...Navecer sam se dogovorio sa svojim prijateljem Andrejem i sa svoje dvije studentice,Darom Sukovic i Brankom Katic,da ih vodim u Klub knjizevnika na veceru.Bio sam sretan i umoran.Pojeli smo po obicaju ramstek,popili malo crnog vina i posli na spavanje.Mislim da sam ja bio taj koji je predlozio da popijemo jos jedno pice u nekom Kabaret-klubu,blizu kuce Lenkinih roditelja,u kojoj smo tih dana stanovali.No,klub je bio zatvoren i Branka je predlozila da odemo u nocni klub"Nana",koji nije bio daleko.Bilo je vec oko 2 ujutro.Klub je bio gotovo prazan.
No,odmah kraj ulaznih vrata sjedila je grupa od pet-sest mladica,koji su se dosta glasno zabavljali.Dosli smo do sanka i narucili cetiri viskija.Ono sto slijedi opet je dio nekakvog scenarija.Mi stojimo kraj sanka i pijemo nas viski.Oni nesto glasno komentiraju spominjuci moje ime.Konobar me upozorava:
-Rade,naoruzani su.
-Sto?
-Naoruzani su.I pijani.
Ja ne obracam na to preveliku paznju,ali ipak pristajem platiti racun i da gibamo.
Oni jos glasnije govore i sad vec i izvikuju moje ime prateci sve to socnim psovkama.Zatim sam vidio pistolj,otvor cijevi,uperen u mene...Nisani u celo...nize...vise...
Zatim se zacuo pucanj.
Jos uvijek,mojim nemirnim nocima,odjekuje.
SLIJEPI MISEVI TRENIRAJU NISKE LETOVE PO AVETNIM SOKACIMA BETONSKIH GRADOVA
U koga to pucas mladicu
i tko to iz tebe puca u mene
u ovoj bezdanoj noci
u dva sata iza ponoci
kad slijepi misevi treniraju niske letove
po avetnim sokacima betonskih gradova
a neki bezazleni mjesecari
hodaju krovovima grada
ispitujuci zabrinuto
da li je to nebesko nebo nad Beogradom
olovno nebo nad Berlinom
U koga to pucas mladicu
i tko to iz tebe puca u mene
u ovoj bezdanoj noci
u dva sata iza ponoci
svercujuci svojim djetinjstvom
i olako prodavajuci plave bijele i crvene balone
za saku puscanih metaka
Ponocno sunce dodiruje ti uzarene obraze
i ucrtava u celo dva orla
nad dva oka ti crna
kojima nisanis dva metra iznad moje glave
Plasis se da me ne pogodis
postao bi sastavni dio moje biografije
U koga to pucas mladicu
i tko to iz tebe puca u mene
u ovoj bezdanoj noci
u dva sata iza ponoci
kad slijepi misevi treniraju niske letove
po avetnim sokacima betonskih gradova
(Rade Serbedzija-"DO POSLJEDNJEG DAHA(Autobiografski zapisi)")
Post je objavljen 26.03.2008. u 17:02 sati.