH",saopstila je Ambasada uz napomenu da ce Vlada SAD i dalje odrzavati redovne odnose sa Vladom RS i njenim zvanicnicima jer nisu nametnute sankcije ni SNSD-u ni njenim clanovima.

četvrtak, 27.03.2008.

Let 3-KURCEM U CELO Dvi ure san dobivala...ne,ne,tri! Ma ne,dvi!Tri ure san dobivala,joooj! Dvi ure san dobivala!Me ne,ne,tri,tri!Il`dvi? Baba,jel`se ti sicas,jel bilo dvi il tri ure? Pa tri ure,jel`da?Tri,tri.Tri je bilo. Dvi ure san dobivala kurcem u celo Tri ure san dobivala kurcem u celo Pet uri san dobivala kurcem u celo Sest uri san dobivala kurcem u celo Kurcem u celo... (Let 3-"BOMBARDIRANJE SRBIJE I CACKA",2005.)

MAJKE ENKLAVE SREBRENICA I ZEPA U OTVORENOM PISMU VISOKOM PREDSTAVNIKU U BiH MIROSLAVU"JA SAM LUTKA SA NASLOVNE STRANE/I TREBA MI LOVA"LAJCAKU ZGROZENI SMO VASOM IZJAVOM O NEKAKVOJ"VEHABIJSKOJ DRZAVI".TAKVA IZJAVA CINI SE SAMO JE TACKA NA"I",NA SAV DOSADASNJI NERAD I NEEFIKASNOST.ZABORAVLJATE STVARNE PROBLEME GRADJANA OVE ZEMLJE.JOS JEDNOM KAZE MO GRADJANA,JER CINI NMA SE DA SU VAMA PRIORITET ZABAVE NA KOJEKKAVIM DERNECIMA I VECERAMA SA NEKAKVIM LIDERIMA.TREBATE ZNATI GOSPODINE LAJCAK DA SU LIDERI OVE ZEMLJE NJENI GRADJANI,A N E KOJEKAKVI ISKOMPLEKSIRANI POLITICARI. TOKOM VASEG MANDARTA OKLOPILI STE SE U SIVILO NASE ZEMLJE,I VJEROVATRNO STE SADA ZAJEDNO SA OHR-OM NAJRTAMNIJA MRLJA MEDJU SVIM POLITICARIMAI INSTITUCIJAMA U NASOJ ZEMLJI. NE MOZEMO GOSPĂ…ODINE LAJCAK,A NE UPITATI VAS,STA VAM JE OBECAO DODIK PA SE TAKO PONASATE?IMAMO OSJECAKJ DA STE NANKON SASTANKA SA VLADIKOM TREBINJSKIM ZABORAVILI DA JE BiH DOMOVINA SVIH NARODA KOJOI U NJOJ ZIVE,A NE SAMO SRBA.MOZDA NE ZNATE STA STE POPILI KOD VLADIKEW?TAKAV VISOKI PREDSTAVNIK KOJI ZASTUPA MINTERESE NECIJE POLITIKE A NE GRADJANA BiH NAMA NE TREBA.AKO NE PROMIJENITE NACIN NA KOJI DJELUJETE,NVASU RETORIKU I AKO SE NE ANGAZUJETE NA NEKIM VAZNIM PITANJIMA,MOZETE ZABORAVITI NA NOVE DERNEKE U MOSTARUM,,SIROKOM VRIJEGU I OSTALIM BH.GRADOVIMA.ALI ISTO TAKO ZABORAVITI I VASU VISOKU VISOKU MJESECNU PLATU,KOJU OSTENI GRADJANI OVE ZEMLJE NE MOGU ZARADITI NI ZA NEKOLIKO GODINA.POSTOJE SREDSTVA I INSTRUMENTI PREKO KOJIH CEMO ZAHTIJEVATI VAS ODLAZAK IZ BiH.TAKVO SREDSTVO JE MKLZDA I SUD U STRAZBURU,JER OVO STO VI RADITE JE PREVRSILO SVAKIU MJERU. NE MOZEMO A NE POMISLITI GOSPODINE LAJCAK DA NAMJERNO NE RHJESAVATE PROBLEME

Hajra Catic,predsjednica Udruzenja"Zene Srebrenice" U prostorijama Identifikacionog centra Podrinje(PIP)u Tuzli nalazi se 115 tijela ubijenih Srebrenicana za koje je potvrdjeno da ce 11.jula ove godine biti ukopani na mezarju koje se nalazi u okviru Memorijalnog centra u Potocarima.Ovo je potvrdila Hajra Catic,predsjednica Udruzenja"Zene Srebrenice",koja je prije nekoliko dana razgovarala sa ekspertioma koji rade u Centru.Hajra je u toj instituciji boravila kako bi prisustvovala identifikaciji svog bratica,cije tijelo nije kompletirano. -Tesko je,ali moramo sve raditi kako bismo saznali istinu o svojim najblizima,govori Hajtra dodajuci kako je velik broj nekompletnih tijela sto onemogucava prezivjele srodnike da ukopaju ubijene clanove svojih porodica. -Mislimo da bi se ekshumacijama koje su u toku na masovnim grobnicama Jadar i Kamenica mogao povecati broj ljudi kojima ce biti obavljena dzenaza 11.jula,ali za sada postoji potvrda za 115 tijela,kazala je Catic. Treba reci da je do sada u Potocarima ukopano preko 3000 zrtava srebrenickog genocida,a da je tek oko 100 porodica izrazilo zelju da svoje najmilije ukopa na nekom drugom mezarju u Bosni i Hercegovini. ("Oslobodjenje")

Dr.Fadil Ademovic-OD DISIDENTA DO PREDSJEDNIKA JEDAN OD PROTAGONISTA OSVAJACKIH RATOVA I KRVAVE HISTERIJE BIO JE I"OTAC NACIJE"DOBRICA COSIC Nakon Cosiceve izjave kako se ujedinjenje Srba ne mora da ostvaruje u drzavnom obliku,s razlogom se otvara pitanje:da li se kod njega radi o stvarnoj evoluciji gledista ili o zbunjivanju protivnika?Sad su se i Cosic i njegove ideje ucinile cudnim. Za ostvarenje dva vijeka starih nacionalnih ciljeva kojim treba postici"zivot svih Srba u jednoj drzavi ili u jednom drzavno-pravnom obliku"pokrenuti su osvajacki ratovi i agresija na suverene drzave Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Jedan od protagonista ratnog pohoda i krvave histerije bio je i taj"otac nacije".On odjednom sada govori kako je te nacionalne ciljeve moguce postici i mirnim putem.U tim njegovim obrtima nije tesko raspoznati jos jednu novu zabludu:da se ti ciljevi ne mogu ostvariti ni ratom ni mirom. OSVAJACKI POHODI Njihova realizacija,bez ikakve sumnje,znaci uzajamnu katastrofu sva tri naroda-i srpskog,i hrvatskog,i muslimanskog (bosnjackog).Nesrecu i tragediju tih naroda uvidio je po svemu sudeci kao onespokojavajucu cinjenicu. U vezi s Vens-Ovenovim planom,paljanskim poslanicima se obratio i Slobodan Milosevic.I kod njega je,bar u osnovnim sadrzajima,u toj prilici posve izostavljeno drzavno ujedinjenje svih srpskih zemalja i samoopredjeljenje srpskog naroda."Ujedinjenje srpstva u jednu drzavu"on uopste ne pretpostavlja ni u daljoj buducnosti.Najvaznije nacionalne ciljeve Srba on je tada vidio"u slobodi i ravnopravnosti". Ovim ratom su,kako je rekao,ostvareni i sloboda i ravnopravnost.Oruzjem su,dometnuo je on,izboreni status konstitutivnog srpskog naroda i bezbjednost Srba.Ono sto jos nije dosegnuto moguce je postizati u miru koji je bio uspostavljen primjenom Vens-Ovenovog plana. To sto Srbi dobijaju tim planom imali su i prije ratnog pohoda bez izvrsene agresije.Zar i bez toga rata nisu bili i slobodni,i bezbjedni,i ravnopravni,i konstitutivni u istoj mjeri u kojoj su ta prava uzivali i imali i svi drugi narodi? Onim cime prije rata nisu morali biti zadovoljni Srbi,podjednako su mogli biti nezadovoljni i pripadnici svih drugih naroda,navodi Milenko Markovic u knjizi"Srpsko pitanje izmedju mita i stvarnosti".Ono sto ni Cosic,ni Milosevic nisu iskazali ni pred paljanskim poslanicima ni u drugim prilikama je istorijska istina da je oruzana agresija pokrenuta da bi se prosirile granice srpske drzave"kako bi svi Srbi ziveli u jednoj drzavi". Osvajacki pohodi nisu ni u kom slucaju preduzeti radi prosirenja prostora i granica demokratskih i nacionalnih sloboda.Postavljeno je stoga veliko pitanje:"Pa,zasto smo onda ratovali?"Srbijanski rezim i domaci ekstremisti podstakli su ih da se tuku za prosirenje granica srpske drzave za racun tudjih teritorija susjednih drzava.Sad im se kroz rijeci Cosica i Milosevica sugerise da na to makar i privremeno zaborave.Treba da se zadovolje onim sto su imali i prije rata-ratova i u neuporedivo povoljnijim materijalnim uslovima. TESKI DEBAKL Nisu li u zaokretu srbijanske politike iznevjereni i napusteni spocetka utvrdjeni ciljevi-velika Srbija?Ako su Srbi"u srpskim zemljama zapadno od Drine"postali zrtve politicke manipulacije,ni Srbi u maticnoj drzavi nisu prosli bolje. I oni su krvavi pokusaj stvaranja velike Srbije platili veoma visokom cijenom-ljudskim zrtvama,potpunim krzljanjem bilo kakvih demokratskih promjena,totalnim osiromasenjem,medjunarodnom izolacijom i bjekstvom stotina hiljada najobrazovanijih mladih ljudi iz Srbije u svijet.A odgovornost? Inace,put dug skoro tri desetljeca prevalio je Dobrica Cosic od srpskog akademika i besjednika na Kolarcevom univerzitetu u Beogradu do autora knjige"Stvarno i moguce",od svog pozivanja na Hegela i"govor Istorije"na Palama do predsjednika SR Jugoslavije.U tom svojstvu je stigao do idolatrije Radovana Karadzica i paljanskog rukovodstva. Zaustavio se na Palama,rekavsi:"I Svetski duh se zaustavio na Palama". Kada se prihvatio duznosti predsjednika SR Jugoslavije,nije bilo malo onih sto su to smatrali njegovim TESKIM DEBAKLOM.LICNIM ,POLITICKIM,MORALNIM,INTELEKTUALNIM,PSIHOLOSKIM,JAVNIM,DRUSTVENIM PORAZOM COSICA KAO PISCA I KAO AKADEMIKA.AUTORA DAVNASNJIH BESJEDA"STVARNO I MOGUCE".DA LI IZ ZLURADOSTI,PA I INADZIJSKE NASLADE,MNOGI SU KRATKO REKLI:"NEMA VECE PRAVDE OD CINJENICE DA NAM SE DOBRICA COSIC DESIO KAO SEF DRZAVE." NIJE TO,DODUSE,ONA JUGOSLAVIJA-BRIONSKA,KAKO JU JE SVOJEVREMENO NAZIVAO I KOJU JE ISTRAJNO RAZARAO.NAJNORMALNIJE JE COSICA ZAMISLITI U SEDLU PREDSJEDNIKA ONE DRZAVE, SRPSKE ILI VELIKOSRPSKE,U OKVIRU KOJE BI BILE UJEDINJENE"SVE SRPSKE ZEMLJE ZAPADNO OD DRINE".ZA TAKVU SE DRZAVU ON I ZALAGAO SVIM SVOJIM SNAGAMA,UMNIM I FIZICKIM.ONA BI ODGOVARALA I NJEGOVOM IDEJNO-NACIONALNOM PROJEKTU-NJEGOVOM DUGOGODISNJEM NASTOJANJU DA SE STVORI"VELIKA OTADZBINA". KOBNI PROJEKT On nije,medjutim,celna licnost takve drzave,koja se jednostavno pokazala neostvarljivom.Nije je nazvao ni drzavom,ni velikom Srbijom.Zvao ju je prostorom u kojem bi se svi Srbi ujedinili"u novom drzavno-pravnom obliku".Dosao je na celo drzave koja ni u cemu nije imala"one drzavno-pravne oblike i teritorijalni i duhovni prostor"kako ih je zamisljao.Sa slomom ovog projekta uzjahao je na celnu funkciju neuporedivo manje srpske Jugoslavije. Najmanja mjera te i takve Jugoslavije na drasticno praktican nacin je istovremeno najbolji,ali i najtragicniji dokaz bas njemu,kao prvom sefu drzave,kako su i koliko su njegove ideje o stvaranju velikonacionalnog projekta preskupe i nerealne. Nazvali su ga patrijarhom toga kobnog velikosrpskog projekta.S propascu toga projekta nije propao i njegov autor,projektant Dobrica Cosic.On je,cak,avanzovao:postao je predsjednik te nove,trece Jugoslavije.Razboriti ljudi su ocekivali da kao pisac i akademik odstupi,na nacin i poput sunovrata njegovog projekta,sa javne scene.Da odgurne od sebe eventualno rolu ne samo politicara i drzavnika,nego i pisca i teoreticara jedne od najtragicnijih nacionalnih orijentacija u Srbiji. NAROD SUKOBLJEN SA SVIJETOM RAZINU COSICEVOG OBRAZOVANJA LIMITIRAO JE NIVO ZNANJA PROSJECNOG SEOSKOG AGRONOMA.ON JE EKSPONIRANJEM TUDJIH MISLI I IDEJA KAO SVOJIH ODVEO ZEMLJU SRBIJU U ONOM USMJERENJU KOJE JE SRPSKI NAROD SUKOBILO SA SVIM DRUGIM NARODIMA BIVSE SFRJ,EVROPE I SVIJETA. SLOBODAN INIC KAZE DA JE DOVEO SRBIJU I U SVE RIZIKE UNUTRASNJE PODJELE I GUBITKA TERITORIJALNE CJELOVITOSTI,A SRPSKI NAROD POD TRETMAN SANKCIJA I IZOLACIJE,EMBARGA I SVIH DRUGIH VIDOVA KAZNJAVANJA,PA I DO VOJNE INTERVENCIJE MEDJUNARODNE ZAJEDNICE. (Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")

Ivan Lovrenovic-UNUTARNJA ZEMLJA ...Paradoksalni daytonski mir,koji je Bosnu spasio od daljega rata,ali ne i od mucnih politickih kontradikcija i napetosti,zemlja je docekala u stanju sveopce urusenosti,a inercija toga urusavanja nije se zaustavila,neovisno o prestanku rata.Fizicka,organizacijska,funkcionalna razorenost je temeljita.Jos uzasniji je ljudski gubitak-na hiljade invalidiziranih,preko dvije stotine tisuca ubijenih,skoro milijun i pol ljudi prognanih,izbjeglih,raseljenih,sto u samoj Bosni i Hercegovini,sto po svijetu.Doista:koliko je stotina tisuca Bosanaca,najvise Bosnjaka muslimana,ali i Hrvata,pa i samih Srba,trebalo biti pobijeno,izgnano,muceno,zaplasivano,premjestano tamo-ovamo,liseno svega svojega,sludjeno patnjom,zlocinom,strahom,bolju i trpnjom,gubitkom nade i smisla,sveopcom dehumanizacijom i idiotizacijom vlastite sudbine-da bi bila ostvarena ta nova slika,taj zlocinom stvoreni novi etnicki raspored u Bosni i Hercegovini,a sve radi razgranicenja kao toboznjeg interesa tih istih Bosnjaka,Srba i Hrvata! Dugorocno gledajuci,stupanj do kojega je ideologija ovoga rata,ideologija etnosa i prostora,pracena zlocinom(kao svojim sredstvom)i patnjom(kao svojom posljedicom),dvjema stranama jedne stvarnosti,dubinski destruirala kulturnu i moralnu supstancu Bosne i njezinih ljudi-sigurno je najteza posljedica rata,s kojom ce se morati nositi generacije sto dolaze. Pitanje zlocina i krivnje bit ce,sasvim sigurno zadugo,najtezi problem bosanske moralne obnove. Srusene,sazgane,opljackane i obescascene bogomolje-to je jedno od lica danasnje Bosne.Osobito je porazna pojava sistematskoga razaranja bogomolja i kultnih objekata u mirnim sredinama,pod apsolutnom vlascu jedne od nacionalnih vojski i partija.U Republici Srpskoj,recimo,potpuno je iskorijenjeno svih sesnaest banjaluckih povijesnih dzamija,pocev od velebne Ferhadije i Arnaudije,spaljena je neusporediva Aladza u Foci,unistene dzamije od Trebinja do Mrkonjica i Jajca,od Prijedora do Zvornika,a jednako su zavrsili franjevacki samostan i crkva na Plehanu s neprocjenjivim likovnim blagom,u Jajcu,na Petricevcu kod Banja Luke,legendarno svetiste u Podmilacju kod Jajca,s djelimicno sacuvanom jedinom gotickom crkvicom iz srednjega vijeka. Pod kontrolom HDZ-a i HVO-a unistena je sva islamska sakralna i druga bastina nulte vrijednosti u stoljetnim, visoko rafiniranim graditeljskim ambijentima Stoca,Mostara,Pocitelja itd.,a razoren je i cudesni ekolosko-graditeljski kompleks pravoslavnog manastira Zitomislic nize Mostara. U samoj svojoj srzi narusena je krunska tekovina bosanske socijalne povijesti i kljucna civilizacijska crta bosanskoga iskustva i nacina zivota:naviknutost na drugoga,drukcijega kao na sadrzaj svakodnevice,ambijenta vlastite intime.To iskustvo alteriteta i omogucavalo je da se bude Bosancem.Nanovo teritorijalizirani,otrovno sovinizirani,Bosanci prestaju biti Bosancima,i postaju samo Bosnjaci muslimani,samo Hrvati,samo Srbi. Do kraja se kristaliziraju tri slike povijesti.Tako je,doduse,bilo i prije,ali je srpska predugo dominirala,pa se nije primjecivalo koliko su i one druge dvije,bezglasne i potisnute,i same zasnovane na pseudohistorijskim predodzbama,puckoj fabulaciji,ideoloski fabriciranom mitu.Rat je ucinio da postanu"ravnopravne",da svaka za se osvoji svoj prostor i u njemu neograniceno vlada. Za prepoznavanje i pravo razumijevanje bosanskoga kulturnog identiteta uvijek je bilo od prvorazredne vaznosti uocavanje kompozitne integralnosti kao bitne osobine:istovremenosti jedne zajednicke i triju-cetiriju,nota bene,ako ne apstrahiramo Sefarde-posebnih tradicija.Dijakronijski gledano,u razdoblju moderne politicke povijesti(tj.dvjestotinjak godina unatrag)vidi se trajna tendencija premjestanja tezista s kompozitnosti na integralnost, tendencija koja je bitno vezana uz proces sekularizacije i prevladavanja apsolutne odredjenosti kulture pripadnoscu pojedinim konfesionalno-civilizacijskim identitetima.Cesto je to u obje Jugoslavije islo u znaku nasilnoga gusenja pojedinih komponenata,najcesce nesrpskih,ali proces nije narusen.On se oduvijek temeljio na nacelu zivotne prakse,koje su moderne socioloske koncepcije prepoznale kao osnovu za definiranje kulturne pripadnosti:postojanje zajednickoga referencijalnoga okvira,u kojemu je od onoga sto jesmo(identitet)za odredjenje pripadnosti primarnije kako komuniciramo.Iz te osnove se i razvila ona mogucnost,u kasnim osamdesetim godinama,da Sarajevo i Bosna budu scena neobicno bogatoga simultaniteta kulturnih i subkulturnih pojava najrazlicitijih provenijencija.U njemu je bio,to treba naglasiti,sve slobodniji prostor za novu afirmaciju i valorizaciju etnokonfesionalno markiranih tradicija.I pri svemu tome,ta vibrantna stvarnost se bez ikakvih smetnji osjecala kao integralni kulturni ambijent. Rat i ideologija etnosa i razgranicenja i u tomu je napravila red,po logici svoje tragicne iluzije da je potrebno uspostaviti se za sebe,kao cista kultura,uz neizbjezan zahtjev vracanja korijenima.Oduvijek je poznato kako je to moguce provoditi samo nasilno,uz falsifikaciju povijesti,cinjenica i pojava,proslih i sadasnjih.Pri tomu,protagonisti i propagandisti ovoga trenda ne uvidaju kako je to najopasnije bas po njihovu cistu kulturu i po njihov voljeni narod. Jer taj proces ne vodi nikamo do u autogetoizaciju,u zakrzljanje i izumiranje. Fini bosanski poliperspektivizam raspao se je danas u grubu vladavinu triju kulturnih paradigmi.Svaka misli da mora imati:cistu svoju zasebnu povijest,cistu svoju zasebnu knjizevnost,cisti svoj zasebni jezik...Kako god se bude dalje odvijalo to nasilno brisanje interferencija,sigurno je jedno:ono moze funkcionirati samo na nacelu osrednjosti,pa u tome sasvim zakonito prvo stradaju najvece vrijednosti i najdarovitije individualnosti.U sistemu cistih vrijednosti za njih ne moze biti mjesta. Jedna od nepogresivih indikacija o urusenosti i regresiji bosanskog drustva jest stupanj i oblik prisutnosti vjerskih institucija u javnom zivotu.Taj COMEBACK zapoceo je doduse prije rata,u onom kratkom razdoblju nakon prvih demokratskih izbora,i vec tada se je moglo naslutiti kako taj povratak nosi neke naznake zamjene za netom propalu ideologiju i njezine rituale.No,tek je rat,sa svim svojim uzasima i sveopcom destrukcijom,a osobito s krajnjom ugrozenoscu ljudske egzistencije,napravio psiholoski,socijalni,politicki,pa neizbjezno i onaj etnicko- konfesionalni okvir za svejevrsnu reklerikalizaciju ili desekularizaciju.Taj proces je prisutan u svakoj varijanti-katolickoj,pravoslavnoj i islamskoj.Svaka ima svoje posebnosti,i pogresno bi ih bilo mehanicki izjednacavati. No,bitno je identificirati taj proces i njegovu generalnu anakronost u kontekstu moderne sekularne civilizacije...

srijeda, 26.03.2008.

Rade Serbedzija-U KOGA TO PUCAS MLADICU/I TKO TO IZ TEBE PUCA U MENE ...Navecer sam se dogovorio sa svojim prijateljem Andrejem i sa svoje dvije studentice,Darom Sukovic i Brankom Katic,da ih vodim u Klub knjizevnika na veceru.Bio sam sretan i umoran.Pojeli smo po obicaju ramstek,popili malo crnog vina i posli na spavanje.Mislim da sam ja bio taj koji je predlozio da popijemo jos jedno pice u nekom Kabaret-klubu,blizu kuce Lenkinih roditelja,u kojoj smo tih dana stanovali.No,klub je bio zatvoren i Branka je predlozila da odemo u nocni klub"Nana",koji nije bio daleko.Bilo je vec oko 2 ujutro.Klub je bio gotovo prazan. No,odmah kraj ulaznih vrata sjedila je grupa od pet-sest mladica,koji su se dosta glasno zabavljali.Dosli smo do sanka i narucili cetiri viskija.Ono sto slijedi opet je dio nekakvog scenarija.Mi stojimo kraj sanka i pijemo nas viski.Oni nesto glasno komentiraju spominjuci moje ime.Konobar me upozorava: -Rade,naoruzani su. -Sto? -Naoruzani su.I pijani. Ja ne obracam na to preveliku paznju,ali ipak pristajem platiti racun i da gibamo. Oni jos glasnije govore i sad vec i izvikuju moje ime prateci sve to socnim psovkama.Zatim sam vidio pistolj,otvor cijevi,uperen u mene...Nisani u celo...nize...vise... Zatim se zacuo pucanj. Jos uvijek,mojim nemirnim nocima,odjekuje. SLIJEPI MISEVI TRENIRAJU NISKE LETOVE PO AVETNIM SOKACIMA BETONSKIH GRADOVA U koga to pucas mladicu i tko to iz tebe puca u mene u ovoj bezdanoj noci u dva sata iza ponoci kad slijepi misevi treniraju niske letove po avetnim sokacima betonskih gradova a neki bezazleni mjesecari hodaju krovovima grada ispitujuci zabrinuto da li je to nebesko nebo nad Beogradom olovno nebo nad Berlinom U koga to pucas mladicu i tko to iz tebe puca u mene u ovoj bezdanoj noci u dva sata iza ponoci svercujuci svojim djetinjstvom i olako prodavajuci plave bijele i crvene balone za saku puscanih metaka Ponocno sunce dodiruje ti uzarene obraze i ucrtava u celo dva orla nad dva oka ti crna kojima nisanis dva metra iznad moje glave Plasis se da me ne pogodis postao bi sastavni dio moje biografije U koga to pucas mladicu i tko to iz tebe puca u mene u ovoj bezdanoj noci u dva sata iza ponoci kad slijepi misevi treniraju niske letove po avetnim sokacima betonskih gradova (Rade Serbedzija-"DO POSLJEDNJEG DAHA(Autobiografski zapisi)")

David Lloyd George,engleski politicar NATAKNI NA UDICU MAMAC KOJI CE ODGOVARATI UKUSU RIBE.

Gojko Beric,novinarska institucija-KOSOVO NA ZEMLJI,SRBI U OBLACIMA Srbijom mjesecima kruzi vic koji glasi:"Rusija je okoncala hladni rat sa Amerikom i sada ga Srbija nastavlja."Ali, hladni rat je ovog ponedjeljka,mjesec dana nakon sto je proglasena nezavisnost Kosova,dobio svoj radikalni izraz u sjevernom djelu Kosovske Mitrovice,gdje su se srpski demonstranti sukobili sa pripadnicima NATO-a.Nakon okrsaja,taj dio grada licio je na pejzaz poslije bitke.Na ulicama prekrivenim krsom jos su se dimila izgorjela vozila,a o zestini sudara svjedocile su lokve krvi i mecima izresetani psi lutalice.Prizor su upotpunjavali bodljikava zica i tenkovi i helikopteri KFOR-a,koji je na silu odgovorio silom i uspostavio"red i mir".Bilans ovog obracuna je oko stotinu povrijedjenih i ranjenih na obje strane.Jedan policijski oficir iz Ukrajine je od zadobijenih povreda umro u pristinskoj bolnici.Bice sahranjen uz licemjerne pocasti,jer nema odgovora na pitanje zasto je,i u ime cega,ovaj 25-godisnjak izgubio zivot na Balkanu. Detonator ovih nereda sa tragicnim i dugorocnim posljedicama aktiviran je u Beogradu,po vec poznatom scenariju "lose buducnosti",koji je u Srbiji na snazi jos od vremena Slobodana Milosevica.Krvavi sukob nije bio spontan,niti je izbio slucajno.Prethodili su mu nasilno uklanjanje carinskog punkta na granicnom prelazu Merdare,pokusaj pripadnika nekakve paravojne formacije da udje na Kosovo,potom pokusaj da se pruge na tom dijelu nove drzave stave u posjed zeljeznica Srbije i,na kraju,zauzimanje zgrade Suda u dijelu grada u kojem Srbi cine nadmocnu vecinu.Izgleda da kosovski Srbi nisu izvukli nikakvu pouku iz povijesti raspada Jugoslavije,konkretnije-iz kninske avanture poznate kao"balvan revolucija". KRATKI PREGLED RASPADANJA BIVSE DRZAVE UKAZUJE NA JEDNU PO SRBE IZVAN SRBIJE PORAZAVAJUCU CINJENICU:KAD GOD JE BEOGRAD ISPOLJAVAO NAPADNU BRIGU O NJIMA,ONI SU NASTRADALI.Bili su obican kusur u prebijanju Milosevicevih"istorijskih racuna"sa drugima,u prvom redu s Tudjmanom.Milosevic je hrvatske Srbe cinicno huskao na pobunu i obilato ih snabdijevao gvozdjurijom i municijom iz skladista JNA,iako je znao da ih to vodi u propast.U posljednjem cinu njihove drame,kad je zagustilo i kad ih je pocelo snalaziti sve ono sto su prethodno oni sami cinili Hrvatima,on ih je s prezirom ostavio na cjedilu.Povijest ih je kaznila njihovim prakticnim nestankom iz Hrvatske. Posto je tako"izgubio"cetvrtinu Hrvatske,Milosevic je racunao da ce kao svoj ratni plijen zgrabiti polovinu Bosne i Hercegovine,ali mu je on u Dejtonu izmakao.Ipak,ne moze se reci da u Bosni nije ostvario nikakav rezultat:masovnim ratnim zlocinima i progonima Bosnjaka i Hrvata stvorena je etnicki cista Republika Srpska.ALI,TA PIROVA POBJEDA JE PLACENA NAJSRAMOTNIJOM CIJENOM KOJA POSTOJI-MORALNIM PORAZOM SRPSKOG NARODA,CIJE CE ISTORIJSKO PAMCENJE VJECITO BITI OPTERECENO GENOCIDOM U SREBRENICI, SMRTONOSNOM OPSADOM SARAJEVA,KONCLOGORIMA I UZASNIM ZLOCINIMA NAD NESRPSKIM STANOVNISTVOM.U BILANS TOG PORAZA,KAO NJEGOVE KLJUCNE FIGURE,SPADAJU VODECI HASKI OPTUZENICI,BJEGUNCI KARADZIC I MLADIC,ZAJEDNO SA JOS NAJMANJE DESETAK HILJADA RATNIH ZLOCINACA KOJE SU REGRUTOVALI I KOJI I DALJE SLOBODNO ZIVE U REPUBLICI SRPSKOJ,JEDNOJ APSOLUTNO FASISTICKOJ TVOREVINI,KOLIKO GOD SE NEKO TOJ SINTAGMI OPIRAO. Sto se Kosova tice,ono vise nikada nece biti u sastavu Srbije.Uzgred budi receno,ova konstatacija bi morala biti lisena svake pakosti ili trijumfalizma.Medjutim,nasilje kao izraz iracionalnog otpora stvarnosti samo pogorsava polozaj preostalih Srba na Kosovu.Svaki baceni kamen ili molotovljev koktel,a pogotovo ispaljeni metak na pripadnike medjunarodnih snaga vratice se kosovskim Srbima kao bumerang.Tesko je reci zasto se ni pocetkom 21.stoljeca milioni Srba nisu uspjeli otrijezniti od svog istorijskog pijanstva.Mozda ce im u tome,bar kad je o Kosovu rijec,pomoci slijedeci aforizam Dragana Sisica:"ONO JE NA ZEMLJI,A MI SMO U OBLACIMA." Sukob na Kosovu je privremeno"zamrznut",ali nacionalisticka nomenklatura u Beogradu nece odustati od namjere da,igrajuci na propalu kartu"Kosovo je Srbija",drzi u napetosti cijeli region.Sutradan po izbijanju nemira,u Kosovsku Mitrovicu je otisao Slobodan Samardzic,ministar za Kosovo i Metohiju u Kostunicinoj vladi,kako bi demonstrante pozvao na red,mir i disciplinu.Ucinio je to tako sto ih je pozvao na osvetu:"Ono sto su nam uradili,vraticemo im." Uzgred im je prenio Kostunicinu poruku:neka imaju povjerenja u Beograd.Sve to u cilju da"Kosovo bude Srbija,a Srbija Kosovo".Ako Kostunica zeli da Kosovska Mitrovica postane"kosovski Bejrut",onda njegov ministar nije mogao odabrati ucinkovitiji govor. ("Oslobodjenje")

Dr.Fadil Ademovic-BESJEDA NAD ODROM KVISLINGA KAKO JE TUDJE IDEJE AKADEMIK DOBRICA COSIC EKSPONIRAO KAO SVOJE,TE DOSAO DO UBJEDJENJA DA JUGOSLAVIJA NE ODGOVARA SRBIJI I DA JE TREBA SRUSITI Kao gorljivi antikomunista vladika Nikolaj Velimirovicv je u Trstu 1945.godine odrzao besjedu i nad odrom kvislinga iz Drugog svjetskog rata Dimitrija Ljotica.Nazvao ga je"politicarem s krstom u ruci kakvog nismo imali".Nisu njegovi odnosi sa Ljoticem bili odnosi pune saglasnosti i cjelovite podudarnosti gledista,ali ne grijese mnogo ni oni koji u Velimirovicevom djelu slijede tragove te saglasnosti. "Kada se pazljivije porede tekstovi velikog besednika(Velimirovica)i poznatog politicara(Dimitrija Ljotica),nije uvek jasnop da li Velimirovic citira Ljotica ili ovaj Velimirovica",pise Mirko Djordjevic u ogledu"Povratak propovednika". MEMORANDUM SANU Cosicu je tesko tacno odmjeriti velicinu svog autoriteta.Vise vjeruje pretjerivanjima svojih prijatelja nego zdravorazumskom prosudjivanju.Uz uslov,svakako,da je sposoban za takvo prosudjivanje,pod teretom pohvala u zemlji i spolja,te vjere u svoju velicinu i svoju misiju spasioca srpskog naroda. Na Djordjeviceve napomene o Cosicevim idejama i mislima pozajmljenim od vladike Nikolaja Velimirovica i drugi srpski mislioci su dometnuli svoja zapazanja i opservacije.Medju njima i Milenko Markovic.On dodaje i sva ona kljucna gledanja,ocjene i stavove koji su kasnije,pod rukom toga akademika,sistematizovana i politicki profilisana u Memorandumu SANU(1986),potom u Deklaraciji o srpskom nacionalnom jedinstvu(1991). Od ubjedjenja o ugrozenosti srpskog naroda dosao je do ideje da Jugoslavija ne odgovara Srbiji.Iz toga se rodio koncept rusenja Jugoslavije.Treba je razoriti!Otuda i zakljucak da se to moze postici jedino mrznjom i njenim upornim propovijedanjem.Treba posvadjati narode SFRJ.Materijal iz kojeg je istkana takva zamisao potice iz Cosicevih besjeda. Njegove ideje involvirane u Memorandum SANU i politicka djelatnost po kojoj je dobio ime oca nacije,ali i ono sto su propovijedali bojovnici"liberalne nacionalne inteligencije",kako su sebe nazivali pripadnici nacionalisticke intelektualne elite,te"apostoli duhovne avangarde"kao privrzenici Cosicevog misljenja napabirceno je u spisima vladike Nikolaja i oca Justina. U beogradskom listu Blic akademik D.Cosic se okomio na doba prosvijecenosti,na"prosvetiteljsku filozofiju,koja je svetu donela nevidjeno zlo".To sto Cosic ponavlja,napominje Mirko Djordjevic,"uzeto je od Justina Popovica, slobodne su i logike oslobodjene varijacije o Evropi koja je BELA DEMONIJA obezbozena do neprepoznatljivosti i doista je vec banalno-a bilo je banalno i u vrijeme kada je Justin to nudio.No,akademik cita samo na nasem jeziku-on ne podnosi strane jezike po sopstvenom priznanju-pa nije cudno sto nema sta da ponudi". "Problem koji muci Cosica nije nov,jer ga je evropska nauka davno postavila i-to je najvaznije-ponudila odgovore koji do nase palanke nisu stigli jer nove ideje iz Evrope moraju da budu u karantinu najmanje nekoliko decenija prije nego sto stignu do nas.Istini za volju akademik je ponudio i neki svoj odgovor,on se ne sastoji samo u neprihvatanju prosvecenosti-vec u necem jos neobicnijem.Taj njegov odgovor se nudi kao novina o kojoj u intelektualnom smislu ne moze biti ni reci". Stoga cemo se vratiti jednom misliocu koji je evropska pojava,koji u nasim prilikama ostaje zaboravljen,iako je nekada cak i prevodjen.U svojim tezama za novu politiku iz knjige"Srpsko pitanje"koja je objavljena u Beogradu 1992.godine akademik Cosic odgovor na to pitanje formulise lako i sasvim jednostavno,oslobodjen uistinu svake pa i elementarne prosvijecenosti:"Uvideti i imenovati preimucstva civilizacije zaostalosti,a ona postoje,osobito u sferi ekonomije i urbanizacije i optimalno iskoristiti preimucstva zaostalosti.Ona su nas pocetni intelektualni kapital". PALANKA DUHA Mirko Djordjevic kaze da nije najveca nevolja sto ovo nije misao,vec besmislica.Sintagma"civilizacija zaostalosti"je mogla nastati samo u palanci duha. "Sustina je u tome sto je ta misao doslovce uzeta iz spisa Nikolaja Velimirovica,pri cemu se akademik ne brine ni za navodnike,ni za izvore,kako bi otklonio sumnju u ono sto je nedopustivo-u plagijat.On je bezdarnu Velimirovicevu tiradu ponudio kao misao kojoj su se neki poceli diviti.Kao kuriozum tu je misao jedan francuski list-u odlicnom prevodu-objavio na zapazenom mestu,nasa palanka je na svoj nacin popularna.Nije Cosic sam u takvoj raboti,on ima mnogo ucenika koji slavu takve misli pronose sirom sveta",navodi Djordjevic. POZA ILI MISLJENJE Milos Minic je u"Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini"zapisao: "Cosic je gedza-gedza je Cosic.Mislim da je malo ljudi,medju koje skromno i sebe ubrajam,koji ga razumeju,koji su pronikli koliko taj covek ni sam ne zna kad je ono sto govori poza,a kad njegovo stvarno misljenje-kad govori ono sto misli,a kad govori ono sto zeli da drugi misle da on misli.Ponekad mi se cini da on misli da govori glupacima,koji nisu kadri da se sete sta je on o istom govorio juce,ili takoreci juce,sasvim drukcije po sustini od onoga sto sad govori. Je li to prevrtljivost ili nesto drugo?Covek moze menjati misljenje pod uticajem okolnosti-nije to sramota,ali castan covek kaze da je ranije drukcije mislio nego sada,i zasto je misljenje promenio.Necastan covek zeli da druge uveri da je ono sto govori oduvek tako mislio.Sramota je varati druge,a mozda i sebe,praveci se ili tvrdeci da nije nista promenio.Cosic o ovome,ocigledno,misli drukcije". Surova zivotna zbilja zna se,itekako,poigrati sa sudbinom obicnog coveka,pa i sa akademicima.Mozda ima pravde,a ne samo grube realnosti,u tome sto je Cosic,u svojstvu predsjednika SR Jugoslavije,zapao u poziciju da izvlaci kola iz nacionalistickog gliba u koji ih je i sam gurnuo.Zapala su u taj glib slijedeci onu politiku koju je i on ne samo podrzavao nego i osmisljavao.Moglo se vjerovati i ocekivati da ce on,u toj svojoj poziciji celnika drzave, morati mnogo sta ciniti dijametralno suprotno svojim ubjedjenjima,pa i ratnoj politici koju je izdasno zastupao i provodio. Da bi postigao ukidanje sankcija prema Srbiji i SR Jugoslaviji,uklanjanje blokade uspostavljene od medjunarodne zajednice,te ublazavanje izolacije Srbije i Srba,Dobrica Cosic se morao baviti i politickom ekvilibristikom.On je tu nezahvalnu vjestinu morao jasno iskazati i pred poslanicima Skupstine Republike Srpske.Da ta skupstina prihvati Vens-Ovenov plan za rjesenje ratne krize u Bosni i Hercegovini,akademik Cosic je ubjedjivao poslanike isticanjem "nenaklonjenosti istorije prema pacenicko-herojskoj sudbini srpskog naroda".Prihvatanje i otpisivanje toga plana, veli on,ne bi dovelo do odustajanja od borbe za formulisane nacionalne ciljeve. Tim planom se,po Cosicu,ukazala istorijska sansa da ih srpski narod realizuje u miru."A ti ciljevi su u poslednja dva veka jedni te isti-oslobodjenje i ujedinjenje".Za njih bi se i dalje nastavila zapoceta borba,ali ne vise ratom vec mirnim sredstvima. Htio je na taj nacin da potpali i ucvrsti iluziju srpskih poslanika o mogucem drzavnom ujedinjenju svih srpskih zemalja i svih Srba,sto bi se postiglo prihvatanjem i pristankom na Vens-Ovenov plan.I dalje ce,kaze on,"biti srpska drzava tu,gde postoji srpska kuca i srpska njiva i gde se govori srpskim jezikom". (Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")

utorak, 25.03.2008.

