More vjerskih simbola koji podsjecaju na protekli rat i koje po Bosni i Hercegovini susrecenmo na svakom koraku uskoro ce biti uvecano za jos jedan krst,neobican i po namjeni i po dimenzijama.Na monumentu visokom 26 metara i sirokom 18 metara bice,kako se navodi,ispisana imena vise od 5800 poginulih,zarobljenih i nestalih civila i vojnika Republike Srpske.Krst ce stajati na Zlatistu,po zlu cuvenom toponimu podno Trebevica i,kako pisu novine,"podsjecati na stradanje Srba iz Istocnog Sarajeva".Iz gradnje ovog cudovisnog simbolicnog spoja rata,religije i populistickog inata stoje dvije organizacije koje okupljaju porodice poginulih i nestalih,odnosno bivse logorase Republike Srpske.
Ovih nekoliko sturih podataka,sazetih u jednoj novinskoj vijesti,imalo je snagu detonatora,izazvavsi lancanu eksplozivnu reakciju gnjeva u Sarajevu.Cetnicka provokacija,uvreda,cinizam,sramotan cin-najcesci su atributi kojima Sarajlije ispoljavaju svoj revolt prema gradnji pomenutog spomenika.Savez logorasa BiH trazi od visokog predstavnika Miroslava Lajcaka da zabrani njegovu gradnju.Najprovokativnije mjesto u cijeloj toj prici je samo Zlatiste.Svako ko je prezivio dugu,paklenu opsadu Sarajeva zna da je sa tog mjesta svakodnevno po gradu sijala smrt.Sa Zlatista su divljacki i podmuklo ubijani ljudi,zene i djeca,bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadali.Krst na Zlatistu
ce,ponosno isticu njegovi narucioci,nocu biti osvijetljen reflektorima.Oni valjda vjeruju kako ce pogled prezivjelih Sarajlija biti mazohisticki i danonocno uprt u to prokleto mjesto u trebevickom krajoliku.Kao da patnja koju su ovom gradu nanijeli osvetnici s brda nije bila dovoljna.
Bilans njihovog krvavog pira nad opkoljenim gradom iznosi 11 hiljada ubijenih civila,od cega hiljadu i po djece.Njihov komandant,general Stanislav Galic osudjen je u Hagu kao ratni zlocinac na najtezu kaznu-DOZIVOTNU ROBIJU.
Nikada se nece saznati koliki je u tom cetnickom knjigovodstvu smrtni udio ubica sa Zlatista,ali je sigurno da nije mali.U proteklom su ratu,po prirodi stvari,ginuli i Srbi.I oni imaju pravo na spomenike svojim poginulim ratnicima.
Medjutim,spomenik na Zlatistu nije izraz takvog pijeteta.On ni po svojoj lokaciji,ni po svojoj formi(krst)ne doprinosi istini,iscezavanju mrznje i pomirenju.Naprotiv,taj krst-spomenik vrijedja ranjenu dusu Sarajeva,koja je i danas,
dvanaest godina nakon rata,puna ostrih oziljaka,koje ne mogu da sakriju ulicne zardinijere sa cvijecem,niti stakla i beton novoizgradjenih i renoviranih zgrada.
Krst sam po sebi nikom normalnom ne bi trebao da smeta,ali krst-spomenik ubicama gradjana Sarajeva iznevjerava svoju religijsku simboliku i djeluje kao crkveno pokrice za zlocin.Ironican prema"inflaciji"spomenika poginulima u ratu,
predsjednik bivsih logorasa RS-a Branislav Dukic primjecuje kako"samo sto jos na interfone po haustorima nismo poceli podizati spomenike zrtvama".Dukic potom,mozda i ne htijuci,otkriva o cemu je ovdje rijec:"Ni Hrvati nisu napravili kriz na brdu kod Mostara zbog vjere,nego da prkose Bosnjacima s kojima su tamo ratovali."On,izgleda,
smatra kako je to bio rat kriza i polumjeseca sa zvijezdom?!Bilo kako bilo,sad je bar jasno na cemu smo:u temelju buduceg monumentalnog krsta na Zlatistu je prkos!Prkos prema bosnjackom Sarajevu.Poruka krsta-spomenika dakle glasi:SA OVOG MJESTA SMO VAS UBIJALI.
Moglo bi se reci da slicnu poruku sadrzi i ogromni betonski kriz na Humu iznad Mostara,odakle je HVO granatirao
sirotinjske mahale s obje strane Neretve.Ovdje dolazimo na teren postratne tranzicije Bosne i Hercegovine i uloge religije u tom paklu.Siroka je to i slozena tema,ali je za potrebe ove kolumne dovoljno konstatovati da vjerske institucije,bez izuzetka,ne zasluzuju pozitivnu ocjenu.Umjesto istinskog ekumenizma,na djelu je neka vrsta hladnog rata medju religijama,iako to vjerski poglavari nece javno reci.Vjerski simboli su usli u masovnu upotrebu i sluze svemu i svacemu,a najvazniju ulogu imaju u obiljezavanju teritorija,kako bi se"drugom i drugacijem"stavilo do znanja koje je tu"u svojoj vjeri,na svojoj zemlji".Mostarski biskup Ratko Peric,osvjedoceni kleronacionalista,proglasio je kriz na Humu simbolom grada Mostara i predzidja katolicanstva,iako ni jedno ni drugo ne odgovara istini.Krstovi su,
opet,tu da ukazu na mala i velika"predzidja"pravoslavlja.
Prije koliko pola stoljeca,i kasnije,u Bosni su nicali visoki fabricki dimnjaci,kao simboli industrijskog napretka,a danas se sve vise dizu u nebo crkveni zvonici i minareti,krizevi i krstovi,sto je postalo pitanje dominacije jedne religije nad drugom.Narucioci njihove gradnje kao da vjeruju da ce tako biti blize Bogu.Medjutim,sigurno je jedino to da cemo tako svi biti udaljeniji od mirnog i harmonicnog zivota na zemlji.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 19.03.2008. u 18:05 sati.