KAKO JE DOBRICA COSIC VLASTITU IDEJU O VELIKOJ SRBIJI NAZVAO GLUPOSCU-NA LONDONSKOJ KONFERENCIJI 1992.SVI SU OPTUZILI SRBIJU KAO GLAVNOG VINOVNIKA RATA U BOSNI I HERCEGOVINI
Dobrica Cosic ispoljio je politicku ekvilibristiku i moralnu prevrtljivost i prema svom vlastitom cedu-ideji velike Srbije i Memorandumu SANU.Polovinom avgusta 1992,u intervjuu njemackom Spiglu,on ce reci"da licno nema nikakva udela u Memorandumu".Ideju velike Srbije-da"svi Srbi zive u jednoj drzavi"-nazvao je,ni manje ni vise,gluposcu.
Okvalifikovao ju je"devizom nacionalnih i nacionalistickih ekstremista,te da to ne moze biti deviza jedne zdrave nacionalne politike".
Izrekao je to nekoliko dana prije pocetka Konferencije o jugoslovenskoj krizi,koja je odrzana 26.i 27.avgusta 1992.u Londonu.Tako je govorio i nakon te konferencije.Uz predstavnike svih bivsih jugoslovenskih republika u Londonu je bila i delegacija vec formirane trece Jugoslavije sa Cosicem kao predsjednikom na celu.Tu skracenu i suzenu Jugoslaviju predstavljali su,uz Cosica,jos Milan Panic,Slobodan Milosevic i Momir Bulatovic.
UZALUDNI POKUSAJ
Njih cetvorica su bila u krajnje nezavidnom polozaju:obrali su gorke plodove srpske politike u jugoslovenskoj krizi.Oni su najprije optuzili dojucerasnju Jugoslaviju,KPJ,Tita,Kominternu zbog avnojevskih granica"zbog nepravdi prema Srbima,za stanje na tlu bivse Jugoslavije".To je bio njihov pokusaj da za posljedice sloma velikosrpske politike istorijsku odgovornost svale na Tita,Kominternu,AVNOJ,ali im to nije uspjelo.
Na konferenciji nije sudjeno onima koje su oni optuzivali vec nacionalistickim politikama vodjstava republika bivse Jugoslavije,na prvom mjestu srpskoj politici u jugoslovenskoj krizi.Londonska konferencija je trazila puteve,nacine i sredstva za izlaz iz toga stanja,prvenstveno za prestanak rata i uspostavljanje mira u Bosni i Hercegovini.
Konferencija se pretvorila u medjunarodnu instituciju koja ce,sprovodeci odluke Savjeta bezbjednosti UN-a,
djelovati dok se ne dodje do konacnog rjesenja i normalizacije situacije na teritoriji bivse Jugoslavije.
Svi ucesnici na toj konferenciji kritikovali su i optuzili Srbiju kao glavnog vinovnika rata u BiH.Uz Srbiju i Crnu Goru.
Tadasnji v.d.drzavnog sekretara za inostrane poslove SAD-a Lorens Iglberger je dao najtezu kvalifikaciju:"Velika Srbija je rak-rana u Evropi koja se moze siriti".I on i svi drugi su upozoravali:ako se ne smiri bh.kriza buknuce druge.Proradice i druge rak-rane u Evropi.Zato je kriza u BiH od kljucnog znacaja za zaustavljanje plime pogorsavanja medjunarodne situacije.
Svi koji su htjeli da stvore veliku Srbiju u ratovima,krvi i ognju,od politicara i drzavnika preko akademika i crkvenih vodja,te mnogi drugi sto su na sva zvona nadigli dreku kako"Svi Srbi moraju ziveti u jednoj drzavi",poceli su da se odricu te velikodrzavne ideje i tvorevine.Medju njima i Dobrica Cosic.Uz njega su i druge istaknute licnosti srbijanske politicke scene tvrdile da se nikada nisu zalagali za veliku Srbiju.
A godinama su,neki i desetljecima,isticali da u SFRJ nije pravicno rijeseno srpsko nacionalno pitanje.Govorili su o Srbima kao"dobitnicima u ratu,a gubitnicima u miru".Mahali su"teskom sudbinom srpskog naroda u proslosti,zbog titoisticke politike prema srpskom narodu".Time su hranili i raspaljivali srpski nacionalizam,koji je prerastao u vladajucu nacionalisticku ideologiju i politiku.Cilj te politike mogao se iskazivati jedino u programu velike Srbije,
makar i po cijenu oruzanog sukoba sa hrvatskim i muslimanskim(bosnjackim)narodom i ratom.Tako su srpski i svi ostali narodi izlozeni teskim posljedicama.Umjesto pregovaranjima i sporazumijevanjem.