Let 3-RADO IDE SRBIN U VOJNIKE(PICKA) Zelatina mi je pogodi,di,di U ocima,ma,ma U ocima,ma,ma Mozak mi,mi se,se totopi,pi,pi Popij ga,ga,ga Popij gi,gi,gi Picka Iz picke zelatina kao zguslo more slano Kurac kao kuhaca Picka kao mrva kruva Picka kao Empajer stejt bilding Picka kao most na Drini cuprija Picka kao kameniti put Picka kao mits end legends of King Artur end najts of raund tejbl Picka kao sarma Picka kao kurac od antilope A,ne,ne,od anakonde Picka kao cista dusa (Let 3-"BOMBARDIRANJE SRBIJE I CACKA",2005.)

Dr.Fadil Ademovic-COSICEVI SKRIVENI CILJEVI PREUZIMANJE TUDJEG U Cosicevim esejima nastalim 70-ih i dijelom 80-ih godina Mirko Djordjevic pronalazi podosta misli,stavova i ideja neposredno preuzetih iz opusa vladike Nikolaja Velimirovica i oca Justina Popovica.Kao vrstan poznavalac djela ove dvojice velikodostojnika Djordjevic je napisao opseznu monografsku studiju"Povratak propovednika"objavljenu u specijalnom prilogu beogradske Republike.U tumacenjima Velimirovica kod suvremenih sljedbenika on nalazi jasan glas pristajanja jedino uz ona mjesta koja su u djelu toga vladike nacionalisticki ostrascena i manihejski redukovana do banalne politicke upotrebljivosti.Jagmeci se za nacionalisticke stavove i raubujuci ideje toga zickog besjednika niko od srpskih ideologa nije obracao paznju na ono sto je vrijedno i trajnije dostojno kulturne bastine u njegovom djelu. Mnogi pristupi njegovom stvaralastvu,posebno savremeni,citaju ga u ideoloskom kljucu i fragmentarno,sa izrazenom teznjom za njegovu politicku kanonizaciju.Njima je najvaznije koriscenje ideja iz toga opusa. Rasprostranjene su i idejne kompilacije.Tih godina su postale moderne polticke ideje,koje su u prilozima srpskih ideologa u Srbiji i SR Jugoslaviji uzimane jednostavno ili kao citati ili na nacin kako se to cini kada se radi o citatima;najcesce se parafraziraju bez navodjenja autora i izvora. POPULISTICKI TALAS U interpretaciji modernih ideologa odnos drzave i Crkve,primjerice,sveden je na banalnu floskulu vizantijske provenijencije koja govori o simfoniji medju njima,a to je pojam kojim je operisao i Nikolaj Velimirovic.I akademik Cosic govori o crkvi i drzavi"koje idu zajedno",sto je direktno preuzeto iz djela zickog vladike.Pojam svetosavlje sa populistickom konotacijom je takodje crpljen otuda. Autor"Povratka propovednika"nalazi kod svih ideologa,manje ili vise,pa i kod Cosica,njihovu upotrebu na nacin koji misao vladike svodi na karikaturu.To je,veli,uocljivo i u laickoj i u crkvenoj publicistici. Od vladike je Cosic preuzeo ideju srpskog populizma.Ta ideja i populizam su zatim postali dominantna pojava u drustvenoj zbilji i politickoj praksi.Politicki populisticki talas,probudjen do erupcije,sve vise se vremenom kretao u smjeru katastrofe na balkanskom prostoru.Iz arsenala u spisima vladike Nikolaja poticu i druge ideje:veoma naglasena idealizacija tla,heroja,krvi,zavjeta,predanja i misije srpskog naroda.Taj narod je"ne narod medju narodima vec etnoentitet koji ne podleze zakonima istorije i drustva,jer je-izmedju Istoka i Zapada negdje u prostorima nebeske Srbije"... (Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")

Rade Serbedzija:DOBRICA COSIC,"OTAC NACIJE",AKADEMIK SANU,OPANCAR&OTROV ...I Ljuba je,kao i Lenka i ja,bio iskreno zabrinut politickim dogadjajima u zemlji,koji su prijetili da izrastu u ozbiljne i prave ratne sukobe.Intelektualne jezgre svih nasih nacionalnih centara pocele su bezrezervno podrzavati svoje politicke lidere i doista su bili rijetki oni pojedinci koji su se usprotivili takvom scenariju raspleta jugoslavenske krize i koji su pokusavali svojim dobrim energijama umanjiti opasne politicke napetosti medju narodima Jugoslavije. Tuzno mi je bilo gledati neke do jucer intimne prijatelje i gotovo istomisljenike kako preko noci rasprodaju dijelove svoje duse zanosnom vragu nacionalizma.Pa cak ako bi i priznali da je Slobodan Milosevic nesretan izbor za srpski narod,koji ce povesti i kojeg je vec vodio u propast,DOBRICA COSIC BIO JE IKONA U KOJU SE NIJE SMJELO DIRATI.KAO DA JE TAJ GODINAMA ZASTITNI ZNAK SRPSKE KNJIZEVNOSTI I BARD SRPSKOG DISIDENTSTVA IMAO NEKI SKRIVENI PUT DO SAMOG SREDISTA SVAKOG"OSVIJESTENOG NACIONALNOG BICA".ZA MENE JE UVIJEK BIO ONO STO ZAPRAVO I JEST:OBICAN NACIONALIST, OSREDNJI KNJIZEVNIK I JEDAN OD NAJVECIH,AKO NE I NAJVECI KRIVAC ZA BUDJENJE SRPSKOG SOVINIZMA.NIJE LI TAJ GOSPODIN GODINAMA TRABUNJAO I PISAO O POTREBI JEDINSTVA SRPSKOG BICA I O GRANICAMA SRBIJE UNUTAR JUGOSLAVIJE,"SVI SRBI U JEDNOJ DRZAVI",KOJE SE TREBAJU BRANITI GDJE MA I JEDAN SRBIN IMA SVOJE OGNJISTE?UPRAVO TA NJEGOVA ZANOSNA SRPSKA LITERARNA TRUBA ZA MENE JE VEC GODINAMA PREDSTAVLJALA JEDAN OD NAJOPASNIJIH PONORA KOJI JE MORAO IZNJEDRITI,JEDNOGA DANA,TU OPASNU RIJEKU PONORNICU,KOJA JE SVOJOM SILINOM RAZBILA NEKE TOPLE OBALE KOJE SU OVI NARODI,S MUKOM,GODINAMA GRADILI. JEDNA TRIJEZNA"NOVEMBARSKA"NOC Sreo sam toga gospodina u malenom vranjskom pozoristu,koje je proslavljalo neku,za njih vaznu,godisnjicu postojanja.Ni sam ne znam kako sam se zatekao na toj svecanosti.Da nije bilo proljece,pomislio bih da je to jos jedna pijana novembarska noc.A mozda je i bila.Toplo je,a opet studeno.Usred dana osjeca se noc.Mrak.Bilo je to proljece `91.i ja sam snimao film u tom dijelu zemlje."Necista krv"Bore Stankovica dobra je literatura i jos bolja filmska prica.Doduse,moj pokusaj da od te teme napravimo jednu suvremenu filmsku pricu,za koju je Borislav napisao vise nego dobar scenarij,nazalost je propao jer ni reziser,a jos manje producenti,nisu prepoznali pravi suvremeni filmski rukopis,nego su se vratili na prvotni scenarij,koji je kasnije i urodio filmom sa sasvim ocekivanim prosjecnim rezultatom,ali i medijskim spekulacijama s kim sam igrao u tom filmu,koja je,eto,zavrsila kao jos jedna prozivka ili potjernica ili hajka,ne znam sto vec moze biti. Dakle,govorio sam te veceri u Vranju Krlezu i"Njegov obracun s nama",okruzen srpskim trubama i provincijalnom elitom maloga grada s juga Srbije,medju kojom se,kao najveci planinski vrh svih nacionalnih ponosa,sepurio u prvome redu gospodin Dobrica Cosic sa svojom sasvim cudnom gospodjom suprugom.Citava ta vecer s mojim Krlezom bila je ioneskovski apsurdna i valjalo ju je samo spomenuti zbog cinjenice da sam imao priliku te veceri,u mome carstvu,koje sam odredio Krlezinim rijecima sto sam ih te veceri izgovarao,UPRAVO NJEGA,TO JEST DOBRICU COSICA,OZNACIM KAO TOG"NASEG DOKTORA I ESTETU KOJI NASU ZEMLJU LJEPOTOM VJECNOM STITI OD BLATA,MESA,GRIJEHA I SVIH TASTIH ZALA"KOJI I DANAS"NAD OTVORENIM GROBOM GDJE ZRTVA NAJNOVIJA JE PALA"PONOVO IGRA"ROLU CUVARA,NASIH PLAVIH IDEALA",A POJAM PRAVE LJEPOTE ZA"TOGA LITERARNOG TROGLODITA"NADGROBNA JE,DAKAKO,SALA. KRLEZINE RIJECI I MOJA INTERPRETACIJA UCINILI SU TE VECERI,DA SE"BARD SRPSKE KNJIZEVNOSTI"I IKONA"SRPSKOG NACIONALIZMA"OSJETI NACAS NEUGODNO.NE SAMO ZBOG MOJE TAKO OCITE AGRESIVNOSTI,KOLIKO ZBOG SILINE I BRITKOSTI KRLEZINIH RECENICA,CIJE OPOJNE VRHUNCE(ZNAO JE ON I OSJECAO TO)NIKADA NIJE I NECE DOSECI. BILA JE TO JEDNA OD MOJIH MALIH POBJEDA KOJA NIKOME,IZGLEDA,OSIM MENI,NIJE GOTOVO NISTA ZNACILA,ALI KOJA SE SVOJIM SITNIM ZRNCIMA INTELEKTUALNE HRABROSTI SALIJEVALA U TAKO POTREBNU DUHOVNIU ENERGIJU KOJOM SAM SE TIH GODINA BRANIO OD ZLOG VREMENA. (Rade Serbedzija-"DO POSLJEDNJEG DAHA(Autobiografski zapisi)")

Dr.Fadil Ademovic-CRKVENO BESPUCE U POLITICI SERIJA PREDAVANJA Neposredno pred preranu smrt dr.Slobodan Inic se posvetio skici istrazivackog projekta u kojem bi sistematizovao sve vidove i nosioce odgovornosti za zlo koje se desilo narodima na tlu bivse SFRJ.U sistematizaciji te odgovornosti on je DOBRICU COSICA svrstao u visoku trecu kategoriju."Srpski narod ce se morati suociti sa ovim covekom,sa njegovim knjizevnim,literarnim i politickim radom",smatra dr.Inic.Mislio je pri tome na Cosicevu tezu po kojoj se"Brionska Jugoslavija morala okupati u krvi".Narocito mjesto u toj odgovornosti ovom akademiku pripada zbog jos jedne njegove teze-o humanom preseljenju naroda. COSIC JE U SUSTINI,POLITICKI GLEDANO,RANKOVICEVAC I SRBIJANSKI,OPANCARSKI VELIKONACIONALISTA.DENACIFIKACIJA CE,AKO DO NJE UOPSTE DODJE,MORATI OTPOCETI S JEDNIM VELIKIM PRIMJEROM I U TOM SMISLU SA DOBRICOM COSICEM I NJEGOVIM POLITICKIM I DRUGIM DJELOVANJEM. U jesen 1967.godine Dobrica Cosic je odrzao seriju predavanja na Kolarcevom narodnom univerzitetu u Beogradu. Pripremajuci se za ta istupanja u javnosti on je cinio biljeske pod naslovom"Kako da stvaramo sebe".Iz tih istupanja prenosimo i citat:"Za Boga,veru i crkvu,Srbi nece klati,spaljivati i progoniti,kako se vekovima cinilo u katolickoj i protestantskoj Evropi,kako se Srbima cinilo i u bliskoj istoriji". Ako Srbi nece klati,spaljivati i progoniti,kako je to u proslosti cinjeno prema njima,od katolicke i protestantske Evrope,Cosic je u to vrijeme pronalazio drugacije izlaze na ispoljavanje"zivotnih i duhovnih vrednosti naseg narodnog bica".One ce trijumfovati uglavnom u"dubokim nacionalnim krizama,potresima u oslobodilackim i revolucionarnim borbama;dakle u velikim istorijskim angazovanjima citavog naroda".Na toj osnovi,smatrao je on,obrazovace se"snazna nacionalna svest i politicka samosvest Srba". Na nedoucenost,nedovoljnu obrazovanost,pa i neznanje pisca i akademika Dobrice Cosica ukazivali su,uz Mirka Djordjevica,i drugi autori,listovi i casopisi u Srbiji i SR Jugoslaviji.Osim nekompetentnosti u pitanjima politike i drustvenog razvitka,kriza stvaralastva je druga bitna karakteristika onih pisaca koji su se deklarisali kao ostrasceni nacionalisticki propovjednici. IDEJNI PRETECA U razdoblju koje obuhvataju osamdesete i devedesete godine XX stoljeca malo ko od njih je stvorio djelo koje bi objektivna,sto znaci i meritorna kritika mogla ocijeniti uspjesnim.Cosiceva djela,primjerice,prati negativna kritika i u domacim okvirima i u stranom svijetu.Suoceni s presahlim nadahnucem i ispraznjenim kreativnim mogucnostima, kao privremenom ili trajnijom krizom u svom stvaralackom habitusu,mnogi od njih su prihvatili ulogu proroka banalne politicke propagande.U postavljanju i klesanju ideoloske potke nacionalizma u savremenim uvjetima ponajdalje je odmakao akademik Dobrica Cosic.Tada su nastajale i njegove biljeske"Kako da stvaramo sebe". Njegova ideoloska transformacija od VERNIKA do OTPADNIKA plasticno je okarakterisana u djelu Milenka Markovica"Srpsko pitanje izmedju mita i stvarnosti". Svoju ideolosku transformaciju od VERNIKA do OTPADNIKA obiljezio je prelazom od unitaristickog internacionalizma na velikosrpski nacionalizam.Tadasnjem trendu mitologizacije radnicke klase suprotstavio se mitologizacijom srpske nacije.On je na neki nacin i idejni preteca srpskog nacionalistickog populizma,na kojem je kasnijne SLOBODAN MILOSEVIC temeljio legitimitet svoje vlasti.Njegovi eseji vrve od govorenja o srpskom narodu u razlicitim vidovima ciji je podtekst nacionalna demagogija.To je narod"cije su pobjede u ratu pretvarane u poraze u miru",te pred njim,njegovom inteligencijom stoji"teret moralnog preporoda"i preispitivanje nacionalnih ciljeva...

Rade Serbedzija-DO POSLJEDNJEG DAHA(Autobiografski zapisi) ...No,ubrzo su dogadjaji koji su poceli potresati Jugoslaviju nagnali i nju i mene da povremeno napustamo svoj ugodni zimski brlog i da se sve vise zabrinuto okrecemo stvarnosti koja nas je okruzivala.S tugom sam pratio sto se dogadja s mojom Likom i Krajinom,koja se sve vise okretala beogradskoj,zapravo COSICEVOJ I MILOSEVICEVOJ POLITICI I UTJECAJU,KOJI CE SE NA KRAJU POKAZATI POGUBNIMA ZA SUDBINU SRBA IZ HRVATSKE. MOJA VEZA PREMA RODNOME KRAJU BILA JE ZAPRAVO MOJE DJETINJSTVO I NIJE BILO NIKAKVA NACINA DA SE UKLJUCIM U BILO KAKVU AKCIJU KOJA BI IMALA BILO KAKVA UTJECAJA NA POLITICARE KOJI SU VODILI HRVATSKE SRBE.TI LJUDI SU MI,UOSTALOM,BILI STRANI,I STO BIH JA RAZGOVARAO S NEKIM MILANOM MARTICEM ILI BABICEM,CIJI INTELEKTUALNI NIVO POCINJE I ZAVRSAVA S BALVANIMA...

ponedjeljak, 24.03.2008.

tri zapisa ni o čemu NIZAŠTO U kutu kraj prozora nešto zazuji. Pa još jednom. Priđem prozoru, sagnem se i u taj zamračeni ugao gurnem ruku, pomalo se skanjujući, jer tko zna u što se izručuje. Kukca, napipam kukca. Smrdljivog martina. A veljača je, sipi suh snijeg. Lagano ga prignječim da ne otrči, izgubi se u nekoj rupi, mraku iza police, i poslije, kad ga zaboravim, u meni opet otkrije životinju slabiju od njega. Kad podignem ukaljani prst, opazim da se ne miče. Ubio sam ga, nizašto, i nikakvo žaljenje neće u moju sobu vratiti njegov pokušaj da u svom mirisu donese sve mirise ranog ljeta. PREDVORJE U dnevnoj sobi izbije smrad što sam ga ubrao u predvorju ispred lifta, već danima zagađenom smradom pišaline, kako ga opisuje mali susjedov sin, ili vonjom nenjegovana psa, tužna psa s prerano prekinute šetnje kišom natopljenim travnjacima, ili neke druge prerano odbačene životinje. Kao da me je čekao, oživljen mojom pomisli da sam ga napustio, zaboravio, skriven u vrećici koja se nabire, napregnuta od želje za gibanjem, i onda prsne, sve iscuri. Ne, ne mogu ga izbjeći, proganja me kao neugodna misao, izranja usred užitka i kaže mu laku noć. IZLAZ Pada kišobran mladića ispred mene, ali on se ne sagiba kako bi ga podigao. Dok razmišljam da li da ja to učinim (možda nije ni zamijetio?), on se zatrese i počne gubiti ravnotežu, noge mu klecaju, bježe u jednu stranu, kao slabašne, sa sluzi prekrivene noge tek rođenog teleta. Čvrsto ga hvatam ispod ruke. Da nešto nije u redu zamijetila je i djevojka iza mene koja mu odmah savjetuje da duboko diše. Na sljedećoj tramvajskoj stanici odbija moju ponudu da ga izvedem na svježi zrak. Međutim, čim se vrata zatvore on ponovno postaje ono sluzavo, krhko tele i, da ga nisam čvršće prihvatio, skljokao bi se. Sad svi oko njega shvaćaju kako mu je doista slabo, zove ga i njegov prijatelj - stajao je malo podalje, kao da se zbog neobjašnjivog stida udaljio od svog bolesnog prijatelja - jedna žena nudi bombone s okusom metvice, treba mu šećer, možda je dijabetičar, objašnjava. I u svom tom metežu tiskanja i dovikivanja oko njega, nešto snažno zavonja. Nahrupilo je iz njegova tijela koje se još klatarilo na tramvajskim vratima odbijajući da prizna vlastiti poraz. Tek sam ga tad bolje pogledao: smrtno blijed, žućkasto-pepeljaste boje kože, prorijeđene kose, viši i znatno teži od mene, bio je neizmjerno slab i izgubljen. Na sljedećoj smo ga stanici ipak, i bez njegova pristanka, izveli van gdje se odmah stropoštao na pločnik, oko njega su se sjatile tri-četiri žene i njegov postiđeni prijatelj. Vratio sam se u tramvaj i kroz staklo zamućeno od isparavanja tijela prislonjenih uz prozore promatrao njegovo sklupčalo tijelo koje se gotovo i nije trzalo. Poslije me je slični vonj pratio tokom cijeloga dana: uvukao bi se kroz prozor, prokuljao iz nekih otvora, strujao cijelom površinom zraka – dan kišovit i pomalo sparan, s težinom koja se opire vlastitom nestajanju. © m. kirin

Tin Ujevic-POBRATIMSTVO LICA MI SMO SVI PRESLI ISTE PUTEVE U MRAKU, MI SMO SVI JEDNAKO LUTALI U ZNAKU TRAZENJA...

Prof.Dr.Frederick Lieberman-Virus Prodiruci u zivu celiju stranog tela,virus njenu sadrzinu zamenjuje svojom i pretvara je u fabriku za proizvodnju novih virusa.Promene koje na taj nacin izaziva u zivotnoj sredini celije neuporedivo su dublje i dramaticnije nego sto se covek sme nadati ikad da postigne u svojoj. Virus je najsavrsenije stvorenje u kosmosu.Njegova bioloska organizacija nije nista drugo nego masina za proizvodnju zivota u njegovom najcistijem smislu.Virus je vrhunac prirodne stvaralacke evolucije.Vrhunac vestacke je-inteligentan virus.Tvorevia koja ima formu coveka a prirodu virusa,vitalnost virusa i inteligenciju coveka.Simbioza virusa lisenog besciljnosti i coveka oslobodjenog ogranicenja vladala bi prirodom,kojoj oboje sluze samo kao djubrivo.

Otkrovenje Jovanovo 17,8 Zvijer koju si vidjeo,bjese i nije,i izici ce iz bezdana i otici u propast;i udivice se koji zive na zemlji,kojima imena jos ni napisana nijesu u knjizi zivota od postanja svijeta,kad vide zvijer,koja bjese,i nije,i doci ce opet.

Nostradamus Velika zaraza doci ce s velikim metkom. Pomoc je blizu,ali lijek je vrlo daleko. (Nostradamusova prorocanstva)

nedjelja, 23.03.2008.

DVIJE NOVE PJESME UZ USKRS JEDAN MUŠKARAC U TRAMVAJU Jedan muškarac u tramvaju, pramenom crne kose skriva lice i tko zna što još. Možda razlog zbog kojega vadi nož i njime počinje guliti koru na prutiću. Iverje pada na pod, gomila se, njušim dim vatre koja će uskoro planuti, vrata će se zablokirati, neće se moći van. Bit će to trenutak kada će muškarac završiti s guljenjem i naše poglede s lakoćom spustiti do poda. Možda je čovjek ipak drvo pa kad ga se ogoli dršće vlastitim znojem gasi požar što samo što nije SVE ŠTO SAM DOŠAO OPRATI Od jutra joj oči vise, ne dižu se, nešto pretražuju dolje, ispod pulta, kamo mi ne dopire pogled, položene dolje, beznadno, njima žena u kemijskoj čistioni zaustavlja njihanje rublja, obješenih kaputa, zuj perilica, prikuplja poglede što su ostali počivati na košuljama, kaputima tuđi stid i s njim sve što sam došao oprati © m. kirin

petak, 21.03.2008.

Disciplina Kicme-BUNT Ne mogu da poverujem cemu sada prisustvujem sve je kao naucno-fantasticni film najgori naucno-fantasticni film u meni to izaziva BUNT!

F.Schiller DUH JE TAJ KOJI SEBI GRADI TIJELO.

Dr.Zoran Djindjic Glavna dilema u Srbiji danas je ko hoce da radi,a ko da mudruje.Jer,Srbija je puna licemera koji sa sesirom idu okolo i izvlace zeca,a zapravo,hoce da vam izvuku novcanik! ("Vecernje novosti",9.IX 2002.)

Zvonko Karanovic-30 KILOMETARA MARSA U IME LJUBAVI Kada je Maxova devojka otisla da zivi u napustenoj kuci 30 kilometara izvan grada Max bi dolazio do mene i ubijao se alkoholom govorio da nije mogla da podnese ustajali vazduh svoje glave i da je morala otici da ne bi slomila kicmu zivotu koji je osecala kao sedlo na svojim neznoruzicastim ledjima

Eminem ...Ja sam belac koji izvodi muziku crnaca.Ja nisam neznalica u pogledu njihove kulture,i ja ne pokusavam da ih pokradem.Ali niko ne bira gde ce ugledati svet i kakve boje ce biti.Biti bogatasko dete ili ono rodjeno u getu,nemate kontrolu nad okolnostima.Jedino sto mozete je da pobegnete iz situacije u kojoj ste se zatekli ili da ostanete u njoj.Shvatio sam da veliki broj ljudi ne zna ono sto je meni iz prve ruke poznato,da postoji veliki broj siromasnih belaca.Rep muzika mi je pomogla da,prolazeci kroz najgora sranja,sacuvam razum...

četvrtak, 20.03.2008.

Konfucije LJUBAZNOST UZVRATI LJUBAZNOSCU,ALI ZLO UZVRATI PRAVDOM.

Vejsil Suljanovic-SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA KRV JE TEKLA U MLAZOVIMA Desavalo se da otac slusa smrtne vapaje svog sina.Kad je zrtva bila na izmaku svog zivota,cetnici su ludjacki vristali.Vjerojatno od nagona i zelje za ubijanjem.I u tim trenucima,kad zrtva ispusta dusu,monstrum,ubica,gledao je naokolo da nece neko od logorasa proviriti glavu kroz prozor,upozoravajuci: "Nemoj da bi neko ustao!Sve vas ovo ceka i svi cete doci na red.Mi imamo vremena za sve vas." Junacili su se pred nemocnim i golorukim logorasima.Automate su imali,ali su zrtve mucili upotrebljavajuci vise drvene,deblje stapove,narodski receno palije i nozeve.Iz noci u noc pakao se ponavljao.Krv je tekla u mlazovima kroz otvorene rane.Jer,zdravi ljudi su tucom,paranjem i odsijecanjem dijelova tijela,ubijani.Tesko je bilo i slusati tupe udarce palijom,smrtne vriske zgrcenih tijela. Kad smo culi da je u logor usao Becir Medjunjanin,gledali smo veselje cetnika.Mnogo su metaka potrosili pucajuci u zrak i medjusobno si dovikujuci:"Dosao je Medjunjanin Becir!" Bio je prosvjetni radnik u Kozarcu,mehke duse i blagog izraza lica.Kad sam ga sutradan vidio kako tesko ide stazom prema"Bijeloj kuci",upoznao sam jos vise dubinu i sirinu cetnickog zlodjela,zbog cega mi olovka drhti u ruci,ni ona to ne moze podnijeti.Isao je covjek s glavom koja je od uboja udvostrucila svoju velicinu.Oci mu se nisu mogle vidjeti od silnih i neopisivih oteklina.Sve zaraslo,a otok krvav.Vrat i glava su postali jedno,zaokruzeni i nabubrili u cjelinu.Iz cvoruga se cijedila mrkocrvena krv.A covjek jos ziv.Hoda.Je li to moguce?Gledao sam ocima napunjenim suzama,s kamenom na mjestu gdje bi trebala biti dusa.Bez glasa.Ispratio sam ga ocima do ulaza u"Bijelu kucu"i vise ga nikada nisam vidio. Za jednu noc su ubijali petnaestak ljudi bez vatrenog oruzja.Bez olovnog zrna,koje bi znacilo spas od muke.Duzi boravak u"Bijeloj kuci",koja je bila udaljena oko 40 metara od drugih,i bez mucenja bio je nepojmljivo tezak.Jer sobe su bile 4 sa 4 metra,a u svakoj 90 do 100 ljudi.Prozori oblijepljeni selotejpom,zatvoreni.Vrata zatvorena,a ljetne vrucine.S malo vode ili bez nje.Kad dodju ponekad do vode,ljudi su je medjusobno koristili,najcesce za ispiranje krvavih rana. "Lokvica sinocnje krvave vode,koju sam popio u uglu sobe,spasila mi je zivot"-rekao je jednog dana jedan mladic.I u tim sobama ljudi su obavljali prirodne potrebe.Nije bilo nuznika.Neopisiv smrad izmeta,mokrace i znoja neopranih i neokupanih ljudi gusio je,a dizenterija je stvarala dodatne patnje. Tek,nakon mjesec i pol dana izgonili su u grupama ljude ispred te"Bijele kuce".Kupali su ih vodom iz hidrofora pod jakim pritiskom.Taj prizor sam gledao vise puta iz susjedne zgrade.Gola ljudska tijela s modrim i crnim flekama uvijala su se pod snaznim mlazovima vode.Mnogi su,iznemogli od batinjanja i bolesti,padali. Svaki oblik kaznjavanja u srpskom logoru Omarska,kao i u drugim njihovim logorima u kojima sam boravio kao logoras,bio je isplaniran.A glavni cilj im je bio,po mom misljenju,osim da onemoguce masu mladih Bosnjaka da se bore protiv njih,da sistematski ubijaju ljude.Da ih pri tome muce i ponizavaju,da ih demoralisu do krajnjih granica.A u tom procesu batinjanja i postepenog ubijanja ispoljavali su necuveni i nevidjeni sadizam i krvolocnu nasladu.

AUTENTICNO SRBIJANSKO LUDILO PETAR LUKOVIC-NEZAVISNA SUMADIJA TAKSISTA MI DOBACUJE DA JE KOSOVO"TEK POCETAK"I DA"IZ PRVE"IMA PODATAK DA CE VEC IDUCE NEDELJE VOJVODINA POSTATI NEZAVISNA I DA CE NAM TREBATI PASOSI ZA PANCEVO,NOVI SAD A POSEBNO ZA SUBOTICU."ODLICNO",OBRADUJEM SE GLASNO-MOZDA POSLE TOLIKO GODINA KONACNO ODEM U INOZEMSTVO,RECIMO U BACKU PALANKU,ALI ME TAKSISTA PREDUHITRI I OBJASNI DA NAKON KOSOVA I VOJVODINE SLEDI SANDZAK,I KONACNO SUMADIJA S GLAVNIM GRADOM KRAGUJEVCOM... ("Feral Tribune")

Pankrti-ZIV SPOMENIK NEUMNOSTI JA CU OD DANAS NA SEBE NALEPITI ETIKETU COVEKA KOJI UME DA RAZMISLJA. (Maja Gojkovic,gradonacelnica Novog Sada,posle izbacivanja iz Srpske radikalne stranke,"Vecernje novosti")

Aleksa Santic Ljepota je vidljiva,ali nedostizna-neodrziva;ne da se uhvatiti,ne moze se ukrasti,niti se za sto kupiti,niti se moze od ljudi oteti,niti od Boga izmoliti.Kao prividjenje je nestvarno i kratkovijeko,a draze od svega sto je zivo,stvarno i nadohvat ruke.

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 9. Ako citalac predoci sebi drzavu kao kucu,bit ce mu lakse zamisliti da su mnogim stanovnicima bivse Jugoslavije zajedno s ratom i nestankom zemlje konfiscirane mnoge stvari:ne samo njihova domovina i njihova imovina nego i njihovo pamcenje.U opcoj i vidljivoj nesreci nitko ne uzima u obzir nevidljive gubitnike.Na prioritetnoj listi gubitaka, kako za gubitnika tako i za promatraca,prvo mjesto zauzima sam zivot,zatim gubitak najblizih,zatim i materijalne imovine.Tek onda mogu doci na red,ako ce uopce ikada doci na red,neopipljivi gubici.Razgovor o njima neumjestan je u vremenu stvarne smrti.Spomen"Jezeve kucice"spada u uvredljivo luksuzne osjecaje.Mala knjiga, medjutim,nije jedina stvar na popisu gubitaka.A taj popis mogli bi ispostaviti(kada bi zaista mogli,kada bi zaista htjeli i kada bi znali kome)nekih dvadesetak i vise milijuna stanovnika iscezle zemlje. Konzumenti medija u ovih posljednjih pet godina mogli su od novinara,TV-reportera,politicara,povjesnicara, intelektualaca,pisaca cuti vise manje istu pricu o ratu u bivsoj Jugoslaviji.U tom interpretacijskom paketu balkanske nesrece svoje su mjesto nasle geografske karte i granice,nacionalne,vjerske,etnicke razlike,jezici i pisma,povjesni uzroci,"represivni"jugoslavenski federativni sistem,komunizam i postkomunizam,agresori i zrtve, repertoar ljudskog zla,masakri,silovanja i logori,imena medjunarodnih pregovaraca i posrednika,mirotvoraca i ubojica,politicara i vodja. Objavljene su brojne knjige povjesnicara i politickih analiticara,novinara i pisaca,reportera i ljubitelja"katastrofickog turizma",zalutalih znatizeljnika,fotografa,lovaca na jaka osjecanja i autoriteta za tudju nesrecu.Ti brojni promatraci, sudionici i posrednici privuceni spektaklom smrti optuzivali su jedni druge za moralnu ravnodusnost i inkompentenciju i priskrbljivali sebi intelektualne,strucne i moralne poene(nismo,medjutim,blagajnici da o tome sudimo),lomili su koplja na tudjem terenu. U toj gomili izgovorenih i napisanih rijeci,malo je tko spominjao obicne ljude.Anonimni gradjani bivse zemlje bili su i ostali ravnodusne brojke ubijenih,raseljenih,nestalih,izbjeglih,prezivjelih,nacionalnom grupom identificiranih Muslimana,Hrvata,Srba...Ako su vec za domace gospodare rata ljudi tek ravnodusno topovsko meso,pitala sam se kako to da medju brojnim interpretatorima post-jugoslavenske nesrece malotko zali obicne ljude.Tudja je nesreca besplatna i u pravilu ne boli.Pozaliti jos i mozemo,ali tesko da smo u stanju shvatiti pune razmjere tudjeg gubitka.A u gubitke spada i kolektivno pamcenje. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

srijeda, 19.03.2008.

Ivo Andric,nobelovac KAD POGLEDAM NATRAG,CINI MI SE DA MI PREOSTAJE JOS SAMO UMRIJETI! KAD POGLEDAM NAPRIJED,CINI MI SE KAO DA SAM TEK OD JUCE NA SVIJETU!

Gojko Beric,novinarska institucija-KRST NA ZLATISTU More vjerskih simbola koji podsjecaju na protekli rat i koje po Bosni i Hercegovini susrecenmo na svakom koraku uskoro ce biti uvecano za jos jedan krst,neobican i po namjeni i po dimenzijama.Na monumentu visokom 26 metara i sirokom 18 metara bice,kako se navodi,ispisana imena vise od 5800 poginulih,zarobljenih i nestalih civila i vojnika Republike Srpske.Krst ce stajati na Zlatistu,po zlu cuvenom toponimu podno Trebevica i,kako pisu novine,"podsjecati na stradanje Srba iz Istocnog Sarajeva".Iz gradnje ovog cudovisnog simbolicnog spoja rata,religije i populistickog inata stoje dvije organizacije koje okupljaju porodice poginulih i nestalih,odnosno bivse logorase Republike Srpske. Ovih nekoliko sturih podataka,sazetih u jednoj novinskoj vijesti,imalo je snagu detonatora,izazvavsi lancanu eksplozivnu reakciju gnjeva u Sarajevu.Cetnicka provokacija,uvreda,cinizam,sramotan cin-najcesci su atributi kojima Sarajlije ispoljavaju svoj revolt prema gradnji pomenutog spomenika.Savez logorasa BiH trazi od visokog predstavnika Miroslava Lajcaka da zabrani njegovu gradnju.Najprovokativnije mjesto u cijeloj toj prici je samo Zlatiste.Svako ko je prezivio dugu,paklenu opsadu Sarajeva zna da je sa tog mjesta svakodnevno po gradu sijala smrt.Sa Zlatista su divljacki i podmuklo ubijani ljudi,zene i djeca,bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadali.Krst na Zlatistu ce,ponosno isticu njegovi narucioci,nocu biti osvijetljen reflektorima.Oni valjda vjeruju kako ce pogled prezivjelih Sarajlija biti mazohisticki i danonocno uprt u to prokleto mjesto u trebevickom krajoliku.Kao da patnja koju su ovom gradu nanijeli osvetnici s brda nije bila dovoljna. Bilans njihovog krvavog pira nad opkoljenim gradom iznosi 11 hiljada ubijenih civila,od cega hiljadu i po djece.Njihov komandant,general Stanislav Galic osudjen je u Hagu kao ratni zlocinac na najtezu kaznu-DOZIVOTNU ROBIJU. Nikada se nece saznati koliki je u tom cetnickom knjigovodstvu smrtni udio ubica sa Zlatista,ali je sigurno da nije mali.U proteklom su ratu,po prirodi stvari,ginuli i Srbi.I oni imaju pravo na spomenike svojim poginulim ratnicima. Medjutim,spomenik na Zlatistu nije izraz takvog pijeteta.On ni po svojoj lokaciji,ni po svojoj formi(krst)ne doprinosi istini,iscezavanju mrznje i pomirenju.Naprotiv,taj krst-spomenik vrijedja ranjenu dusu Sarajeva,koja je i danas, dvanaest godina nakon rata,puna ostrih oziljaka,koje ne mogu da sakriju ulicne zardinijere sa cvijecem,niti stakla i beton novoizgradjenih i renoviranih zgrada. Krst sam po sebi nikom normalnom ne bi trebao da smeta,ali krst-spomenik ubicama gradjana Sarajeva iznevjerava svoju religijsku simboliku i djeluje kao crkveno pokrice za zlocin.Ironican prema"inflaciji"spomenika poginulima u ratu, predsjednik bivsih logorasa RS-a Branislav Dukic primjecuje kako"samo sto jos na interfone po haustorima nismo poceli podizati spomenike zrtvama".Dukic potom,mozda i ne htijuci,otkriva o cemu je ovdje rijec:"Ni Hrvati nisu napravili kriz na brdu kod Mostara zbog vjere,nego da prkose Bosnjacima s kojima su tamo ratovali."On,izgleda, smatra kako je to bio rat kriza i polumjeseca sa zvijezdom?!Bilo kako bilo,sad je bar jasno na cemu smo:u temelju buduceg monumentalnog krsta na Zlatistu je prkos!Prkos prema bosnjackom Sarajevu.Poruka krsta-spomenika dakle glasi:SA OVOG MJESTA SMO VAS UBIJALI. Moglo bi se reci da slicnu poruku sadrzi i ogromni betonski kriz na Humu iznad Mostara,odakle je HVO granatirao sirotinjske mahale s obje strane Neretve.Ovdje dolazimo na teren postratne tranzicije Bosne i Hercegovine i uloge religije u tom paklu.Siroka je to i slozena tema,ali je za potrebe ove kolumne dovoljno konstatovati da vjerske institucije,bez izuzetka,ne zasluzuju pozitivnu ocjenu.Umjesto istinskog ekumenizma,na djelu je neka vrsta hladnog rata medju religijama,iako to vjerski poglavari nece javno reci.Vjerski simboli su usli u masovnu upotrebu i sluze svemu i svacemu,a najvazniju ulogu imaju u obiljezavanju teritorija,kako bi se"drugom i drugacijem"stavilo do znanja koje je tu"u svojoj vjeri,na svojoj zemlji".Mostarski biskup Ratko Peric,osvjedoceni kleronacionalista,proglasio je kriz na Humu simbolom grada Mostara i predzidja katolicanstva,iako ni jedno ni drugo ne odgovara istini.Krstovi su, opet,tu da ukazu na mala i velika"predzidja"pravoslavlja. Prije koliko pola stoljeca,i kasnije,u Bosni su nicali visoki fabricki dimnjaci,kao simboli industrijskog napretka,a danas se sve vise dizu u nebo crkveni zvonici i minareti,krizevi i krstovi,sto je postalo pitanje dominacije jedne religije nad drugom.Narucioci njihove gradnje kao da vjeruju da ce tako biti blize Bogu.Medjutim,sigurno je jedino to da cemo tako svi biti udaljeniji od mirnog i harmonicnog zivota na zemlji. ("Oslobodjenje")

J.Laurent STANUJ,AKO HOCES,U ISTOJ CETVRTI SA SVOJIM SUPARNIKOM,U ISTOJ ULICI SA SVOJIM PROTIVNIKOM, POD ISTIM KROVOM SA SVOJIM NEPRIJATELJEM;ALI UVIJEK STANUJ DALEKO OD SVOG PRISNOG PRIJATELJA.

