...I dok je gradove bivse Jugoslavije tresla pop-groznica,glavnim gradom SAP Kosova Pristinom vladala je prava fudbalska euforija.Jos pred kraj 70-tih,tacnije 1977,u jugoslovensku prvu ligu se plasirala Trepca,koja je s nekoliko pojacanja-prevashodno golmanom Draganom Mutibaricem i centarhalfom Zoranom Miletovicem,te nesto domacih snaga"plesala samo jedno ljeto",ali i stigla u finale kupa.
BIJELI SAL
I krenuli su silovito:u trinaestom kolu bili su drugi na tabeli,najljuceg rivala Partizana koji im je uzimao igrace dobili su 2:1 na svom stadionu u Pristini na kojem u to doba nikada nije bilo manje od 25000 gledalaca.
Crvenu Zvezdu su ponizili na Marakani sa 3:1,ali je onda proradila kuhinja u kojoj se novaku u ligi,a pogotovo ako stize sa Kosova nije moglo dozvoliti da ode predaleko.Zavrsili su kao osmi na tabeli,a mijesanu ekipu,sastavljenu od Albanaca,Srba i pokojeg Bosnjaka i Crnogorca na terenu je predvodio FADIL VOKRRI,igrac kakvog se ni danas ne bi postidjeli.
Kad su pali u krizu i jesenji dio prvenstva 1985/86 zavrsili na dnu,pojaviio se carobnjak sa bijelim salom.Miroslav Ciro Blazevic je stigao u Pristinu,prica se,svicarskom vezom,zahvaljujuci poznanstvu s jednim od spiritus movensa kosovske nezavisnosti,biznismenom Behgjetom Paccolijem.Ogrnut zastitnim znakom,bijelim salom,
Ciro je mobilizirao sve snage,rastrcao se po Jugoslaviji,kupio bodove tamo gdje nije mogao pobijediti i-spasio Pristinu ispadanja!
VELIKI FADIL
Jos i danas u usima odjekuju izvjestaji i pamte se slike sa Sportskog pregleda koje je snimao Shukri Kaqaniku,dok je novinar Gani Ajeti na svom"polomljenom"srpskohrvatskom izvikivao:"TESKA ROVOVSKA BORBA U PRISTINI.ALI,PAO JE VELIKI PARTIZAN.RADOST JE DONIO STRIJELAC ODLUCUJUCEG GOLA,MALI KOMPJUTER MENSUR NEXHIPI."
Vratimo se velikom Fadilu,kako se uostalom zvao i najvazniji komunisticki politicar s Kosova Hoxha koji je,pak,
dijelio prezime s albanskim diktatorom Enverom.
Vokrri je bio robustan,cvrst golgeter,ali uvijek spreman na ideju.Oni koji znaju o cemu se radi kad se radi o nogometu sjecali su ga se uvijek kad bi gledali Gordona Duriea,skotskog napadaca koji je na terenu mogao skoro sve.
Ostao je jedini Kosovar koji je ikada zaigrao za reprezentaciju Jugoslavije-bilo je to,dakako,za vladavine Ivice Osima,koji je srcanom heroju iz Podujeva davao prednost pred razvikanim beogradskim zvijezdama.
Vokrri je 12 puta obukao dres sa sest baklji,a pred moguci odlazak iz Partizana u kojem je proveo sjajne tri godine od 1986 do 1989(u Crvenoj Zvezdi nikada nije zaigrao nijedan Albanac),poslali su ga u JNA umjesto u Juventus,
koji ga je htio vidjeti u svojim redovima.
Danas predsjednik FS Kosova,s licem antickog heroja,samo ce reci:"Ne vjerujem da je to bilo zato sto sam Albanac.Svi su tada morali u vojsku,a meni je bilo 27 godina.Bila je to gornja granica."
Zivot se,tako,pobrine za sve:Da nije bilo te nesretne JNA ne bismo ni sreli te tihe ljude kojima je zivot bio namijenio uloge pekara,buregdzija,slasticara i prodavaca razlicitih grickalica.TAJ,U OSNOVI,RASISTICKI KONCEPT JE I RAZVALIO JUGOSLAVIJU,O CEMU MOZE POSVJEDOCITI I ANEGDOTA SA POSLJEDNJEG KONGRESA PISACA 1985.U TRENUTKU KAD SU STVARI KRENULE OPASNO NIZBRDO I KAD JE BILO JASNO DA SE VELIKOSRPSKI KONCEPT VISE NECE MOCI KRITI IZA JUGOSLAVENSTVA,DESANKA MAKSIMOVIC,TADA VEC STARA PJESNIKINJA U KOJOJ SE PROBUDILO MIHOLJSKO LJETO MILOSEVICIJANSTVA,POKUSALA JE SMIRITI STVAR REKAVSI:"PA,DECO,NEMOJTE DA SE SVADJAMO,MI SMO SVI OVDE SLAVENI."
ALI PODRIMJA,KOSOVSKI PJESNIK JE USTAO I KAZAO:"JA NISAM SLAVEN!"I NAPUSTIO DVORANU.
No,prije raspada jugoslavenske pisalacke zajednice dogadjalo se jos stosta;1989.pocinje strajk gladju rudara u Starom trgu i tu je definitivno bilo jasno da se Srbija i Kosovo vise nece sastajati.Azem Vllasi,nekadasnji omladinski funkcioner,pobrao je vecinu simpatija ostatka nekadasnje Jugoslavije,nakon sto je blatnjavih cipela izisao iz okna i krenuo u pritvor u koji ga je stavio Milosevic.Jos mu je porucio:"Pravices ti mene od blata."
Bio je to definitivni kraj jedne epohe jer prica o Kosovu 90-tih ne spada u registar blagih i dobrohotnih sjecanja.
Prevashodno zato sto covjek,kad se o svom jadu zabavi,i nema previse vremena i energije da se zanima.Nekoliko sjajnih ljudi kakvi su Vetom Suroi,Baton Haxhiu,Fadil Hysaj,Shklzen Malliqi pokusavali su,svako u svom registru i na svoj nacin,uobliciti intelektualnu scenu i dati joj svoj pecat,cak i u vremenima kad su Milosevicevi eskadroni smrti posli zavrsiti na Kosovu ono sto su zapoceli na zapadnim stranama bivse Jugoslavije,odigravsi krvavi ples i u BiH.No,to je teska borba koja jos traje i spada u jednu drugu,malo manje subjektivnu pricu o Kosovu.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 14.03.2008. u 17:01 sati.