Ne zna se sto je gore:ne uvidjeti zlo ili ne oduprijeti mu se.Mnogim razlozima se ispricavamo za samoskrivljeno neznanje,za nebudnost ili za strasljivo povlacenje pred zlom.Djelujemo nemoralno ako nijecemo mogucnost njegova postojanja,ili ako smatramo da se u nekom slucaju uopce ne radi o zlu,nego,dapace,o dobru.U teologiji se zlo ubraja u neodgonetljivu"tajnu zastranjenja"(mysterium iniquitatis),jer mu ne mozemo naci zadnje obrazlozenje i jer vecina nas gotovo nepogresivo ljubi i pristaje prije na zlo nego sto podrzava dobro.Naime,dok dobro zeli samo jedno-da bude dobro i istinito,zlo ima sto lica,neizmjernu snagu prevrtljivosti,bezbroj puteva svog opravdanja.Zlo participira i zivi kao parazit na dobru,prikazuje se zamamnim,istinitim.Iznad svega,zlo je atraktivnije,zavodljivije,
izvanjski ljepse od dobra.I nudi se uvijek kao precica,najkraci i najlaksi put do uspjeha i srece,do rjesenja problema.Sto je problem veci,zlo rjesenje je privlacnoscu nasilnije.
Ovaj bi uvod bio potreban ne samo kao teorijska prethodnica misljenja nego i svakog vaznijeg odlucivanja.No ovdje cemo nesto reci o zloupotrebi vjerskih simbola,osobito kriza,jer nasi vjerski simboli,osobito oni najvazniji,tek svojim dijelom participiraju na dobru,na vjerskoj istini,a mnogo vise na lazi i zlu sto se u njih gnijezdi.
Kako?
Simbol dolazi od grcke rijeci"sim-ballein"sto oznacava zdruzivanje dvije stvarnosti,nikada nasilno,nikada umjetno.
U podrucju religioznoga rijec je o tome da materijalna stvarnost,opipljivi predmet,ne samo ukazuje nego i sadrzi transcedentno,sveto,bozansko.Zato u religijama postoje ne samo sveti prostori nego i predmeti,kao primjerice kriz.Suprotnost simbolu-sto se redovito ne uvazava-jest"dia-ballein",razvrgavanje zajednistva,odnosno"diabolos",
djavao koji se moze locirati i u sami simbol jer zlo,ono dijabolicno i postoji kao parazit,falsifikator i orobljivac dobra.
Najveca dijabolicnost zla skriva se u vjerskim ili uopce u najsvetijim simbolima.Oni pervertiraju iz simbolicnoga univerzalnoga zajednistva u dijabolicno nasilje.Zlo operira dobrom,patnjom,nevoljama,suzenim istinama,
strahovima,odsutnoscu kriticke i samokriticke refleksije.
I pri tome proizvodi nasilje.Najgore je nasilje obuceno u odjecu,formu istine,dobrote ili svetosti.Dakle,nije ovdje rijec tek o povrsnom nasilju nego onome koje se zavuklo u najvecu svetinju,koje je u podrucju najsvetijeg nacinilo mracnu jazbinu sto opakim,nebudnim,strasljivim i potkupljivim ljudima djeluje kao svjetlo.Rijetki se odupiru zlu u maski svetoga.Vecina odgovara zlom na zlo,kopanjem svoje vlastite jazbine i navlacenjem vlastitog dijabolickoga mraka na svoje simbole.No,to nije obrana od drugih,nego potvrda svoga zla i straha-svojih izvorista nasilja.
A nasilje je najveci covjekov problem,jer se moze skrivati i u onome sto mu je najsvetije i pri tome u vrlo blagim(svetim)rijecima i kulturnim(uljudnim)gestama.Tako je s krstom na Zlatistu,tako je s krizevima i drugim religijskim simbolima,vecih ili manjih razmjera,posijanih po ovoj zemlji,tako moze biti sa svime sto smatramo najvecom svetinjom,pa bili mi i ateisti.Kad smo kod kriza ili krsta,on nikada nije simbol prkosa ili pobjede nad nikim iako to za mnoge prakticno jest-od Konstantina preko krizarskih ratova do mnogih nasih krizeva danas.Kriz je smislen samo kao uzor za nasljedovanje kako je to Isus trazio,a ne kao ornament a pogotovo ne kao orudje za prkosenje ili ponizavanje drugih.Isus je rekao izricito da ne nosi njegov nego"svoj"kriz,kao i da ni svojim,a osobito ne njegovim,
ne smije opterecivati(a kamoli ubijati)druge.Zato nasa nosanja i sadjenja krizeva cesto su u potpunoj suprotnosti s Isusovim.Zaboravlja se,takodjer,da na Golgoti nije bio razapet Isus sam.Bilo je jos razapetih i tada i u povijesti uopce.Stoga su mnogi krizevi potpuna negacija Isusova kriza.Vise su kopija dijabolicnih znakova"mracnoga boga
nasilja"koji osiromasuje i iskrivljuje svaku patnju i smrt,osobito onu nevinu.Oni su simboli nasilnika i dzelata a ne neduznih patnika.Koliko smo mi crkveni ljudi,teolozi i krscani zakazali bas u onome sto smatramo svojom najuzvisenijom svetinjom,koliko je samo manipulacije krizem?!Nije moralno reci da i drugi tako rade-da i oni stavljaju svoje"prkosne"simbole,pa je onda i nama to dopusteno.Nikoga ne opravdava zloca drugoga.
Uz to,ako je u krscanstvu Isusovo uskrsnuce osnovna prekretnica na kojoj zapocinje vjera a kriz(patnja)u uskrsnucu nalazi svoj odgovor,ako je Uskrs ne samo najveci krscanski blagdan oko cega se i ovih dana propinjemo svima okolo dokazati,ako Uskrsom vjerujemo da uskrsava nada i ondje gdje su patnja,mrznja,smrt(na krizu)zatvorile svaku nadu i smisao ljudskoga zajednistva i zivota uopce,onda nasa dijabolicna viktimologija-posredstvom kriza-jos puze u vremenu poganstva i nekrscanstva.Uskrsnuce je obrana covjeka,a kriz-ako se ne shvati kao poruka milosrdja i prastanja-najperverznije dubinsko ponizenje covjeka.Uistinu,kod nas nema uskrsa,
dakle,nema ni vjere.Ostaje samo patnja i"prkos"krizevi,spomenici koji unizuju covjeka.Mozemo li se nadati zemlji bez spomenika,kako se u ceznji izrazio njihov veliki tvorac Bogdan Bogdanovic.Tesko!Mi ih samo umnazamo.Niti su opomena da ne ponavljamo zlo a kamoli simboli dobra i istine.Degenerirali su u trijumf i prkos najmracnijeg,
djavolskoga nasilja,izraz pomracenog uma i nevjernicke instrumentalizacije patnje.
Bez sumnje,ne mozemo se pretvoriti u sove i uvijek biti budni pred zlom.Ali valja uvijek izbnova predlagati takav humanizam i takvu teologiju koja ce raskrinkavati zlo u samoj njegovoj srzi,ono najmracnije nasilje-"nasilje nasilja u samoj ideji Boga"(A.Gesche).TADA CE BITI MANJE SPOMENIKA A VISE LJUDI.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 31.03.2008. u 16:01 sati.