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 8. Vratimo se ipak detalju s pocetka ove price.Zasto sam svojim americkim znancima rekla da je moja omiljena knjiga bio Winnie The Pooh?Mozda zbog trenutne osamljenosti,mozda zbog zelje da se i ja ogrijem na kolektivnoj pari nostalgicna zazivanja djetinjstva,a mozda,sto ce najprije biti,i zbog svijesti da bi moj pravi odgovor zahtijevao i suvise pojasnjavajucih fusnota i na kraju ipak ostao neprevodiv. Moja omiljena djecja knjiga bila je,naime,"Jezeva kucica".Mala,topla,bezazlena knjiga postala je svojinom generacija djece koja su se radjala u Jugoslaviji.Njezin autor je Branko Copic.Znala sam krug zagrebackih studenata,koji su marljivo studirali Lacana,Faucaulta i Derridu,ali su"glupu"i dragu"Jezevu kucicu"proglasili svojom kultnom knjigom i zabavljali se recitirajuci stihove napamet.Bila je to slobodna nostalgicna gesta,mali test iz generacijskog pamcenja.Branko Copic,inace bosanski Srbin,prije dvadesetak godina izvrsio je samoubojstvo, prethodno predvidjevsi u mracnu pogovoru jedne od svojih posljednjih knjiga sve sto ce se kasnije izdogadjati. Danas je Branko Copic zaboravljen pisac.Svoje ce mjesto jednoga dana kada se uklone rusevine,vec prema svojoj krvnoj grupi,naci u povijesti srpske knjizevnosti.Mozda i bosanske,zavisi od velikodusnosti trenutka.U Hrvatskoj Branko Copic vise ne postoji.Iz trostruka,cini se,razloga.Prvi lezi u samom ratu koji je sam po sebi amnesticka ljudska aktivnost.Drugi u cinjenici da je Copic bio Srbin.Treci pak razlog lezi u cinjenici da Branko Copic pripada bivsoj,jugoslavenskoj kulturi.Da postoji,za njegovom knjigom mogla bi posegnuti ruka nostalgicna citaoca.A svaka i najbezazlenija nostalgija u vremenu brisanja jednog pamcenja i konstruiranja novoga(ili vremenu prisilne amnezije i prisilna pamcenja)smatra se,s pravom,opasnom. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

Asim Ekinovic-MIJENA Umoran sam od stida Gledajuci sunce Kako se poigrava oblacima Zagrize ih s kraja Probode kroz sredinu I tako guta ih Rekao bih kisa ce Nemoguce Nikako Sunce je jace Skoro Za cijeli dan A oblaci roje li roje Dok ga ne opkole A onda nastane noc

Enes Kisevic-PRIPADNOST Sunce, cije si ti ime? Kojoj galaksiji, kojoj naciji, kojem narodu pripadas? Pa ne mozes ti tako po svijetu hodati: danas na istoku, sutra na zapadu. Ti moras da se odlucis cije si? Da se izjasnis konacno. Mi to moramo znati: u slucaju tvoje smrti gdje cemo te pokopati? U kojoj zemlji? U kojem kraju? U kojoj cetvrti?

Suljo Karajic Citanjem optuznice i uvodnim rijecima stranaka u postupku,pred vijecem Suda BiH u Sarajevu pocelo je sudjenje Sulji Karajicu koji se tereti za krivicno djelo ratnog zlocina protiv civila i ratnih zarobljenika.Sud BiH je optuznicu protiv Sulje Karajica potvrdio cetvrtog januara ove godine.

Dean Manning Dean Manning,bivsi haski istrazitelj koji je posredstvom videolinka iz Australije svjedocio pred Sudom BiH,ustvrdio je da su iz masovnih grobnica Glogova 1 i 2,Ravnice 1 i 2 te Zeleni Jadar 5 i 6 ekshumirana tijela Bosnjaka koji su ubijeni u Kravicama ljeta 1995.Odbrane 11 optuzenih za genocid u Srebrenici tokom unakrsnog ispitivanja Manninga pokusale su osporiti vezu izmedju skladista ZZ Kravica i tijela,ekshumiranih u ovim grobnicama. Napomenimo da je Tuzilastvo BiH u sudski spis ranije ulozilo transkript sa svjedocenja ovog bivseg haskog istrazitelja na sudjenju Vidoju Blagojevicu koji je u Hagu osudjen na 15 godina za zlocine u Srebrenici.

utorak, 18.03.2008.

Let 3-ALAM IDJAZI Izadji mala,izadji mala Izadji mala,izadji mala Izadji mala,izadji mala Izadji mala,izadji mala Izadji mala,izadji mala Izadji mala,izadji mala Izadji mala,izadji mala Mala izadji,mala izadji Alam idjazi,alam idjazi Gradimo torej bolj plemenito Makedonijo bolj pravicno,bolj kulturno Manj cinicno in vulgarno Bolj odprto za zivljenje Bolj srecno Makedonijo (Let 3-"BOMBARDIRANJE SRBIJE I CACKA",2005.)

IBRA JE ZAKON!!! Zlatan Ibrahimovic i Helena Seger dobili su i drugog sina.U bolnici u Lundu nakon dvogodisnjeg Maximiliana rodjen je i Vincent,tezak 3278 grama i dug 50 cm.Ovim se ispunjava Zlatanova zelja da ima"veliku familiju",a Maximilian brata

Norveska,Svedska,Finska i Danska priznale Kosovo! NORVESKA,SVEDSKA,FINSKA I DANSKA SU PRIZNALE KOSOVO.TVORAC MIROVNOG PLANA ZA KOSOVO KOJI PODRAZUMIJEVA TZV.NADZIRANU NEZAVISNOST MARTI AHTISAARI JE IZJAVIO DA JE NEZAVISNOST KOSOVA KONACNA I NEPOVRATNA.

Lars Saaby Christensen Mogu stajati na rukama dok jedem, na glavi dok pjevam. Mogu balansirati po ogradama, penjati se po drvecu i, ko od sale. skakati s grabne na granu. Nogu ici za nogama, i spavati mogu kao sto sismis spava, mogu sjediti koliko god hocu na vrhu jarbola. Ali cim objema nogama cvrsto na zemlju stanem onesvijestim se i padnem.

Kurt Bassauner,autor izvjestaja nevladine americke agencije Democratization Policy Council(DPC) ...Naravno,nista se ne desava preko noci,ali bojim se da bi,ako se ovako nastavi,svijest o tome da ova drzava ne postoji do zapadnih umova mogla doci prekasno... ...Daytonski sporazum ne samo da je ocuvao nacionaliste na vlasti,nego je proizveo nove,mozda i gore od prethodnih.Primjer Milorada Dodika,aktuelnog premijera Republike Srpske,najocitiji je.On je bio novo lice,politicar za kojeg se sve donedavno vjerovalo da predstavlja novi put BiH,ali je on odlucio krenuti oprobanim putem nacionalizma,gurati projekat sukcesije i jedini je u ovoj zemlji koji ima strategiju... ...Premijer Slovenije Janez Jansa je u pravu,BiH jeste najveci problem na Balkanu i ona mora imati poseban tretman... ("Dnevni avaz")

U Norveskoj uskoro prvo sudjenje za ratni zlocin Norveska ce uskoro imati prvo sudjenje za ratni zlocin u svojoj istoriji.Bice to sudjenje jednom bosanskom muslimanu pripadniku HOS-a,kako sudske vlasti zvanicno saopstavaju,optuzenom za zlocine,torturu i zlostavljanje u logoru "Dretelj".Ovim povodom je centralna norveska televizija donijela siru reportazu o kojoj o zlocinima u ovom logoru svjedoci takodje jedan Bosnjak koji izdrzava kaznu u zatvoru u Zenici,te jedan od onih koji su prezivjeli dreteljske muke,Srbin,slikar i skulptor.

Cetnik Brdjanin prebacen u Dansku,Zelenovic u Belgiju RADOSLAV BRDJANIN,bivsi srpski politicki rukovodilac u sjeverozapadnoj Bosni,prebacen je u Dansku na odsluzenje zatvorske kazne od 30 godina,na koju je osudjen zbog zlocina pocinjenih protiv nesrpskog stanovnistva sa tog podrucja tokom rata od 1992.do 1995.godine. Nakon sto je Apelaciono vijece Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju(ICTY)DRAGANU ZELENOVICU potvrdilo prvostepenu presudu od 20 godina zatvora u oktobru prosle godine,bivsi zamjenik komandira vojne policije bosanskih Srba prebacen je na sluzenje petnaestogodisnje kazne u Belgiju.Zelenovic je u januaru 2007. priznao krivicu za sedam silovanja,ukljucujuci i grupna silovanja i mucenje zena i djevojcica pocinjena u Foci tokom 1992.godine. Za masovna silovanja zena i djevojcica u Foci pred Sudom BiH osudjen je GOJKO JANKOVIC na 34,a RADOVAN STANKOVIC na 20 godina zatvora.Stankovic je u maju prosle godine pobjegao iz Kazneno-popravnog doma u Foci.

Uhapsen Mladen Drljaca Na podrucju Banja Luke pripadnici Drzavne agencije za istrage i zastitu(SIPA)BiH uhapsili su Mladena Drljacu(1958),koji se sumnjici za krivicno djelo ratnog zlocina pocinjenog nad zrtvama bosnjacke i hrvatske nacionalnosti na podrucju opcine Bosanska Krupa u avgustu 1992.godine.

nedjelja, 16.03.2008.

Emir"Rasimu,muceniku"Kusturica,KOSTUNICIN ETNO-SELO KRMAK&CETNIK ZASTO NEKO MOZE DA IMA MIT O BREDU PITU,A MI NE MOZEMO DA IMAMO MIT O KOSOVU?!

AUTENTICNO SRBIJANSKO LUDILO PETAR LUKOVIC-SUNDAY NIGHT FEVER ...Jer ako vest o smrti nesrecnih Novosadjana stigne u 26.minut u drzavni RTS"Dnevnik",a da prethodno vidimo i cujemo svaku drzavotvorno-ministarsku budalu koja lamentira nad Kosovom,odbijajuci da prizna da se u Pristini desilo ono sto se desilo-onda smo gospodo,rekao bi Winston Churchill,u"velikom problemu".A je li Vojislav Kostunica uputio saucesce porodicama postradalih u Novom Sadu?A je li Tomislav Nikolic uputio saucesce porodicama postradalih u Novom Sadu?Naravno da niko od njih nije ni pomislio da je osam mrtvih u kaficu nesto bitno sto bi nas u danu kad je Kosovo postalo nezavisno skrenulo s puta-vazno je samo da nekako,bilo kako,cak i nikako zadrzimo Kosovo u okviru Srbije,ostalo su trice i kucine.THIS IS SERBIA! FRIDAY ON MY MIND:DAN DRZAVNOSTI ILI KOSTUNICA NA KONSULTACIJAMA SA KARADJORDJEM:"Dosli smo u Orasac da se posavetujemo sa Karadjordjem",rekao je premijer Kostunica na proslavi Dana drzavnosti Srbije,ne objasnjavajuci tehnicke detalje konsultacija:hoce li Kostunica Vojislav licno iskopati mrtvog Karadjordja i s kosturom u komadima voditi sadrzajan i konstruktivan razgovor,ili ce dead Karadjordje licno ustati iz groba, otresti prasinu,i sa sekirom u ruci pristupiti pregovorima glede Kosova... ...Buduci da su razgovori izmedju dva mrtvaca,Kostunice&Karadjordja,ostali nedostupni javnosti,jedino smo culi dr.Voju koji se vratio sa briefinga sa kostunjavim ostacima Karadjordja;odmah nam je-ustanicki-porucio da"Srbija brani pravni poredak i buducnost sveta."Ovo sa buducnoscu sveta vec smo 1999.culi od Mirjane Markovic:ili je Karadjordje bio drogiran sljivovicom dok je ovako nesto savetovao Kostunici ili se Kostunica nudisticki predao Matiji Beckovicu koji mu je za ovu priliku pisao budalastine tipa da je"u nasoj istoriji ovo prvi put da otimaci od nas traze da se slozimo,da odobrimo i prihvatimo,da ropski pozdravimo otimanje Kosova.Da potpisemo da nije nase-ono sto vekovima jeste nase.Da priznamo da nismo sa Kosova,odakle jesmo." Beckovicevsko-mirjanamarkovicevski pastisi koji lirski ponistavaju razliku izmedju Matije&Mire,dosegli su Kostunicin ego u recenicama tipa:"Svet se pita koliko kosta to sto vi Srbi jeste?Koliko kosta vase secanje?Posto je vasa istorija?Koliko kvadratnih metara imaju vasi manastiri pa da vas obestetimo.Bolje je da vam platimo da budete nesto drugo.Isplati vam se da budete nesto drugo,a ne ono sto jeste.I jos vise,da potpisemo kako na sve to pristajemo.Da kaznimo i sami sebe.Da sednemo za sto evropske porodice kao jedina drzava koja je stolicu za evropskim stolom dobila nedostojnom trgovinom,samoodricanjem od secanja i identiteta.Ima glasova i medju nama da je tako lakse.Da nam se vise isplati.Takvu racunicu ne umem da izvedem." KAD NAM JE KARADJORDJE NA RURALNI SRPSKI PREVEO KOSTUNICU,SHVATILI SMO DA SMO NAJEBALI: ZIVOT MORA DA STANE SVE DOK SE KOSOVO NE VRATI POD SKUTE SRBIJE!... ("Feral Tribune")

Borislav Milosevic,brat BALKANSKOG KASAPINA ...Uveren sam da ce doci vreme kada ce Slobodan Milosevic biti zvanicno politicki rehabilitovan u Srbiji... ("Nedeljni Telegraf")

Zoran Zigic Ziga,RATNI ZLOCINAC-4 ...Mucitelj poziva jednog strazara da na njih pripazi,a zatim otvara vrata i poziva ljude,mjestane koji su iz kraja odakle je grupa jadnih mladica. "Ko nesto zna o prikupljanju oruzja i pripremanju otpora srpskoj vojsci u njihovom kraju,neka izadje i na taj nacin otkupi svoje logorovanje." Iako je bila noc,dobro sam vidio dvojicu kako izlaze.Jednog sam prepoznao i malo cuo kako tereti hodzu...Bio je to,nazalost,ucitelj Campara.Bio je debeo i jedva je hodao.Cudio sam se njegovom postupku.Bilo je tuzno slusati. Na naredne cetnikove pozive da jos koji covjek izadje i isprica o komsijama koji su djelovali protiv srpske strane, niko se vise nije javio.Cujemo,Ziga se obraca Jasminu,jednom iz grupe mucenika,da isprica ko je ubio srpskog vojnika Vladimira.Jasmin je poceo da prica,ali ne o tome.To drugo nije Zigu interesovalo.Vicuci jako,on je tukao zrtvu,ali na mnogo pitanja nije dobio nikakav odgovor.Siledzija,bijesan od toga sto ne dobija,ne samo ocekivane, nego nikakve odgovore,poziva strazara da mu pomogne u tuci. "Zaklacu te,majku ti tursku...pred tvojom zenom i djecom ako ne kazes istinu!" Ni takva prijetnja nije pomogla.Jasmin je sutio,kao da su mu usta olovom zalivena.Nastala je mala tisina.Neko pali motor od auta i Ziga odlazi.Iscekujemo sta ce se desiti.Otprilike za pola sata vraca se Ziga s Jasminovom zenom i djetetom. "!Pricaj sada,Boga ti tvoga!Ili cemo te klati pred tvojom zenom i djetetom!" Jasmin je i dalje sutio.Izgleda,pokusao je da zagrli zenu i sincica,ali mu cetnicki dusman ne dozvoljava.Tad cusmo:"Ne boj se sine.Ako tata umre,zapamti ovo,ako ostanes ziv." Ziga se okomljuje na zrtvu,obara Jasmina na zemlju i hoce da ga zakolje.Za trenutak je zastao,cak se i divljacki nagon malo zbuni,pa vrisnu:"Sad cu ti krst na vratu urezati!" Po zeninom kriku,uvjeren sam,krv je potekla. "Zar opet sutis budalo jedna!Zar ne vidis da cu te zaklati!" "Aj tata!" Prolomi se strasan djecji vrisak kroz mrklu noc. "Pozuri,zavezi to gdje krv curi.Ja sam samo kozu narezao"-rece Ziga.Kao da se i sam od svog djela uplasio. Tisina u garazi.Nijemi pogledi naziru se u tami oko mene. Kratki prekid nocne more.Zatm odvoze zenu s djetetom. "Polako,polako"-izusti krvnik."Propjevat ces ti,ako ne ovdje,sigurno u Omarskoj.A sada deder Fajzo pricaj,kako ste u Kozarusi zlostavljali srpsku djecu?Ko je vezo onog srpskog djecaka za bradu i vodio ga po selu?" Fajzo rece da ne zna nista,a prvi put cuje za takvo sto. "Ne pravi se lud.Imam dokaze sto posto,da si ti to uradio." Fajzo suti.Ne priznaje. "Pa zar i on nece nista da prizna,majku mu tursku!"-izvikuje Ziga i naredjuje pomocniku:"Udri ga!" Pomocnik tuce Fajzu,a zatim dobaci:"Ajde,osini i ti koji put,Ziga!" "Zar ne vidis da tucem otkako se smrklo.Ruka mi se umorila od mahanja po tim zlotvorima koji nista ne priznaju.A sve ce priznati svetog mi Ilije ili cu im glave odrezati ko jarcevima!" Zatim se obrati Dragi:"Kapetane,postroji svoju vojsku!" Kapetan Drago izvrsava naredbu.Tuca se nastavlja.Momci tesko disu,otpuhuju,jaucu... (Vejsil Suljanovic-"SMRVLJENE DUSE-KERATEREM OMARSKA MANJACA")

Hamza Baksic-KRAJ STOLJECA Neka materinske kletve stignu sve one koji su krivi za haos,smrt,bezakonje,teror,glad i izbjeglistvo u zemlji Bosni i Hercegovini,neka stignu sve one koji su mogli pomoci da se ovo sprijeci,a nisu sprijecili,neka stignu sve kalkulante koji zaboravljaju da se vrijeme bosansko vise ne mjeri satima i danima vec brojem mrtvih,brojem ranjenih i brojem onih koji su izbjegli iz domova. Neka stigne pravda ljudska i Bozja one koji su doveli da po podrumima o krompiru sanjaju djeca koja su jos prije malo vremena umjela da razlikuju ukus svajcarskih i njemackih cokolada,djeca koja su mogla skupiti neki tesko zaradjeni roditeljski dinar i otici do mora,djeca koja su rodjena u ovim ratnim mjesecima a sada danima glodju od soka presahlu materinsku sisu i iz kasicice uzimaju hladan caj od kamilice,napravljen dok se jos moglo stici do kuhinje i stednjaka. Neka materinska kletva zagospodari zemljom Bosnom,nek jednog dana ta zemlja izmece kosti koje je nisu dostojne.Bosna gori,nad njom se slozio fosgenski oblak lazi,prevara,pljacke i ubistva. Treba joj desetak majki da kazu sta treba ciniti i kome. Neka se opaka pamcenja i obnova zlocina vrate onima koji su od njih napravili motiv vlastitog zivljenja.Sjeni nasih predaka nestalih u minulim ratovima,vasi zivoti i vase smrti bili su uzaludni,nedovoljna opomena potomcima,vi ste zalud pali kao sto su zalud pali i svi oni koji su,poneseni snovima i vjerom u covjeka,posijali kosti tjerajuci sa svog tla sijace zlocina! Bosna je na rubu tragedije,najvece u ovom mileniju,teze od one kad su kuge unistavale citave gradove i sela,kuga je dolazila negdje odozgo,covjek ju je donosio i prenosio ne znajuci i ne htijuci,a ova danasnja Bosna i Hercegovina kao da je iz njedara kurve istorije izvukla cio mrak i dala ga u ruke raspojasanoj sili i ordiji.Najmanje ginu i najmanje gube oni koji su najvise krivi,smrt po metodu slucajnog uzorka posjecuje domove siromasnih i neduznih,onih koji su zeljeli da se tragedija sprijeci,a nisu je sprijecili. Bosna je napadnuta i ona mora da mrzi,ta ce mrznja biti spasonosna ukoliko se okrene prema krivcima,prema imenima i prezimenima,prema postupcima.Bice,pak,definitivno samounistenje ukoliko izraste u mrznju prema drugima i drugacijima. Ove rane nece brzo zarasti,za mnoge porodice rat je vec zavrsen jer su izgubile i domove i najblize,ali on ne bi smio biti zakljucen nekim improvizovanim primirjem:Bosna mora potraziti svoj pravi i trajan mir,nakon najduzeg perioda u svojoj istoriji u kojem nije bilo rata,perioda u kojem se rat pretvorio tek u blijedo sjecanje generacija i djelovao kao daleka opasnost koja visi nad glavama drugih.U tome,Bosna jos nije,nadamo se da nece ni postati, cjelina:za neke rat je jos samo jedan uzasavajuci televizijski dnevnik,za druge tek odslik vlastitog straha i ponizenja koje dolazi iz potpune nemoci da zastite najblize i najslabije pred stihijom neljudskog nasilja. Pogledajte kolika i kakva je Bosna juce bila,pogledajte sta je unisteno,izracunajte za koliko dana rata Bosna u teskim danima stice svoj novi patriotizam,uspijeva da vise nego juce,sebicnije nego juce,voli sebe a da ne mrzi druge vise nego sto su zasluzili.U Bosni,kao i u proslom ratu,nastaje nov red vrijednosti medju ljudima:mozda vise nego ratni heroji bili su upamceni oni tihi ljudi koji su spasili samo jedan zivot.Treba davati krv bolnicama,treba dijeliti obrok sa komsijama i izbjeglicama,treba,iznad svega,postovati one koji su interese zivota stavili ispred kalkulacija-koliko glava treba da izgubi koji narod pa da pobjeda bude osigurana,briljantna i krunisana paradom. Ali i kada se ovaj rat zavrsi,oni koji prezive dace nova imena ulicama,u kafanama ce sjediti drugaciji ljudi,neki nece imati obraza da odu medju drustvo u kojem su proveli decenije,drugi,gori,koji budu smogli snage da svoje ponasanje smatraju normalnim,ispraznice kafane.Ako i kada se ovaj rat zavrsi,ako tada bude prilike da se porede vremena prije njega sa poratnim dobom,mjera stvari ostace komsiluk i njegova sposobnost da potraje u uslovima novih podjela. Narodni sudovi javnog mnjenja rade neprekidno,u uzrujanoj atmosferi rafala i eksplozija,mozda mjestimice i nepravicno.Medjutim,u tim ocjenama koje dobija svaki pojedinac klica je neke narodne vlasti u zemlji Bosni,ja bih rekao jedinog tracka demokratije u ratnim uslovima,jedinog nacina da taj narod malo utice na neku svoju mogucu buducnost kad vec ne moze drugacije do mjesavinom ponosa i ocaja da reaguje na svoju sadasnjost. A kletve majki neka budu izvrsne presude,one su motivisane jedinom mogucom istinom,pravom zene da sacuva svoj porod od vlastohleplja i demagogije,prerane smrti i psihickog invaliditeta. (24.IV 1992.)

Jean Cocteau PJESNIK JE LAZAC KOJI UVIJEK GOVORI ISTINU.

Dr.Ejub Pasalic-TAMO U DALJINI Tamo gdje planine grle nebo Tamo gdje rijeke zubore u dolinama Tamo gdje zvijezde noci radjaju suncane dane Tamo gdje lahori bude proljeca Tamo u daljini Tamo gdje su se djeca radovala veseloj igri sa sarenim leptirima... Tamo daleko... umire carobna zemlja sa nevinom djecom i sarenim leptirima...

Nusret Krdzalic-UKRADENA MLADOST Vratite mi mladost i ukradene snove i sve vrsnjake moje ja necu stake i puste barake Ja proklinjem ubice sto prekidose djetinjstvo meni i mome bratu Vratite mi tatu seku i mog bracu Vratite mi,vratite Ja hocu svjetlost a ne tminu vratite mi kucu i moju babovinu Vratite mi molim vas, vratite...

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 7. Jer njemu se,Evropljaninu,povijest mijesala u privatni zivot,mijenjala njegovu biografiju,zbog nje je izvodio "trostruke aksle",radjao se u jednoj zemlji,zivio u drugoj i umirao u trecoj,zbog nje je mijenjao identitete kao kosulje, zbog nje je stekao macji elasticitet.Ponekad mu se cini da,bas kao macka,ima devet zivota... Evropa je nedavno proizvela najveci suvenir na svijetu-Berlinski zid.Berlinski zid rasprsnuo se u milijune suvenirnih komadica:neki su se pretvorili u besmislenu stvarcu i zavrsili u smecu,a neki u srapnele koji su pogodili davno zarasle rane i otvorili nove.Danas Evropa prekapa po ladicama pamcenja,osobito onima u kojima leze traumaticni dosjei Prvoga svjetskog rata,Drugoga svjetskog rata,fasizma i kumunizma.Ta groznicava aktivnost ima izvor u strahu od mogucnosti zaborava.Evropa se u ovu trenutku bavi obnavljanjem procesa povijesne krivnje:staro smece,koje su evropske zemlje u procesu kreiranja i rekreiranja vlastita pamcenja podmetale jedna drugoj pod vrata,pokusava se vratiti vlasnicima.Procesi su cesto osjetljivi i bolni,osobito u odnosu(bivse)zapadne i(bivse)istocne Njemacke.Politika pamcenja povezuje se i s umjetnickim pitanjima njegove reprezentacije,medija,potrosnosti,komercijalizacije i morala.Evropa slici na Teufelsberg iz kojeg je prokuljala sadrzina.(Teufelsberg je najvise berlinsko brdo ciju povrsinu prekriva trava,a pod travom leze milijuni tona berlinskih rusevina skupljenih nakon Drugog svjetskog rata).Starim suvenirima isplivalim na povrsinu-zastavama,relikvijama,crvenim i zutim zvijezdama i crnim svastikama pridruzuju se novi,jos vruci: granate,meci i bombe pristigli iz Bosne. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

subota, 15.03.2008.

AUTENTICNO SRBIJANSKO LUDILO PETAR LUKOVIC-STO SRBIJA SVE NIJE ...Narod je kolektivni kreten koji na kolena pada pred svakom vrstom obecanja:Kostunica im kaze da je Kosovo"lazna drzava",oni svrsavaju;Tadic im kaze da"Kosovo nikad nece biti clan UN",oni svrsavaju;RTS im kaze da su Srbi zapalili"granicne punktove",oni svrsavaju.Nijanse u razlikama izmedju Nikolica,Tadica i Kostunice odavno nisu bitne:cas je,prijatelji,kazu nam,da svi zajedno ostvarimo ideju:"I KOSOVO,I EVROPA."Bice,naravno,ono sto ce se desiti:"NI KOSOVO,NI EVROPA."Samo je to prostor u kojem cemo se godinama kretati.Unatraske,naravno,jer protiv sveta mozemo ici samo tako da ne postujemo nijedno pravilo... ("Feral Tribune")

Ahmed Buric-SUBJEKTIVNA POVIJEST KOSOVA(RA):ZANA,MALI KOMPJUTER I TESKA BORBA-3 PRISTINA Sastav te ekipe naizust zna svako ko imalo drzi do fantasticnih iskri(nepotrebnih)znanja.Dakle: SUJICA,SHENGULL,SINANI,F.DOMI,CANA,MEHINOVIC,BATROVIC,XH.MURIQI,VOKRRI,NEXHIPI I CIRKOVIC, bila je najstandarnija jedanaestorica Cirine juznjacke utjehe. RUDNIK TALENATA Trepca i istoimeni klub osnovan 1932.mozda je i prvi toponim s Kosova koji se uselio u pamcenje.Rudnik Trepca je bio jedan od vaznijih izvora prihoda za vrijeme otomanske uprave,a danas gotovo potpuno iscrpljena nalazista olova bila su jedan od znacajnijih stupova kosovske ekonomije u SFRJ.Tim koji su finansirali opcina i rudnik najveci uspjeh dozivio je 1978,kad je usao u finale kupa Marsala Tita.Svi su,valjda,ocekivali finale izmedju Veleza i Dinama,ali lopta je cudna stvar.U polufinalu je Rijeka s ponajboljom generacijom koju je ikad imala(predvodili su je Kustudic i Desnica)izbacila Veleza(Vahu Halilhodzica i Baku Sliskovica)s 3:1,a Trepca je mimo svih ocekivanja nakon 0:0,izbacila mocnog Dinama u kojem su,pored ostalih,nastupali Kranjcar i Cerin.U finalu na stadionu Crvene Zvezde,pred 45000 gledalaca i cijelom Jugoslavijom koja je gledala prenos,izdrzali su 0:0,a gol su primili u produzecima.Ostat ce zapisano da su na terenu igrala petorica Albanaca,a medju njima je bio RAFET PREKAZI, jedan od cetvorice brace koji su se igrali bubamarom.Najpoznatiji od njih je svakako XHEVAT,koji je nakon Partizana i Hajduka,veliku slavu stekao u turskom Galatasarayu gdje i danas uziva mitski status. ("Oslobodjenje")

Hamza Baksic-KRAJ STOLJECA BOSNA U DIJASPORI-Hoce li bosanske povratnike,kad za to dodje vrijeme,cekati rusevine i-sektastvo? Popis bosanskih izbjeglica u Hrvatskoj trebalo bi da konacno pocne kvantificirati jedan problem koji je izrazito eticke i politicke naravi te se,stoga nicim ne moze mjeriti,a jedva da se necim i nekako moze i iskazati.Hrvatska ce odraditi najveci dio posla,ali-trebace godine,mozda i nedogled,da se sazna i zabiljezi trag svakom Bosancu i Hercegovcu kojeg je ratni metez rasijao po svijetu-od Srbije do Skandinavije,od Makedonije do Kanade. Jedno je vec sigurno-dio izbjeglica zadugo ili nikada nece se vratiti u domovinu.U stabilnost njenog tla oni su izgubili povjerenje.Ti,koji su otisli da se ne vrate,mozda su najvitalniji,a vjerovatno su dio najobrazovanijeg segmenta bosanskohercegovacke populacije.Sve zemlje takve ljude traze i pripaze ih.Ovim je,pak,pragmaticnoj djeci vijeka u kojem je umirala patetika,bliska ona latinska poslovica koju politicari nerado citiraju:"Ubi sum,ibi patria"-gdje sam ja,tu mi je domovina.Od ljudi takvog kova,uostalom,izrasle su Sjedinjene Drzave,na njima je izgradjena nova civilizacija Australije i Novog Zelanda. Mozda bas stoga u nekoj buducoj analizi bosanske izbjeglicke mase i njene sudbine treba poci od dijela nase dijaspore koji je problem rijesio jednako radikalno kao i oni koji su odlucili da ostanu po svaku cijenu.Hoce li im njihova postojbina generalno nadjenuti ime emigranata,sa svim ruznim konotacijama koje su se na tu rijec nalijepile poslije svjetskog rata?Da bi jednog dana,kad se strasti smire,izabrala najuglednije od njih i slavila ih sladunjavim feljtonima iz kojih proizlazi pouka o vitalnosti nacije... Ovo je siromasno tlo mnogo puta do sada sa zadovoljstvom primalo vijesti o odlascima u daleki svijet:to je znacilo da ce ostati vise hljeba i zemlje za one koji se drze djedovskih ognjista i obicaja.To osobito vazi za Hercegovinu i Hercegovce("citav svijet naselili,sebe nisu raselili"). Ekonomska situacija poslije stisavanja ovog rata podsticace takva raspolozenja i promovisati njihove zastupnike. Evropa,odnosno dio kontinenta koji s nekim pravom nosi to ime,imala je 1835.godine prihod po stanovniku-jedan dolar dnevno.Poratne drzave na podrucju bivse Jugoslavije bice otprilike na tom nivou,Bosna i ispod njega,zbog nizeg prethodnog nivoa razvoja i vecih ratnih razaranja., Ne bude li uslova za konkurenciju u kojoj ce najbolji i najsnazniji povuci kola,bez obzira na to gdje su proveli rat- ukoliko,naravno,nisu krvavih ruku,o cemu ovdje nije rijec-pobijedice ili koncept stecenih prava,prava stecenih ili prigrabljenih u ratu,ili koncept zatvaranja granica,enveristicki model u nesto sjevernijoj i nesto slozenijoj varijanti.To ce,opet,ne samo sprijeciti povratak izbjeglica vec i pospijesiti procese oticanja sive mase-jedine za ovu zemlju sudbonosne supstance. Iz razloga koji su danas vidljiviji nego prije dva ili tri mjeseca,Bosna i Hercegovina je-i pored velikog broja kompetentnih ljudi koji su se nasli van njenih granica-katastrofalno zakasnila u pruzanju konzularnih usluga svojim gradjanima.Ti su njeni gradjani za neke druge zemlje manje ili vise zanimljivi ili ce biti zanimljivi sutra.Oni koji su ih primili najvise,Hrvatska i Njemacka,pobrace najbolje iz siroke ponude i dobice vecinu toga sto zele.Za toliko ce ova zemlja biti siromasnija.Budu li se u poratnu Bosnu vratili samo nesretnici ciji su krovovi spaljeni,cijih sela vise nema,rat je za zemlju Bosnu-izgubljen.Ozbiljni analiticari spanskog gradjanskog rata,a taj s ovim nasim ima dosta slicnosti,medju najvece gubitnike Spanije svrstavaju stotine hiljada stanovnika koji su tokom tih krvavih godina otisli da se ne vrate. Kompetentnim bosanskim patriotom moze se danas smatrati samo onaj koji djeluje gledajuci svoju drzavu iz perspektive 21.stoljeca,iz ugla treceg hiljadugodja,koje je tu,na pragu,ali ga ne vidimo od ratnog pozara.Iz tog ugla bi se,vjerovatno,mogla pozeljeti neka Bosna u kojoj se obnova nece zasnivati na kolektivizmu i kakvoj novoj vrsti radnih akcija,u kojoj drzava nece iskoristiti narodnu nevolju da uzme sve dizgine u ruke.Jedna Bosna koja ce,sa ovim ogranicenjima poratne klime,biti pravna i demokratska zemlja u kakvoj svaki glasac vrijedi jednako,a ispod ratnih dijelova biografije stoje svedeni racuni. (24.II 1993.)

