...Dobro;a kakva jeste savremena bh.knjizevnost?Tvrdim:nikad bolja!I svih ovih posljeratnih godina tvrdim kako po Sarajevu hoda ne manje od petnaestak pjesnika i pripovjedaca nesumnjive evropske vrijednosti.Kako ni jedna zapadnoevropska zemlja ne bi mogla sastaviti jacu knjizevnu"reprezentaciju"od one koju bi moglo saciniti samo Sarajevo!Jednom sam,u razgovoru sa Markom Vesovicem,sasvim egzaltiran,predlagao da se organizira naucni simpozij,da se pokusa objasniti:otkuda toliko dobre knjizevnosti u tako malom prostoru,u tako kratkom vremenu?Marko me pokusao"spustiti na zemlju",tvrdnjom:"Bio rat,dugo trajao,mnogo se pisalo,malo objavljivalo,pa se nakupilo!"Nisam prihvatao,ni sad ne prihvatam takvo,"tehnicko",tumacenje.Kataklizma kroz koju smo prosli nikako nije"tehnicka"kategorija.Iz nje,kroz nju,tu kataklizmu,morali su ubrazno sazrijevati talenti.Morali se-
dvostruciti,trostruciti,stostruciti!Znadem barem dva -tri primjera-da pomenem samo,recimo,Aliju Dubocanina-koji su od predratnih"osrednjih"ili"solidnih"izrasli u posljeratne vrhunske,velike pjesnike.Kako se nasa savremena knjizevnost moze nazvati"osrednjom"ako,recimo,jedan Sarajlija,Aleksandar Hemon,postaje vrhunski americki pisac,kojemu tamosnje fondacije,nakon prve njegove knjige na engleskom jeziku,dodijele pola miliona dolara,bez ikakvih uvjeta,nego da s mirom pise i u miru zivi,od tih para,nekoliko godina?A pisac je bio,i knjige objavljivao jos u Sarajevu,i prije i tokom rata.U Americi zivi,i pjesnicke knjige na engleskom objavljuje,uz najvise uvazavanje tamosnje knjizevne kritike,i nas Semezdin Mehmedinovic.
Moze li ovdasnja pamet pojmiti sta znaci i koliko vrijedi to:u Americi,medju nekoliko stotina hiljada pjesnika,biti poznat,uvazen i uspjesan?Hocu da govorim samo o tzv.mladjim,i mladim knjizevnicima.Ostavljam postrani nas
"starohane",mada smo jos uvijek,i bicemo jos vise kad nas ne bude,dio nase"savremene knjizevnosti".Koja se knjizevnost ne bi dicila djelima Tvrtka Kulenovica,Nedzada Ibrisimovica,Stevana Tontica,Marka Vesovica,Ivana
Kordica,Veselka Koromana?Smijem li u"starohane"ubrojiti fascinantnog Dzevada Karahasana?Dobitnika,medju ostalim,i cuvene"Herderove",koju mnogi smatraju vaznom stepenicom prema Nobelovoj nagradi?Kad bi samo i jedno njegovo,Karahasanovo,knjizevno djelo,njegov knjizevni opus,cinio nasu"savremenu knjizevnost"-ni tada se za nju ne bi smjelo reci da je"osrednja"!Ne zaboravimo jos jednu stvar:knjizevnost ne cini samo beletristika.
Mozemo li u"osrednjost"strpati prevodilacki,publicisticki ili naucni rad jednog Esada Durakovica,ili Zdenka Lesica?Enesa Karica ili Ivana Lovrenovica?Itd.Ako,dakle,i izuzmemo nas,starije,kako se moze izuzeti-a kamo li strpati u"osrednjost"-tridesetak pjesnickih i proznih knjiga nasega Sarajlije,djeteta s Mejtasa,Miljenka Jergovica?Ne daju se pobrojati sva njemu dodijeljena svjetska knjizevna priznanja,niti svi svjetski jezici na koje su prevedena njegova djela!Kuda sa Milom Stojicem?Ne ide u"starohane".Izvrsnu poeziju pisao je i prije rata,a iskustvo(patnja!)egzila ucinilo je da vec desetak godina pise vrhunsku,svjetski relevantnu poeziju.Pitajte ga o njegovim medjunarodnim nagradama i prevodima njegovih knjiga na strane jezike!
LEJLA I VJECNIK
Zatim:kada se dogadjalo(ja znam:nikada!)da zagrebacki ili beogradski izdavaci naprosto trce da prvi objave knjigu nekog sarajevskog pisca?A danas se zbiva.Pitajte Gorana Samardzica,Nenada Velickovica,Faruka Sehica.Jeste li citali Almu Lazarevsku?Asmira Kujovica?Mustafu Zvizdica?Faiza Softica?Znate li za Josipa Mlakica?Jeste li znali,pa zaboravili,Karima Zaimovica,sto pogibe od cetnicke granate,avgusta 1995?Ne znam da li je dvadeset godina imao ali znam da je za sobom ostavio cudesnu,prorocansku knjigu pripovijedaka.Koja knjizevnost ne bi zeljela imati tanusni a naprosto fantastican opus pokojnog Hajrudina Ramadana?Jeste li stigli uzivati u crnohumornim a sasvim lirskim prozama Fadile Nure Haver?Jeste li procitali i jedan redak Damira Uzunovica?Pa mladog Bazdulja,pa filmadziju Namika Kabila,i njegov romancic"Sam"?Pa je li "nas"onaj Sarajlija sto zivi u Ulcinju,zestoki Andrej Nikolaidis?
No,dosta nabrajanja,da se vratim"temi".Knjizevna kritika,u principu,nikada nije mogla ici"ispred"knjizevnosti.U najsretnijim trenucima,od nje bi najveca korist bivala ako kako-tako,pravovremeno i nezlobivo,uspije pratiti knjizevnost u nastajanju.O njenom aktuelnom stanju i polozaju najvise bi se kazalo,i od toga najvece koristi bilo,ako bi se razgovor(za"okruglim stolom")vodio na temu,evo je predlazem:"Status i tretman savremene knjizevnosti u stampanim i elektronskim medijima".Za takvim,hipotetickim,stolom morala bi se dijagnosticirati jedna crnohumorna cinjenica:da su svi ti mediji,bez iznimke,vise vremena i prostora ustupili tekstopiscu slagerske ljubavne pjesmice"Lejla"("Eurovizija",kao nacionalni,drzavni,kulturni dogadjaj prvoga reda!)nego li ikojem savremenom knjizevnom djelu i autoru.Pokraj jedne"Lejle",jedan"Vjecnik"nema sta da trazi!
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 13.03.2008. u 16:08 sati.