Engleski povjesnicar Noel Malcolm zapoceo je svoju knjigu"Kosovo-kratka povijest"(1998.),kod nas u izdanju BH Dana(2000),poznatom tvrdnjom:"Jugoslavenska kriza je pocela na Kosovu i zavrsit ce na Kosovu."U toj ozbiljnoj i na izvorima utemeljenoj povijesti Malcolm pokazuje svu upitnost srpskoga svojatanja Kosova kao i prevladavanje mita nad istinom-mita o Kosovu kao"srpskom Jerusalimu"i centru drzave.U stvarnosti,on se nalazio u Raskoj-s onu stranu sjeverozapadnih granica danasnjeg Kosova.Tek od 1912,kada je Srbija de facto a ne de iure anketirala Kosovo,pocelo je srpsko-crnogorsko osvajanje kao klasicni model kolonizacije.No,ono sto nas zanima,nasuprot prijetnjama i nemoralnim usutkivanjiima oko priznanja pa i govora o Kosovu,sto iz realne politike sto iz prosrpskih razloga jest odnos Kosova i Bosne i Hercegovine.
Malcolmove rijeci:"U modernim historijskim kategorijama,odnos izmedju Kosova i ostatka Srbije je manje blizak i manje organski nego odnos izmedju bilo kojeg dijela Bosne sa ostatkom Bosne...U kategorijama etnicke geografije,opet,slucaj Bosne je vrlo razlicit od slucaja Kosovo.Tri konstitutivna naroda Bosne zivjela su izmijesano i zajedno,stvarajuci tako zamrsen etno-religijski cilim;u mnogim dijelovima Bosne uopce nema apsolutno vecinske grupe.Argument protiv bilo kakve podjele Bosne je stoga i praktican i moralan-praktican,
stoga sto na mapi nije bilo jasnih linija duz kojih bi se to ucinilo,a moralan,jer je jedini nacin povlacenja tih linija bio masovno`etnicko ciscenje`i druga krsenja ljudskih prava."
A kod nas se,a i na medjunarodnoj razini,zeli,s jedne strane,nametnuti teza o nespecificnosti Kosova,a s druge strane,teza o nuznosti ponavljanja Kosova kao zadovoljenja srpskih drzavnih apetita gradjenih na mitovima i osvajanju prostora drugih,makar u ratnim inzenjeringom stvorenoj srpskoj republici(RS).I dok se srpski nacionalizam smatrao necim legitimnim,recimo u komunizmu,izrazom liberalizma,drugi su bili negativno odredjeni.Osobito je albanski bio sad iredentisticki,sad kontrarevolucionaran,sad separatisticki,a ugnjetavanje Albanaca i njihova teznja za elementarnom slobodom prerasli su u srpsko pitanje-pitanje svih pitanja i onih koje je zahvatila srpska a ne albanska agresija.I danas nam se zeli nametnuti ako ne krivnja,a onda sutnja za jos jednu srpsku mitsku ugrozenost i ubrizgati strah ako se ne pazi na srpsku politiku koja je"uvijek"u pravu i u kojoj je samo povlasteni polozaj izraz drustvene jednakosti.Mora se paziti na"srpske emocije"koje su u kontinuiranoj visokoj temperaturi viktimizacije i pubertetskog rebeliranja kao i na to da se suznje(Albance)ostavi suznjima jer ne znaju biti slobodni i nikada nece moci ostvariti drzavu slobode kao njihovi gospodari.
Srpski iskrivljeni emocionalni pristup povijesti Kosova,mitski pocetak"istorijska"je i"metafizicka"nuznost za politicku praksu.Za Srbe sve pocinje Nemanjicima(oko 1216.zauzecem Kosova)i Kosovskom bitkom(1389),
zaboravljajuci ili negirajuci da je i prije Srba na Kosovu zivio neki narod za koje Albanci imaju najvise razloga da se smatraju njihovim potomcima.Nece se uvaziti cinjenica da je kroz to podrucje prolazila granica zapadnog i istocnog krscanstva,da je Nemanjica bilo katolika ili da je"Vatikan"slao Dusanu Silnom"diplomatske note"da ne prisvaja po Prizrenu i Kosovu katolicke crkve,niti se upitati zasto u Albaniji ima velik broj pravoslavnih Albanaca dok na Kosovu(uslijed srbizacije)uopce nema.Ili,da se nedaleko,tek tri kilometra od manastira Gracanice,posve zarasli u travu,bez pristupa i ikakvih oznaka,nalaze ostaci ranokrscanske bazilike Ulpijane
(staro ime za danasnje Lipljane),iz vremena prije Srba,te da je tamosnji biskup Dachus bio na saboru u Niceji
325.kada je i prihvaceno vjerovanje koje i danas ispovijeda i istocno i zapadno krscanstvo.Ako to i nije bitno za vecinsko muslimansko albanstvo,zasto nije za(krscansko)srpstvo?Ili bi se time moralo priznati da je na Kosovu netko bio i prije Srba pa bi se i politicko svetosavlje moralo redimenzionirati?
Kosovsko pitanje nije toliko slozeno koliko se zeli nametnuti,koliko svojom prosloscu,osobito onom selektivnom i falsificiranom,zeli opteretiti buducnost i izvan Srbije.Cinjenica je da su cak i tradicionalni prijatelji i saveznici srpske diplomacije,Englezi,Francuzi,Amerikanci,odustali od mita kako su Srbi nositelji slobode i progresa juznoslavenskih naroda i da se u pluralnim drustvima i drzavama mitovima ne moze ustoliciti privilegij umjesto jednakosti.Jedino Rusi,Putin i slicni,ostaju uz Srbe braneci prije svega svoje stolice,moc i privilegije i ne pazeci dovoljno na manjine.
Cinjenica je takodjer da od najobicnijih ljudi do vodecih srpskih politicara i vjerskih poglavara gotovo nitko nema rijeci samokritike,pa se stvarne probleme i u Srbiji i daleko od Kosova i Albanaca pokriva"dogadjanjem naroda"i emocijama koje je davno trebalo poceti lijeciti.Studente i djake i dalje se izvodi na mitinge da nemaju nastave,da podrze politicare na vlasti,uz samo mali korak do nasilja i oruzja.Ostaje dakle pitanje koliko su sami Srbi pridonijeli da svi iz zajednicke ex-drzave ili bjeze od njih ili oni bjeze,pa tako i s Kosova.Jesu li drugi toliko zli?Rastu li"Siptarima"rogovi i rep,kao djavlu,kako ih opisuju za mnoge jos mjerodavne srpske kulturno-etnoloske studije,dok je srpski narod"nebeski"?
Kosovo nije Bosna i Hercegovina,niti ijedna druga zemlja,jer su Kosovo,i Albanci i Srbi,posebna zemlja i posebni narodi te njihova zajednicka ili paralelna povijest u jednoj ili dvije drzave jedinstven primjer u svijetu koji ne moze biti model ni za koju drzavu-ni za mit ni za republiku.Ne moze se zivjeti u drzavi koja prezire dio svojih gradjana.
Ona se onda raspada-iznutra.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 05.03.2008. u 16:02 sati.