Zoran Zigic Ziga,RATNI ZLOCINAC-3 ...Medju ljudima a i u zraku oko nas vladalo je neko zatisje.Sve do predvece kad je na smjenu opet dosao Ziga. Najprije je poceo da se raspituje za neke ljude.Malo kasnije ih je prozivao imenom i prezimenom. Slusam,gledam.Skoro mi svi poznati.Iz Kozarca,Kozaruse i iz drugih krajeva prijedorske opcine.Prvo postrojava petoricu iz ranije izdvojene i maltretirane grupe,bez kocijasa Sice,a kapetanom Dragom na celu,a onda i ostale prozvane.Poslije podijeljenih samara svakom u stroju,naredjuje im da cucnu u ugao,pored vrata. Nastupili su ljetni dani.Sunce je svoju svjetlost i toplinu vec ujutro poslalo kroz poluotvorena vrata.Zigi je,izgleda, naglo zasmetao ustajali vazduh od garaze prepune ljudi,koja svunoc nije otvarana. A medju nama je bilo i bolesnih staraca koji su lezali na betonu.Naredjuje nam,da otvorimo sirom vrata i da odmah svi izadjemo napolje i stanemo pored garaze.Iz dzepa hlaca vadi dvije kutije cigareta i dijeli ih pusacima. Odjednom se trgnu i pogleda u starijeg covjeka,neobrijanog,tuznog. "I ti si tu Sikora Ivane,sunce ti zarko!Bome cemo i tebi ledja isprebijati!" "Zasto meni,ako Boga znas?Sta sam ja nekome kriv?" "Jesi,jesi.Kriv si jer si srpskoj djeci prijetio da ces ih pobiti.A tvoj sin,ginekolog,davao je namjerno pogresne lijekove srpskim zenama da ne mogu roditi.A ima i jos nekih drugih prituzbi.Sve ces ti to u Omarskoj propjevati.Tamo ce te o tome svemu ispitati nasi inspektori." "Neka me ispituju.Ja o tome nista ne znam"-brani se covjek. "Znas ti,znas,sunce tri zarko.Dodji,dodji ovamo,sa mnom." Povede jadnog covjeka u prostoriju iznad klozeta.Tamo se zadrzase nekoliko minuta.Izadje cica suznih ociju i blijedog lica.Teskim korakom nam se priblizava,drzeci se jednom rukom za ledja.Ziga ga je,nema sumnje,divlje izudarao palicom po ledjima i tako zapoceo svoj radni dan.Svi smo opet morali u garazu.Dusman je,cetnik, nastavio.Prozivao je mladice iz kozarackih zaseoka i raspitivao se o tamosnjim organizatorima otpora srpskoj vojsci,te o onima koji su bili u rezervnoj miliciji.Izdvojio je i izveo iz garaze desetak tih mladica,ugurao ih u MARICU i otpremio u nepoznatom pravcu.Vratio se,zatim,u garazu i nastavio.Sad je pitao kakvo je ko oruzje imao i gdje ga je nabavio. Povremeno je,tokom cijelog dana izlazio iz garaze sa M.S.Nesto su saputali ispred vrata. U jednom momentu naisao je neki Srbin u civilnom odijelu:"Sta ti M.sapuces,Boga ti tvoga...!I ti ces polizati pasje maslo za svoju rabotu svercujuci oruzjem.Reci ti nama,kakve su ono bombe na balkonu tvoga stana?" "Ono smo dobili od vojske.U slucaju da muslimanski ekstremisti podju u zgradu,da ih bacimo na njih"-odgovori M. "Ma,nemoj.Vidjecemo M.hoce li bas tako biti." Vratise ga.Obeshrabren i blijed.Usne mu od straha podrhtavaju.Sjede na paletu. I ranije,a eto i danas,on je cesto o necemu saputao sa Zigom.A sad,odjednom negativne rijeci o njemu od tih s kojima naocigled svih nas saradjuje.Zbunjen je i potisten.Poznajemo se jos od daleke 1946.godine kad smo bili djeca.Prilazim mu i kazem:"Sto su tvoje potonule ladje,Miro?" "Nema od nas nista,stari druze.Sav nas zivotni i radni vijek pada u vodu.Oni traze dlaku u jajetu da covjeka optuze.Ja,zaista,nisam njihov neprijatelj,ali oni to ne pitaju i ne uzimaju u obzir." "Ne boj se Miro.Ti si njihov zet.Nece oni tebe."-kazem da ga malo okurazim. "Pa i moja je zena protiv mene.Osam dana sam ovdje,a ona nije dosla ni da me vidi,da pokusa da mi pomogne. Da vidi sta je sa mnom.Ovdje za nas nema nista dobro"-izusti M.i zasuti. Cijeli dan vise nista nije rekao,niti se pomakao sa tvrde bukove palete. Danas je 9.VI 1992.godine.Vazdan se nesto dogadjalo.Ko u mravinjaku.Moj susret kroz zicu sa zenom i mojom rodicom,bio je pun ocaja.Zbog svih tih dozivljaja,dana i noci provedenih u Keratermu.Nisam mogao zaustaviti suze od natalozene patnje i zlocina kojima sam i sam bio izlozen.Naslucivao sam tragediju velikih razmjera.Zlocinci su poceli svom zestinom.A mi se,jos uvijek,naivno nadamo da cemo kucama.Ispitivanje se nastavlja u dvjema kancelarijama.Dan prolazi bez tuce.Noc se priblizava.Ziga pojacava svoju aktivnost.Stalno drzi na oku kapetana i njegove saputnike iz grupe. Oko Keraterma straze se gusce postavljaju.Obuzima me jeziv osjecaj pred uperenim cijevima sa suprotne strane.Svakog casa mogu zapucati na nas.Nadam se da ce to,ipak,kratko potrajati. Strah me vise obuzima i od MARICE kojom svaki cas dovoze i odvoze mladice u nepoznatom pravcu.Pitam ljude oko sebe,znaju li oni kuda ih odvoze.Vecina misli da je to put bez povratka.Sve se to dogadjalo ispred nasih ociju, jer se MARICA zaustavlja ispred garaze,gdje je zapocela robija. Noc pocinje s predstavom koju Ziga rezira s kapetanovom grupom.Dobio je on podatke o njihovim grijehovima. Nagovara ih da priznaju svoje djelovanje protiv srpske vlasti u Surkovcu,Kozarusi i Kozarcu.Prvo udara kapetana po licu i po potiljku.Zastaje pa opet nastavlja.U prekidu kapetan ga gleda siroko otvorenim,krupnim ocima.Blago. Kao da ga pita:"Pa kad ces vec jednom prestati?" "Pricaj,odakle vam oruzje i kakve ste zadatke imali?"-urla Ziga. Kapetan pocinje tiho,odmjereno,svoju pricu o kotama koje je mjesna straza kontrolisala,o motivima njihove predostroznosti.Naglasava da on i narod u njegovoj mjesnoj zajednici nisu vjerovali da ce Jugoslavenska narodna armija imati tako snaznu ulogu i da ce se prikloniti samo srpskom narodu,Srpskoj demokratskoj stranci. "Armija je svih naroda,a ne samo jednog"-kaze kapetan. "Vidi ti njega"-rece Ziga."Pa zar i to smijes reci,Boga ti tvoga..."-odalami kapetana sakom po uhu koliko je jace mogao. Izveo je sest momaka ispred garaze,ugasio nam svjetlo i zatvorio vrata. "Postroj kapetane vojsku!"-cujemo. "Ostav,ne valja!"-ciknu Ziga kao ljuta zmija. Kapetan ponavlja komandu,ali jace. "Svi kapetanu po samar,zato sto nije odmah izdao takvu naredbu." Cujemo samare po kapetanovom licu.Vjerujem da nas je u garazi oko dvije stotine.Ali tisina je bila kao da je prazna.Svi smo budni.Tesko disemo i slusamo. "Hajde pjesmu cetnicku!Ocu samo te pjesme da pjevate!"-naredjuje neumorni cetnik grupi mladica,svojim robovima. "Sto ne pocinjete!?Zar ocete da zovem citavu strazu da vas bije!?" Kapetan zapocinje,a ostali za njim:"Ko to kaze,ko to laze,Srbija je mala..." Mali neujednaceni hor,kako s novom pjesmom nastavlja,tako malaksava. Promukli,suhi glasovi,batinama i ispitivanjima izmucenih mladica,prestaju... (Vejsil Suljanovic-"SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA")

petak, 14.03.2008.

Lucije Anej Seneka,rimski filozof Tri se stvari napokon po starom pravilu moraju izbjegavati:MRZNJA,ZAVIST I PREZIR.

Ahmed Buric-SUBJEKTIVNA POVIJEST KOSOVA(RA):ZANA,MALI KOMPJUTER I TESKA BORBA-2 ...I dok je gradove bivse Jugoslavije tresla pop-groznica,glavnim gradom SAP Kosova Pristinom vladala je prava fudbalska euforija.Jos pred kraj 70-tih,tacnije 1977,u jugoslovensku prvu ligu se plasirala Trepca,koja je s nekoliko pojacanja-prevashodno golmanom Draganom Mutibaricem i centarhalfom Zoranom Miletovicem,te nesto domacih snaga"plesala samo jedno ljeto",ali i stigla u finale kupa. BIJELI SAL I krenuli su silovito:u trinaestom kolu bili su drugi na tabeli,najljuceg rivala Partizana koji im je uzimao igrace dobili su 2:1 na svom stadionu u Pristini na kojem u to doba nikada nije bilo manje od 25000 gledalaca. Crvenu Zvezdu su ponizili na Marakani sa 3:1,ali je onda proradila kuhinja u kojoj se novaku u ligi,a pogotovo ako stize sa Kosova nije moglo dozvoliti da ode predaleko.Zavrsili su kao osmi na tabeli,a mijesanu ekipu,sastavljenu od Albanaca,Srba i pokojeg Bosnjaka i Crnogorca na terenu je predvodio FADIL VOKRRI,igrac kakvog se ni danas ne bi postidjeli. Kad su pali u krizu i jesenji dio prvenstva 1985/86 zavrsili na dnu,pojaviio se carobnjak sa bijelim salom.Miroslav Ciro Blazevic je stigao u Pristinu,prica se,svicarskom vezom,zahvaljujuci poznanstvu s jednim od spiritus movensa kosovske nezavisnosti,biznismenom Behgjetom Paccolijem.Ogrnut zastitnim znakom,bijelim salom, Ciro je mobilizirao sve snage,rastrcao se po Jugoslaviji,kupio bodove tamo gdje nije mogao pobijediti i-spasio Pristinu ispadanja! VELIKI FADIL Jos i danas u usima odjekuju izvjestaji i pamte se slike sa Sportskog pregleda koje je snimao Shukri Kaqaniku,dok je novinar Gani Ajeti na svom"polomljenom"srpskohrvatskom izvikivao:"TESKA ROVOVSKA BORBA U PRISTINI.ALI,PAO JE VELIKI PARTIZAN.RADOST JE DONIO STRIJELAC ODLUCUJUCEG GOLA,MALI KOMPJUTER MENSUR NEXHIPI." Vratimo se velikom Fadilu,kako se uostalom zvao i najvazniji komunisticki politicar s Kosova Hoxha koji je,pak, dijelio prezime s albanskim diktatorom Enverom. Vokrri je bio robustan,cvrst golgeter,ali uvijek spreman na ideju.Oni koji znaju o cemu se radi kad se radi o nogometu sjecali su ga se uvijek kad bi gledali Gordona Duriea,skotskog napadaca koji je na terenu mogao skoro sve. Ostao je jedini Kosovar koji je ikada zaigrao za reprezentaciju Jugoslavije-bilo je to,dakako,za vladavine Ivice Osima,koji je srcanom heroju iz Podujeva davao prednost pred razvikanim beogradskim zvijezdama. Vokrri je 12 puta obukao dres sa sest baklji,a pred moguci odlazak iz Partizana u kojem je proveo sjajne tri godine od 1986 do 1989(u Crvenoj Zvezdi nikada nije zaigrao nijedan Albanac),poslali su ga u JNA umjesto u Juventus, koji ga je htio vidjeti u svojim redovima. Danas predsjednik FS Kosova,s licem antickog heroja,samo ce reci:"Ne vjerujem da je to bilo zato sto sam Albanac.Svi su tada morali u vojsku,a meni je bilo 27 godina.Bila je to gornja granica." Zivot se,tako,pobrine za sve:Da nije bilo te nesretne JNA ne bismo ni sreli te tihe ljude kojima je zivot bio namijenio uloge pekara,buregdzija,slasticara i prodavaca razlicitih grickalica.TAJ,U OSNOVI,RASISTICKI KONCEPT JE I RAZVALIO JUGOSLAVIJU,O CEMU MOZE POSVJEDOCITI I ANEGDOTA SA POSLJEDNJEG KONGRESA PISACA 1985.U TRENUTKU KAD SU STVARI KRENULE OPASNO NIZBRDO I KAD JE BILO JASNO DA SE VELIKOSRPSKI KONCEPT VISE NECE MOCI KRITI IZA JUGOSLAVENSTVA,DESANKA MAKSIMOVIC,TADA VEC STARA PJESNIKINJA U KOJOJ SE PROBUDILO MIHOLJSKO LJETO MILOSEVICIJANSTVA,POKUSALA JE SMIRITI STVAR REKAVSI:"PA,DECO,NEMOJTE DA SE SVADJAMO,MI SMO SVI OVDE SLAVENI." ALI PODRIMJA,KOSOVSKI PJESNIK JE USTAO I KAZAO:"JA NISAM SLAVEN!"I NAPUSTIO DVORANU. No,prije raspada jugoslavenske pisalacke zajednice dogadjalo se jos stosta;1989.pocinje strajk gladju rudara u Starom trgu i tu je definitivno bilo jasno da se Srbija i Kosovo vise nece sastajati.Azem Vllasi,nekadasnji omladinski funkcioner,pobrao je vecinu simpatija ostatka nekadasnje Jugoslavije,nakon sto je blatnjavih cipela izisao iz okna i krenuo u pritvor u koji ga je stavio Milosevic.Jos mu je porucio:"Pravices ti mene od blata." Bio je to definitivni kraj jedne epohe jer prica o Kosovu 90-tih ne spada u registar blagih i dobrohotnih sjecanja. Prevashodno zato sto covjek,kad se o svom jadu zabavi,i nema previse vremena i energije da se zanima.Nekoliko sjajnih ljudi kakvi su Vetom Suroi,Baton Haxhiu,Fadil Hysaj,Shklzen Malliqi pokusavali su,svako u svom registru i na svoj nacin,uobliciti intelektualnu scenu i dati joj svoj pecat,cak i u vremenima kad su Milosevicevi eskadroni smrti posli zavrsiti na Kosovu ono sto su zapoceli na zapadnim stranama bivse Jugoslavije,odigravsi krvavi ples i u BiH.No,to je teska borba koja jos traje i spada u jednu drugu,malo manje subjektivnu pricu o Kosovu. ("Oslobodjenje")

Semir Halilovic,pisac i"sin drzavnog neprijatelja" ...Emir Suljagic je napisao,pisuci portret o meni i mojoj prvoj knjizi,da sam u rat usao kao djecak,a iz njega izasao kao sin drzavnog neprijatelja.To je pravo stanje stvari.Lagali bi se da nije tako.Kada neko uzme nasu porodicnu biografiju od 1991.godine do danas-sumnjam da bi se puno ljudi htjelo mijenjati u ovom sudbinskom smislu.Ali ovo nije da se zalim,ne,ja se necu zaliti nikada,Bog je Jedan,ali hocu da kazem da je Sefer Halilovic prosao put od najveceg heroja do drzavnog neprijatelja Izetbegoviceve vlasti,pa do ponovnog heroja jer je pobijedio sve njihove lazi i podmetanja.Izasao je potpuno cist i neokaljan.Sefer je danas gromada.Prema Seferu je godinama vrsena smisljena i orkestrirana defamacija.Valjalo je sve to pobijediti.Vracam se na tvoje prethodno pitanje o tajnim sluzbama,spijunima-oni su to uradili,naravno da to nije bilo moguce bez politicke podrske tadasnje vlasti,ali nije ni priblizno tacna konstatacija da je meni cinjenica da sam sin Sefera Halilovica pomogla.Nije to lako biti,ni onda,ni danas. On je moj otac,ja jako cijenim sve ono sto je on uradio za BiH,Armiju,odbranu svih naroda,pa muslimanskog primarno,i to je historija.Sefer je historijska cinjenica i to je zavrsena stvar.Njegov koncept odbrane,pripremanja za odbranu,politike je koncept postenog i casnog covjeka.Sjetim se 1993.godine pa kucnog pritvora,pa perioda 1995-2001,kada su javnost pripremali,a svjedoke obradjivali-"Sefer ce u Haag".Onda je dosao i taj period,trajalo je od 2001 do 2007.godine.Gotovo je.Pobijedili smo kao porodica,pobijedio je Sefer kao licnost,a sve su prilike da ce nadvladati i njegov politicki koncept u savezu sa istim takvim snagama.Dakle,cinjenica da je Sefer Halilovic moj otac,meni je dala osjecaj ponosa,koji se ne moze kupiti ni mjeriti.Sto se tice mog angazmana,Sefer me je podrzao i to je meni bilo dovoljno.Ja sam htio da se neke stvari rasvijetle,u necem sam uspio,u drugome nisam.Bilo je tu svega i svacega.Ali eto,ipak ne odustajem.Sto se tice Sefera,bitno je reci da je on covjek koji je stradao radi svog historijskog idealizma.On je bio i ostao ubijedjen da BiH moze i treba biti normalna zemlja,i borio se za to. Dakle,kod njega nema one naknadne pameti.On nema ni vile ni vikendice,on je potpuno cist i zato svi sute.Mislim,i ovo cu reci:ovo je hinjska i prilicno licemjerna sredina.Ali to je njihov problem.Ja sam i mi smo previse direktni ljudi da bismo se lagali okolo.Dakle,da zakljucim:ja sam pristao da Sefera pratim u njegovom historijskom idealizmu,jer mislim da je politicki u pravu,od pocetka do danas.To je moje duboko osjecanje... ("Oslobodjenje")

P.Buck Ne osjecam potrebu ni za kakvom vjerom,osim za vjerom u ljudska bica.Poput drevnog Konfucija,toliko sam zaokupljena cudima zemlje i zivota na njoj,da ne mogu misliti o Bogu i andjelima.

Ferid Cehic-IRVASI U BOSNI Nece me niko,ni bog me nece, jedino irvasi svoje mi leglo nude. Ali,kako,recite kako, u njihovom rezervatu da mi toplo bude. Ogrtaca nema,skidose ga nozem i cipele s carapama Crvenog krsta. Irvasi imaju bar svoja krzna, a u mene smrzla dva zgnjecena prsta. Njih cu obloziti mahovinom sjevernom, pokrivac ce biti noc zvjezdana,nordijska, samo kako da priznam irvasima da mi se hladi dusa bosanska. Odlucise irvasi umjesto mene "Odvescemo te nizbrdo,prema jugu, da nadjes toplinu u svojoj Bosni, tebi nije mjesto u polarnom krugu". Pa,kako,onda,da budem zloban, da kazem javno niko me nece, a toliko prijatelja medju irvasima imam, nije l` to blago vece od srece.

Denijel Dergic-TRNOPOLJE Kada se pogleda gore uz cestu vidi se kozaracki kamen stari vide se sume,pasnjaci,njive poneka kuca na Kozari. Sunce zalazi suton se sprema a iza ribnjaka brda se plave spusta se vece nad ravnicom i prve zvijezde vec se pale. Tisina svud je i nikog nema u mraku ko da se nesto skriva jer ne vidi se vise pruga ali se cuje lokomotiva. To ljudi idu svojoj kuci jer nigdje nije ljepse ni bolje i ja cu jednom u voz uci doci u svoje Trnopolje.

četvrtak, 13.03.2008.

Victor Hugo,francuski pisac NISTA NIJE TOLIKO MOCNO KAO IDEJA CIJE JE VRIJEME DOSLO.

Ahmed Buric-SUBJEKTIVNA POVIJEST KOSOVA(RA):ZANA,MALI KOMPJUTER I TESKA BORBA-1 Za Kosovo sam prvi put cuo negdje 1973.kada je prst sudbine izabrao da u obiteljsku posjetu majcinoj sestri koju su tamo udali,s njenim roditeljima,a mojim dedom i nanom krenem i ja,sestogodisnji djecak bez mnogo pojma o Urosevcu,kako se grad gdje su zivjeli zvao.Pamtim samo da je voz Mostar-Beograd-Skoplje putovao dva dana,i da je wc na zeljeznickoj stanici u Beogradu tako smrdio da sam dugo poslije toga pamtio taj nepodnosljivi vonj. Od te posjete ne pamtim previse:gostoljubivost u Ferizaju,kako su ga zvali,izrazavala se serviranjem caja i slatkih kolacica gdje god bismo dosli.Pamtim i osmero djece gazde Cazima,komsije u cijem smo vrtu mogli cupati mrkvu do mile volje i jesti je dok nam oci ne ispadnu"jer je dobra za vid." Moji su rodjaci uredno govorili nas jezik sa mnom,ali su kotrljali"r"i"l".Mnogo kasnije saznacu da je to zato jer albanski prozodij poznaje sest glasova vise nego nas,a s ostalom sam se djecom uglavnom sporazumijevao djecjim metajezikom i nekolicinom rijeci koju su me usput naucili.Mire dita je bio dobar dan,tungatjeta-kako si,a shume mire-vrlo dobro. Ipak,glavno sjecanje s tog puta pripada Skoplju gdje su nas odveli na izlet.Pamtim jaru i sunce koje je bilo jako kao hercegovacko,ako ne i jace.Mutnu,gotovo crvenu rijeku Vardar koja tece poplocanim koritom i utakmicu na terenu od sljake. Nikada poslije nisam otisao na Kosovo.Draga tetka je umrla ne dozivjevsi 55 godina,negdje u vrijeme kad je Milosevic pripremao pohod na Gazimestanu i moglo bi se reci da je Kosovo za mene,kao valjda i za ostatak svijeta,uvijek bilo jedna tuzna epizoda,bliska,a opet daleka,odijeljena od nas visokim zidovima.Valjda istim onakvim kakvi su bili oni izmedju avlija u Ferizaju. Ono sto sam jos uspio saznati bilo je da su najpoznatije pjevacice s Kosova SHPRESA GASHI i NEXHMIJE PAGARUSHA,pa sam,gledajuci slagere i festivale,uvijek pratio njihove plasmane.One nikada nisu mogle pobijediti,recimo Ljupku Dimitrovsku ili Daliborku Stojsic.Nisu im se mogle ni pribliziti i to se,nekako,primalo s ravnodusnoscu.Kasnije,kad sam shvatio da jezik i nije glavna stvar kad je muzika u pitanju,bilo je izgleda prekasno.Sve su rjedje nastupale na jugoslovenskim festivalima iako,vjerujte na rijec,Shpresa Gashi je pjevala i izgledala bolje od 80 posto pjevacica iz ostatka zemlje. Kosovo ili barem ono sto se ostalim narodima predstavljalo kao lice tamosnje popularne kulture u nase je zivote uslo preko sporta i to prvo preko boksa. Hrapavi glas legendarnog Dragana Nikitovica tokom svih prvenstava u 70-tim i 80-tim izvikivao je ime covjeka iz kuta,LAHA NIMANIJA,trenera koji je odgojio neke od najboljih boksera koje je nekadasnja zemlja imala. REAGGAE I FINALA Prvi put 1978.na svjetskom amaterskom prvenstvu u boksu,legendarnom BAPS-u,jedan kosovski Albanac osvojio je svjetsko odlicje.MEHMET BOGUJEVCI iz Pristine ostao je srebrni,bas kao i pet njegovih kolega koji su izgubili finale,a zasluzili su da ih se ovdje spomene-to su Fazlija Sacirovic,Ljubisa Ristic,Tadija Kacar,Dragan Vujkovic i Miodrag Perunovic. Trener te reprezentacije bio je Nimani,profesor fizickog,koji je otisao studirati u Beograd.Kroz njegov dril prosla su i dvojica boksera koji su ostali u kolektivnom pamcenju-teskas XHEVDET PECI,koji se kasnije okusao u razlicitim borilackim vjestinama,i vjerovatno najpopularniji kosovski borac u ringu svih vremena,superteskas AZAZ SALIHU. Ucesnik tri Olimpijade(pred igre u Seoulu sam je za sebe rekao:"JAK SI AZIZE,TRECA TI JE OLIMPIJADA!"),bio je osvajac bronze 1984 u Los Angelesu.Za to takmicenje vezano je i to da je pobjednik turnira bio,kasnije ne bas uspjesni,Tyrell Biggs,drugi je bio legendarni Italijan Francesco Damiani,a kao tek sestoplasirani pojavio je kanadski junior Lennox Lewis,kasnije profesionalni svjetski prvak. Nekako paralelno s tom pricom i prvim demonstracijama na Kosovu 1981.u kojima ce jedan drugi Nimani,Xhavit, tadasnji predsjednik SAP Kosova odigrati znacajnu ulogu,u Beogradu nastaje muzicka scena koja ce obiljeziti vrijeme koje dolazi.Stigao je talas novog zvuka,punka i new wavea. Naime,1980.nastaje kultna ploca"Paket aranzman",nakon koje se radja jos nekoliko desetina bendova ciji je izraz potpuno naslonjen na novi zvuk koji stize sa Zapada.Medju njima,zapazenu ulogu odigrace bend koji je,mimo svih regula reklko bi se,svoj izraz potrazio u reaggeu,izrazu s Jamajke,koji ce popularizirati prvenstveno engleske novovalne grupe,najvise legendarni The Clash i The Police. Elem,bend se zvao Zana,po pjevacici koja je izgledala sasvim evropski(pritom je,naravno,bila i kcerka trenera iz nase price),a njihov prvi album"Lose vesti uz rege za pivsku flasu"(1981)i nije bio veliki hit.Ali,zato jeste 7-incni singl nazvan "Leto" na kojem je bljesnuo hit,koji je bio potpuni"djon"tada na ovim stranama nepoznatog Garlanda Jeffriesa,ali je imao nevin,zarazan tekst koji je mlada Albanka otpjevala prosto genijalno:PO GRADU SETAJU MLADICI/NEMA SUMNJE NEKI CE MI PRICI/A JA DOBRA DEVOJKA/NE ZNAM STA SU LETNJE SEME/NISTA NE SHVATAM. Godinu kasnije izaci ce njihov produkcijski,sviracki i komercijalno najjaci album nazvan"Dodirni mi kolena",a 1984 "Natrag na voz"kad ce ZANA NIMANI,koja danas zivi u Kanadi(otac joj je u Oklahomi),ostaviti pjevacku karijeru... ("Oslobodjenje")

General Radislav Krstic,CETNIK&RATNI ZLOCINAC-SREBRENICA`95. KRSTIC:Radite li tamo dole? OBRENOVIC:Radimo,radimo. KRSTIC:Dobro... OBRENOVIC:Uspjeli smo ih uhvatiti jos nekoliko,ili pistoljem ili minama. KRSTIC:Sve ih pobijte! OBRENOVIC:Sve ide prema planu. KRSTIC:Niti jedan ne smije ostati ziv! OBRENOVIC:Sve ide prema planu.Sve. KRSTIC:Tako treba,sefe.Turci nas vjerojatno slusaju.Neka slusaju,majku im jebem!

J.Baudrillard Danas apstrakcija nije vise apstrakcija karte,dvojnika,zrcala ili pojma.Simulacija nije vise simulacija nekog teritorija,nego referencijalnog bica,neke sustine.Ona je stvaranje zbilje po modelima bez porijekla i bez stvarnosti i hiperzbilje.Teritorij ne prethodi karti,niti je nadzivljuje.Od sada karta prethodi teritoriju-procesija privida-upravo ona stvara teritorij i ako bi trebalo nastaviti pricu,danas je rijec o teritoriju ciji dronjci polako trunu na povrsini karte.

Abdulah Sidran-Savremena knjizevnost"slabasna"ili NIKAD BOLJA ...Dobro;a kakva jeste savremena bh.knjizevnost?Tvrdim:nikad bolja!I svih ovih posljeratnih godina tvrdim kako po Sarajevu hoda ne manje od petnaestak pjesnika i pripovjedaca nesumnjive evropske vrijednosti.Kako ni jedna zapadnoevropska zemlja ne bi mogla sastaviti jacu knjizevnu"reprezentaciju"od one koju bi moglo saciniti samo Sarajevo!Jednom sam,u razgovoru sa Markom Vesovicem,sasvim egzaltiran,predlagao da se organizira naucni simpozij,da se pokusa objasniti:otkuda toliko dobre knjizevnosti u tako malom prostoru,u tako kratkom vremenu?Marko me pokusao"spustiti na zemlju",tvrdnjom:"Bio rat,dugo trajao,mnogo se pisalo,malo objavljivalo,pa se nakupilo!"Nisam prihvatao,ni sad ne prihvatam takvo,"tehnicko",tumacenje.Kataklizma kroz koju smo prosli nikako nije"tehnicka"kategorija.Iz nje,kroz nju,tu kataklizmu,morali su ubrazno sazrijevati talenti.Morali se- dvostruciti,trostruciti,stostruciti!Znadem barem dva -tri primjera-da pomenem samo,recimo,Aliju Dubocanina-koji su od predratnih"osrednjih"ili"solidnih"izrasli u posljeratne vrhunske,velike pjesnike.Kako se nasa savremena knjizevnost moze nazvati"osrednjom"ako,recimo,jedan Sarajlija,Aleksandar Hemon,postaje vrhunski americki pisac,kojemu tamosnje fondacije,nakon prve njegove knjige na engleskom jeziku,dodijele pola miliona dolara,bez ikakvih uvjeta,nego da s mirom pise i u miru zivi,od tih para,nekoliko godina?A pisac je bio,i knjige objavljivao jos u Sarajevu,i prije i tokom rata.U Americi zivi,i pjesnicke knjige na engleskom objavljuje,uz najvise uvazavanje tamosnje knjizevne kritike,i nas Semezdin Mehmedinovic. Moze li ovdasnja pamet pojmiti sta znaci i koliko vrijedi to:u Americi,medju nekoliko stotina hiljada pjesnika,biti poznat,uvazen i uspjesan?Hocu da govorim samo o tzv.mladjim,i mladim knjizevnicima.Ostavljam postrani nas "starohane",mada smo jos uvijek,i bicemo jos vise kad nas ne bude,dio nase"savremene knjizevnosti".Koja se knjizevnost ne bi dicila djelima Tvrtka Kulenovica,Nedzada Ibrisimovica,Stevana Tontica,Marka Vesovica,Ivana Kordica,Veselka Koromana?Smijem li u"starohane"ubrojiti fascinantnog Dzevada Karahasana?Dobitnika,medju ostalim,i cuvene"Herderove",koju mnogi smatraju vaznom stepenicom prema Nobelovoj nagradi?Kad bi samo i jedno njegovo,Karahasanovo,knjizevno djelo,njegov knjizevni opus,cinio nasu"savremenu knjizevnost"-ni tada se za nju ne bi smjelo reci da je"osrednja"!Ne zaboravimo jos jednu stvar:knjizevnost ne cini samo beletristika. Mozemo li u"osrednjost"strpati prevodilacki,publicisticki ili naucni rad jednog Esada Durakovica,ili Zdenka Lesica?Enesa Karica ili Ivana Lovrenovica?Itd.Ako,dakle,i izuzmemo nas,starije,kako se moze izuzeti-a kamo li strpati u"osrednjost"-tridesetak pjesnickih i proznih knjiga nasega Sarajlije,djeteta s Mejtasa,Miljenka Jergovica?Ne daju se pobrojati sva njemu dodijeljena svjetska knjizevna priznanja,niti svi svjetski jezici na koje su prevedena njegova djela!Kuda sa Milom Stojicem?Ne ide u"starohane".Izvrsnu poeziju pisao je i prije rata,a iskustvo(patnja!)egzila ucinilo je da vec desetak godina pise vrhunsku,svjetski relevantnu poeziju.Pitajte ga o njegovim medjunarodnim nagradama i prevodima njegovih knjiga na strane jezike! LEJLA I VJECNIK Zatim:kada se dogadjalo(ja znam:nikada!)da zagrebacki ili beogradski izdavaci naprosto trce da prvi objave knjigu nekog sarajevskog pisca?A danas se zbiva.Pitajte Gorana Samardzica,Nenada Velickovica,Faruka Sehica.Jeste li citali Almu Lazarevsku?Asmira Kujovica?Mustafu Zvizdica?Faiza Softica?Znate li za Josipa Mlakica?Jeste li znali,pa zaboravili,Karima Zaimovica,sto pogibe od cetnicke granate,avgusta 1995?Ne znam da li je dvadeset godina imao ali znam da je za sobom ostavio cudesnu,prorocansku knjigu pripovijedaka.Koja knjizevnost ne bi zeljela imati tanusni a naprosto fantastican opus pokojnog Hajrudina Ramadana?Jeste li stigli uzivati u crnohumornim a sasvim lirskim prozama Fadile Nure Haver?Jeste li procitali i jedan redak Damira Uzunovica?Pa mladog Bazdulja,pa filmadziju Namika Kabila,i njegov romancic"Sam"?Pa je li "nas"onaj Sarajlija sto zivi u Ulcinju,zestoki Andrej Nikolaidis? No,dosta nabrajanja,da se vratim"temi".Knjizevna kritika,u principu,nikada nije mogla ici"ispred"knjizevnosti.U najsretnijim trenucima,od nje bi najveca korist bivala ako kako-tako,pravovremeno i nezlobivo,uspije pratiti knjizevnost u nastajanju.O njenom aktuelnom stanju i polozaju najvise bi se kazalo,i od toga najvece koristi bilo,ako bi se razgovor(za"okruglim stolom")vodio na temu,evo je predlazem:"Status i tretman savremene knjizevnosti u stampanim i elektronskim medijima".Za takvim,hipotetickim,stolom morala bi se dijagnosticirati jedna crnohumorna cinjenica:da su svi ti mediji,bez iznimke,vise vremena i prostora ustupili tekstopiscu slagerske ljubavne pjesmice"Lejla"("Eurovizija",kao nacionalni,drzavni,kulturni dogadjaj prvoga reda!)nego li ikojem savremenom knjizevnom djelu i autoru.Pokraj jedne"Lejle",jedan"Vjecnik"nema sta da trazi! ("Oslobodjenje")

Ruzica Djindjic ...Zorana je najvise ljutila lezernost i lenjost,i na to nije pristajao.Njegovi saradnici su morali to da isprate i,ako si zeleo da budes u toj kompoziciji,morao si da pratis tempo,da pokazes da zelis i hoces,a on je znao da samo tako moze da postigne cilj koji je postavio... ("TV B92")

Vesna Parun UM JE DAN ZA NEPOSLUH.

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 6. Ako prihvatimo"muzej"kao paradigmu suvremenog osjecanja temporalnosti,onda se,barem sto se evropsko- americke kulture tice,mjesta koja zauzimamo u muzeju i nas odnos ipak razlikuju. Iako se na americkom intelektualnom trzistu,na primjer,obrcu kljucna pitanja naseg vremena na kraju stoljeca-sto je historija,i sto memorija,sto je personalna,a sto kolektivna memorija,i tome slicno-evropskome strancu cini se da je americki odnos prema"muzeju"razlicit od evropskog,pogotovo onog istocno-evropskog.Povijest,memorija, nostalgija-pojmovi su kojima je suvremena Amerika prepoznala visoku kulturno-terapijsku i,dakako,komercijalnu vrijednost.Poticanje pamcenja razlicitih etnickih imigrantskih skupina,poticanje re-konstrukcije izgubljena identiteta(afro-americkoga,na primjer),otvaranje imigrantskih muzeja(na Ellis Islandu,na primjer),postojanje katedri na americkim sveucilistima koje se,baveci se razlicitim kulturnim identitetima,bave memorijom,izdavacka industrija,novine i televizija koji su spremno komercijalizirali temu-sve to govori u prilog novije americke opsjednutosti"muzealizacijom".Na americkom trzistu moze se naci sve,od dokumentarnih video traka novije povijesti do suvenira jucerasnjeg dana.Amerikanci svih dobi mogu na trzistu kupiti instant-proizvode za zadovoljenje svoje"historijske"ceznje.I iako se u Americi sve brzo"pretvara u proslost",kao da pritom nista ne iscezava.Na televiziji se prikazuju serije i filmovi koje su gledali djedovi i koje gledaju unuci.Na raspolaganju je istodobno i stari"Star Trek"i"Star Trek,druge generacije",i stari"Superman"i"Supermani"svih narednih generacija.Na taj nacin Amerikanac,tako se barem povrsnom evropskom strancu cini,zivi neku vjecnu sadasnjost.Bogato trziste nostalgije kao da potire nostalgiju,cini se da prava nostalgija za necim podrazumijeva i pravi gubitak necega.A Amerika ne poznaje gubitak ili barem ne u onu smislu u kojem ga poznaju Evropljani.Tako se procesu komercijalizacije ali i elasticitetu odnosa prema pamcenju(make-remake,shape-reshape),nostalgija pretvara u bezbolan surogat,jednako kao i njezin objekt. Tako se,ponavljam,cini evropskom strancu.Jer to na sto nas Evropljanin(ili Euro-ego-centrik)nimalo ne dvojeci polaze apsolutno pravo jest upravo ona,Povijest,i njezino razumijevanje. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

srijeda, 12.03.2008.

Semir Halilovic,pisac i"sin drzavnog neprijatelja" ...S druge strane,politike su vezane.Vidjeli ste,kada je tragicno ubijeni dr.Zoran Djindjic pobijedio Milosevica,odmah je pokojni Racan uzeo vlast u Hrvatskoj,a Alijansa u BiH.I onda se desilo da se jedino Srbija odrzi sa tom laznom demokratskom vlascu,jer Kostunica je sve samo nije demokrata.DJINDJIC JE BIO SANSA,VELIKA SANSA ZA REGIJU.Citao sam sve te knjige,od Bebe Popovica do Milosa Vasica,gledao dokumentarne filmove,slusao Djindjiceve govore i ja intimno zalim zbog njegove sudbine... ...Politika je puna kompromisa,usluga,ali,kako je Djindjic napisao Cedi Jovanovicu:NEMA KOMPROMISA OKO SUSTINSKIH PITANJA.TO JE VRH.AKO NIJE TAKO-MIS SI,LOPOV,BESKICMENJAK... ("Oslobodjenje")

Crnogorska cetnicka krmad BAKIRA HASECIC,predsjednica udruzenja"Zene-zrtve rata u BiH"o nivou crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovica: ...ON TREBA DA KLEKNE I IZVINI SE ZRTVAMA,KOJE SU TO STO JESU I ZBOG POLITIKE ZVANICNE CRNE GORE.DOK GOD TO NE UCINI I NE ZALOZI SE ZA EFIKASNO ISTRAZIVANJE I PROCESUIRANJE ZLOCINA,ON PRIHVATA DA KOMPLETAN CRNOGORSKI NAROD BUDE SUOCEN SA HIPOTEKOM KOLEKTIVNE ODGOVORNOSTI...

