KRV JE TEKLA U MLAZOVIMA
Desavalo se da otac slusa smrtne vapaje svog sina.Kad je zrtva bila na izmaku svog zivota,cetnici su ludjacki vristali.Vjerojatno od nagona i zelje za ubijanjem.I u tim trenucima,kad zrtva ispusta dusu,monstrum,ubica,gledao je naokolo da nece neko od logorasa proviriti glavu kroz prozor,upozoravajuci:
"Nemoj da bi neko ustao!Sve vas ovo ceka i svi cete doci na red.Mi imamo vremena za sve vas."
Junacili su se pred nemocnim i golorukim logorasima.Automate su imali,ali su zrtve mucili upotrebljavajuci vise drvene,deblje stapove,narodski receno palije i nozeve.Iz noci u noc pakao se ponavljao.Krv je tekla u mlazovima kroz otvorene rane.Jer,zdravi ljudi su tucom,paranjem i odsijecanjem dijelova tijela,ubijani.Tesko je bilo i slusati tupe udarce palijom,smrtne vriske zgrcenih tijela.
Kad smo culi da je u logor usao Becir Medjunjanin,gledali smo veselje cetnika.Mnogo su metaka potrosili pucajuci u zrak i medjusobno si dovikujuci:"Dosao je Medjunjanin Becir!"
Bio je prosvjetni radnik u Kozarcu,mehke duse i blagog izraza lica.Kad sam ga sutradan vidio kako tesko ide stazom prema"Bijeloj kuci",upoznao sam jos vise dubinu i sirinu cetnickog zlodjela,zbog cega mi olovka drhti u ruci,ni ona to ne moze podnijeti.Isao je covjek s glavom koja je od uboja udvostrucila svoju velicinu.Oci mu se nisu mogle vidjeti od silnih i neopisivih oteklina.Sve zaraslo,a otok krvav.Vrat i glava su postali jedno,zaokruzeni i nabubrili u cjelinu.Iz cvoruga se cijedila mrkocrvena krv.A covjek jos ziv.Hoda.Je li to moguce?Gledao sam ocima napunjenim suzama,s kamenom na mjestu gdje bi trebala biti dusa.Bez glasa.Ispratio sam ga ocima do ulaza u"Bijelu kucu"i vise ga nikada nisam vidio.
Za jednu noc su ubijali petnaestak ljudi bez vatrenog oruzja.Bez olovnog zrna,koje bi znacilo spas od muke.Duzi boravak u"Bijeloj kuci",koja je bila udaljena oko 40 metara od drugih,i bez mucenja bio je nepojmljivo tezak.Jer sobe su bile 4 sa 4 metra,a u svakoj 90 do 100 ljudi.Prozori oblijepljeni selotejpom,zatvoreni.Vrata zatvorena,a ljetne vrucine.S malo vode ili bez nje.Kad dodju ponekad do vode,ljudi su je medjusobno koristili,najcesce za ispiranje krvavih rana.
"Lokvica sinocnje krvave vode,koju sam popio u uglu sobe,spasila mi je zivot"-rekao je jednog dana jedan mladic.I u tim sobama ljudi su obavljali prirodne potrebe.Nije bilo nuznika.Neopisiv smrad izmeta,mokrace i znoja neopranih i neokupanih ljudi gusio je,a dizenterija je stvarala dodatne patnje.
Tek,nakon mjesec i pol dana izgonili su u grupama ljude ispred te"Bijele kuce".Kupali su ih vodom iz hidrofora pod jakim pritiskom.Taj prizor sam gledao vise puta iz susjedne zgrade.Gola ljudska tijela s modrim i crnim flekama uvijala su se pod snaznim mlazovima vode.Mnogi su,iznemogli od batinjanja i bolesti,padali.
Svaki oblik kaznjavanja u srpskom logoru Omarska,kao i u drugim njihovim logorima u kojima sam boravio kao logoras,bio je isplaniran.A glavni cilj im je bio,po mom misljenju,osim da onemoguce masu mladih Bosnjaka da se bore protiv njih,da sistematski ubijaju ljude.Da ih pri tome muce i ponizavaju,da ih demoralisu do krajnjih granica.A u tom procesu batinjanja i postepenog ubijanja ispoljavali su necuveni i nevidjeni sadizam i krvolocnu nasladu.
Post je objavljen 20.03.2008. u 15:03 sati.