Neka materinske kletve stignu sve one koji su krivi za haos,smrt,bezakonje,teror,glad i izbjeglistvo u zemlji Bosni i Hercegovini,neka stignu sve one koji su mogli pomoci da se ovo sprijeci,a nisu sprijecili,neka stignu sve kalkulante koji zaboravljaju da se vrijeme bosansko vise ne mjeri satima i danima vec brojem mrtvih,brojem ranjenih i brojem onih koji su izbjegli iz domova.
Neka stigne pravda ljudska i Bozja one koji su doveli da po podrumima o krompiru sanjaju djeca koja su jos prije malo vremena umjela da razlikuju ukus svajcarskih i njemackih cokolada,djeca koja su mogla skupiti neki tesko zaradjeni roditeljski dinar i otici do mora,djeca koja su rodjena u ovim ratnim mjesecima a sada danima glodju od soka presahlu materinsku sisu i iz kasicice uzimaju hladan caj od kamilice,napravljen dok se jos moglo stici do kuhinje i stednjaka.
Neka materinska kletva zagospodari zemljom Bosnom,nek jednog dana ta zemlja izmece kosti koje je nisu dostojne.Bosna gori,nad njom se slozio fosgenski oblak lazi,prevara,pljacke i ubistva.
Treba joj desetak majki da kazu sta treba ciniti i kome.
Neka se opaka pamcenja i obnova zlocina vrate onima koji su od njih napravili motiv vlastitog zivljenja.Sjeni nasih predaka nestalih u minulim ratovima,vasi zivoti i vase smrti bili su uzaludni,nedovoljna opomena potomcima,vi ste zalud pali kao sto su zalud pali i svi oni koji su,poneseni snovima i vjerom u covjeka,posijali kosti tjerajuci sa svog tla sijace zlocina!
Bosna je na rubu tragedije,najvece u ovom mileniju,teze od one kad su kuge unistavale citave gradove i sela,kuga je dolazila negdje odozgo,covjek ju je donosio i prenosio ne znajuci i ne htijuci,a ova danasnja Bosna i Hercegovina
kao da je iz njedara kurve istorije izvukla cio mrak i dala ga u ruke raspojasanoj sili i ordiji.Najmanje ginu i najmanje gube oni koji su najvise krivi,smrt po metodu slucajnog uzorka posjecuje domove siromasnih i neduznih,onih koji su zeljeli da se tragedija sprijeci,a nisu je sprijecili.
Bosna je napadnuta i ona mora da mrzi,ta ce mrznja biti spasonosna ukoliko se okrene prema krivcima,prema imenima i prezimenima,prema postupcima.Bice,pak,definitivno samounistenje ukoliko izraste u mrznju prema drugima i drugacijima.
Ove rane nece brzo zarasti,za mnoge porodice rat je vec zavrsen jer su izgubile i domove i najblize,ali on ne bi smio biti zakljucen nekim improvizovanim primirjem:Bosna mora potraziti svoj pravi i trajan mir,nakon najduzeg perioda u svojoj istoriji u kojem nije bilo rata,perioda u kojem se rat pretvorio tek u blijedo sjecanje generacija i djelovao kao daleka opasnost koja visi nad glavama drugih.U tome,Bosna jos nije,nadamo se da nece ni postati,
cjelina:za neke rat je jos samo jedan uzasavajuci televizijski dnevnik,za druge tek odslik vlastitog straha i ponizenja koje dolazi iz potpune nemoci da zastite najblize i najslabije pred stihijom neljudskog nasilja.
Pogledajte kolika i kakva je Bosna juce bila,pogledajte sta je unisteno,izracunajte za koliko dana rata Bosna u teskim danima stice svoj novi patriotizam,uspijeva da vise nego juce,sebicnije nego juce,voli sebe a da ne mrzi druge vise nego sto su zasluzili.U Bosni,kao i u proslom ratu,nastaje nov red vrijednosti medju ljudima:mozda vise nego ratni heroji bili su upamceni oni tihi ljudi koji su spasili samo jedan zivot.Treba davati krv bolnicama,treba dijeliti obrok sa komsijama i izbjeglicama,treba,iznad svega,postovati one koji su interese zivota stavili ispred kalkulacija-koliko glava treba da izgubi koji narod pa da pobjeda bude osigurana,briljantna i krunisana paradom.
Ali i kada se ovaj rat zavrsi,oni koji prezive dace nova imena ulicama,u kafanama ce sjediti drugaciji ljudi,neki nece imati obraza da odu medju drustvo u kojem su proveli decenije,drugi,gori,koji budu smogli snage da svoje ponasanje smatraju normalnim,ispraznice kafane.Ako i kada se ovaj rat zavrsi,ako tada bude prilike da se porede vremena prije njega sa poratnim dobom,mjera stvari ostace komsiluk i njegova sposobnost da potraje u uslovima novih podjela.
Narodni sudovi javnog mnjenja rade neprekidno,u uzrujanoj atmosferi rafala i eksplozija,mozda mjestimice i nepravicno.Medjutim,u tim ocjenama koje dobija svaki pojedinac klica je neke narodne vlasti u zemlji Bosni,ja bih rekao jedinog tracka demokratije u ratnim uslovima,jedinog nacina da taj narod malo utice na neku svoju mogucu buducnost kad vec ne moze drugacije do mjesavinom ponosa i ocaja da reaguje na svoju sadasnjost.
A kletve majki neka budu izvrsne presude,one su motivisane jedinom mogucom istinom,pravom zene da sacuva svoj porod od vlastohleplja i demagogije,prerane smrti i psihickog invaliditeta.
(24.IV 1992.)
Post je objavljen 16.03.2008. u 12:05 sati.