Zoran Zigic Ziga,RATNI ZLOCINAC-2 ...Najzad umoran,iscrpljen zastaje i obraca se svojim zrtvama:"Znate li vi da pjevate cetnicke pjesme?"Momci sute kao zaliveni. "Znaci ne znate.Ajte jednu narodnu koja nije nicija!"-naredi on opet.Opet tisina.A onda Sico zapjeva koliko ga grlo nosi:"Kordun,Bosna,Banija i Lika...!"-a momci nastavise s njim. "Kocijasu,majku ti jebem tursku,dobro pjevas.Ajde sada jednu cetnicku"-opet ce cetnik. Odape Sico sada:"Ko to kaze,ko to laze..." "Vidi,vidi i to znas,majku ti ustasku.Pa kud si krenuo na pogresnu stranu.Sunce ti zarko...Valjalo bi da si sa nama, ako ni zbog cega,a ono radi tvog pjevanja"-obrati se Sici,pa ga raspali rukom po licu.Mladic se od snaznog udarca povi na stranu.A Sico je samo prije nekoliko mjeseci odsluzio vojnu obavezu u JNA.Svi su ga znali kao vrijednog i zabavnog mladica u carsiji.I kad je ozbiljan,izgleda malo veseo,nasmijesen.Sad tu stoji crvenog lica od naizmjenicnih udaraca.Stoji,kao da se pita:"Pa mozda ce me,ipak,zbog pjevanja pustiti." Ziga malo zastaje i ukore dijeli:"Pa Boga vam vasega...Kako sam ja mogao otici na pravu stranu.A vi takvi momci, pa otisli na pogresnu stranu.Skrenuli ste.Hocete Aliju i njegovu multietnicku Bosnu.E,necete dok je Zige!" Ponovo ga spopade bijes i nastavi redom tuci momke.Kad dodje opet do Sice,zastade i zagleda se u njega:"A jesi li ti onaj kocijas sto je premlatio naseg rezervistu na autobuskoj stanici?" "Jesam"-veli Sico."Ali to je bilo u gostioni,pa mislim da se to ne moze uzeti tako ozbiljno." "Sad bi rekao da si bio pijan,majku ti tursku...Pijani ljudi ne mogu onako isprebijati covjeka." Sico problijedi,kao da malo lice izoblici iz straha.Ziga ga ljutito udari s obje strane obraza. "Znas li ti da se ne smije tuci srpski vojnik?"-izusti Ziga. Zatim se okrene prema Dragi i poce ga samarati onom zdravom rukom,vicuci:"Govori,zasto si napustio jugoslovensku vojsku?Kako si mogao da ostavis Srbe same da se bore protiv Hrvata?" Drago je sutio.Kao da nije znao kako da kaze nesto u svoju odbranu. Tu je,u blizini,i poznati vozac autobusa u Rudniku zeljezne rude"Ljubija" M.S. koji prozbori,valjda da olaksa svoj polozaj jer i on je Hrvat i logoras:"Udrite izdajice i jesu krivi!" Ziga ga samo pogleda,ne rece nista,nego nastavi samarati i ostale.To se produzilo duboko u noc.Ziga tuce,pa kad se umori,otpuhne,pa opet nastavi. Najzad,valjda da pokusa ne bi li sam sebi pomogao,Drago poce da govori:"Bio sam 45 dana u rezervi u JNA i ispunio svoju obavezu po zakonu o sluzenju rezervnog roka." "Jeste,jeste,ali ti si kapetan,a rat nije zavrsen.Mogao si ostati.Dede momci,svi s reda osinite kapetana po dva puta!Namoj da bi ko slucajno ili namjerno slabo tukao." Brzo su naredbu izvrsila sestorica izdvojenih momaka.Kapetan Drago je samo stajao kao da se cudio:"Zbog cega trazi razlog za tucu?Nista nisam kriv." Neobicno je i tesko bilo tu cijelu petu noc gledati Zigu,ljutog mrava,kako zlostavlja ljude izmisljajuci im krivice. Izmoreni,budni,gledali smo predstavu kao u pozoristu u kojoj je Ziga reziser i glavni akter,ali koji udara pravim,a ne simuliranim udarcima neduzne ljude. "Kapetane,pricaj nam,sta si radio u rezervi i kakva je srpska vojska u moralnom pogledu?" Kapetan je opet zapocinjao pricu.Prvo o polozaju u Pakracu i Lipiku,a onda o raznim vojnim pozicijama i vjestinama.Odugovlaci Drago svoju pricu ne bi li smetnuo Zigu s tuce. "Dobro kapetane.Kad sve to tako dobro znas i poznas jos si vise kriv sto si utekao od tuda.Ponovo momci,osinite ga redom,svaki po jedan samar,ali jace,onako posteno." Momci uredase opet i to jace.Kapetanovo lice probijala je neka bjelina,bljedilo,a crne cvoruge su se pojavljivale i sve vise isticale.Kad je na red dosao Jasmin iz Kozaruse,on ne udari kapetana ni po licu niti po gornjem dijelu glave,nego tako sto je ovlas zamahnuo rukom preko zadnjeg bocnog dijela Dragine glave.Tako,tek da ne odbije izvrsenje naredbe. "Zasto ti Kozarcanine tako slabo tuces?Momci,udrite sad njega!"-dreknu Ziga.A momci,sta ce,nego nastavise tuci Jasmina. Konacno osvanu i novi dan.Sesti juni. "Ajdete vi jos jednu pjesmu zapjevajte.Ali prvo lijepo se postrojite.Kapetane,ti postroji i reci koju ce ti pjesmu pjevati." Nekoliko trenutaka su cekali,trazili,prisjecali se znaju li koju.A onda pocese:"Oj Kozaro,oj Kozaro,ne treba ti kise, heroji te krvlju natopise..." "Stop,stop!Zasto tu Boga vam vasega!...To je partizanska pjesma.Mi smo sada druga vojska,cetnicka armija, nastavak iz Drugog svjetskog rata.Mi se borimo za novu Jugoslaviju,onu za koju se borio djeneral Cica,za kralja i otadzbinu.Da,da.I kralj ce nam doci"-nastavljao je cetnik,drzeci i masuci palicom oko i iznad glava svojih robova, koji bi radije plakali nego pjevali... (Vejsil Suljanovic-"SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA")

Slavenka Drakulic-JEDAN DAN U ZIVOTU DRAZENA ERDEMOVICA-3 ...U tom je trenutku zacuo neku buku.Medju zarobljenicima u polju stajao je covjek od oko sezdesetak godina, prosijed i uredno odjeven."Nemojte me ubiti!"-vikao je."Ja sam spasio zivote mnogih Srba u Srebrenici.Mogu vam dati njihova imena,oni ce vam garantirati za mene."Poceo je izvlaciti neki papir iz dzepa.Drazen mu je prisao i odveo ga na stranu.Dao mu je cigaretu i casu soka od narance.Covjek je sjeo i zapalio.Ruke su mu se tresle dok je Drazenu pruzao papir."Ovdje su imena i brojevi telefona,mozete ih provjeriti,govorim istinu...",rekao je.Ali Drazen je znao da ga vojnici nece ostaviti na zivotu jer je bio svjedok strijeljanja,a to se moralo izbjeci.Zasto ga je onda odveo na stranu?Covjek ga se dojmio jer nije poput ostalih sutke prihvatio smrt.Cinio se iskren i hrabar i Drazen mu je htio produziti zivot koliko je god mogao."Svi smo zivjeli zajedno,Muslimani,Srbi,Hrvati"-rekao je."Sto se to dogodilo nama,obicnim ljudima?Zasto smo to dozvolili?""Da,sto se to s nama dogodilo?"-ponovio je Drazen. "Kada bi mi netko mogao objasniti,kada bih mogao znati.Ne znam nista vise nego ti",rekao je."Ja sam napola Hrvat,zena mi je Srpkinja." Drazen je shvatio da on i taj covjek pred njim imaju nesto zajednicko:nemaju nista protiv ljudi drugih nacionalnosti. "Ali kako mozes to raditi?"-pitao ga je covjek duboko uvlaceci dim,osjecajuci da mu je to zadnja cigareta.Sto mu je Drazen mogao reci osim da niti sam nije imao izbora.Zvucalo je glupo,tako nesto reci covjeku koji ce uskoro izgubiti zivot,zvucalo je prokleto glupo.Ali bila je to istina.Drazenu je bilo jasno kako je jedini grijeh toga covjeka pripadnost pogresnoj naciji. Nije vise bilo vremena za razgovor jer im je Pero prisao s jos jednim vojnikom i njih su dvojica naprosto odveli covjeka.Svjestan da nista drugo ne moze uciniti,Drazen ih je ipak pokusao zaustaviti."Suti,ne budi glup",rekao mu je Ivan.Minutu kasnije,sve je vec bilo gotovo,covjek je bio mrtav. Vec je proslo podne,ali vojnici nisu imali vremena za odmor.U pocetku bi Drazen svakih pola sata sjeo pod drvo i popusio cigaretu.Ta je pauza bila neka vrsta bijega.Ali vise mu nije bilo do pusenja.Pokreti su mu postajali mehanicki.Nanisanio bi neciju glavu i pucao,prije nego sto bi stigao obrisati znoj sa cela,sljedeci zarobljenik bi vec klecao pred njim.To mu je bilo draze,jer ako bi pauza bila preduga,postajao je svjestan smrada leseva.Ljeti se lesevi gotovo odmah pocinju raspadati.Ponekad ga je majka slala u mesnicu po meso,ali trudio se to izbjeci.Ljeti mu je smrad mesnice bio nepodnosljiv,gadile su mu se debele zelene muhe koje su slijetale na meso i ostavljale svoja jajasca.Mesar bi se zabavljao hvatajuci ih i bacajuci ih u casu vode.Drazen bi brzo odjurio kuci,zeleci se rijesiti smrada.Kakav ti fini nosic imas,zezala ga je majka.S polja je sada dopirao isti takav smrad i vidio je iste zelene muhe kako slijecu na svjeze leseve. Ivan je vidio da je Drazen problijedio.Ponudio mu je rakiju,domacu sljivovicu.Nakon par gutljaja bilo mu je bolje. Alkohol ga je obuzeo i nekoliko rundi je pucao bez razmisljanja.Dok je otpijao jos jedan dugi gutljaj sljivovice, Drazen je krajickom oka ugledao djecaka koji je izlazio iz autobusa.Oci mu nisu bile vezane i Drazen mu je vidio lice,iako je sebi obecao da zarobljenicima nece gledati u lice,to mu je otezavalo posao.Decko je mogao imati nekih petnaest godina,mozda i manje.Bio je gol do pojasa i blijeda mu je koza bila izlozena suncu.Pogledao je vojnike,zatim leseve u polju.Oci su mu bile sve vece,kao da nisu mogle upiti sve sto su vidjele.Ali to je djecak, samo djecak,mrmljao je Drazen vise za sebe,pazeci da ne stane iza njega.Kada su zarobljenici klekli ispred vrata,prije naredbe za pucanje,Drazen je zacuo djecakov glas."Mama",prosaptao je,"mama!"Toga je dana Drazen cuo ljude kako mole za svoj zivot,odrasle muskarce koji su plakali poput djece,obecavali vojnicima novac, automobile,cak i kuce.Mnogi su psovali,neki su jecali.Ali ovaj djecak je zvao majku,kao sto to djeca obicno cine kada se probude iz ruznog sna i zele osjetiti majcinu ruku na celu.Iako je minutu kasnije vec bio mrtav,Drazenu se jos uvijek cinilo da cuje njegov glas.Pocinjem halucinirati,pomislio je.Po drugi puta toga dana,Drazenu je tako pozlilo da je potrcao prema grmlju i povratio.Nista nije izlazilo,samo zuckasta tekucina koja je smrdila na alkohol. Novi autobus jos nije stigao.Naslonio se na drvo.Bio je iscrpljen.Od deset sati ujutro bio je na suncu,pucajuci, trudeci se da ne gleda u zarobljenike,da ne razmislja o njima,da nista ne osjeca.Sada je bio tup,tijelo mu je bilo ukoceno kao da je od drveta.Osjecao se kao lutak na zici koji jedino moze dizati ruke i pucati,ponovo i ponovo. Sjedio je i buljio u daljinu.Cuo je kako netko jauce,zatim pucanj.Nije okrenuo glavu,nije vise nista zelio vidjeti,bilo mu je dosta ubijanja.Koliko ce jos autobusa doci? Iza tri sata poslijepodne sve je bilo gotovo.Gojkovic je rekao da vise nema zarobljenika i vojnici su se brzo ukrcali u svoj autobus. Sunce je jos uvijek bilo visoko na nebu i smrad je bio nepodnosljiv.Drazen je jedva cekao da ode s tog groznog mjesta.Ponovo je zazelio da moze skociti u vodu ili se barem otusirati i sprati sa sebe miris smrti.Da barem moze oprati ruke!Drazen ih je pazljivo promotrio.Na njima nije bilo krvi,samo zulj na desnom kaziprstu.Okrugli,ruzicasti zulj.Kako je to cudno,pomislio je,dobiti zulj od ubijanja!Izracunao je da je pucao oko stotinu puta.Ubio je oko stotinu ljudi i dobio zulj!Odjednom mu se to cinilo toliko smijesnim da se glasno nasmijao,kratko i histericno. Konacno su napustali Branjevo.Polje pored zgrada bilo je puno leseva.Tko ce ih sahraniti?Okrenuo je glavu.To vise nije bila njegova briga.On je svoje obavio,za njega je to bilo gotovo.Po prvi puta toga dana,duboko je udahnuo. Ali nije sve bilo gotovo,ne jos. Kada su dosli u susjedne Pilice,zapovjednik im je rekao da je u Domu kulture pet stotina muslimanskih zarobljenika i da ih takodjer treba strijeljati.Ovoga je puta bio lakse odbiti,jer Drazen nije bio jedini.Svi su bili umorni od ubijanja i odbili su nastaviti.U Pilicama je bilo odmornih vojnika koji su se dobrovoljno prijavili za zadatak,pa je zapovjednik pristao.Drazen je sjedio u kaficu preko puta Doma kulture.Narucio je jaku crnu kavu.Prije nego sto je njihova jedinica stigla,neki su zatvorenici pokusali pobjeci ali su svi pobijeni dok su trcali niz ulicu.Neki vojnici su jos uvijek pretrazivali leseve nadajuci se novcu ili zlatu.Drazen je buljio u njih,samo je buljio i pio svoju kavu.Bila je preslatka. Znao je da nikada nece zaboraviti taj dan,to ce biti njegovo prokletstvo:miris svjeze kave,plavo nebo,zvuk prvog autobusa,mrsavi covjek s brkovima,hlace natopljene mokracom,smrad leseva,tamnocrvena krv koja kulja iz rane,djecak koji zove majku.Osjecao je da ce mu taj dan promijeniti citav zivot,da ga vec mijenja.Osjetio je kako mu nadiru suze.Djecaci ne placu,govorio mu je otac kada bi dosao kuci s krvavim koljenima.Ali gdje je otac sada kada ga treba?Gdje su svi oni-roditelji,njegova zena,prijatelji?Drazen se nikada nije osjecao tako usamljenim,sam s 1200 leseva koji ce ga pratiti gdje god da krene. (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

A.P.Cehov "Upoznaj samoga sebe"-divan je i koristan savjet;steta je samo sto se stari nisu sjetili da nam pokazu kako da se koristimo tim savjetom.

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 5. Stvari s prosloscu zaista nisu jednostavne.Pogotovo u vremenu kada smo i svjedoci i sudionici opceg trenda okretanja od stabilne i"tvrde"HISTORIJE u korist promjenjive i"meke"MEMORIJE(etnicke,socijalne,grupne, klasne,rasne,spolne,personalne i ine)i novog kulturnog fenomena koji,kako to kaze Andreas Huyssen,nosi ruzno ime MUZEALIZACIJA."Muzejski senzibilitet cini se osvaja sve vece dijelove svakidasnje kulture i iskustva.Ako se prisjetimo historizirajucih restauracija starih urbanih sredista,cijelih sela i pejzaza koji su muzeji,booma buvljih trznica,retro moda,valova nostalgije,opsesivne self-muzealizacije pomocu videorekordera,memoarske i konfesionalne knjizevnosti,i ako tome dodamo elektronicku totalizaciju svijeta na bankama podataka,onda muzej vise ne moze biti opisan kao pojedinacna institucija sa stabilnim i zacrtanim granicama.Muzej u svom sirokom i amorfnom znacenju postao je kljucna paradigna suvremenih kulturnih aktivnosti." (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

utorak, 11.03.2008.

W.Shakespeare DOSTA LJUDI ZNA STO JE COVJEK,ALI NE ZNA STO COVJEK MOZE POSTATI.

Zoran Zigic Ziga,RATNI ZLOCINAC-1 ...Jutro je petog dana u logoru.Mijenja se straza.Na scenu stupa Zigic Zoran,zvani Ziga.Od ranije u Prijedoru poznat kao malouman,nasilan.Jednostavno receno-neuracunljiv covjek. Tih dana u logoru je pokazao jos jednu karakteristiku svoga profila.Upoznali smo tu spodobu koja istovremeno pokusava da bude dobar covjek i da cini zlo i teror nad bespomocnim ljudima.Onaj ko ga je poslao k nama i postavio za komandira straze,ocito je znao kakav je Ziga... ...Famozni je Ziga dosao k nama odmah poslije preuzimanja straze.Iz dzepa je izvadio kutiju cigareta i razdijelio je pusacima,ali,kao usput,trazi neke momke. Prvo je nasao mog rodjaka Lipovca i izljubio se s njim kao s dobrim ahbabom.Dalje nastavlja izdvajati neke momke iz Kozaruse.Medju njima su,meni dobro poznati i fini mladi ljudi,Jasmin i Fajzo,neki mladic Drago,katolik iz Surkovca,kapetan bivse JNA.Zape mu za oko i poznati prijeratni mladi kocijas Sistek Osman,zvani Sico.Zacas je izdvojio sest-sedam mladica. "Vidite momci ovog Lipovca!Ovo je moj komsija.Njemu ne smije da fali ni dlaka sa glave.Njegova majka nam je iznosila iz kuce snite kruha namazane pekmezom." Samo sto to Ziga izgovori,njegov pratilac,cetnik,snazno udari Lipovca iza uha.Ziga nista ne rece,samo izusti:"Izvini",gledajuci u Lipovca. Iza toga brzo se okrenu prema Dragi i naredi mu:"Kapetane,postroji svoju vojsku!" Drago zivnu,iskoraknu malo naprijed i naredi:"Ceto zbor!" Momci se brzo postrojise.Svi osim Lipovca. Ziga rece:"Ne valja kapetane.Komanduj:Ostav!" Drago ponovi komandu:"Ostav!" Momci se malo opustise.A onda opet:"Zbor!" Sad se momci brzebolje postrojise kao pod spagu. "Kapetane!Udari sada sve i jednog momka pleskom po glavi!"-naredjuje Ziga.Drago prilazi momcima,udara ih,ali ne tako jako.Tada Ziga pridje Dragi,mladicu izrazito finih crta,blagog izraza lica i cvrste muske gradje tijela,te ga poce zestoko udarati po licu,po tijelu.Ziga udara iz sve snage,a Drago stoji mirno.Ni jauka,ni rijeci da izusti. "Majku ti jebem tvoju ustasku"-opsova komandir straze,trenutak zastade,duboko udahnu i nastavi tuci Dragu s druge strane lica.Udarao je samo desnom rukom,jer mu je lijeva bila povezana.Mozda od udaraca na drugom mjestu. Drago ni da trepne.Stoji ko stijena,uspravno,nekako ponosito.Kabadahija udara iz sve snage.Malo se odmori pa opet nastavlja.Ko gavran oko tvrde kosti. Zatim,prilazi drugim,postrojenim mladicima i tuce i njih.Najvise se zadrzava tukuci Fajzu iz Kozaruse. "Znas li ti Fajza,da u ovoj garazi ima i adzija.A ja tebe moram pred njima tuci,jer si ti organizovao otpor srpskoj vojsci"-govori u predahu Zigic i opet ga nastavlja tuci... (Vejsil Suljanovic-"SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA")

Goran"srpski Adolf"Jelisic,RATNI ZLOCINAC-2 COVJEK KOJI NE BI NI MRAVA ZGAZIO-2 ...Jelisic je dobar susjed i prijatelj i dobar ribic.Ali bio je i ubojica,kao sto je sam priznao.U stvari,on je bio jedan od troje ljudi optuzenih za ratne zlocine(od preko sezdeset osoba)koji je pred sudom priznbaio zlocine,rekao"Kriv sam"za trideset i jednu tocku optuznice a da nije pokazao zaljenje.Iako su vecina ljudi koje je ubio bili Muslimani, suci su zakljucili da nema dovoljno dokaza da njegovi zlocini nisu bili rukovodjeni sistematskom,svjesnom namjerom da ih eliminira.Ustvrdili su da bi vjerojatno,radi patoloske crte u svom karakteru,Jelisic najvjerojatnije ubijao clanove bilo koje etnicke grupe,a ne samo Muslimane.Prema tome,odbacena je optuzba za genocid i Jelisic je osudjen na cetrdeset godina zatvora za krsenje ratnih zakona i obicaja i zlocin protiv covjecnosti. Obrana je bila u pravu kada je istaknula da je Jelisic bio egzekutor samo u tih osamnaest dana u svibnju-niti prije,niti poslije.Kako je bilo moguce da se taj covjek pretvorio u cudoviste samo na osamnaest dana?Jedino razumno objasnjenje-rekli su njegovi branitelji-bilo je da je Jelisic to radio pod pritiskom,da je ubijao po zapovijedi. Izvrsavao je naredjenja strahujuci za vlastiti zivot. Mozda je tako i bilo.To bi se uklopilo u njegovu ljubav prema pecanju i smirenu,dobrocudnu prirodu.Ali buduci da nije bilo dovoljno dokaza da se odrzi tvrdnja kako je Jelisic samo izvrsavao naredjenja,Tribunal je odlucio da je Jelisic ubijao zatvorenike po svojoj slobodnoj volji i odmjerio mu kaznu u skladu s tim. Sto se dogodilo u tih kljucnih osamnaest dana?Zbog cega se od mirnog ribica pretvorio u okrutnog ubojicu?Nitko to nije mogao do kraja objasniti,cak ni sam Jelisic.Odjednom vise nije bio mir,bio je rat.Vise nije imao prilike lezati na travi dok je rijeka tiho zuborila i cijeli svijet mirovao.Rat je sve to promijenio.Moj je zet takodjer morao ostaviti pecanje kada je otisao u Kanadu,otprilike u isto vrijeme kada je Jelisic otisao u Brcko.Rat je promijenio njihove zivote,ali na vrlo razlicit nacin.Koliko je ta promjena bila posljedica svjesne odluke,a koliko slucajnosti?Zasto je jedan od njih otisao u Kanadu,a drugi u Brcko?Da li je moglo biti obrnuto?Da li je moj zet mogao postati dragovoljac hrvatske policije?Ja vjerujem da nije.Ali zasto on nije postao dragovoljac,a Jelisic jest? Ima puno ljudi koji se cine savrseno normalnima,ali u odredjenim uvjetima kao sto je rat patoloska strana njihovog karaktera izbije na povrsinu i zavlada njihovim ponasanjem.Je li moguce da je Jelisic bio upravo takav slucaj? Po prvi puta u svome kratkome zivotu taj mali covjek iz Bijeljine,seoski mehanicar upravo izasao iz zatvora, docepao se vlasti.Odjednom je imao apsolutnu moc.Dobio je pistolj i slobodu da se njime koristi kako hoce.Ljudi su rekli da je izgledao i ponasao se kao da je drogiran.Oci su mu bile cudne,bio je uzbudjen,nervozan.I bio je pod utjecajem droge,jer neogranicena moc nad zivotom i smrti i jest najjaca droga.Taj zgodni mladic Goran iz generacije moje kceri,osamnaest dana toga svibnja bio je poput Boga.Uzivao je praveci se vazan tako sto je ubijao zatvorenike. Iako ubojica,on je sam u izvjesnom smislu bio i zrtva.Zajedno sa citavom svojom generacijom,Goran Jelisic je bio prevaren.Mnogi iz generacije njegovih roditelja-moje generacije-prigrlili su nacionalisticku ideologiju i nisu ucinili nista kako bi sprijecili rat.Bili su oportunisti i previse preplaseni pa su slijedili vodje,kako su navikli.Nasa su djeca tu glupost svojih roditelja skupo platila,ponekad i svojim zivotima. (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 4. Stvari s prosloscu,a osobito zajednickom,nisu jednostavne kao sto to mozda izgleda iz perspektive kolekcionara.U ovom"postkomunistickom vremenu"Istocnjaci"su,cini se,najosjetljiviji upravo kada su u pitanju te dvije stvari:zajednistvo i proslost.Svaki ce,najprije ustvrditi da je njegov postkomunizam razlicit,podrazumijevajuci pritom uvjerenje da je zivot u njegovu postkomunizmu blizi onome u zapadnim demokracijama,nego sto je to zivot ostalih(ostalih postkomunistickih zemalja).Svoju postkomunisticku traumu"Istocnjak"ce nerado javno priznati,niti imati osobite volje da je pokusa artikulirati.Dovoljno mu je bilo i komunistickih trauma( i na njih ce polagati copyright),ali one su se nekako iznosile,ostarjele,sto li,i kao da vise ne bole.Zakleti"homo duplex",mentalno istreniran da svoj osobni zivot razdvaja od kolektivna,umoran od stalne ideoloske prisile da zivi okrenut prema buducnosti,izmoren prevelikom kolicinom"historije"koja mu se izdogadjala,uplasen sjecanjem koje odnekud nadire,"Istocnjak"ce u ovu trenutku,ili se barem tako cini,radije utonuti u bespogovornu i ravnodusnu sadasnjost.Jedino ce se oni mladji i iskreniji-kao na jednom knjizevnom skupu(bivsi)istocnonjemacki dramaticar Thomas Oberlender-glasno zacuditi... -Ljudi,pa ja imam dva zivota i jednu biografiju...! (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

ponedjeljak, 10.03.2008.

Azem Vlasi,pionir kosovske nezavisnosti ...Reagiranje banjaluckih Srba protiv nezavisnosti Kosova pokazuje najbolje kolike su razmjere instrumentalizacije Kosova za interese velikosrpstva.Ima tamo ljudi koji nikada nisu bili na Kosovu,jedva znaju tacno gdje se geografski nalazi,a klicu:"Ne damo Kosovo!","Kosovo je Srbija!","Ubijte Siptare!"... Nevjerovatno da se ljudi na vlasti u Srbiji,pa i u Banja Luci,prave toliko ludi kao da nezavisnost Kosova nema prethodnu tesku i tragicnu istoriju koju je upravo Srbija stvarala.Nikada se ne pitaju sta se to desilo,kako to da bas nijedan Albanac,Turcin,Bosnjak sa Kosova ne zeli drzavu Srbiju. Slicnosti izmedju Kosova i RS-a nema ni u cemu.Kosovo je odvajkada imalo svoj identitet jos od turskih vremena.Ili iz blize proslosti,1912.godine po odlasku Turaka,Srbija je upala na Kosovo,protjerala ili pobila oko 120000 Albanaca. Onda su bili ratovi,Balkanski pa Prvi svjetski.Od 1918.godine pa do 2006.godine postojala je Jugoslavija,Kraljevina, Titova ili Miloseviceva,ali ona je imala medjunarodni suverenitet i legitimitet.Sada Srbija kaze da je Kosovo njen dio iako je,kao sto sam objasnio,po posljednjem legitimnom stanju ono bilo jedna od federalnih jedinica Jugoslavije. Svako to moze provjeriti u Ustavu od 1974.godine!Od 1999.godine Milosevic je prihvatio rezoluciju 1244 i Kumanovski sporazum koji oduzima svaki legitimitet vlastima SRJ nad Kosovom,a Srbija se tu takodjer i ne spominje.Sada po srpskim politicarima ispada da je ona Vijecu sigurnosti UN i NATO-a dala Kosovo kao"rent a car",da ga izlijeci od rana koje mu je Srbija nanijela,da popravi stete stvorene ratom i da oporavljeno Kosovo vrati Srbiji.Zaista smijesno!Dok,kao sto znamo,RS je ostao kao ratni plijen onima koji su razrusili Bosnu zlocinima.U SFRJ,pa ni po stavovima Badinterove komisije,RS-a nema,ima samo drzava BiH... ...Nastavljaci djela Karadzica i Mladica,dakle rukovodioci tvorevine koju su oni stvorili,prijete kako BiH ne smije priznati Kosovo ili ce se oni referendumom otcijepiti od BiH,iako to cak ni po Daytonu(da ne pominjem medjunarodno prizanje BiH 1992.godine)apsolutno nije moguce!Jer je RS dio BiH.A na drugoj strani kunu se u Dayton kao u Bibliju,naravno kad im zatreba.Zapravo Dayton vise niko ne podrzava,oni koji su ga potpisali su umrli,i vrijeme je da njegovi garanti SAD i EU razmotre rezultate tog medjunarodnog sporazuma i da vide koliko je uspjesan.I na kraju to sto se RS zaklinje da nikad nece priznati Kosovo je takodjer smijesno.Jer Kosovo nikada nije trazilo niti bi da ga prizna jedna takva tvorevina kakva je RS!Kad Bosna postane europska zemlja,uz pomoc te iste SAD i Europe koje su nama pomogle,priznace i Kosovo.PA NECE VALJDA U PERSPEKTIVI BITI U RUSIJI. ("Oslobodjenje")

Dusan Tadic,RATNI ZLOCINAC ...D.TADIC:"MAJKU VAM TURSKU JEBEM,SVE CU VAS POUBIJATI!" Gledam kroz sirom otvorena vrata kako prema nama juri crveni golf.U ovecoj krivini zaskripe kocnice,auto malo stade,zatim vozac dodade gas.Kola poskocise i jurnuse ravno prema nama.Na samom ulazu,ispred vrata,opet zaskripa kocnica. Masa ljudi se trgnu.Iz auta izlaze cetiri mlada covjeka.Jedan od njih znatno odudara svojim izgledom.Dobro misicima nabijen,gologlav.Kosa neuredna,rasuta po celu i usima.Pored automata,u ruci mu je i pistolj.Bio je to Dusan Tadic. Zustro su krenuli prema nama,ko mrki vukovi. Dusan,s uperenim pistoljem prema nama,psuje urlicucim tonom:"Majku vam tursku...sve cu vas poubijati!Gdje je moj sin Drago?Zaklali ste mi dijete od osam godina!" Dere se Dusan zvani Duca koliko ga grlo nosi i ponavlja prijetnje.Brzo okrenu pistolj prema bocnim vratima,pored nas,i opali.U tren oka uplaseni ljudi jurnuse u suprotni ugao dvorane.Stvori se velika masa,kao kupola od ljudi jedan preko drugog od poda visoko prema plafonu.Pucnji se ponovise jos nekoliko puta.Masa nas koji smo punili prostoriju,sada se zbila na hrpi od nekoliko kubnih metara.Odjednom slijedi ljuta komanda:"Okrenite se vamo i svi gledajte u mene!Pozurite,majku vam tursku!"Kako smo bili u gomili,brzo smo se raspetljali i sireci se,stali na noge.Silnik je opet vikao:"Gledajte u mene!" Iscekivali smo sta ce biti.A on ide od jednog do drugog i pita:"Sta ces ti ovdje?"-i teskom rukom udara samar po licu. Tako ide i probija se izmedju nas.Dijeli ljute samare.Rijetko koga preskace.Dodje do ugla gdje nas je jos najvise bilo.Kad ugleda jednog mladjeg covjeka iz Raskovca,rece:"Vidi,vidi,pa sto ces ti ovdje,sunce ti jebem zarko.Jesam li te prije dva dana zarobio na onom mostu!"Uhvati covjeka za prsa i povuce ga prema vratima.Jadnik rece:"Nisam to ja bio!" "Jesi,jesi!"-rece zajapureni siledzija i izvuce ga van,iza zida,i odmah odjeknuse dva pucnja iz pistolja.Mladi covjek pade bez rijeci.Ubi ga Dusan Tadic,karatista iz Prijedora. Stajali smo skamenjeni od straha iscekujuci hoce li tako nastaviti.A oni udjose u auto i odjurise istom silinom kao sto su i dosli. Te noci,siguran sam,nikome od nas ni naum nije palo da zaspe. Strazari su pojacali nasu budnost prozivajuci i izvodeci ljude i tukuci ih... (Vejsil Suljanovic-"SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA")

Slavenka Drakulic-JEDAN DAN U ZIVOTU DRAZENA ERDEMOVICA-2 ...Njihov ih je zapovjednik sakupio i rekao im da ce sada sacekivati autobuse s civilima iz Srebrenice.Mislio je na zarobljene Muslimane koji su se predali jedinicima vojske Republike Srpske.Nas ce ih vod strijeljati,rekao je zapovjednik.Drazenu se to uopce nije svidjelo.Nikada prije nisu imali takav zadatak,ali nitko nije progovorio niti rijec. Samo se jednome od njih,Peri,zurilo da pocne,ali Drazen je vidio da pije rakiju pa je pomislio kako je to zbog pijanstva.Pogledao je zarobljenike.Stajali su okrenuti ledjima.Jedan je covjek glavu napola okrenuo prema njima kao da nesto ocekuje.Je li nesto htio?Drazenu je to sve bilo odvratno i bojao se da ce povratiti. Ne zelim u tome sudjelovati!Ne moze se ljude ubijati samo tako-pomislio je.Dok je hodao prema zapovjedniku,osjetio je kako mu se tresu ruke."Ne zelim to raditi",rekao je.Brano Gojkovic okrenuo je glavu prema Drazenu kao da ga nije dobro cuo."Sta?"Drazen je znao da Gojkovic zeli da glasnije ponovi svoje rijeci kako bi ga svi mogli cuti,tako da ima svjedoke.Pogledao je vojnike."Drugovi,ja to ne zelim raditi.Jeste li normalni?Znate li sta radite?"Osjecao je kako ga hrabrost napusta dok su ostali izbjegavali njegov pogled.Pero mu se glasno nasmijao.Nakon toga uslijedila je neugodna tisina.Drazenu je odjednom palo na pamet da cijeli dan nije cuo cvrkut ptica...Gojkovic ga je gledao netremice,ozbiljnog izraza lica."Erdemovicu,ako neces to da radis,idi tamo i stani kraj zarobljenika pa cemo strijeljati i tebe",napokon je izustio. Drazen je istog trenutka shvatio da zapovjednik to misli ozbiljno.Ali bio je zbunjen,takvu reakciju ipak nije ocekivao.Na trenutak se nadao da ce se izvuci samo ako kaze"Ne".Sto je ocekivao?Sada se sjetio jednog ranijeg slucaja kada je vojnik zbog neposlusnosti pogubljen po naredbi potpukovnika Pelemisa,i shvatio da je prekasno da kaze"Ne".Trebao je to reci jos davno prije.Srce mu je tuklo tako snazno da nista drugo nije mogao cuti.Jedan cas stajao je tamo nepomicno s kalasnjikovim u rukama.Pomislio je da pobjegne u sumu.Kad bi barem bio sam.Ali pred sobom je vidio lice svoje zene i osjetio se bespomocnim.Vojnici bi se mogli osvetiti njoj i djetetu.Odgovoran sam za tri zivota, pomislio je.I vec dok je to mislio,bio je svjestan da je to samo izgovor,istina je da je ispao kukavica i to je dobro znao.Ali sto je mogao uciniti?Gojkovic bi ga dao ubiti bez oklijevanja,a Pero bi to izvrsio sa zadovoljstvom,iako Drazen nije shvacao sto ima protiv njega.Mozda to sto Drazen nije bio cisti Srbin,zbog cega je Gojkovicevu prijetnju morao uzeti jos ozbiljnije. Zapovjednik ga vise nije gledao,kao da ga Erdemoviceva odluka ne zanima.Naredio je vojnicima da stanu iza zarobljenika,a ovima je naredio da kleknu.Drazen je stao na kraj streljackog voda.Srce mu je jos uvijek glasno tuklo kada je pusku uperio u jednog starijeg covjeka cije lice na srecu nije vidio.Brzo,groznicavo,odvagnuo je svoje mogucnosti.Mogao je pucati izmedju zarobljenika.Ali onda bi jednog od njih morali naknadno ubiti.Morao bi umrijeti dvaput.Uostalom,njihov je streljacki vod bio mali,jedva desetak vojnika,i vrlo bi ga brzo otkrili kada ne bi dobro ciljao.Zapovjednik bi znao tko sabotira i odmah bi ga ubili.Ne,mora dobro ciljati.Tada je pala komanda"Pucaj!"i covjek mu je nestao iz vidokruga.Sjecao se samo da je na sebi imao sivu majicu.Drazen je sklopio oci pokusavajuci se smiriti.Ali nije bilo odmora,novi su zarobljenici vec stajali pred njima.Jedan je od njih viknuo:"Jebite se...",ali nije uspio dovrsiti recenicu jer je opet pala zapovijed.Jednom kada je poceo,Drazen je pucao i pokusavao ne misliti.Jedino je pokusavao ciljati u starije ljude-cinilo mu se da je steta manja.Uskoro je prvi autobus bio prazan. Kada je pogledao na sat,bio je sokiran:trebalo im je samo petnaest minuta da ubiju pun autobus muskaraca!U medjuvremenu,sljedeci je autobus vec stigao.Zarobljenici nisu mogli vidjeti sto ih ceka jer su i njima bile vezane oci.Drazenu je to bilo draze,smatrao je da je to cin milosrdja prema tim jadnicima.Ali uskoro su poceli stizati autobusi puni ljudi kojima oci nisu bile vezane.Nisu im vezali cak ni ruke.Izgledalo je kao da su ih na brzinu pokupili,ugurali u autobuse i poslali na Branjevo.Cemu takva zurba?Drazen to nije razumio.Muskarci bez poveza preko ociju mogli su vidjeti sto ih ocekuje.Vidjeli su leseve i vojnike s automatima koji su na njih cekali.A ipak su izasli iz autobusa i hodali pokorno za vojnicima do streljackog stroja.U blizini je bila suma,bilo bi logicno da pokusaju pobjeci,pomislio je Drazen.Za cas bi se izgubili u gustome drvecu,imali bi barem malu sansu da prezive.Nikada nije vidio tako nesto,zarobljenici su mirno hodali prema streljackom vodu,poput zivotinja u klaonici.Jesu li ocekivali da ih netko spasi?Da su svi odjednom potrcali,neki od njih bi sigurno uspjeli pobjeci.Cak i ako bi svi bili pobijeni,barem bi umrli pokusavajuci se spasiti.Nisu imali sto izgubiti,jer su vec u trenutku izlaska iz autobusa morali znati sto ih ceka.Drazen se nadao da ce poceti bjezati,to bi mu barem dalo razlog da puca.Bilo bi lakse i pravednije,barem bi imali sansu pobjeci.Ali zarobljenici su se ponasali kao oduzeti,koracali su naprijed,mirni i poslusni. Mozda vise nista nisu osjecali?A onda je Drazen ugledao nesto sto ga je sokiralo:dok je covjeku ciljao u glavu, ugledao je izdajnicku mrlju na straznjoj strani hlaca.Mokra se mrlja sve vise sirila.Zacuo je komandu i opalio.Kada je covjek pao,Drazen je vidio da je jos uvijek ziv,jos uvijek je mokrio od straha.Odjednom mu je postalo neugodno,bas kao da se to njemu dogodilo.I meni se to moglo dogoditi,pomislio je ali je neugodnu pomisao brzo potisnuo.Bio je umoran i ljut na sebe,na Gojkovica,na sve.Nije bilo pravedno pobiti sve te ljude.Ako su to bili vojnici,onda su ratni zarobljenici,ako su civili,onda se to nicim ne moze opravdati.Znao je da grijese.Da ima pravde,ti ljudi ne bi samo tako stradali,bez sudjenja,bez dokaza da su krivi.Stotine ljudi ne mogu samo tako nestati.Rodjaci ce ih traziti i na kraju ce krivicu za njihovu smrt snositi Drazenova jedinica.Ako Gojkovic ne zeli svjedoke,sto ce biti s njegovim vlastitim vojnicima?Zar oni ne mogu svjedociti o pogubljenjima?Kako moze biti siguran da nitko nece progovoriti?... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Nenad Canak,predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine ...AKO JE KOSOVO SVETA SRPSKA ZEMLJA SA 15 MANASTIRA,KAKO TO DA NIJE SREM SVETA SRPSKA ZEMLJA SA 17 ILI VOJVODINA SA 27 MANASTIRA?!... ("Dnevnik")

Let 3-"ZIVI KURAC" "Osobno sam financirao cepove koje smo danas dodijelili clanovima grupe Let 3 a ako treba pokrit cu i 300 kuna troskova koje su dobili na Prekrsajnom sudu u Rijeci zato sto su pokazali straznjice na koncertu odrzanom na Dan Grada 2006.godine"-rekao je varazdinski dogradonacelnik Ivan Mesek. Svoj posebni dar,barokni cep koji im je simbolicno dodijeljen jer su na sudu u Rijeci rekli da ce kao dokazni materijal donijeti cepove za straznjice,primili su s velikim dignitetom,obecavsi da ce se rado odazvati svakom pozivu Grada Varazdina na buduce koncerte. Podsjetimo,22.prosinca 2006.Let 3 je u Varazdinu odrzao koncert za Dan Grada na kojem su,po svojoj tradiciji, pokazali straznjice.Zbog toga ih Prekrsajnom sudu nije prijavio Grad Varazdin,nego privatna osoba.Prekrsajni sud u Rijeci dodijelio im je kaznu od 300 kuna,za koju su rekli da je ne namjeravaju platiti! ("Jutarnji list") http://let3.blog.hr/

Partibrejkers-DA LI SAM TO JA? Moja nezavisnost zavisi od svih Kad ukapiram pocne da me muci Kao da cu puci. Da li sam to ja? Da li sam to ja? Ili odsjaj moga gasenja? Socijala... Ilegala... Margina... Vucem se k`o mrcina Zivim u kavezu, Zivim u prolazu, Ja sam tudjin u sopstvenoj zemlji Ja zivim u memli. Da li sam to ja? Da li sam to ja? Ili odsjaj moga gasenja? Kroz glavu mi prolazi zivot sav Sta sam jos mogao da dam... Da li sam to ja? Da li sam to ja? Ili odsjaj moga gasenja? Da li sam to ja? Da li sam to ja? Ili odsjaj? Ili odsjaj?