Samo za naivne je to moglo da lici na"novo misljenje",uvjerenje,ili zakljucak sazdan na neuspjehu velikosrpske politike u ratu i sukobu sa cijelim svijetom zbog cilja"svi Srbi u jednoj drzavi".Bio je to,ustvari,prvenstveno pokusaj da se smanji vlastita odgovornost ili dio odgovornosti za rat,zrtve,uzase sovinisticke podivljalosti u najtezoj tragediji Srba,Hrvata i Muslimana(Bosnjaka)u njihovoj istoriji.
Gotovo u horu,uz pratnju propagandnog orkestra i pod dirigentskom palicom Milosevica kao"Mesije srpskog naroda",isticano je da niko nije htio da stvara veliku Srbiju.Govorilo se da je to lazna optuzba.Cilj tih optuzbi,
zajedno sa uvedenim sankcijama,jeste da se Srbija onesposobi za solidarnost sa Srbima van Srbije u Hrvatskoj i BiH,da se ona trajno oslabi,samo da"pomogne svojoj braci Srbima".A zelja Srbije je,vele,da se odbrane,da"ih zastite od ustasa,od ponavljanja genocida nad Srbima"iz vremena Nezavisne Drzave Hrvatske",da ih spasu"od novog Jasenovca".
COSICEVE LAZI
Krajem avgusta,neposredno po zavrsetku londonske konferencije,preokrenula se naizvrat ona prica i sve sto se dogovaralo i radilo za ciljeve politike"svi Srbi u jednoj drzavi".Novonastali odnosi u svijetu nakratko su obeshrabrili sve koji su povjerovali u te velikosrpske parole i krenuli ka bojistima u susjednim suverenim drzavama Hrvatskoj i BiH.Isprijecili su se pred onim sto nisu mogli da razumiju:pred velikim silama i svim drzavama svijeta koje su ustale protiv velikosrpske politike,kaznile Srbiju i Crnu Goru,izolovale ih sankcijama.
Receno je da od toga nece odustati dok se Srbija ne odrekne cilja da"svi Srbi zive u jednoj drzavi",tako da ta drzava bude tamo"gde god ima Srba",da granice budu na zapadnoj liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Vitrovitica.Sad su svi govorili:"Niko nije hteo veliku Srbiju,to je laz i podmetanje antisrpske koalicije i antisrpske propagande"...
U Borbi(12.VIII 1992.)preneseni su dijelovi intervjua Dobrice Cosica njemackom listu Spigl.Na primjedbu novinara Spigla da Cosica cesto optuzuju da je duhovni otac Milosevicu zbog Memoranduma-"svi Srbi u jednoj drzavi",
Cosic je u svojstvu predsjednika SRJ odgovorio da on nema"nikakvog udela u Memorandumu,za koji su inace bitni antititoizam i jugoslovenstvo,i to tradicionalno jugoslovenstvo,a ne velikosrpstvo".
Cosic ne vjeruje da je Milosevic primijenio bilo sta od toga Memoranduma.Misli da Milosevic"nikada nije izrekao glupost-svi Srbi u jednoj drzavi"."Mislim da je to deviza nacionalnih i nacionalistickih ekstremista i da to nikada ne moze biti deviza jedne zdrave nacionalne politike,i to nije nasa deviza...nikada to nije bilo moje uverenje niti ce to biti"-istakao je Cosic.Cosic je istakao da"SRJ nema nikakve teritorijalne aspiracije ni prema kojoj republici,ali da na medjunarodnoj konferenciji o Jugoslaviji treba uvazavati princip samoopredelenja naroda".
KONTRADIKTORNE IZJAVE
A kad novinar primjecuje da bi samoopredjeljenjem Srbi koji su zivjeli u Hrvatskoj imali mogucnost da se spoje sa Srbijom,Cosic je primjetio da je"to samoopredelenje naroda,zasto bi to bila Srbija-mozda bi to bila Jugoslavija..."
I tako je u jednoj izjavi dao dvije:jednu o nijekanju politike da svi Srbi zive u jednoj drzavi i drugi o principu samoopredjeljenja.Ove dvije izjave se medjusobno potiru.Po principu samoopredjeljenja,od njegove sustinske primjene,ocekuje se da se svi Srbi u Hrvatskoj spoje,ako ne sa Srbijom-onda sa Jugoslavijom-sto opet znaci da"svi Srbi zive u jednoj drzavi".Samim tim to "nije jedna retoricka,romanticarska i nacionalisticka sintagma",kako je rekao u intervjuu,vec cilj nacionalisticke politike za koju je vec proliveno more krvi.Za tu krv i ratove koji bjesne po republikama bivse Jugoslavije Cosic je prije svih znao iz prve ruke od onih vodja koji komanduju Srbima u ratovima u Hrvatskoj i BiH.
On,i pored toga,tvrdi da politika Srbije nije dala ni osnovani povod za jugoslovensku krizu.
(Dr.Fadil Ademovic-"CRKVENO BESPUCE U POLITICI")
Post je objavljen 31.03.2008. u 15:02 sati.