COVJEK KOJI NE BI NI MRAVA ZGAZIO-2
...Jelisic je dobar susjed i prijatelj i dobar ribic.Ali bio je i ubojica,kao sto je sam priznao.U stvari,on je bio jedan od troje ljudi optuzenih za ratne zlocine(od preko sezdeset osoba)koji je pred sudom priznbaio zlocine,rekao"Kriv sam"za trideset i jednu tocku optuznice a da nije pokazao zaljenje.Iako su vecina ljudi koje je ubio bili Muslimani,
suci su zakljucili da nema dovoljno dokaza da njegovi zlocini nisu bili rukovodjeni sistematskom,svjesnom namjerom da ih eliminira.Ustvrdili su da bi vjerojatno,radi patoloske crte u svom karakteru,Jelisic najvjerojatnije ubijao clanove bilo koje etnicke grupe,a ne samo Muslimane.Prema tome,odbacena je optuzba za genocid i Jelisic je osudjen na cetrdeset godina zatvora za krsenje ratnih zakona i obicaja i zlocin protiv covjecnosti.
Obrana je bila u pravu kada je istaknula da je Jelisic bio egzekutor samo u tih osamnaest dana u svibnju-niti prije,niti poslije.Kako je bilo moguce da se taj covjek pretvorio u cudoviste samo na osamnaest dana?Jedino razumno objasnjenje-rekli su njegovi branitelji-bilo je da je Jelisic to radio pod pritiskom,da je ubijao po zapovijedi.
Izvrsavao je naredjenja strahujuci za vlastiti zivot.
Mozda je tako i bilo.To bi se uklopilo u njegovu ljubav prema pecanju i smirenu,dobrocudnu prirodu.Ali buduci da nije bilo dovoljno dokaza da se odrzi tvrdnja kako je Jelisic samo izvrsavao naredjenja,Tribunal je odlucio da je Jelisic ubijao zatvorenike po svojoj slobodnoj volji i odmjerio mu kaznu u skladu s tim.
Sto se dogodilo u tih kljucnih osamnaest dana?Zbog cega se od mirnog ribica pretvorio u okrutnog ubojicu?Nitko to nije mogao do kraja objasniti,cak ni sam Jelisic.Odjednom vise nije bio mir,bio je rat.Vise nije imao prilike lezati na travi dok je rijeka tiho zuborila i cijeli svijet mirovao.Rat je sve to promijenio.Moj je zet takodjer morao ostaviti pecanje kada je otisao u Kanadu,otprilike u isto vrijeme kada je Jelisic otisao u Brcko.Rat je promijenio njihove zivote,ali na vrlo razlicit nacin.Koliko je ta promjena bila posljedica svjesne odluke,a koliko slucajnosti?Zasto je jedan od njih otisao u Kanadu,a drugi u Brcko?Da li je moglo biti obrnuto?Da li je moj zet mogao postati dragovoljac hrvatske policije?Ja vjerujem da nije.Ali zasto on nije postao dragovoljac,a Jelisic jest?
Ima puno ljudi koji se cine savrseno normalnima,ali u odredjenim uvjetima kao sto je rat patoloska strana njihovog karaktera izbije na povrsinu i zavlada njihovim ponasanjem.Je li moguce da je Jelisic bio upravo takav slucaj?
Po prvi puta u svome kratkome zivotu taj mali covjek iz Bijeljine,seoski mehanicar upravo izasao iz zatvora,
docepao se vlasti.Odjednom je imao apsolutnu moc.Dobio je pistolj i slobodu da se njime koristi kako hoce.Ljudi su rekli da je izgledao i ponasao se kao da je drogiran.Oci su mu bile cudne,bio je uzbudjen,nervozan.I bio je pod utjecajem droge,jer neogranicena moc nad zivotom i smrti i jest najjaca droga.Taj zgodni mladic Goran iz generacije moje kceri,osamnaest dana toga svibnja bio je poput Boga.Uzivao je praveci se vazan tako sto je ubijao zatvorenike.
Iako ubojica,on je sam u izvjesnom smislu bio i zrtva.Zajedno sa citavom svojom generacijom,Goran Jelisic je bio prevaren.Mnogi iz generacije njegovih roditelja-moje generacije-prigrlili su nacionalisticku ideologiju i nisu ucinili nista kako bi sprijecili rat.Bili su oportunisti i previse preplaseni pa su slijedili vodje,kako su navikli.Nasa su djeca tu glupost svojih roditelja skupo platila,ponekad i svojim zivotima.
(Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")
Post je objavljen 11.03.2008. u 16:06 sati.