Fjodor Mihailovic Dostojevski Nema srece u komforu,sreca se kupuje patnjom.Covjek se ne radja radi srece.Covjek zavredjuje svoju srecu,i to uvijek patnjom.Tu nema nikakve nepravde,jer se zivotni pokusaj i spoznaja sticu iskustvom koje treba ponijeti u sebi.

nedjelja, 09.03.2008.

Riblja corba-"ZBOGOM SRBIJO" KOSOVSKI PREMIJER HASHIM THACI OTKRIO JE U NEDJELJU,NA GRANICNOM PRIJELAZU MERDARE IZMEDJU KOSOVA I SRBIJE PLOCU S NATPISOM"DOBRODOSLI U REPUBLIKU KOSOVO",A NA PRIJELAZU JE POSTAVLJENA I NOVA ZASTAVA KOSOVA. ISTAKNUTI SIMBOLI NEOVISNOG KOSOVA,PO RIJECIMA PREMIJERA THACIJA,OZNACAVAJU KRAJ JEDNOG POGLAVLJA I PERSPEKTIVU EUROPSKE INTEGRACIJE. TEKST NA PLOCI NAPISAN JE NA ENGLESKOM,ALBANSKOM I SRPSKOM JEZIKU. ("Vecernji list")

AUTENTICNO SRBIJANSKO LUDILO PETAR LUKOVIC-KRISTALNI DANI OO1.SRPSKI KKK-KRV,KRUH,KOSOVO:Tko je god naivno pomislio da se prizori iz nacisticke Njemacke tridesetih godina vise nigdje i nikada nece ponoviti-slike smedjekosuljasa koji u partijskim SA uniformama stoje ispred jevrejskih radnji,sprecavajuci njemacki puk da kupuje bilo sta od nize,genetski prljave rase-docekao je da mu se u detaljima i celini citav prizor,kao u filmu"Dan mrmota",iznova vrti punih petnaest dana,usred Sombora, usred KKK drzave Srbije! Vec dva tjedna,naime,navodno neidentifikovana grupa gradjana svakog jutra stoji ispred pekara ciji su vlasnici Albanci i sa improvizovanog pulta prolaznicima,potencijalnim kupcima,radoznalcima i lokalnoj bagri-besplatno deli kruh.Ovakva nacisticko-fasisticka svetkovina kojoj fale samo baklje i kukasti krstovi u bilo kojoj polunormalnoj i tek pristojnijoj drzavi trajala bi taman toliko koliko bi tamosnjoj policiji trebalo da pohapsi stoku i da ove retarde preko noci osudi na godine teske robije,jer praktikovanje paganskih SS-obreda uz izazivanje rasne i verske mrznje nigde nije zajebancija...sem u Srbiji gde se ovaj art-performance odvija nesmetano,sve je i odbrani svete zemlje Kosovo dozvoljeno! Zastrasujuce impotentna reakcija lokalnog establishmenta usranog od straha da im se ne prilepi proalbanska, ili,daleko bilo,izdajnicka etiketa-u veselom je rasponu od poremecenosti somborskog gradonacelnika koji je u ekstremnoj fazi coveka/picke izgovorio da"treba videti o cemu se radi"do priznanja vojvodjanskog Ombudsmana zaduzenog za ljudska paramecijumska prava,da je"zatrazio informaciju"!Ako u sebi pitate sebe:a sta radi Policija,gde je Tuzilastvo-sarmantno ih zabole kurac za albanske pekare,jos time treba da se bave,narocito kad nema"informacije"i kad tek treba da se"vidi o cemu se radi".Posebno je dementna izjava neke oficijalne budale iz Sombora:tuzilac li je ili vec neko ovisno govno-da nema"nikakvih prijava"i da je"bez prijava"on nemocan,dabogda mu delili hleb ispred njegove kuce! Kad sportski eliminisemo ove politicke amebe,svejedno da li su iz Tadiceve ili Kostunicine ergele,jer izmedju ove dve stale razlike nema:obe nepodnosljivo smrde-ostaje najodvratniji ukus srpstva pri pomisli na ove somborske primerke koji pristaju da prime hleb,licno im se poserem na koricu,sve pod obrazlozenjem da ih"politika ne interesuje"i da ovako stede"kucni budzet".KAKAV TO PROLIV OD COVEKA MORAS DA BUDES DA UZMES KILO KRUHA OD NACISTA I DA SE OSECAS DOBRO?KAKVA JE TO MOZDANA SRPSKA MASA KOJA SE KUPUJE ZA 26 DINARA I KOJA VERUJE DA SE OVAKO BRANI KOSOVO? KAKAV JE TO POGANI UM KOJI BI ZA 26 DINARA PRODAO SVA AUTORSKA PRAVA NA SOLIDARNOST, PRIJATELJSTVO ILI SUCUT?Cinjenica da postoje Srbi koji postaju fasisti za tri besplatne kune-ni albanski kruh jeli,ni albanski kruh mirisali-integralno je brasnjavi deo ovdasnje patriotske price koja nam se nezapecena servira kao Nacionalna Instrukcija:sta da individualno a kolektivno radimo za Akcioni Plan u ponistavanju lazne pekarske drzave Kosovo? Sanjam:da sam ja neki kurcevi predsednik drzave i da se,daleko bilo,zovem Boris Tadic,prekinuo bih sve programe drzavnog RTS-a,zatrazio da se odmah i ovog casa to fasisticko stado u Somboru skloni sa ulica, privede,pohapsi i osudi na najteze kazne.I izvinuo bih se svim Albancima u Srbiji,svim albanskim pekarima i albanskim pekarama,i licno otisao u nekoliko albanskih pekara na burek,kifle,jogurt ili vec i trazio da me svuda prate tv ekipe koje ce snimati kako neumereno jedem sve vrse bureka i probam svaku kiflu i jedem suvi kruh,sve mljackajuci prstima. Ali,mnogo sanjam:Boris Tadic zvani Pizda-nema informaciju o somborskim pekarima.Mozda bi mu pomoglo da se uloguje na internert sajt ovdasnjeg srboidnog Obraza,nacisticke pravoslavne organizacije,koja povodom happeninga u Somboru ovako dojavljuje Tadicu,odbijajuci da prizna palatalizaciju koja u sebi ne poseduje pridev"srbski":"Otacastveni pokret Obraz u potpunosti podrzava i stoji iza akcije besplatnog deljenja hleba i peciva ispred siptarskh pekara u Somboru.Javna je tajna da svaka siptarska pekara,bakalnica,zlatara ili ma koja druga firma,bilo da se nalazi u Somboru,Beogradu,Becu ili Cirihu,odvaja deo svojih prihoda za finansiranje Tacija,Cekua,Hajradinaja i ostalih bandita i terorista na Kosovu i Metohiji. Drugim recima,svaki dinar koji Srbi ostave u siptarskim radnjama predstavlja prilog koji mi sami dajemo za paljenje nasih kuca,rusenje nasih crkava i ubijanje nase dece!Medjutim,dok kosovsko-metohijski Srbi na sam dan Zadusnica zaticu oskrnavljene i razrusene grobove svojih najmilijih,dotle ANTISRBSKI mediji pokusavaju da ubede ovdasnju javnost da mi treba da cuvamo i negujemo upravo one izloge iza kojih se smeskaju SRBSKI dusmani-kao da SRBSKE majke ne umeju da prave hleb i kao da u Srbiji ne postoje i pekare koje drze Srbi, Makedonci ili Goranci,koji su inace poznati kao vredni i cestiti ljudi koji postuju SRBSKU drzavu!" Prevedeno na jezik Obraza:ZEIG HEIL,SRBIJO!... ("Feral Tribune")

Goran"srpski Adolf"Jelisic,RATNI ZLOCINAC-1 COVJEK KOJI NE BI NI MRAVA ZGAZIO-1 ...Predam mnom su dvije fotografije,dvije vrlo poznate fotografije koje su pocetkom devedesetih objavljene u cijelom svijetu.To su fotografije uniformiranog covjeka koji ubija zatvorenika.Podsjecaju na poznatu fotografiju egzekucije iz vijetnamskog rata,kada sef policije u Sajgonu izbliza puca u glavu vojniku Vietkonga.Jedino sto se ovo prvo ubojstvo desilo nekih tridesetak godina kasnije,u Bosni 7.svibnja 1992.Ubojica je obucen u policijsku uniformu,ledjima je okrenut fotografu.PISTOLJ DRZI UPEREN U GLAVU ZAROBLJENIKA KOJI HODA PRED NJIM NA OTPRILIKE METAR UDALJENOSTI.ZAROBLJENIK HODA POGNUTE GLAVE,SVJESTAN KAKO CE SVAKOGA TRENUTKA DOBITI METAK.NA SLJEDECOJ JE FOTOGRAFIJI ZAROBLJENIK VEC POGODJEN U GLAVU.JELISIC JE NA TRIBUNALU PRIZNAO KAKO JE UPRAVO ON PUCAO U ZAROBLJENIKA. Ali sto se zbilo u Jelisicevoj glavi prije nego sto je podigao ruku i ispalio metak kojim je zapecatio ne samo buducnost zarobljenika na fotografiji nego i samoga sebe?Jer nakon tog pucnja,za Jelisica vise nije bilo povratka.Toga svibanjskog dana 1992.on je krenuo putem koji ce ga sest godina kasnije dovesti na Tribunal u Haag.STO SE U COVJEKU MORA DOGODITI DA MOZE TAKO HLADNOKRVNO UBITI DRUGO LJUDSKO BICE?JELISIC JE UBIJAO BEZ REDA,HIROVITO I U TOME JE UZIVAO.PREMA TUZITELJSTVU,ON JE BIO "DOBROVOLJNI IZVRSITELJ".BEZ TAKVIH ENTUZIJASTA,"ETNICKO CISCENJE"NE BI BILO MOGUCE, REKAO JE TUZITELJ.ALI NI TUZITELJSTVO NI OBRANA NISU OBJASNILI KAKO JE JELISIC POSTAO UBOJICA. Toga svibanjskog dana kada je ubio zatvorenika na fotografiji,Jelisic je imao samo dvadeset i tri godine.Zar lice moze toliko lagati,pitala sam se gledajuci tog mladog covjeka u sudnici.Nista,ali bas nista na njemu,ni odjeca ni ponasanje,cak ni nacin na koji se izrazavao,nije odavalo njegovu pravu prirodu. Je li ubojica njegova prava priroda?Ili je mozda uloga ribica bliza njegovoj pravoj prirodi?Dok je bio u zatvoru Scheveningen,dva su psihijatra radila na njegovom slucaju.Njihov je izvjestaj glasio da je Jelisic asocijalna, narcisoidna,nezrela osoba koja zudi za priznanjem.Po njihovom misljenju,to ga cini granicnom osobom,osobom na granici normale.Odbojna,zvjerska i sadisticka priroda bile su rijeci koje su dr.Van den Bussche i dr.Duits upotrijebili kako bi opisali njegovo ponasanje prema logorasima.Pri izricanju kazne,u zavrsnoj su rijeci suci zakljucili da je on zaista poremecena osoba. Prezivjeli zatvorenici koji su dosli svjedociti u Haag nisu koristili tako jake rijeci kao psihijatri,niti su nudili zakljucke o karakteru Gorana Jelisica.Oni su se ogranicili na opise.NEKOLIKO NJIH JE OPISALO NJEGOVE OCI.JEDAN SVJEDOK JE REKAO:"IMAO JE VRLO VISOKE JAGODICE I OCI SU MU BILE NEKAKO NEPRIRODNO IZRAZAJNE-CINI MI SE DA JE MORAO UZIMATI NEKAKVU DROGU ILI TAKO NESTO.TKO GOD BI GA JEDNOM POGLEDAO U OCI,IZBJEGAVAO BI TO PONOVITI.MISLIM DA JE NJEGOV POGLED U NAMA IZAZIVAO STRAH,POGOTOVO KADA SE PREDSTAVLJAO.NE ZNAM KAKO BIH TO OPISAO...NAS BI SE STRAH,IAKO VEC OGROMAN,NJEGOVIM POGLEDOM UTROSTRUCIO."JEDAN DRUGI SVJEDOK OPISUJE NJEGOV POGLED KAO STRASAN I OKRUTAN.NJEGOVE SE OCI NE SMIJU,SAMO USTA."VIDIO SAM TAKVE STVARI SAMO NA FILMU",REKAO JE. JELISIC SE ZATVORENICIMA PREDSTAVLJAO RIJECIMA:"HITLER JE BIO PRVI ADOLF,JA SAM DRUGI."U logoru Luka kraj Brckog zatvorenici su drhtali kada bi zaculi njegov glas,jer je on doslovno znacio smrt.Usao bi u hangar sa zatvorenicima i nasumce odabirao zrtve,govoreci:"Ti,ti i ti."Nisu se prozivala imena,nije bilo optuzbe ili izricanja kazne,nicega.Zatvorenicima bi prvo uzeo novac,satove i nakit.Prije nego bi ih ubio,cesto ih je tukao.To je radio pred svojom djevojkom Monikom koja je ponekad posjecivala logor jer je njime upravljao njezin brat. Zatvorenike bi zatim natjerali da izadju,jedan po jedan.Jelisic bi od svakoga trazio da klekne i stavi glavu na zeljeznu resetku za odvod.Tada bi ga pistoljem s prigusivacem usmrtio s dva metka u potiljak.Prije egzekucije, covjek bi minutu ili dvije molio za milost:"Nemoj to ciniti.Zasto ja?Nisam nista uradio?!"Ali to mu ne bi pomoglo. Prije nego sto ga je ubio,Jelisic bi mu opsovao muslimansku majku.Sto se zrtva vise bojala,Jelisic je vise uzivao. Nakon toga bi dva vojnika odnijela tijelo u hladnjacu koja ih je odvozila u masovnu grobnicu;tada bi Jelisic naredio da se ocisti krv s resetke. KADA JE BIO DOBRE VOLJE,JELISIC BI OBJASNJAVAO KAKO JE LIJEPO UBIJATI."LIJEPO JE OVAKO UBIJATI LJUDE.JA IH LIJEPO UBIJEM.NISTA NE OSJECAJU."ZATVORENICI IZ LUKE,OD KOJIH SU NEKI SVJEDOCILI NA TRIBUNALU,JOS SE UVIJEK SJECAJU KAKO JE UBIO VISOKOG,SNAZNOG ZATVORENIKA, HRVATA.PRVO MU JE ODSJEKAO UHO.TADA GA JE ODVEO NAZAD U HANGAR KAKO BI GA I OSTALI VIDJELI.DRZECI UHO JEDNOM RUKOM,TAJ JE COVJEK MOLIO ZATVORENIKE DA GA ONI UBIJU,DA NE PRUZE JELISICU TO ZADOVOLJSTVO.TOM JE PRILIKOM JELISIC IZVUKAO PISTOLJ I PONUDIO GA ZATVORENICIMA,NUDECI IM DA UBIJU COVJEKA.ALI NITKO SE NIJE JAVIO.JELISIC IM SE RUGAO,REKAO IM JE DA NISU ZASLUZILI DA ZIVE.NA KRAJU JE UBIO VISOKOG HRVATA,NA ISTI NACIN KAO I OSTALE, IZNAD RESETKE.JELISIC JE MRZIO PRLJAVSTINU,BIO JE OPSJEDNUT CISTOCOM.SVAKI PUTA KADA BI NEKOGA UBIO,NAREDIO JE DA SE ODMAH OPERE RESETKA. IMAO JE VLAST NAD ZIVOTOM.BILO JE DOVOLJNO DA U NEKOGA UPRE PRSTOM I TAKO ODLUCI HOCE LI TAJ ZIVJETI ILI UMRIJETI.UBIJAO JE STARIJE JEDNAKO KAO I MLADJE.UBIO JE OSAMNAESTOGODISNJU MUSLIMANKU.UBIO JE JEDNOG STARCA SAMO ZATO JER JE ISPUSTIO BOCU S VODOM,A NEKOG MLADICA JER JE BIO OZENJEN SRPKINJOM.NAGLAS JE BROJAO UBIJENE: SEZDESET I OSAM,SEDAMDESET DEVET,OSAMDESET I TRI...NAVODNO JE VLASTORUCNO UBIO PREKO STOTINU ZATVORENIKA U OSAMNAEST DANA SVIBNJA 1992.HVALIO SE KAKO MORA UBITI DVADESET DO TRIDESET LJUDI PRIJE JUTARNJE KAVE... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

subota, 08.03.2008.

Slavenka Drakulic-JEDAN DAN U ZIVOTU DRAZENA ERDEMOVICA-1 DRAZEN ERDEMOVIC,RODJEN U TUZLI 1971.OD MAJKE HRVATICE I OCA SRBINA,OPTUZEN JE ZA ZLOCINE PROTIV COVJECNOSTI JER JE 16.SRPNJA 1995.SUDJELOVAO U POKOLJU MUSLIMANA U SREBRENICI.ZA VRIJEME ISTRAGE I SUDJENJA,OPETOVANO JE IZRAZAVAO ZALJENJE ZA ZLOCIN KOJI JE POCINIO. ERDEMOVIC JE OBJASNIO KAKO JE MORAO PUCATI,JER KADA JE ODBIO,ZAPOVJEDNIK MU JE ZAPRIJETIO SMRCU.IZRECENA MU JE KAZNA OD DESET GODINA ZATVORA KOJA JE NAKON ZALBE SMANJENA NA PET,JER JE MEDJUNARODNI SUD PRIZNAO DA JE ERDEMOVIC BIO POD EKSTREMNIM PRITISKOM.BIO JE SVJEDOK TUZITELJA U SLUCAJEVIMA KRSTIC I KRSTIC-MLADIC.DANAS JE NA SLOBODI I UZIVA STATUS ZASTICENOG SVJEDOKA. Vec je proslo devet ujutro kada je Drazen Erdemovic sa svojom jedinicom stigao na farmu Branjevo.Toga jutra kad su ih pokupili iz baze u Vlasenici nije im receno kakav ih zadatak ocekuje.Zapovjednik Brano Gojkovic nije bio bas razgovorljiv-za citave voznje autobusom nije svojim vojnicima rekao kamo idu.Drazenu se to nije svidjalo.Zadaci njihove Desete inzenjerijske jedinice vojske Republike Srpske obicno su bili jasni-izvidjanje ili postavljanje eksploziva na neprijateljski teren,o cemu su uvijek bili unaprijed detaljno obavijesteni.Ali ovaj zadatak bio je obavijen velom tajne.Drazen je samo znao da sa sobom nose puno municije za pistolje i automatske puske. Nakon krace voznje iskrcali su se u blizini neke farme.Bila je to svinjogojska farma,ali sve su zgrade bile napustene,nije bilo zivotinja niti ljudi osim jednog strazara.Nekoliko je vojnika sjelo u sjenu velikog hrasta u dvoristu.Iako je bilo rano prijepodne,vec je bilo vruce.Drazen je promatrao okolna polja,sumu obasjanu suncem i plavicaste planine u pozadini.Pogled je bio divan.Podsjecao ga je na seoce gdje su mu zivjeli roditelji i gdje je kao dijete provodio ljeta.Bosnu je uvijek smatrao prekrasnom.Nije bas previse putovao da bi mogao usporedjivati,ali to je cuo i od drugih.Bilo mu je vruce.Kada bi barem mogao zaplivati u rijeci!Bas kao kada je bio mali i s prijateljima se isao kupati u potoku kraj sela,s rajcicom i kruhom namazanim mascu koji bi mu baka dala za uzinu.Drazen se jos sjecao kako je to bio dobar osjecaj,vruc od trcanja skociti u hladnu vodu i poslije zagristi rajcicu ugrijanu suncem. Ali u Branjevo nije dosao plivati.Nesigurno je zapalio cigaretu.Sto cekamo,upitao je Ivana,vojnika pored sebe.Ali ni Ivan nije bio dobro raspolozen.Ne pitaj previse,promrmljao je.Drazen je odustao i ispruzio se.Trava ispod drveta bila je jos uvijek hladna i vlazna od jutarnje rose.Nebo je iznad njega bilo tako plavo da su ga skoro zaboljele oci. Sklopio ih je i odlutao u mislima.Kada bi se samo uspio izvuci iz svega ovoga,rata,uniforme,pucanja.Nikad mu se nije svidjalo biti vojnik i u tome nije bio dobar.Nije pokazivao entuzijazam i zato nikada nije ni napredovao.Jednom su ga unaprijedili,ali to je unapredjenje trajalo samo dva mjeseca,jer su nadredjeni ubrzo primjetili koliko je neodlucan. Nikada mu u zivotu nije islo dobro,kao da je o njemu odlucivala neka visa sila.Trebao je ostati u Tuzli,ali tamo nije bilo posla za bravare.Uostalom,svi su muskarci njegovih godina vec bili mobilizirani u srpske,hrvatske ili bosanske vojne jedinice.JNA je sluzio u Beogradu 1990.kao vojni policajac,ali su ga poslali u Slavoniju da ratuje protiv Hrvatske.Kada se 1992.vratio u Tuzlu,mobiliziralo ga je Hrvatsko vijece obrane i poslalo u Hercegovinu.Nakon godinu dana izasao je iz HVO-a i zivotario izbjegavajuci rat.Potom se ozenio.Zatim je dobio i bebu.Cinilo se kao da mu se stvari naprosto dogadjaju,kao da nema mogucnost izbora.Kao i sada.Umjesto u Branjevu,trebao je vec biti u Svicarskoj.U Republiku Srpsku je dosao sa zenom jer je uspio organizirati da dobiju dokumente,kako bi mogli pobjeci iz ove poludjele zemlje.Ali kada su stigli u Bijeljinu,covjek s njihovim dokumentima naprosto se nije pojavio!Bili su bez novca i s malim djetetom.Drazen je trebao posao.Prije tri mjeseca cuo je od prijatelja da vojska Republike Srpske dobro placa,da daju i stanove.Drazenu su uskoro dodijelili napustenu muslimansku kucu.Ali za njega je vojska bila samo privremeno rjesenje,najvaznije mu je bilo da njih troje dodju do dokumenata potrebnih za izlazak iz zemlje.To je bio najlaksi put,barem je tako Drazen mislio;ali ponekad se ljudi nadju u zamci i za to mogu kriviti jedino sebe.I tako,umjesto u Svicarskoj,zavrsio je u Branjevu. U pocetku njegova jedinica nije sudjelovala u borbama.Vec je cetiri godine bio vojnik,u razlicitim vojskama i na razlicitim podrucjima Jugoslavije,ali rat mu se jos uvijek cinio nestvarnim.Drazenu je izgledalo kao da u svojoj uniformi nije do kraja prisutan. Dok je lezao na travi,osjetio je lagano podrhtavanje tla.Sjetio se kako je jednom kao dijete stavio uho na zeljeznicku prugu.Iako na vidiku nije bilo vlaka,mogao je cuti zvuk lokomotive jos puno prije nego sto se pojavila iza susjednog brda.Ustao je i obazreo se.Ostali jos nisu nista culi,ali bilo je to samo pitanje vremena.Upravo je pristizao prvi autobus.Bio je to prilicno derutan autobus,jedan od onih koji voze od sela do sela i cesto se kvare.Drazen je vidio natpis"Centrotrans"i nekoliko vojnika na prednjim sjedalima.Autobus se zaustavio pred glavnom zgradom, petnaestak metara od njih.Njihov je zapovjednik izmijenio nekoliko rijeci s vozacem,a dva su vojnika za to vrijeme otvorila straznja vrata.Izasao je prvi muskarac.Drazen ga je zauvijek zapamtio,jer je u tom trenutku shvatio sto im je zadatak i zadrhtao.Covjek je bio visok i vrlo mrsav.Imao je brkove,ali Drazen mu nije mogao odrediti dob jer su mu oci bile prekrivene prljavim povezom.Na sebi je imao plavu kosulju natopljenu znojem,plave hlace od trenirke i tenisice.Ruke su mu bile vezane iza ledja.Izasao je iz autobusa i nesigurno zakoracio na tlo.Za njim je izaslo jos pedesetak zarobljenika.Jedan ih je vojnik odveo u polje iza zgrade... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Vejsil Suljanovic-SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA ...ISTAKNULI SMO BIJELE ZASTAVE Tih su dana popucale snazne niti prijateljstva,kumstva,pa i izmedju mnogih bracnih partnera,koje su desetljecima povezivale bosnjacki i srpski narod i u ovom kraju.Ipak,tih sam dana susretao vise ljudi srpske nacionalnosti koji su,cini se,zalili sto je eto doslo do krvoprolica.Ali,cinjenica je da nisu nista ni pokusali uciniti da do toga ne dodje. Prosli su dani predaje oruzja.Obavjestenja preko lokalnog radija su govorila da se nece nikom nista dogoditi ko je predao oruzje.Ljudi su u to povjerovali. Ali da se ne zaboravi,prije napada na Kozarac,20.V 1992.lansirana je i objavljena informacija da su gradjani Donje Puharske izvrsili napad na vojnu kasarnu u Urijama. Naredne noci njihova cetnicka armija je izvrsila blokadu te mjesne zajednice.Kad su vidjeli da se iz naselja na ulice niko drugi ne pojavljuje,pucali su bijesno u zrak i na osvjetljene prozore.Utisak je bio da je to pravi rat. Ta lazna vijest i provokacije,uzbudile su i pojacano uplasile nas narod.SDS Prijedora je to demantovao. Zacudo,sutradan poslije podne to su javno ucinili i oni koji su tu laznu vijest lansirali-srpska huskacka propaganda. Medjutim,strah koji se uvukao u kosti ljudi,prouzrokovao je jos vece uzbudjenje,tako da se pri kraju mjeseca maja,narocito u popodnevnim satima,masa nasih ljudi kretala prema centru grada.Ljudi su masovno odlazili i vracali se tako da je to djelovalo i haoticno po ulicama i sokacima Donje Puharske.Cetnici,strazari pri ulazu u grad,neke su ljude vracali nazad,a neke propustali.To veliko uznemirenje uz pucnjavu minobacaca,tenkova i haubica koji su vecinom bili upereni prema Kozarcu i Hambarinama,trajalo je i danju i nocu sve do pocetka juna. Rano ujutro 30.V 1992.emitovana je vijest s Radio Prijedora,koja je bila jasna.Svi stanovnici nesrpske nacionalnosti u opcini Prijedor,moraju istaknuti bijele zastave na svojim kucama ili stanovima i na taj nacin pokazati da su prihvatili pokornost srpskoj vlasti i srpskoj sili. Tuzno je i jadno bilo gledati na krovovima,na balkonima i prozorima bijele peskire,mahrame i carsafe. To vidjenje podsjecalo je na ranije fasisticke postupke u dokumentarnim filmovima iz Drugog svjetskog rata.Ali, moj prijatelju,jutro 31.V 1992.godine,za brojne gradjane u prijedorskoj opcini,ostat ce zapisano crnim slovima kao tragicni pocetak teske i krvave robije. Tog majskog rascvjetanog prelijepog proljetnog jutra,gradjane je obuzela crna slutnja crnih poziva i parola s radija. Pozivani su ljudi muslimanske i hrvatske nacionalnosti od 16 do 60 godina starosti,da hitno dodju na jedan kraci razgovor,te da ce se odmah moci vratiti svojim kucama.Velika je vecina ljudi u Mjesnoj zajednici Donja Puharska prihvatila taj poziv.U Ulici Mise Jazbeca,gdje sam i ja stanovao,skoro svi smo izasli napolje i okupili se na jednom mjestu,strahujuci sta ce se desiti. Dakako,nismo vjerovali da ce nekadasnja JNA,tako grubo,siledzijski,krenuti ulicama prigradskih naselja Prijedora. Drhtali smo od svjezine majskog jutra,ali vise od predstojece neizvjesnosti koja se neposredno nadvila nad nas. Ipak,nismo ocekivali takvu krvolocnost,takvu uzasnu brutalnost cetnika koja se pocela,vec tog jutra,ostvarivati i nastavljati kroz sljedecih pet i po mjeseci. Prvo se pojavise dvojica policajaca s bijelim trakama na lijevoj ruci.Kazu nam,bez pozdrava:"Ako imate oruzje, ponesite ga i idite u pravcu odakle dolaze oni tenkovi sa vojskom." UVIJEK ME PRVI POZDRAVLJAO,SAD ME NE POZNAJE! Nas desetak,starijih ljudi i omladine,krenusmo u pokazanom smjeru.Niko od nas nije ni doruckovao.Idemo nesigurno.Slabo smo,onako kucno,obuceni.Nasa grupica ide s ove strane,a u susret nama strasna vojna sila.Grmi. Na moje iznenadjenje prepoznajem covjeka koji koraca ispred njih:ide moj komsija Galijan,pola Srbin pola Hrvat. Obucen je u vojnu uniformu s cinom kapetana prve klase.Iza njega dva tenka i jedan transporter s protivavionskim naoruzanjem.Odmah sam pomislio,s obzirom da vidim komsiju na celu nadolazece sile,da nece biti tako strasno. Njegov cin,a i cinjenica da smo svi njegove blize komsije,otvarala je nadu da ce nas zastititi.Medjutim,kad smo se susreli,oborio je pogled i glavu,da nam u oci ne pogleda.Poznavao sam dobro tog komsiju,uvijek vedrog lica,plavih ociju.Uvijek je,ranije,pri susretu sa mnom,prvi pozdravljao.A sada,ponasa se kao da nikoga nikada nije ni vidio!Zastali smo,ali posto je bilo ocito da nikog ne zeli ni u putu susresti a kamoli pozdraviti,nije bilo druge nego da produzimo.To je bio prvi neocekivani i neprijatni susret koji je bio samo mali uvod u sljedeci susret s omanjom skupinom koja je,na oko dvadeset metara,stizala iza kapetana prve klase.To je bila mala kolona da bi je predvodio oficir takvog ranga. Zapravo,stizala je grupa vojnika koja po svom izgledu nimalo ne slici na neku vojsku. Obuceni su u ruzna zeleno-crna,prljava odijela.S razlicitim oznakama ili bez njih.S kapama ili bez njih.Poneki s bradom.Jeziv prizor bandita.Najruzniji medju njima je komandovao.Razbarusene kose,orlovskog nosa,neobrijan.Bez vojnih oznaka na odjeci.Kad zaustavi svoju skupinu koja nas je zapanjila svojim izgledom,krivonosonja se,bez pozdrava,prodera na nas:"Imate li oruzje?" Moj komsija,mladic Mesud Dizdarevic,koji je prije nekoliko dana stigao iz njihove JNA,bojazljivo rece:"Nemamo". "Ma sta nemate,majku vam tursku!"-zagrmi spodoba,skoci prema njemu i snazno ga udari kundakom u bradu. Momak pade u jarak kao pokosen.Krv mu potece na usta.Razbojnik nastavi udarati kundakom.Na moje iznenadjenje kad dodje do mene,ne udari me,a ni 60-godisnjeg komsiju Mehu Krkica.Ali ostali zlikovci nastavise bjesomucnu tucu ne preskacuci ni nas dvojicu starijih ljudi.Nisu birali i gledali gdje ce nas udarati puskama,drvenim polugama,nogama. To su cinili tako brzo i zestoko da nasta haoticno stanje.Krv je prskala na sve strane.To je bio sok za nas,najvise za komsiju Mehu,koji je tu imao tri sina.Gledao je kako mu ti razbjesnjeli vuci,tako katilski,tuku rodjenu djecu.Shvatio sam:to su cetnici. Iza te iznenadne oluje sto se obrusila po nama,jedan gologlavi mladocetnik strogo naredjuje da se svi oni koji jos leze izubijani,koji stoje,a i oni koji jos pristizu,postroje i dignu ruke iza vrata.Postrojili smo se i drzali ruke na potiljku nekoliko minuta,zanijemili od straha sta ce sad biti.Traze licne karte i pogledaju ih.Kad su dosle komsije Srbina Vese koji se,eto,nekim slucajem nasao medju nama,rece mu jedan:"Ti idi kuci,peci kafu.Ti ne trebas ovdje!"...

petak, 07.03.2008.

BJÖRK"DECLARE INDEPENDENCE" ...HTJELA BIH NAGLASITI KAKO JA NISAM POLITICARKA,VEC GLAZBENICA,STOGA SMATRAM DA JE MOJA DUZNOST IZRAZITI SVE LJUDSKE EMOCIJE.ZELJA ZA PROGLASENJEM NEOVISNOSTI JE SAMO JEDNA OD NJIH.SVIM OSOBAMA I NACIJAMA ZELIM SVE NAJBOLJE U BORBI ZA PROGLASENJEM NEOVISNOSTI!...

Azem Vlasi,pionir kosovske nezavisnosti ...MI ZAISTA ZELIMO OD KOSOVA STVORITI NORMALNU DEMOKRATSKU DRZAVU UGODNU ZA ZIVOT SVIH NJEZINIH GRADJANA.NECEMO TO CINITI SAMO ZBOG SRBA,VEC PRIJE SVEGA ZBOG SEBE.NASE JE MJESTO U EU.SRBI CE OSJETITI DA NEZAVISNOST KOSOVA NIJE DONIJELO POGORSANJE,VEC POBOLJSANJE NJIHOVOG ZIVOTA.AHTISARIJEV PLAN PREDVIDJA MNOGE POGODNOSTI ZA MANJINSKE ZAJEDNICE,POSEBNO ZA SRBE.MI SMO TO ODMAH UGRADILI U NOVI USTAV KOJI CE BITI DONIJET. UOSTALOM,BEZ IKAKVIH PRITISAKA MEDJUNARODNE ZAJEDNICE ILI NASTOJANJA IZ SARAJEVA BOSNJACI SU OVDJE DOBILI SVA PRAVA KOJA SU TRAZILI.BOSANSKI KAO SLUZBENI JEZIK TAMO GDJE ZIVE U VECEM BROJU,OBRAZOVANJE NA SVIM NIVOIMA,OD PREDSKOLSKOG DO VISOKOG(FAKULTETI U PECI I PRIZRENU,A USKORO CE I KATEDRA ZA BOSANSKI JEZIK).ZAR VAM TO NE GOVORI O NASIM NAMJERAMA?VJERUJEM DA CEMO ZAISTA POSTOVATI USTAV I OBAVEZE KOJE PRIHVATAMO.A DA LI CE SRBE TO ZADOVOLJITI,NIJE NASE DA MNOGO RAZMISLJAMO O TOME.VAZNO JE DA PONUDA ZA NORMALAN ZIVOT BUDE DOBRA I ISKRENA.A NA ONOME KOME JE NAMIJENJENA OSTAJE DA JE PRIHVATI ILI NE... ("Oslobodjenje")

Kemal Kurspahic-KOSOVO I BiH Proglasenje nezavisnosti Kosova u nedjelju 17.februara,koliko god se diplomatski svijet i domaci ignoranti upinjali u dokazivanju kako to"nema nikakve veze s nama",nuzno je vratilo paznju medjunarodne javnosti na Zapadni Balkan-kako se sad nazivaju zemlje bivse Jugoslavije- posebno na Bosnu i Hercegovinu.Ulicni neredi u Beogradu,koji su satima prenoseni na globalnim televizijskim mrezama,podsjetili su svijet na pocetak price o raspadu Jugoslavije:na one"velicanstvene mitinge istine"na zalasku osamdesetih na kojima je Slobodan Milosevic upravo povodom Kosova poceo demontazu ustavne ravnopravnosti republika i pokrajina u bivsoj Jugoslaviji smjenjujuci u ulicnoj"antibirokratskoj revoluciji"tada legalna politicka vodstva Vojvodine i Crne Gore a zatim i ukidajuci ustavni status Kosova i stavljajuci tamosnju albansku vecinu u ponizen polozaj koji ce kulminirati masovnim progonom i vojnom intervencijom NATO-a 1999.godine kao uvodom u sadasnje proglasenje i medjunarodno priznanje nezavisnosti Kosova. Svjetski analiticari ovih dana su pazljivo motrili hoce li vodeci srpski politicari,u svom jednodusnom protivljenju osamostaljenju Kosova,poceti da promovisu ideju otcjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.U svijetu je,naime,dobro poznata konfliktna retorika premijera tog entiteta Milorada Dodika u kojoj je i javno govorio kako je njegova misija jacanje Republike Srpske i slabljenje Bosne i Hercegovine. SLICNOSTI I RAZLIKE Ali,u srpskim reagovanjima ovih dana povodom nezavisnosti Kosova-osim u zahtijevima ulicnih demonstranata i ekstremnih nevladinih grupa-za sada jos nisu zabiljezeni zvanicni zahtijevi za komadanje BiH.Strani analiticari navode bar dva razloga zasto je tako:prvo-zahtijevajuci kompenzaciju teritorija u vidu pripajanja Republike Srpske, Beograd bi sam ponistio svoj kljucni argument u osporavanju legaliteta nezavisnosti Kosova,koji se poziva na "nezakonitost promjene granica medjunarodno priznate drzave";a drugo-otvarajuci novu krizu,,nasuprot medjunarodnim upozorenjima kako je BiH za razliku od Kosova vec zavrsena prica.Srbija-a naravno i Republika Srpska,zapale bi u novu medjunarodnu izolaciju,sankcije i definitivno dugorocno odgadjanje bilo kakve evropske perspektive. U Sjedinjenim Drzavama se-u povlacenju slicnosti i razlika izmedju Bosne i Kosova-potezu i argumenti proslosti i argumenti buducnosti.Tako autorka zapazene knjige"Balkanska tragedija"SUZAN VUDVORD(Susan Woodward), odgovarajuci na pitanja americke javne televizije u jednoj ranijoj anketi,kaze kako su razlike brojnije od slicnosti. Prva je u medjunarodnom statusu:Kosovo je do proglasenja i priznanja nezavisnosti bilo dio Srbije,ranije u okviru Jugoslavije,a Bosna i Hercegovina je od aprila 1992.medjunarodno priznata drzava.Druga je istorijska: sukob na Kosovu ima korijene jos od neslaganja povodom medjunarodnih aranzmana kojim je okoncan balkanski rat 1912.dok je rat u BiH-po analizi profesorice Vudvord-nastao u procesu raspada Jugoslavije.Treca je u prirodi sukoba:u Bosni je on izbio povodom nepomirljivih razlika o buducnosti BiH predvodjen politickim predstavnicima tri naroda koji dijele zajednicki jezik i kulturu dok je na Kosovu to bio sukob potisnute 90-postotne albanske vecine i vladajuce 10-postotne srpske manjine koji govore razlicite jezike i imaju razlicite obicaje. Brojni drugi autori,sa iskustvom rata u BIH,navode i sljedecu kljucnu razliku:na Kosovu je svijet intervenisao i na kraju priznao nezavisnost zato sto je doslo do drzavnog terora nad albanskim stanovnistvom i ovdje je-po toj medjunarodnoj ocjeni-cilj bio zastita progonjenih.U BiH bi otcjepljenje Republike Srpske bilo povreda zrtava progona. NELEGALNO A LEGITIMNO Analiticar uglednog"Njujork tajmsa"(The New York Times),RODZER KOEN(Roger Cohen),u medjunarodnoj intervenciji na Kosovu vidi i zakasnjelo reagovanje na genocidne zlocine u BiH:on kaze kako je"prica o malom Kosovu i prica o mijenjajucim znacenjima suvereniteta i medjunarodnog prava".Koen citira politologa Tomasa Vajsa(Thomas Weis)sa njujorskog univerziteta koji je napisao kako je intervencija na Kosovu"imala legitimitet iako je njena legalnost upitna".Naime-pozivajuci se na doskorasnjeg britanskog premijera Tonija Blera(Tony Blair)- Koen podsjeca kako"genocid nikad ne moze biti unutrasnja stvar"(bilo koje zemlje).Zakljucak:nakon Bosne i Ruande-suverenitet je u globalizovanom svijetu mnogo vise od vlasti nad teritorijom i narodom,on takodje znaci i odgovornost. Upravo iskustva s genocidom iz devedesetih doprinijela su da 2005.godine Svjetski samit usvoji deklaraciju o"odgovornosti za zastitu"koja zahtijeva da svijet intervenise onda kad se drzava pokaze nesposobnom ili nezainteresovanom da zastiti svoje stanovnistvo i kad je ono izlozeno zlocinima protiv covjecnosti.Tada su se zemlje clanice Ujedinjenih nacija,s potvrdom Savjeta bezbjednosti,obavezale da preduzmu pravovremenu i odlucnu akciju onda kad drzavne vlasti ocito ne stite vlastiti narod"od genocida,ratnih zlocina,etnickog ciscenja i zlocina protiv covjecanstva". Za Koena je zato nezavisno Kosovo,priznato od vodecih zapadnih sila,prvi plod novog medjunarodnog kriterija suvereniteta po kojem vlast nad teritorijom znaci prije svega odgovornost za dobrobit naroda koji na njoj zivi.Srbija je na Kosovu-po toj medjunarodnoj logici-pala na tom testu.

Dr.Zoran Djindjic TREBA NAM PRAVDA KAO SVEST O TOME DA SU KRIVCI IDENTIFIKOVANI I KAZNJENI.BEZ TOGA NEMA BUDUCNOSTI.ILI CE SE ONI PONOVO DOCEPATI VLASTI I ZATVORITI TAJ PROCES,ILI CE TAJ PROCES NJIH DA ODNESE.NEMA TRECEG.NIJE MOGUCE POSLE OVIH DESET GODINA OGROMNE PLJACKE, ZLOUPOTREBA,UBISTAVA,SADA RECI:HAJDE,SAD SMO NA NULI I SAD SVI KRECEMO OD NULE. (21.decembar 2001.)

Dzemaludin Latic-PJESNIK NA TABUTU Almasli svjetlost suze lije nad divnim likom,u srmi majskoj. "BOZE,NEK SLAVUJ OVE DUSE TIHE PROPJEVA I U BASCI RAJSKOJ!"

Zilhad Kljucanin-CAHURA U zemlji koja sve vise lici na priljezno nabijen revolver, u podrumu dvospratne zgrade, gdje breza,kad otvoren je prozor, samo tad,lupne u okvir, i kafa uvijek mirise istocno od przionice, komsin`ca poslije seksa sa kafenim palestincem zapjeva s desna na lijevo, i autobusna felga svakog sata opervazi ovu cahuru u kojoj bi barem jedna mogla disati ljudskost- moja je nacionalna biblioteka, moje meso,koza,i kost. Njome se onaj narod dici za kojeg milenij sto dolazi nece imati tri,moguce ni dvije,nule. U zemlji koja mi sve vise lici na flasu u kojoj je zatvoren skorpion. (maj 1991.)

četvrtak, 06.03.2008.

Azem Vlasi,pionir kosovske nezavisnosti ...Istorijski i politicki gledano,apsolutna je istina da je raspad Jugoslavije poceo nasilnim rusenjem ustavne pozicije Kosova u martu 1989.godine!Naime,Ustav SFRJ od 1974.bio je konsenzualan kao i sama Jugoslavija sazdana po tom Ustavu.Milosevic je tri mjeseca prije marta 1989.godine na CK SKJ najavio nekonsenzualno,dakle neustavno mijenjanje ustavnih odnosa kazavsi da"ustavno ili neustavno,statutarno ili nestatutarno,institucionalno i vaninstitucionalno,rukovodstvo Srbije ce uraditi ono sto trazi narod".A narodom je on smatrao samo Srbe koje je nadigao da na mitinzima traze da"Srbija od tri dijela bude cijela",pjevaju"Ko to kaze,ko to laze Srbija je mala,triput ratovala i opet ce ako bude srece"i slicno.Onda je stvarno mitinzima,dakle vaninstitucionalno srusio legalno rukovodstvo Vojvodine i Crne Gore.Uz pomoc novih kadrova"miting-proizvoda" doveo je svoje pristalice iz te dvije federalne jedinice u federalni vrh.Iz Bosne su na visoke savezne funkcije vec bili pristigli Milanko Renovica i Raif Dizdarevic,orni da prihvate sve sto Slobo od njih zatrazi.Onda je uz pomoc tako kadrovski redizajniranog saveznog vrha krenuo da politickim pritiscima rusi kosovsko rukovodstvo.Ciljalo se prije svega,mogu reci skoro iskljucivo,na mene!Bio sam im prepreka zbog uticaja ne samo na Kosovu vec i ugleda u Jugoslaviji.Onda je kao odgovor ustao kosovski narod,prvo u novembru 1988.,pa u februaru 1989.godine,da na miran,civilizovan,dostojanstven demokratski nacin i odlucno kaze ne pritiscima za nasilnu smjenu nasih rukovodilaca,da brani mene;i kaze"ne"nasilnim ustavnim promjenama polozaja Kosova kakve trazi Srbija,a kojima se ukida ustavni polozaj Kosova. Dok su Milosevicevi mitingasi po mitinzima klicali"Dole Ustav",Albanci su klicali"Ne damo Ustav".Manipulacijama iz saveznog vrha i preglasavanjima najprije su me potisnuli sa vodecih politickih funkcija.Manipulacijama odozgo nametnute su tri marionete:Ali Shukrija,Rahman Morina i Husamedin Azemi.Eto,formalno neka budu Albanci.Kada se vidjelo da se u saveznom vrhu oglusuju o volju i prava ovoga naroda te da se pritisci nastavljaju, onda su u februaru 1989.rudari Starog trga stupili u strajk,a za njima opet sav narod je izasao na ulice u mirne proteste.Opet val ogorcenja zbog kadrovskih manipulacija,i pokusaja da se manipulacijama i pristiscima odozgo pogazi ustavni polozaj Kosova. Onda se Milosevic latio vec oprobanog,vaninstitucionalnog nacina vodjenja politike koji je jedino i znao. Organizovao je miting nasred Beograda da se suprotstavi zahtjevima naroda Kosova.TAMO JE SVOJ "DOPRINOS"DAO I VAS TADASNJI PREDSTAVNIK RAIF DIZDAREVIC.BIO JE JADAN I SMIJESAN.DOK JE "NARODNIM MASAMA"NA BEOGRADSKOM MITINGU OBECAVAO DA CE PREDSJEDNISTVO CUVATI JUGOSLAVIJU OD SVIH NAS,RULJA GA JE IZVIZDALA.POSTO JE JEDINO MILOSEVIC ZNAO CEMU SLUZI TAJ MITING,SAMO JE ON MOGAO NA KRAJU"SMIRITI"MASU OBJAVLJUJUCI RAZLAZ ONOM POZNATOM RECENICOM:"NE CUJEM VAS DOBRO,ALI BICE UHAPSENI I BICE KAZNJENI."ONDA SU,POSTO SRBIJA NIJE IMALA USTAVNE NADLEZNOSTI NAD KOSOVOM,LOGISTIKU ZA GAZENJE PO KOSOVU I ALBANCIMA POHITALI DATI IZ PREDSJEDNISTVA SFRJ.ONO JE,PREMA USTAVNIM OVLASTIMA,POD PREDSJEDANJEM PREDSJEDNIKA RAIFA DIZDAREVICA,ZAVELO VANREDNO STANJE NA KOSOVU,DAKLE OPSADNO STANJE,ODOBRILO UPOTREBU VOJNE SILE I SILE ZDRUZENIH POLICIJSKIH SNAGA SASTAVLJENIH IZ CIJELE ZEMLJE.I KOSOVO JE TAKO PALO!MENE SU SUTRADAN UHAPSILI UZ ASISTENCIJU SAVEZNE POLICIJE U BIJELJINI.ETO,TAKVOM JE"DRZAVNICKOM MUDROSCU I ODLUCNOSCU"PREDSJEDNISTVO "SPASILO"JUGOSLAVIJU OD MENE I NAS ALBANACA. TAMAN SU SE SVI OSTALI U JUGOSLAVIJI,PA I RAIF DIZDAREVIC,PORADOVALI STO SE MILOSEVIC ZASITIO KOSOVSKOM I ALBANSKOM ZRTVOM,PA CE STATI I NJIH OSTAVITI NA MIRU,A ON TRI MJESECA POSLIJE TOGA OPET MITING NA GAZIMESTANU!DOVEDE TU SAV FEDERALNI VRH I CELNIKE DRUGIH FEDERALNIH JEDINICA DA IM POKAZE KAKO JE SREDIO KOSOVO I STA OCEKUJE I NJIH AKO SE NE POKORE,PA IM OBJAVI RAT REKAVSI DA SE"SRBIJA NALAZI USRED POLITICKIH BITAKA ZA VELIKE PROMJENE,OD KOJIH NISU ISKLJUCENE NI ONE ORUZANE".I DJECA SU SHVATILA DA JE ON TIME OBJAVIO RAT. NAZALOST,MILOSEVIC JE STVARNO ODRZAO OBECANJE,I ZNAMO STA SE POSLIJE DESILO.ETO,TAKO JE POCEO RASPAD JUGOSLAVIJE NA KOSOVU... ("Oslobodjenje")

Timothy Garton Ash,profesor suvremene povijesti na St.Antonys College u Oxfordu Jednom,po svoj prilici u slijedecem desetljecu,dvije ce europske drzave biti clanice Europske unije.Zvat ce se Srbija i Kosovo...Ljetopisci ce zabiljeziti da je nekoc jedna od tih drzava bila u sastavu druge.Ta Srbija,koja ce postati dijelom EU,bit ce ostatak,sjenka bivse Srbije,kao Austrija nakon Prvog svjetskog rata.U iducih nekoliko tjedana,kad pitanje nezavisnosti Kosova uzavre,sigurno bit ce puno znoja i suza,ali mozemo-uz srecu i prisebnost svih strana-izbjeci novo krvoprolice. Konacni ishod nece biti savrseno pravedan-kao na idealnom sudu.Povijest tako ne radi;ona,u najboljem slucaju, daje grubu pravdu(rough justice),kratku raspravu.Stradali su i poginuli nevini Srbi,isto kao i nevini Albanci. Sjecam se kakva su odricanja trpjeli Albanci pod kandzijom Slobodana Milosevica.Na stolu mi lezi hrpa mojih fotografija preseljenih obitelji,razrusenih domova,krvi u snijegu.Na rusevinama domova razgovarao sam s uzasnutim majkama koje su izgubile svoje najmilije.Ali suosjecam i sa srpskim gubitkom.Ti prekrasni srpski pravoslavni manastiri,arhitektonski dragulji Decana,Gracanice i Peci,bili su medju prvim znamenitostima Balkana koje sam razgledao za vrijeme svog prvog putovanja onamo prije 30 godina.Oni pripadaju onoj vrsti znamenitosti koje smo u doba velike vjere nazivali Bozijom zemljom.Uza sve zastitne mjere propisane medjunarodnim sporazumom o Kosovu one ce sada biti otoci u drugoj drzavi,dostupne samo preko teritorija kojeg nastanjuju i nadziru ljudi koji,u krajnjem slucaju,ipak ostaju neprijateljski raspolozeni... Ne znam kako naci povijesnu ravnotezu koja bi nudila pravedan ishod.A to,tko i uz kakve uvjete ima pravo na samoodredjenje,vec160 godina je zagonetka koju liberali odgonetaju.Ali dvije stvari mogu iznijeti sa sigurnoscu. Prvo,covjek koji snosi najvecu odgovornost za taj srpski gubitak je Slobodan Milosevic-mozda gori u paklu-kojeg su nadahnjivala dva ratna zlocinca koja su jos na slobodi:Karadzic i Mladic.Nikad necu zaboraviti rijeci melankolicnog monaha koji mi je rekao u manastiru Decani svega nekoliko dana nakon sto je u ljeto 1999.godine NATO istjerao srpsku vojsku s Kosova.Milosevic,rekao je taj pravoslavni monah,"ne samo da je izgubio Kosovo, nego je i savrseno razorio svoj vlastiti narod-fizicki i duhovno". Drugo,sto mogu sa sigurnoscu reci,jeste to da ce takav ishod biti najmanje zlo-ne samo za Kosovo,nego i za Srbiju.Srbija nema realni suverenitet nad Kosovom od proljeca 1999,izuzmemo li podrucja sjeverno od rijeke Ibar koja kontroliraju Srbi. U srcu vecina Srba zna da je Kosovo izgubljeno,ali gotovo nitko od srpskih politicara to nece javno priznati.Zato je Kosovo gnojna rana na srpskom politickom tijelu,sto prijeci lokalne politicare,cinovnike i novinare da se usredotoce na ono sto je stvarno vazno za blagostanje njihovog naroda.Da,to je amputacija,ali nekad je,cak i u XXI stoljecu medicinske tehnologije,za pacijenta bolje da mu uklone osteceni i gangrenom zahvaceni ud... (Timothy Garton Ash-"THE BEST ANSWER FOR KOSOVO IS EU MEMBERSHIP-AND FOR SERBIA TOO", The Guardian,6.XII 2007.)

CETNICKI RATNI ZLOCINI U NEVESINJU Amor Masovic o optuznicama za ratni zlocin u Nevesinju:MASOVNO UBIJANA I DJECA Podizanje optuznice protiv KRSTE SAVICA i MILKA MUCIBABICA jedan je vid satisfakcije za zrtve iz Nevesinja,jer je rijec o prvim zlocinima u Nevesinju za koje ce neko odgovarati,kazao je clan Kolegija direktora Instituta za nestale osobe(INO)BiH Amor Masovic.Posebni odjel Tuzilastva BiH za ratne zlocine podigao je optuznicu protiv Savica i Mucibabica za zlocine pocinjene na podrucju Hercegovine. MASOVNE GROBNICE Masovic istice da je evidentno da su njih dvojnica bili ucesnici u zlocinima,nakon kojih jos nikada nisu pronadjeni ostaci brojnih zrtava. "Bilo je 333 nestalih na podrucju Nevesinja.Svega 50 posto ih je nadjeno i ekshumirano.Nevesinje je,zapravo,u cjelini u masovnim ili pojedinacnim grobnicama.Cak cetiri prirodne jame na podrucju Nevesinja otkrivene su kao masovne grobnice.Gdje god krenete nailazite na grobnice,bilo pojedinacne ili masovne",kazao je Masovic. Dodao je kako je podizanje optuznice sansa za Savica i Mucibabica da olaksaju svoju savjest,da kazu gdje su preostala tijela i da dobiju blazu kaznu tako sto ce suradjivati s tuziocem. "Za Nevesinje je specificno sto je znacajan broj djece bio medju zrtvama,vise od 20.Ova opstina je u vrhu stradanja, gledajuci u procentualnom smislu",rekao je Masovic,koji vec vise od decenije radi na ekshumiranju ostataka tijela zrtava iz proteklog rata. NAJVECI ZLOCINAC Slucaj Savica,ratnog sefa policije u Nevesinju,poznat je siroj javnosti Hercegovine,na sto je vise puta ukazivala Bahrija Trebovic,cijeg je muza Redzepa Trebovica,kako ona tvrdi,Savic ubio 16.juna 1992.godine ispred porodicne kuce Trebovicevih u Nevesinju. Treboviceva je kazala da je Savic,s nekoliko pripadnika srpske paravojske i policije,Redzepa Trebovica najprije tesko ranio i ostavio ga da iskrvari,ne dozvoljavajuci da mu iko pridje ili da mu bude ukazana pomoc. "Podizanje optuznice je nesto sto se vec davno trebalo dogoditi.Savic treba biti kaznjen,i to strogo,jer je bio najveci zlocinac u Nevesinju i znao je sve sto se radilo u Nevesinju i okolini,a imao je i naredbodavnu ulogu,jer je bio sef policije u Nevesinju",rekla je Treboviceva. ("Oslobodjenje")

Dr.Zoran Djindjic AKO NE BUDE IZGLASANO OVO,STA CE BITI IZGLASANO?NISTA.JOS GODINU DANA CETE SPAVATI,PA JOS DESET GODINA,PA JOS STO GODINA,KAO TRNORUZICA KOJA CEKA SVOGA PRINCA DA JE PROBUDI. PROSLE SU BAJKE,OVO JE REALAN ZIVOT,PREUZMITE NA SEBE ODGOVORNOST KAO REALNI POLITICARI U REALNOJ ZEMLJI ILI,BRATE,SKLONITE SE SA POLITICKE SCENE,PA IDITE PA SPAVAJTE U NEKOJ BAJCI.KO VAMA DAJE PRAVO DA VI BUDETE UMORNI U IME OVOGA NARODA?AKO STE UMORNI, IDITE PA SPAVAJTE,BRE!(za skupstinskom govornicom) 27.januar 2003.

Zvonko Karanovic-PEPERMINT TWIST Detinjstvo je bilo srecno i prepuno olako prolivenih suza hibernacija je cinicna dok lepi intelektualne oblande na usamljene korake subotnje kupovine hi-ho silver kucna pomocnica vezana ljepljivom trakom pronasla je vecnost u beskonacnom ponavljanju jednog te istog akorda jedne te iste kretnje civilizacija juri u susret smirenju a ti jos uvek trazis divljinu u tisini koja razjeda tvoje zvucnike

Miroslav Kirin-ZAPAZENO,NEGDJE NA MARGINI sustavni pratitelji margine zamijetit ce da velike licnosti povijesti,poput cezara,rembrandta,goethea, wagnera,napoleona...,imaju alternacije,nezasluzeno potisnute,negdje u grotlu naroda. alternacije,mozemo opaziti,stvaraju,premda nesvjesno, vlastite mitove,i gibaju se ulicama gotovo necujno. isti ritam i boju zvuka uzurbanih koraka,proizaslih iz suceljavanja drevnih mitova,u antologijski znanoj dijalektici prirode,ima i svaki njihov konkretan nastup,na prirodnoj pozornici ulice,npr.,ugleda li netko na ulici covjeka,u karakteristicnoj pozi,koja je postala kult-poza posto se njome sluzio napoleon, zasigurno ce se prisjetiti tog napoleona,probudjenog u iskrenoj gesti starca-hranitelja golubova,medjutim,nitko i ne zamjecuje aureolu plemenitosti koja struji nenametljivo iznad nasih glava ne doticuci se nasih senza,iskaljenu u zestini neravnopravne borbe,ponistavajuci kicicom povijesti dotjerani i velicani mit napoleona,govoreci potiho kako je jedino lijepa boja zita u kljunu goluba, na torzu s ispruzenom rukom, koje mozda-i nema.

srijeda, 05.03.2008.

Azem Vlasi,pionir kosovske nezavisnosti ...Da,prava je ocjena da su te demonstracije u Pristini 1981.godine posluzile mnogima u Srbiji kao povod da krenu u razgradnju ustavnih odnosa i preuredjenje Jugoslavije od one kakva je bila po Ustavu iz 1974.godine,u "Srboslaviju"dakle,srpsku hegemoniju.Iz ove perspektive je jasno da to zapravo nisu ni bile antijugoslavenske demonstracije,vec su bile za Kosovo sa statusom republike u Jugoslaviji.Dakle,i formalno ravnopravne sa drugim republikama,pa i sa Srbijom.Stanje stvoreno dogadjajima od 1981.godine mi smo zapravo sanirali,jer smo bili svjesni da u Srbiji jedva cekaju povod da jurisaju na Ustav iz 1974.Razgovarali smo s ljudima,govorili da ulica nije nacin borbe za vecu ravnopravnost i status republike,zalijecili rane.Ali,istovremeno smo stavljali do znanja svima da zbog 1981.godine nikako necemo odustati od ravnopravnosti sa svima u Jugoslaviji.Medjutim,u Srbiji su odmah zauzeli stav,a to je narocito postalo prepoznatljivo u vrijeme Miloseviceve diktature, da ti dogadjaji budu izgovor za promjenu ustavnog polozaja Kosova!Na razlicite nacine u kontinuitetu su nastojali da se Kosovo samo odrekne sebe i svog statusa federalne jedinice i da prihvati ustavnu jurisdikciju Srbije.Albanci su me podrzali u odbijanju takvih pokusaja.Rekli smo da tako ne moze.E,onda su-kad nisu mogli zastrasivanjem i"milom"-krenuli na nas silom.I dalje se uglavnom zna!Mene su uhapsili sa rudarima koji su strajkovali u Starom trgu,na stotine ljudi odveli u tzv.izolaciju da niko ne zna gdje su.Jesu li zivi ili mrtvi.I Kosovo je silom stavljeno pod kontrolu Srbije.Mi to zovemo okupacijom koja je okoncana u junu 1999!I zbog svega toga Kosovo je jedinstven slucaj... ...MA ZNAM JA ZA TU PRICU U NEKIM KRUGOVIMA U BOSNI:"ETO,`SIPCI`SVE POCESE,PA NAM RAZRUSISE JUGOSLAVIJU".TREBA SE PITATI:A,STO BI SE ZBOG"SIPACA"ONDA MORALA NAPASTI I RAZGRADITI BOSNA,POCINITI TOLIKI ZLOCINI,OCISTITI ISTOCNA BOSNA,UBIJATI SARAJEVO,POBITI PREKO 150 ILI 200 HILJADA LJUDI,POCINITI TOLIKI ZLOCINI U HRVATSKOJ,PA NA KRAJU PONOVO NASRNUTI 1999.GODINE NA KOSOVO,POBITI 14 HILJADA ALBANACA,POKRENUTI TAKAV EGZODUS U KOJEMU JE SAMO ZA DVA MJESECA PROTJERANO SA KOSOVA OKO MILION LJUDI?UBIJATI,RUSITI,PALITI,GENOCIDE U SREBRENICI POCINITI...?I ZATO SU IM"SIPCI"KRIVI? ZAPRAVO,POKRETANJU MASINERIJE DA SE OD JUGOSLAVIJE NAPRAVI"SRBOSLAVIJA"NISU BILI POVOD STUDENTSKIH DEMONSTRACIJA U PRISTINI 1981.GODINE(ONE NISU NI DALJE SASVIM RAZJASNJENE)VEC SMRT JOSIPA BROZA TITA!CINJENICA JE DA SU POKRETACI TE SNAZNE PROPAGANDNO-VOJNE MASINERIJE CEKALI TAJ TRENUTAK... ("Oslobodjenje")

Zilhad Kljucanin-BALADA O SANI Tamo gdje vrijeze kupina gmizu i trnoruzica latima pljusti, gdje se josici ka rijeci nizu, uz potok,gdje zrak zrakom susti i zmija drukciju kosulju ljusti- tamo gdje mnostvo mnostvom kipti, vijuga,sobom skrita,Staza smrti. Kad majkama nasim bjelilo kose obaspe,gluhota okolis stanji i nevid zamrezi zjene,one se u smiraj spreme.Zavezljaj omanji u ruci ponesu,i smjerno,uz zadnji dana cuh,na crven put se penju- ka rijeci,mezaru svom se djenu. Sta misle majke tada?Sjecanje da li im dusu plavi?Il`zrnast znamen zivota ostalim slikama ne da da navru?Dok omcu i modar kamen u smotuljku stiscu,dzennetski brsljen da li im se vec skutima mota? Kazi,Stazo Smrti!Gukni,Stazo Zivota!

Karel Capek ZAMISLITE SEBI ONU TISINU KOJA BI NASTALA KAD BI LJUDI GOVORILI SAMO ONO STO ZNAJU.

Dzemaludin Latic-KAKO NASTAJU BISERI U tijelo skoljke usadi se zrno pijeska i mirno stvorenje pocinje se mucit. Oblozi ga svojom sluzi, svojom mukom. I more u njoj pocne hucit. I sto je bol veci, ona ispusta vise sluzi kad se iza sna u dubini budi ili u grcu puzi. Gospodja neka udebljana, staveci nisku na svoje prsi, hvali se sjajem boba nizana. A muke?A bol sto zivot skrati? Ah,ko ce za to znati!

Ivan Sarcevic-KOSOVO-MIT I REPUBLIKA Engleski povjesnicar Noel Malcolm zapoceo je svoju knjigu"Kosovo-kratka povijest"(1998.),kod nas u izdanju BH Dana(2000),poznatom tvrdnjom:"Jugoslavenska kriza je pocela na Kosovu i zavrsit ce na Kosovu."U toj ozbiljnoj i na izvorima utemeljenoj povijesti Malcolm pokazuje svu upitnost srpskoga svojatanja Kosova kao i prevladavanje mita nad istinom-mita o Kosovu kao"srpskom Jerusalimu"i centru drzave.U stvarnosti,on se nalazio u Raskoj-s onu stranu sjeverozapadnih granica danasnjeg Kosova.Tek od 1912,kada je Srbija de facto a ne de iure anketirala Kosovo,pocelo je srpsko-crnogorsko osvajanje kao klasicni model kolonizacije.No,ono sto nas zanima,nasuprot prijetnjama i nemoralnim usutkivanjiima oko priznanja pa i govora o Kosovu,sto iz realne politike sto iz prosrpskih razloga jest odnos Kosova i Bosne i Hercegovine. Malcolmove rijeci:"U modernim historijskim kategorijama,odnos izmedju Kosova i ostatka Srbije je manje blizak i manje organski nego odnos izmedju bilo kojeg dijela Bosne sa ostatkom Bosne...U kategorijama etnicke geografije,opet,slucaj Bosne je vrlo razlicit od slucaja Kosovo.Tri konstitutivna naroda Bosne zivjela su izmijesano i zajedno,stvarajuci tako zamrsen etno-religijski cilim;u mnogim dijelovima Bosne uopce nema apsolutno vecinske grupe.Argument protiv bilo kakve podjele Bosne je stoga i praktican i moralan-praktican, stoga sto na mapi nije bilo jasnih linija duz kojih bi se to ucinilo,a moralan,jer je jedini nacin povlacenja tih linija bio masovno`etnicko ciscenje`i druga krsenja ljudskih prava." A kod nas se,a i na medjunarodnoj razini,zeli,s jedne strane,nametnuti teza o nespecificnosti Kosova,a s druge strane,teza o nuznosti ponavljanja Kosova kao zadovoljenja srpskih drzavnih apetita gradjenih na mitovima i osvajanju prostora drugih,makar u ratnim inzenjeringom stvorenoj srpskoj republici(RS).I dok se srpski nacionalizam smatrao necim legitimnim,recimo u komunizmu,izrazom liberalizma,drugi su bili negativno odredjeni.Osobito je albanski bio sad iredentisticki,sad kontrarevolucionaran,sad separatisticki,a ugnjetavanje Albanaca i njihova teznja za elementarnom slobodom prerasli su u srpsko pitanje-pitanje svih pitanja i onih koje je zahvatila srpska a ne albanska agresija.I danas nam se zeli nametnuti ako ne krivnja,a onda sutnja za jos jednu srpsku mitsku ugrozenost i ubrizgati strah ako se ne pazi na srpsku politiku koja je"uvijek"u pravu i u kojoj je samo povlasteni polozaj izraz drustvene jednakosti.Mora se paziti na"srpske emocije"koje su u kontinuiranoj visokoj temperaturi viktimizacije i pubertetskog rebeliranja kao i na to da se suznje(Albance)ostavi suznjima jer ne znaju biti slobodni i nikada nece moci ostvariti drzavu slobode kao njihovi gospodari. Srpski iskrivljeni emocionalni pristup povijesti Kosova,mitski pocetak"istorijska"je i"metafizicka"nuznost za politicku praksu.Za Srbe sve pocinje Nemanjicima(oko 1216.zauzecem Kosova)i Kosovskom bitkom(1389), zaboravljajuci ili negirajuci da je i prije Srba na Kosovu zivio neki narod za koje Albanci imaju najvise razloga da se smatraju njihovim potomcima.Nece se uvaziti cinjenica da je kroz to podrucje prolazila granica zapadnog i istocnog krscanstva,da je Nemanjica bilo katolika ili da je"Vatikan"slao Dusanu Silnom"diplomatske note"da ne prisvaja po Prizrenu i Kosovu katolicke crkve,niti se upitati zasto u Albaniji ima velik broj pravoslavnih Albanaca dok na Kosovu(uslijed srbizacije)uopce nema.Ili,da se nedaleko,tek tri kilometra od manastira Gracanice,posve zarasli u travu,bez pristupa i ikakvih oznaka,nalaze ostaci ranokrscanske bazilike Ulpijane (staro ime za danasnje Lipljane),iz vremena prije Srba,te da je tamosnji biskup Dachus bio na saboru u Niceji 325.kada je i prihvaceno vjerovanje koje i danas ispovijeda i istocno i zapadno krscanstvo.Ako to i nije bitno za vecinsko muslimansko albanstvo,zasto nije za(krscansko)srpstvo?Ili bi se time moralo priznati da je na Kosovu netko bio i prije Srba pa bi se i politicko svetosavlje moralo redimenzionirati? Kosovsko pitanje nije toliko slozeno koliko se zeli nametnuti,koliko svojom prosloscu,osobito onom selektivnom i falsificiranom,zeli opteretiti buducnost i izvan Srbije.Cinjenica je da su cak i tradicionalni prijatelji i saveznici srpske diplomacije,Englezi,Francuzi,Amerikanci,odustali od mita kako su Srbi nositelji slobode i progresa juznoslavenskih naroda i da se u pluralnim drustvima i drzavama mitovima ne moze ustoliciti privilegij umjesto jednakosti.Jedino Rusi,Putin i slicni,ostaju uz Srbe braneci prije svega svoje stolice,moc i privilegije i ne pazeci dovoljno na manjine. Cinjenica je takodjer da od najobicnijih ljudi do vodecih srpskih politicara i vjerskih poglavara gotovo nitko nema rijeci samokritike,pa se stvarne probleme i u Srbiji i daleko od Kosova i Albanaca pokriva"dogadjanjem naroda"i emocijama koje je davno trebalo poceti lijeciti.Studente i djake i dalje se izvodi na mitinge da nemaju nastave,da podrze politicare na vlasti,uz samo mali korak do nasilja i oruzja.Ostaje dakle pitanje koliko su sami Srbi pridonijeli da svi iz zajednicke ex-drzave ili bjeze od njih ili oni bjeze,pa tako i s Kosova.Jesu li drugi toliko zli?Rastu li"Siptarima"rogovi i rep,kao djavlu,kako ih opisuju za mnoge jos mjerodavne srpske kulturno-etnoloske studije,dok je srpski narod"nebeski"? Kosovo nije Bosna i Hercegovina,niti ijedna druga zemlja,jer su Kosovo,i Albanci i Srbi,posebna zemlja i posebni narodi te njihova zajednicka ili paralelna povijest u jednoj ili dvije drzave jedinstven primjer u svijetu koji ne moze biti model ni za koju drzavu-ni za mit ni za republiku.Ne moze se zivjeti u drzavi koja prezire dio svojih gradjana. Ona se onda raspada-iznutra. ("Oslobodjenje")

utorak, 04.03.2008.

USTASOLAND-7 TIHA NOC U LISTOPADU-4 ...Medju svjedocima bilo je i onih koji su govorili,a to su bili oni koji su izgubili bracnog druga,majku,oca,brata.Iako su ih optuzeni upozorili da ce,ako progovore,"zavrsiti isto kao i clanovi njihovih obitelji 1991",to ih nije zaustavilo u iskazu jer su vec ionako bili previse izgubili.Oni su svjedocili ne samo o odredima smrti,maskiranim muskarcima koji su ljude odvodili usred noci,vec i o tome kako su im hrvatski vojnici spalili i opljackali kuce.Na primjer,Branka Krajnovic izgubila je roditelje-odvedeni su i nikada ih vise nitko nije vidio.Svjedocila je o tome,ali i o susjedima i muzevima svojih prijateljica koji su postavljali eksplozive u srpske kuce.Takvo svjedocanstvo jos je neugodnije buduci da je samo nekoliko ljudi ubijalo civile,ali puno ih je vise sudjelovalo u unistavanju i pljacki imovine. Naravno,velika je razlika izmedju svjedocenja u Rijeci,s veteranima koji prosvjeduju pred zgradom i rodjacima i prijateljima optuzenih koji sjede u sudnici,i svjedocenja na Tribunalu u Haagu.U RIJECI SU BILI SVJEDOCI IZLOZENIJI MALTRETIRANJU I PRIJETNJAMA.NJIHOV JE STRAH OD OSVETE BIO DALEKO VECI I CIJELA SITUACIJA PUNO GORA.REZULTAT TOGA BILA JE GOTOVO KOLEKTIVNA AMNEZIJA SVJEDOKA.A CINJENICA DA SE PRIJETILO I SUCIMA I DA CIJELO DRUSTVO ZAPRAVO NIJE SPREMNO CUTI ISTINU,NIJE IM OLAKSALA DA PROGOVORE. Koliko je antihasko raspolozenje i dalje jako govori cinjenica da su u travnju 2002.Mirko Norac i druga dva generala za koje je zatrazeno izrucenje Haagu,PROGLASENI POCASNIM GRADJANIMA SPLITA I SPLITSKO-DALMATINSKE ZUPANIJE,A GENERAL ANTE GOTOVINA PROGLASEN JE POCASNIM GRADJANINOM ZADRA.U tom je trenutku istraga nad"gospickom skupinom"vec bila zavrsena,a sudjenje je pocelo.Na svjedoke u Rijeci to je moralo djelovati zaista obeshrabrujuce. Prema podacima Tribunala,15 do 25 tisuca ljudi trebalo bi suditi za zlocine pocinjene na podrucju Hrvatske i Bosne i Hercegovine.Haag ima namjeru preuzeti sudjenje nesto preko dvije stotine osumnjicenih najviseg ranga.Ostalima bi se trebalo suditi na lokalnim sudovima.Sudjenje"gospickoj skupini"trebalo je dokazati da smo to sposobni uciniti sami.Trebalo je dokazati da je ratnim zlocincima moguce suditi u njihovoj vlastitoj zemlji umjesto u Haagu,kao i to da su hrvatsko sudstvo i javno mnjenje spremni za taj zadatak. Lako se sloziti s onima koji kazu da izrucivanje vlastitih ratnih zlocinaca Hrvatsku na neki nacin cini drugorazrednom zemljom,bespravnom drzavom-kao da nismo demokracija,kao da im nas pravni sustav nije sposoban suditi.Istina,to jest ponizavajuce i bilo bi im bolje suditi kod kuce,jer tako bi se javnost konacno imala prilike suociti s nekim neugodnim istinama o ratu,pa bi se to povijesno poglavlje moglo zauvijek zakljuciti. Ali ono sto se za vrijeme sudjenja dogadjalo u Rijeci i Splitu svjedoci o suprotnom.Kao da smo svi namjerno zatvarali oci pred istinom.Sve dok sutkinja Ika Saric-usprkos pritiscima veterana da donese"pravednu,hrabru i moralnu oslobadjajucu presudu"-u ozujku 2003.nije osudila Tihomira Oreskovica na petnaest a Mirka Norca na dvanaest godina zatvora.OVOM PRESUDOM KONACNO JE DOVEDENA U PITANJE NACIONALNA DOKTRINA PREMA KOJOJ U OBRAMBENOM RATU HRVATI NISU MOGLI POCINITI RATNE ZLOCINE.Nade da ce se Hrvati moci suociti sa svojom krvavom ratnom prosloscu ipak ima.Ali ipak ne treba zaboraviti da su cetiri sudjenja za ratne zlocine,u Bjelovaru,Karlovcu,Sibeniku i Splitu zavrsena oslobadjajucim presudama. (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Zilhad Kljucanin-U SVIJETLU DALJINU Put za sjenom:krzotine i trn i lat. Blag hodeci,trenom,crn zadje oblak za zvoncic vrijesa,iz oka cvrcka,odozdo. Neranjiv nisam,dane,okicen grozdom bijelih i crnih ti boba,vremesan hitim u jos vremesniji predjel,gdje mi je manje biti. I kliktaj sve tisi biva,i korak. Ali,blag hodeci,katkad,bora u pupoljak cvrsne,u nizu idu dani,u drazi. I vidim dignut Boziji kazipst,o,moji vitrazi od praha,trnja,od piljka, slazem vas,putnik,daleko,prije potiljka.

Gojko Beric,novinarska institucija-KUCA GORI,MITINZI U TOKU! Ovog utorka se i Republika Srpska,banjaluckim protestnim skupom ciji je zavrsni cin,po vec vidjenom scenariju, pripao huliganima,suprotstavila priznavanju Kosova kao nezavisne drzave.Ova najnovija srpska fantazmagorija nudi sliku Srbije s Kosovom u njenim granicama,sto bi bilo ostvarivo jedino ako bi se nekim cudom tocak istorije vratio tridesetak godina unazad.Sve u svemu,jalov posao,ravan ozivljavanju vec pokopanog mrtvaca.No svejedno,na tome ce Srbi s obje strane Drine istrajavati godinama,iako sa sve manje elana.A onda ce jednog dana sva ta buka isceznuti. Ako je Kosovo"srce Srbije",sto je moto svih protestnih mitinga koji se odrzavaju u susjednoj drzavi,ono ne moze biti i srce Republike Srpske.To sto Milorad Dodik vise voli Srbiju nego rodjenu majku i sto u Beogradu nastoji biti veci Srbin od patrijarha Pavla,njegova je privatna stvar.Problem je u tome sto on svoja licna osjecanja projektuje kao stanje duha medju golemom vecinom bosanskohercegovackih Srba.U svojoj retorickoj uzrujanosti kojom negira nezavisnost Kosova,Dodik tretira Republiku Srpsku kao pridruzenu clanicu neostvarene"velike Srbije".Jedino se tako moze desifrovati njegova fraza izgovorena na mitingu u Beogradu:"Republika Srpska zna svoj put i ima strpljenja."Na mitingu u Banja Luci pojasnio je da on ima jos malo strpljenja da"trpi teror"politickih stranaka iz Federacije BiH. Mitingasima je porucio da Silajdzica i Tihica prepuste njemu."Ja cu se pozabaviti njima",sto bi moglo da se shvati da ce ih uskoro u politickom ringu obojicu srediti.Lajcakova indiskretna naklonost prema Dodiku navodi na zakljucak da visoki predstavnik ne bi protiv toga imao nista. Iako je bio najavljen kao jedan od govornika,srpski clan Predsjednistva BiH Nebojsa Radmanovic nije se pojavio na banjaluckom mitingu,ali je zato u"Vecernjim novostima"osvanuo njegov kraci intervju,pod naslovom"Hocemo prava kao Albanci".Radmanovic se tu zadrzava samo na principima,ali su dugorocni ciljevi jasni.Ova providna strategija igra na kartu zamora medjunarodne zajednice,koja bi za nekoliko godina,nemocna da rijesi problem Bosne i Hercegovine,mogla izgubiti zivce i dici ruke od nje.A onda bi vrata podjele na tri drzavice bila sirom otvorena. Medjutim,Srbi bi se u toj racunici mogli opasno prevariti.Njihova strategija,dogovorena u Beogradu i ovjerena pecatom legaliste Vojislava Kostunice,propusta vodu na sve strane. Srbija je danas u takvom stanju da tesko ikome moze biti uzor.Ona je jedina zemlja u svijetu koja vodi hladni rat sa Amerikom.Umjesto demokratije,Srbija proizvodi nacionalizam,umjesto tolerancije bijes,umjesto ekonomskog i duhovnog prosperiteta-mitomaniju.A te proizvode niko ne zeli da uvozi.Oslanjanje na takvu Srbiju ne moze donijeti nista dobrog srpskom narodu u Bosni i Hercegovini.Njemu na raspolaganju stoji mnogo bolji izbor-put ka Evropskoj uniji,pod istom drzavnom zastavom s Bosnjacima i Hrvatima.Dodik,Radmanovic i drustvo dobro znaju da su zemlje bivse komunisticke imperije,koje su primljene u evropski klub,za kratko vrijeme dozivjele pravi preporod. Ali,izgleda da postoji nesto sto je srpskim nacionalistickim liderima privlacnije od stabilnosti i boljeg zivota u vlastitoj zemlji.Njima je,uostalom,i ovako dobro sve dok budu uspijevali drzati Srbe u stanju kosovske i velikosrpske hipnoze. Nisam pozvan,a ni kompetentan,da Srbima s ove ili one strane Drine dijelim bilo kakve savjete,ali dovoljno je prelistati dnevne novine,ili naprosto pogledati kroz prozor,pa se uvjeriti da su prilike u Bosni i Hercegovini gore nego prije dvije ili tri godine.Dodikove zasluge za to su vece nego bilo cije druge.Protestni mitinzi mogu biti korektiv dnevne politike,pod uslovom da su liseni izljeva sovinizma i vandalizma,redovnih pratilaca mitinga u slavu izgubljenog Kosova.Sazetak tako oblikovane svakodnevice mogao bi da glasi-Kuca gori,mitinzi u toku!Uzgred budi receno, mnogo je lakse okupiti nekoliko hiljada ljudi na nekom trgu,gurnuti im u ruke patriotske parole i pokrenuti energiju bijesa,nego popraviti kilometar ceste ili dovesti struju i vodu u neku sirotinjsku kucu.Ali,mitingasko suprotstavljanje priznavanju nezavisnosti Kosova nece nezaposlenima donijeti posao,penzionerima vece penzije,niti mladima sigurnu buducnost.Ono nece iskorijeniti korupciju i organizovani kriminal,ukinuti vladavinu bezakonja,niti ukloniti okorjele ubice sa ulica nasih gradova. Umjesto da se posveti tim problemima,Dodik se kiti mitomanskim bedzevima i regrutuje mlade nacionaliste,odrasle uz Milosevica i Karadzica,pokazujuci im rukom na kojoj se strani svijeta nalazi Kosovo.On tako nastavlja zlocinacku misiju Slobodana Milosevica,koji je uspio da vecinu ovdasnjih Srba mentalno odvoji od vlastite domovine. ("Oslobodjenje")

Albert Einstein VECINA LJUDI MISLI DA INTELEKT CINI COVJEKA VELIKIM.ONI NISU U PRAVU:TO JE KARAKTER.

FOCA 1992-1994:RASEVICU I TODOVICU 21 GODINA ZATVORA Mitar Rasevic,bivsi komandir straze u Kazneno-popravnom domu Foca,nepravomocnom presudom Sudskog vijeca Suda BiH osudjen je na kaznu zatvora od osam i po godina dok je Savo Todovic,bivsi zamjenik upravnika Milorada Krnojelca,osudjen na dvanaest i po godina zatvora zbog progona nesrpskog stanovnistva u Foci tokom 1992.i 1993. godine. ZLOCINACKI PODUHVAT Hilmo Vucinic,predsjedavajuci Sudskog vijeca,kazao je da je Sud utvrdio da su Rasevic i Todovic,u okviru sirokog i sistematicnog napada vojske i policije RS-a i paravojnih formacija,usmjerenog protiv nesrpskog stanovnistva na podrucju Foce,ucestovovali u udruzenom zlocinackom poduhvatu.Rasevic i Todovic krivi su jer su propustili da poduzmu nuzne i razumne mjere u sprecavanju maltretiranja zatocenika i da kazne one koji su to radili. Sud BiH utvrdio je i da su Rasevic i Todovic od aprila 1992.do oktobra 1994.doprinosili u stvaranju i odrzavanju losih uvjeta rada u KPD Foca,ali i da su oni ti koji su prisiljavali zatocenike na rad.Sud BiH oslobodio ih je optuzbe da su ucestvovali u uspostavljanju i odrzavanju sistema kaznjavanja i zlostavljanja zatocenika pocinjenih od strane strazara. TUZITELJICIN BIJEG Oslobodjeni su optuzbe da su 1992.nakon sto su pripadnici vojne policije uhapsili i u KPD priveli nekoliko civila, ispitivali ih i tukli da bi iznudili njihovo priznanje da su clanovi SDA. Sudac Vucinic kazao je kako je Vijece poklonilo vjeru svjedocima Drzavnog tuzilastva koji nisu bili ocevici odredjenih dogadjanja,"ali su se njihovi iskazi poklapali".Inace,svjedoci Tuzilastva uglavnom su bili zasticeni. Uzimajuci u obzir otezavajuce i olaksavajuce okolnosti,Sudsko vijece je Rasevicu odredilo kaznu ispod zakonskog minimuma.Inace,najniza kazna za progon propisana prema vazecem zakonu je deset godina. Presudom je ocito bila nezadovoljna i drzavna tuziteljica Vesna Ilic,koja je prisustvovala izricanju presude,ali je,izlaskom na druga vrata,svjesno izbjegla medije koji su ocekivali njen komentar. ("Oslobodjenje")

ASOCIJACIJA ZRTAVA GENOCIDA U SREBRENICI(saopcenje) Navrsena je godina otkako je Medjunarodni sud pravde u Hagu presudio da Srbija odgovara za krsenje Konvencije o sprecavanju i kaznjavanju zlocina genocida,a odnosi se na genocid pocinjen u Srebrenici i oko nje.Nazalost,danas smo svjedoci nekorektnih odnosa,ignorisanja,umanjivanja te negiranja znacenja ove presude od institucija RS-a,koje su ovom presudom identifikovane i osudjene kao pocinioci genocida.Medjunarodna zajednica i njeni predstavnici u BiH nisu uradili nista kako bi doslo do efekata i izvrsenja ove presude,samo su porucili da ova presuda nema pravne posljedice na BiH,te kako se jedan narod u BiH ne smije zvati zrtvom.

ponedjeljak, 03.03.2008.

Dzemaludin Latic-NERED MOJE SLOBODE(Vladi Gotovcu) U mladosti sam imao lijep rukopis. Prve zatvorske godine ucinile su ga jos ljepsim: linije,oblik slova i niz rijeci postali su klasicisticki. Nevjerovatno!-svaka rijec dobila je svoga strazara, sto me izludjivalo,izludjivalo. Pisao sam vrlo malo,samo kad sam morao. U zatvorskim stihovima slova su pocela da se izvracaju. Precrtavao sam rijeci, klao ih i komadao kao morski pas ljudska tijela. Svakog dana uvjeravam sebe da Osipove sjene vise ne postoje, ali avaj!-na mojim ramenima zauvijek cuce policijski i dousnicki pogledi! Nekad sam pazio sta cu buncati u snu! I danas se oprezno okrecem okolo, u tren-dva se pripremam da bih u drustvu izrekao svoju misao. Sada pisem ruzno,neuljudno, i to me silno veseli. Ne volim red i nikad ga vise necu voljeti! Knjige su mi razbacane po stolu i sirom sobe, a djecu pustam da vriste do kasno u noc sve dok se ne zamore i sama ne polijezu.

Zilhad Kljucanin-KISNA DJEVOJKA Usla je,mlazom vitkim gnana. Bje ledna soba moja,i sutnja, do prvog bljeska munje,do tutnja, kad krv iz puklog mogranja poprska carsaf bijeli.Misljah kupiti kapi,ona odmahnu rukom:neka,sve ce usahnut do novog mlaza,do novih kisa.

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 3. Postoji vic o Skotima koji,kada se nadju zajedno,uzvikuju brojeve i smiju se brojevima,umjesto ispricanim vicevima.Cemu trositi suvisne rijeci. Ja,koja drzim da s lakocom prelazim kulturne granice,ipak zamjecujem da mozda s vecim interesom komuniciram sa"Zapadnjacima",ali posve sigurno s vecom lakocom s"Istocnjacima".Nekako ispada da se znamo i kad se ne znamo,da lakse lovimo nijanse,da znamo kada lazemo cak i kada izgleda da govorimo istinu.U razgovoru ne rabimo fusnote,suvisne su,dovoljno je spomenuti"Zlatno tele"i usta se vec rastezu u osmijeh. Susret s"Istocnjakom"je cesto susret s nasom vlastitom,vec zaboravljenom prosloscu.Sretala sam Ruse koji su mi srdacno spominjali Radmilu Karaklajic i Djordja Marjanovica ili mi ponosno pokazivali cipele jugoslavenske proizvodnje kupljene u moskovskoj trgovini"Jadran".Sretala sam Kineze koji su saznavsi odakle sam odusevljeno sricali"Le-si-ka-pe-tan"i Bugare koji su se s neprimjerenom srdacnoscu raspitivali za"Vegetu". Sva ta imena i stvari jedva da su mi ista znacila,spadala su u ranosocijalisticku jugoslavensku proslost za koju sam jedva znala da je bila"moja",ali bi njihov spomen izazvao trenutan ubod nejasna osjecaja kojem u tom trenutku ne bih znala odrediti ni izvor niti kvalitetu. "Ako nesto nisam vidio trideset ili cetrdeset godina to ce prouzrociti jaki`udarac`nostalgije",kaze jednostavno Robert Opie,strastveni kolekcionar predmeta iz svakidasnjeg zivota i osnivac"nostalgicarskog"muzeja(The Museum of Advertising and Packaging)u Gloucesteru. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

Dzemaludin Latic-DIMNJAK U CENTRU GRADA(Vladimiru Srebrovu) Kraj robne kuce tamo do rijeke Nad mnostvom krovova i antena Vrhuni dimnjak od opeke Porijekla tajanstvena Sunce obilazi okolo njega U podne ga svuce do gola A suton sporo prozdire ga Kad ga je svijetlo vise od pola Dolaze tacne i vodnik gegav Po ovom gradu setas vristis Svracas u knjizare i granape Pune su plaze restorani cisti Bogomolje nam u hladu zjape Pohode ih starci turisti Niko nece da zna o dimnjaku Ko ga je zidao za koju zgradu Narod je predan sreci u radu Narod ne smije znati o cudaku Sto zurec u dimnjak drhti pati I po sjeni zna koliko je sati

nedjelja, 02.03.2008.

AUTENTICNO SRBIJANSKO LUDILO PETAR LUKOVIC-SRBIJA SLUSA OTVORENIH USTA Fakat da se Srbiji preko medija obraca Monstrum/Serijski Ubica i da citava Srbija otvorenih usta slusa sta joj on porucuje-onaj je kljucni trenutak odluke za svakog ko se iole koleba da napusti ovu zemlju da ode bilo gde,u lepu picku materinu,makar jeo govna godinama.A novine?Ako citate"Vecernje novosti"Rusi samo sto nisu bacili atomsku bombu na Vasington zbog Kosova;"Politika"je razocarana jer je tokom mitinga za Srbiju bilo onih koji se na Mitingu nisu pojavili nego su sedeli kod svojih kuca,izdajnicki,anacionalno operisani od"naseg Kosova" 001.KAKO IZGLEDA DANASNJA SRBIJA,SEDAM DANA NAKON DOSTOJANSTVENOG A POSEBNO EKSTREMNO MIRNOG MITINGA ZA SRPSKO KOSOVO,SA SAMO JEDNIM POGINULIM,NEKOLIKO STOTINA POVREDJENIH I STETOM U SUMMA SUMMARUM OD SVEGA NEKOLIKO(DESETAK)MILIONA EVRA? Srbija izgleda kao od zlata jabuka:rumena,hrabra,spremna,samozadovoljna,vojnicki sposobna da ponisti sto joj se hoce,samo da joj se hoce.Politicki nikada jaca:Vojislav Kostunica,sem efemerne funkcije PREDSEDNIKA VLADE,na mitingu je preuzeo funkciju MINISTRA INOZEMNIH POSLOVA,MINISTRA UNUTRASNJIH POSLOVA, MINISTRA EKONOMIJE,RUSKOG MINISTRA BEZ PORTFELJA ZADUZENOG ZA SRBIJU i MINISTRA PROPAGANDE nakon sto je u nezapamcenom transu urlikao kao Goebbels,a svoj body-language prilagodio Goeringu,klateci se tikovima sa severnog na juzno Kosovo pitalicama:"Ima li koga medju vama ko nije sa Kosova?" Da je bilo tehnicke komunikacije izmedju Zvezdare u Kostunice,objasnio bih mu da nisam s Kosova vec iz Kraljeva,i da me svecano zabole njeznik za ovu vrstu pravoslavnog kviza,ali kako je miting ulazio u svoje efemerno ludilo-podrzano govorom Najveceg Bosnjackog Srbina Emira Kusturice koji je pokusao prisutnima da objasni da je kosovski mit veci od mita Hollywooda i da su ovog casa ovdasnje anacionalne pizde u"misjim rupama"jer je Kosovo deo Srbije,sve uz bolesno erotsko klicanje mase"Emire,Srbine",bilo je sasvim jasno da cemo vec sutra u POLITICI,VECERNJIM NOVOSTIMA,PRAVDI,PRESSU ili KURIRU docekati onu vrstu matematickog orgazma koji se frlja ciframa od 200000 prisutnih na mitingu do milion i po ljudi,sve uz uveravanja da je"malecka manjina"ucestvovala u neredima i da to nije uopste bitno u casu kad je prekrseno"medjunarodno pravo"sto nam daje apsolutnu slobodu da im svima plameno jebemo majku,pizda im lepa materina medjunarodna!Sto bi rekao Svemocni Kostunica:"Mladi su samo branili medjunarodno pravo".Naravno, international law zapakovano je u nike-kutije,dok nije pao Benetton.A potom i Levi`s.Sve zrtve srpske kosovske slobode!... ("Feral Tribune")

Gojko Beric,novinarska institucija-VRIJEME JE ZA MIR Dozivjesmo i to:na Balkanu je stvorena nova drzava,sedma na prostoru pokojne Jugoslavije.Svoj istorijski dobitak kosovski Albanci su proslavili u znaku"Roke mandoline",usput spaljujuci srpske zastave i pasose sa oznakom Srbije. Srbi su,naprotiv,ispoljili nekontrolisani ocaj i gnjev,koji je prokljucao na masovnom protesnom mitingu u Beogradu. Kako pateticne parole"Kosovo je nase","Vraticemo Kosovo"i njima slicne nemaju blage veze sa stvarnoscu,jer su cista besmislica,hiljade mladih mitingasa krenuli su da ucine nesto prakticno.Demolirali su i zapalili zgrade nekoliko stranih ambasada,pri cemu je ocekivano najvise stradala ona americka,lakse ili teze povrijedili desetine policajaca, te porazbijali i opljackali veci broj prodavnica.Svoj toboznji patriotizam naplatili su odnoseci patike,jakne,cigarete i parfeme,cak i zenske carape. Takav dogadjaj nije,naravno,mogao proci bez Milorada Dodika,koji se upinje da bude veci Srbin od ostarjelog i bolesnog patrijarha Pavla."Srbija je nasa otadzbina",uzviknuo je Dodik obracajuci se okupljenoj masi pred zgradom Narodne skupstine Srbije i dodao kako bosanski Srbi"vole Srbiju cak i vise nego sto se to moze zamisliti". Ipak,cuvao se da sa obje noge ne zagazi u velikosrpske vode,pa je pribjegao aluzivnom govoru:"Republika Srpska zna svoj put i ima strpljenja."Jasno je da je ova fraza dvosmislena,i da zadovoljava i Miroslava Lajcaka i Vojislava Kostunicu. Ne znam koliko se vas sjeca cuvenog srpskog seoskog pjesnika Dobrice Erica(72),zadnja posta Gornja Gruza,koji je,vjerovali ili ne,objavio stotinu knjiga poezije i proze za djecu i odrasle.Osim sto tvrdi da su Amerikanci oteli Srbima Kosovo i"prodali ga Siptarima za 20 milijardi dolara",Eric je napisao pjesmu u kojoj kao naknadu za"oteto Kosovo"trazi"Boziju crkvu Republiku Srpsku,Nojevu barku pravoslavlja".Da je kojim slucajem pjesnik,mozda bi Milorad Dodik u ovom trenutku napisao nesto slicno. Znalo se da ce se talas medju Srbima nabujalih emocija preliti s ovu stranu Drine,u Bosnu,u kojoj ne postoji gotovo nijedno vazno pitanje oko kojeg je moguce postici konsenzus.Iskljucena je svaka mogucnost da BiH prizna nezavisnost Kosova,iako je vecina Bosnjaka intimno,po vjerskoj bliskosti,na strani Albanaca.Ni Hrvati ne bi imali nista protiv toga,jer ce Zagreb prije ili kasnije sigurno priznati Kosovo.Vanjska politika je u nadleznosti Predsjednistva BiH. Dva njegova clana,Haris Silajdzic i Zeljko Komsic,drze da ne treba zuriti s priznavanjem nove balkanske drzave,dok je stav srpskog clana Predsjednistva Nebojse Radmanovica rezolutan:"Nezavisnost Kosova ostavice za sobom nesagledive posljedice po zapadni Balkan."A Radmanovic obicno nije brz na jeziku. Emocije bosanskih Srba dobile su svoj politicki izraz u dokumentu usvojenom na vanrednoj sjednici Narodne skupstine Republike Srpske,tzv.Rezoluciji protiv nezavisnosti Kosova.U njoj je ponovo zaprijeceno referendumom o razdruzivanju,sto ce reci secesiji,ukoliko veci broj zemalja clanica EU,a prije svega EU,priza nezavisnost Kosova ili ukoliko BiH udje u taj medjunarodni proces.Iz ovog se da zakljuciti da ce Banja Luka biti dugotrajno na razlicite nacine aktivna u"spasavanju Kosova",utopijskoj operaciji kojom zvanicni Beograd pokusava nesto sto je ravno ozivljavanju vec pokopanog mrtvaca. Iako Srbija vec devet godina nema nikakvih nadleznosti na Kosovu,ona se ponasa kao da je naciju pogodio grom iz vedra neba.Istorija je,medjutim,davno krenula svojim tokom i nije se dala zaustaviti.U stogodisnjim srpsko-albanskim odnosima samo je mrznja bila konstantna.Mijenjale su se drzave i politicki sistemi u kojima se odvijao zajednicki zivot Srba i Albanaca,ali je mrznja odolijevala svim promjenama.Dok je Tito bio ziv,kosovski Albanci su jos nekako i podnosili Jugoslaviju,u kojoj su bili najpovlastenija manjina na svijetu,ali nakon njegove smrti oni toj zemlji vise nisu bili lojalni.Albanci se nikada nisu osjecali gradjanima Srbije,sto se pokazalo nepunu godinu dana nakon sto je Tito umro.U martu 1981.izbila je pobuna albanskih studenata u Pristini,navodno zbog lose hrane u studentskoj menzi. Studentski bunt je prerastao u rusilacke demonstracije,koje su ugusile snage jugoslovenske policije.Prema sluzbenim izvjestajima,koji su javnosti predoceni dva mjeseca kasnije,bilo je devetero mrtvih,a u zapadnoj stampi pominjale su se stotine poginulih.Od tada pa sve do raspada Jugoslavije,Kosovo je bila tempirana bomba,izvor manjih ili vecih nemira,na koje je rezim odgovarao sve vecom represijom.Dva kljucna dogadjaja bili su cuveni strajk albanskih rudara u Starom Trgu 1989.i Milosevicev pohod na Kosovo deset godina kasnije,kada je zaprijetio da ce sve Albance pobiti.Za kratko vrijeme milion Albanaca je protjerano iz njihovih domova,ali je genocid sprijecio NATO bombardovanjem Srbije. Ipak,bilo bi pogresno reci da su u cijeloj toj prici Albanci bili jagnjad.Dug zajednicki zivot sa Srbima,ispunjen terorom i netrpeljivoscu,ucinio ih je surovim kao i Srbe.Nakon Milosevicevog vojnog poraza,Albanci su se ponijeli osvetnicki,cineci Srbima ono sto su ovi prethodno cinili njima.Protjerivali su preostale Srbe,ubijali ih,silovali njihove zene,palili srednjovjekovne crkve i manastire.Kosovo je etnicki ocisceno,tamo danas zivi oko 120 hiljada Srba, mahom u sjevernom dijelu.U Pristini nema vise od sezdesetak Srba.Ponajvise zaslugom Milosevicevog rezima, jedna drevna nacionalna i kulturna zajednica,koju su cinili kosovski Srbi,definitivno je unistena.Albanci su stekli zasluzenu slobodu,ali je pitanje koliko ce umjeti da se njome sluze.Za premijera Hasima Tacija,koji je za Srbe personifikacija"siptarskog terorizma",odnos prema preostaloj srpskoj manjini bice jedan od najvaznijih ispita. Albanci su vjerovatno jedini narod na svijetu koji ima dvije razlicite maticne drzave.Mnogi smatraju da je sada put ka"velikoj Albaniji"otvoren.Kosovo je jos uvijek plemensko,siromasno i izrazito korumpirano drustvo.Kako ce ono ekonomski i politicki zivjeti,velika je nepoznanica.Opste je misljenje da Kosovo nece moci prezivjeti bez obilate i dugotrajne pomoci Evrope i Amerike,iako neki kosovski politicari euforicno tvrde da ce Kosovo biti ekonomska velesila na Balkanu.U svakom slucaju,ono ce u Srbiji zadugo imati velikog neprijatelja. Krajem jula 1991.u OSLOBODJENJU sam objavio kolumnu pod naslovom DUG I KRVAV POGREB.Kraj teksta je glasio:"Jugoslavija je mrtva i treba je sahraniti,ali ce pogrebni obred,po svoj prilici,trajati dugo i biti krvav."Da li je proglasenjem nezavisnosti bivse jugoslovenske pokrajine taj krvavi pogreb konacno zavrsen?Zelio bih da jeste,iako mnogi tvrde suprotno.Zli proroci predvidjaju nove potrese u Srbiji i Makedoniji:Vojvodina sve vise inzistira na autonomiji,dok su Albanci prakticno ovladali zapadnom Makedonijom.Ti proroci ne ostavljaju na miru ni Bosnu i Hercegovinu,smatrajuci da ce ona,a ne Kosovo,biti zavrsna slika raspada Jugoslavije.Srecom,sanse za to su u ovom trenutku zanemarljive,jer u ovoj zemlji vise nikome nije do rata.Srbi,Hrvati i Bosnjaci su kroz vijekove cinili jedni drugima sve sto se moglo ciniti,kako dobro,tako i zlo.Osim toga,medjunarodna zajednica je ovdje ulozila ogromna sredstva i veliku ljudsku energiju,da bi sve tek tako mogla baciti niz vodu. Vrijeme je za mir i bolji zivot.

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA 2. Putujuci,znala sam se zadesiti medju ljudima koji bi u nekom trenutku s neobicno toplim nadahnucem pricali o stvarima koje ja ne bih razumjela.Tako sam se jednom zadesila u drustvu americkih znanaca koji su pricali o djecjim knjigama,njihovu zajednickom kulturnom nasljedju. -A moja omiljena knjiga bio je Winnie The Pooh...-rekla sam,slagavsi u tom trenutku.Pooh je tek mnogo kasnije, kad sam vec bila odrasla,postao mojim omiljenim knjizevnim junakom. Moji znanci uputili su mi zacudjene poglede.Uopce se nije govorilo o Milneovoj knjizi.Iako sam u Americi bila mnogo puta,najednom sam se obrela na posve nepoznatom tlu.Bila sam u tom trenutku apsolutni stranac,bice s druge planete.I tom je strancu,koje li gnjavaze,trebalo objasniti nesto sto gotovo nikada nismo u prigodi objasnjavati.Nesto poput cinjenice da su jedan i jedan-dva. Prije nekog vremena zadesila sam se u drustvu holandskih prijatelja.Nakon ugodna razgovora o ovome i onome, moji holandski prijatelji i ja pali smo u euforiju otkrivsi u razgovoru da i ja i oni,svatko sa svoje strane,gledamo godisnji natjecaj za pjesmu Eurovizije.Spomen glupoga televizijskog spektakla izazvao je kod odraslih ljudi djetinjasto veselje.I atmosfera je najednom postala toplija i opustenija.Bili smo u tom trenutku obitelj,evropska obitelj. Putujuci,otkrila sam da moji americki,holandski,engleski prijatelji i ja lako razgovaramo o mnogocemu-o knjigama i izlozbama,o filmovima i kulturi,o politici i svakodnevnom zivotu-ali na kraju ipak ostaje komad nedjeljiva prostora, komad zivota kojeg je nemoguce prevesti,iskustvo koje je obiljezio zajednicki zivot u odredjenoj zemlji,u odredjenoj kulturi,u odredjenom sistemu,u odredjenu povijesnu trenutku.Taj nedjeljivi i neprevodivi sloj u nama aktivira se na Pavlovljevo zvonce.I mi nepogresivo slinimo ne znajuci zasto.Taj nepoznati prostor u nama nesto je poput zajednickog"djetinjstva",topao teritorij zajednistva neke grupe ljudi,prostor rezerviran za buducu nostalgiju. Pogotovo ako nam se u zivotu desi da nam taj prostor nasilno oduzmu. (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

subota, 01.03.2008.

VLADO KRESLIN DR.JANEZU DRNOVSEKU! VSAK SI ZELI,DA BI KDAJ USTAVIL CAS/DA BI POBOLJSAL SVET/BI NE PREHITRO IN NE PRENAGLAS POBOZAL KAKSEN CVET/VSAK OD NAS JE V ODHAJANJU,V PERSPEKTIVI SMO VSI SLI/SONCE PA JE OB ZAHAJANJU,KOT MI,MAJHNO KOT MI.

USTASOLAND-6 TIHA NOC U LISTOPADU-3 ...Norac je prvi general Hrvatske vojske optuzen za ratne zlocine,a osim toga smatra se herojem gospicke obrane. Kada je nestao,cijela je drzava zapala u histeriju-ljudi su se podijelili,jedni su smatrali da je dobro ucinio jer je sramota izruciti"nase momke"Haaskome sudu.Drugi isto nisu bili bas posve za izrucenje,ali su zauzeli legalisticki stav-svjesni da Hrvatska mora ispuniti svoje medjunarodne obveze.Ta je ludnica trajala oko dva tjedna tokom kojih je cijela zemlja postala taocem slucaja Norac.Vlada je i sama bila podijeljena oko odluke sto uciniti.Na kraju je doslo do apsurdne situacije kada je sam premijer Ivica Racan morao uvjeravati Norca da se preda policiji. Medjutim,do Norceve je predaje doslo tek kada je gotovo pala vlada.Desnicarske su se stranke,pogotovo HDZ, nadale da ce vlada pasti uz pomoc ulicnih demonstracija,kako bi uslijedili novi izbori.Vjerovali su kako ce im to dati priliku da ponovo prigrabe vlast.Medjutim,premijer je uspio i vladu i zemlju izvuci iz opasnosti.Cinjenica da su prosvjedi veterana mogli dovesti do krize tolikih razmjera pomogla mu je da shvati s kim ima posla.Pogotovo nakon sto su se prosvjedi veterana skoro pretvorili u nesto drugo-pridruzili su im se siromasni i nezaposleni, nezadovoljni sto vlada ne ispunjava svoja obecanja,pretvarajuci tako prosvjede u potencijalne socijalne nemire. Posljedica cijele te strke bio je nevjerojatan politicki pritisak na vladu i suce u slucaju Norac.Osim sto su prijetili prosvjedima,veterani su najavili da ce blokirati sve ceste i zaustaviti promet,sto bi unistilo turisticku sezonu.Bilo je problema i s policijskim i vojnim jedinicama,buduci da su neke od njih otvoreno odbijale izvrsavati naredjenja. Mnogo je saborskih zastupnika takodjer prosvjedovalo protiv izrucenja.Dapace,tri su desnicarske stranke zatrazile da Sabor donese odluku da se Norca ne smije hapsiti.Takva bi odluka predstavljala krsenje zakona i pritisak na legalni sistem.U medjuvremenu su veterani organizirali prosvjede ispred sudske zgrade u Rijeci,masuci transparentima s prijetecim porukama upucenim sucima.SUCI SU PRIMALI I PRIJETNJE SMRCU,A NAKON UBOJSTVA MILANA LEVARA TAKVE SU SE PRIJETNJE MORALE UZIMATI OZBILJNO. Medjutim,politicki pritisak nije bio jedino sa cim se sud u Rijeci suocio.Najveci su problem bili svjedoci,koje bi se moglo grubo podijeliti u dvije grupe,na kriminalce i zrtve,odnosno one koji su imali udjela u ubojstvima i one koji su bili zarobljeni i spaseni igrom slucaja,ili su bili svjedoci ubojstava svojih najblizih.Muskarci koji su i sami sudjelovali u vecernjem sastanku i prisustvovali kasnijim smaknucima u listopadu 1991.pokusavali su na sudjenju u Rijeci umanjiti svoju ulogu ili dokazati da su ih drugi prisilili da pucaju.Njihova su sjecanja bila vrlo precizna kada je trebalo opisati detalje.Sjecali su se koliko je bilo sati,kojim su se autom dovezli,kako su se ljudi iz kamiona ponasali i tako dalje.ALI KADA JE TREBALO IMENOVATI ONE KOJI SU ORGANIZIRALI SASTANAK,NAREDILI SMAKNUCA I PUCALI U CIVILE,SJECANJE BI IH ODJEDNOM IZDALO. NEKI OD OPTUZENIH TVRDILI SU DA SE UOPCE NITI NE SJECAJU DA SU PRISUSTVOVALI BILO KAKVOM SASTANKU,A KAMOLI UBOJSTVIMA,IAKO SU IH DRUGI TAMO VIDJELI.IMA I ONIH KOJI SU PROMIJENILI ISKAZ:SINISA GLUSAC,JEDAN OD OPTUZENIH U SVOM PRVOM ISKAZU NAVEO JE DA MU JE MIRKO NORAC NAREDIO DA POBIJE SRPSKE CIVILE.ALI ISTI JE COVJEK DVA DANA KASNIJE IZJAVIO DA SE NE SJECA NICEGA I DA JE PRETHODNI ISKAZ DAO POD UTJECAJEM LIJEKOVA!SVJEDOKINJA FATIMA SKULA, ORESKOVICEVA SEKRETARICA,NIJE BILA POD UTJECAJEM LIJEKOVA,ALI JE BILA TESKO PRETUCENA NAKON STO JE DALA INTERVJU TJEDNIKU"GLUBUS".TAMO JE TVRDILA KAKO JE VIDJELA DA SU SRPSKI CIVILI POBIJENI I U ZGRADI OPERATIVNOG STABA.KAKO BI CIJELO SUDJENJE BILO JOS TEZE I APSURDNIJE,ODVJETNICI OBRANE USTVRDILI SU DA-KAKO LESEVI GOSPICKIH SRBA NISU PRONADJENI-BEZ LESEVA NEMA DOKAZA DA JE ZLOCIN POCINJEN! PRITISAK NA SVJEDOKE OBRANE I STRAH OD OSVETE NA OVOM JE SUDJENJU BIO TOLIKI DA SU MNOGI SVJEDOCI RADIJE IZABRALI SUTNJU,IAKO SU TIME RISKIRALI PREKRSAJ LAGANJA POD ZAKLETVOM. MEDJUTIM,KAZNA ZA TO JE NISTAVNA U USPOREDBI S PRIJETNJAMA KOJIMA SU SVJEDOCI OPTUZBE BILI IZLOZENI... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Dubravka Ugresic-KONFISKACIJA PAMCENJA Cto by stalo vse ponjatno Nado nacat` zit` obratno. (stihovi ruskog avangardnog pjesnika Aleksandra Vvedenskoga sadrze saljivu poruku da treba poceti zivjeti unazad kako bi nam sve postalo jasno.) 1. Poznavala sam ih jer sam za studentskih dana prijateljevala s njihovim sinom."Hodali"smo,tako se to onda zvalo. Stanko i Vera stanovali su u malenu dvosobnom stanu u centru Zagreba.Stanko je bio umirovljeni oficir Jugoslavenske narodne armije,Vera domacica.U Zagreb su dosli iz Bosne.Stan je nalikovao na mali muzej jugoslavenske svakodnevice.Po zidovima su visjele slike s punasnim ljepoticama koje su ljeskarile na obalama romanticnih jezera prenapucenih lopocima i labudovima.Na televizoru se kocila venecijanska gondola,na hladnjaku drvene caplje(najpopularniji jugo-suvenir kojim su godinama,od"Triglava pa do Djevdjelije",trgovali uglavnom Cigani).Titova slika visjela je na zidu uz obiteljske fotografije.Sjajnu polituru teskog namjestaja od orahovine(spavace sobe prve poslijeratne jugoslavenske proizvodnje!)cuvali su od ostecenja rucno izvezeni "tabletici"od ukrasnog konca.Kutije ukrasene skoljkama i drugi morski suveniri s natpisima("Uspomena iz Makarske","Uspomena s Cresa"...)bili su neka vrsta dnevnika s ljetovanja.Bile su to,naime,godine kada se svako ljeto islo na more.Na radnicka sindikalna ljetovanja,dakako. Na policama su u miroljubivu suzivotu stanovale razlicite knjige:te koje je citao moj prijatelj(Schopenhauer,Kant, Hegel,Nietzsche,Kierkegaard...),Stankove(knjige o Titu,monografije o Jugoslaviji i Narodnooslobodilackoj borbi...)i one Verine knjige(jeftini"hertz-romani"). Stan nije bio samo ispunjen stvarima nego i ljudima,bas kao kakva kolodvorska cekaonica.Kroz stan su prolazila bucna susjedska djeca;dosla bi se napiti vode i uzeti krisku kruha namazanog Verinim domacim pekmezom. Svakodnevno su navracale Verine prijateljice,na"kavicu"i"trac-partiju".Dolazile su i nase kolege,studenti,neki bi usput sa Stankom odigrali partiju saha i popili casicu domace bosanske"sljive". Vera je u spavacoj sobi pod masivnim bracnim krevetom od orahovine drzala zimnicu.Tamo su uredno slozene stajale staklenke s pekmezom,kiselim krastavcima,paprikom,ajvarom i vrece s krumpirom i lukom.Jednom me Vera pozvala u spavacu sobu,izvukla ispod kreveta plasticnu kutiju sa zemljom i ponosno mi pokazala svjeze iznikle sadnice rajcice.Vera je svaki dan pekla bosanske pite i hranila susjede,prijatelje,susjedsku djecu,svakoga tko bi svratio.A svracali su mnogi,privuceni zivotom(i ocaravajucim kulturnim sinkretizmom!)koji je veselo kljucao u malom stanu kao voda u cajniku. A onda su djeca(Stanko i Vera imali su osim sina i kcerku)zavrsila studij i napustila kucu.Brinuci za svoje roditelje djeca su pronasla drugi,vec i udobniji stan i-preselila roditelje.Kad sam dosla da ih vidim,Vera je briznula u plac optuzujuci djecu da su joj oduzela njezine stvari,njezine suvenire,njezin namjestaj,sve su joj oduzela,samo je,eto,jednu stvar uspjela spasiti.I Vera me povela u modernu spavacu sobu i izvukla ispod kreveta sliku s punasnim ljepoticama koje su ljeskarile na obali romanticna jezera prenapucena lopocima i labudovima. -Drzim je pod krevetom.Djeca mi ne daju da je objesim na zid...-rekla je uvrijedjeno poput djeteta. Vera je i dalje pekla bosanske pite,samo sto nitko vise nije dolazio.Stanko je svaki dan zvao ljude na partiju saha i bosansku"sljivu",ali ljudima nekako nije bilo usput,ili im se vise nije igrao sah.Da,stan je svakako bio veci i bolji,ali je s prelaskom na bolje zivot definitivno promijenio okus. Stanku i Veri je u ime ljepse buducnosti"konfiscirana"njihova imovina,zalog njihovog afektivna pamcenja.Dvoje starih ljudi nasli su se,poput riba na suhom,bez svoga prirodnog okolisa.Ljudi nisu ribe,pa tako Stanko i Vera nisu umrli,ali su,tako mi se barem ucinilo kad sam ih posjetila,nekako naglo ostarjeli... (Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")

Haaski predmet"Prlic i drugi" Zalbeno vijece Haaskog tribunala zaustavilo je izvrsenje odluke nizeg vijeca o pustanju na privremenu slobodu sestorice bosanskih Hrvata iz predmeta"Prlic i drugi"do odluke zalbenog vijeca na zalbu tuziteljstva na njihovo privremeno pustanje na slobodu jer ta odluka povecava rizik za njihov bijeg. Sudjenje sestorici bosanskih Hrvata,Jadranku Prlicu,Bruni Stojicu,Slobodanu Praljku,Milivoju Petkovicu,Valentinu Coricu i Berislavu Pusicu,optuzenima za zlocine pocinjene tokom rata u BiH nad bosnjackim stanovnistvom na podrucju Prozora,Gornjeg Vakufa,Jablanice,Mostara,Ljubuskog,Stoca,Capljine i Varesa,pocelo je 26.travnja 2006.godine.

Mesa Selimovic SVAKIH,OTPRILIKE,POLA VIJEKA NA OVIM NASIM PROSTORIMA DESAVA NAM SE DA MUDRACI BIVAJU UCUTKANI,DA BUDALE ZAJASU I DA SE FUKARA OBOGATI.

Hadzera-Dzeraka Omerovic-UPLAKANA MAJKA Vec godinu dana nijemo, suti bolom pogodjena, pod orahom zamisljeno, zivi draga,znana zena. Njene oci bolno,sjetno, gledaju u tvrdu koru, dok iz srca nekad sretnog, zjapi rana,ocekujuc zoru. S mukama sjedi uplakana, i suzama pere ranu, pa tekbirom na usnama, lijeci dusu,istrganu. Pa sve gleda i pogleda, da pod orah sin navrati, u pogledu raste nada, da ce ziv joj,osvanuti.

Enisa Grozdanic-RAT `92. Iz mrznje se radja samo mrznja iz osvete se radja samo osveta Dobro je sto smo ja i moja djeca daleko od svega toga Mozda toga i ovdje ima bojim se... Ponekad osjetim bol u grudima svojim i pomislim da nikog svog nemam Ovo je neko drugo vrijeme Ovo nije vrijeme prijatelja Tesko mi je... Ja volim svoje prijatelje.

Selim Arnaut-VECERNJI ODRAZ Vidim, moju smrt, malo oronulu od pominjanja; kako koraca- podzemnim pjesackim prolazom, zvoneci vitkim stiklama- savrsena kao flasica od coca-cole.

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv