...Medju ljudima a i u zraku oko nas vladalo je neko zatisje.Sve do predvece kad je na smjenu opet dosao Ziga.
Najprije je poceo da se raspituje za neke ljude.Malo kasnije ih je prozivao imenom i prezimenom.
Slusam,gledam.Skoro mi svi poznati.Iz Kozarca,Kozaruse i iz drugih krajeva prijedorske opcine.Prvo postrojava petoricu iz ranije izdvojene i maltretirane grupe,bez kocijasa Sice,a kapetanom Dragom na celu,a onda i ostale prozvane.Poslije podijeljenih samara svakom u stroju,naredjuje im da cucnu u ugao,pored vrata.
Nastupili su ljetni dani.Sunce je svoju svjetlost i toplinu vec ujutro poslalo kroz poluotvorena vrata.Zigi je,izgleda,
naglo zasmetao ustajali vazduh od garaze prepune ljudi,koja svunoc nije otvarana.
A medju nama je bilo i bolesnih staraca koji su lezali na betonu.Naredjuje nam,da otvorimo sirom vrata i da odmah svi izadjemo napolje i stanemo pored garaze.Iz dzepa hlaca vadi dvije kutije cigareta i dijeli ih pusacima.
Odjednom se trgnu i pogleda u starijeg covjeka,neobrijanog,tuznog.
"I ti si tu Sikora Ivane,sunce ti zarko!Bome cemo i tebi ledja isprebijati!"
"Zasto meni,ako Boga znas?Sta sam ja nekome kriv?"
"Jesi,jesi.Kriv si jer si srpskoj djeci prijetio da ces ih pobiti.A tvoj sin,ginekolog,davao je namjerno pogresne lijekove srpskim zenama da ne mogu roditi.A ima i jos nekih drugih prituzbi.Sve ces ti to u Omarskoj propjevati.Tamo ce te o tome svemu ispitati nasi inspektori."
"Neka me ispituju.Ja o tome nista ne znam"-brani se covjek.
"Znas ti,znas,sunce tri zarko.Dodji,dodji ovamo,sa mnom."
Povede jadnog covjeka u prostoriju iznad klozeta.Tamo se zadrzase nekoliko minuta.Izadje cica suznih ociju i blijedog lica.Teskim korakom nam se priblizava,drzeci se jednom rukom za ledja.Ziga ga je,nema sumnje,divlje izudarao palicom po ledjima i tako zapoceo svoj radni dan.Svi smo opet morali u garazu.Dusman je,cetnik,
nastavio.Prozivao je mladice iz kozarackih zaseoka i raspitivao se o tamosnjim organizatorima otpora srpskoj vojsci,te o onima koji su bili u rezervnoj miliciji.Izdvojio je i izveo iz garaze desetak tih mladica,ugurao ih u MARICU i otpremio u nepoznatom pravcu.Vratio se,zatim,u garazu i nastavio.Sad je pitao kakvo je ko oruzje imao i gdje ga je nabavio.
Povremeno je,tokom cijelog dana izlazio iz garaze sa M.S.Nesto su saputali ispred vrata.
U jednom momentu naisao je neki Srbin u civilnom odijelu:"Sta ti M.sapuces,Boga ti tvoga...!I ti ces polizati pasje maslo za svoju rabotu svercujuci oruzjem.Reci ti nama,kakve su ono bombe na balkonu tvoga stana?"
"Ono smo dobili od vojske.U slucaju da muslimanski ekstremisti podju u zgradu,da ih bacimo na njih"-odgovori M.
"Ma,nemoj.Vidjecemo M.hoce li bas tako biti."
Vratise ga.Obeshrabren i blijed.Usne mu od straha podrhtavaju.Sjede na paletu.
I ranije,a eto i danas,on je cesto o necemu saputao sa Zigom.A sad,odjednom negativne rijeci o njemu od tih s kojima naocigled svih nas saradjuje.Zbunjen je i potisten.Poznajemo se jos od daleke 1946.godine kad smo bili djeca.Prilazim mu i kazem:"Sto su tvoje potonule ladje,Miro?"
"Nema od nas nista,stari druze.Sav nas zivotni i radni vijek pada u vodu.Oni traze dlaku u jajetu da covjeka optuze.Ja,zaista,nisam njihov neprijatelj,ali oni to ne pitaju i ne uzimaju u obzir."
"Ne boj se Miro.Ti si njihov zet.Nece oni tebe."-kazem da ga malo okurazim.
"Pa i moja je zena protiv mene.Osam dana sam ovdje,a ona nije dosla ni da me vidi,da pokusa da mi pomogne.
Da vidi sta je sa mnom.Ovdje za nas nema nista dobro"-izusti M.i zasuti.
Cijeli dan vise nista nije rekao,niti se pomakao sa tvrde bukove palete.
Danas je 9.VI 1992.godine.Vazdan se nesto dogadjalo.Ko u mravinjaku.Moj susret kroz zicu sa zenom i mojom rodicom,bio je pun ocaja.Zbog svih tih dozivljaja,dana i noci provedenih u Keratermu.Nisam mogao zaustaviti suze od natalozene patnje i zlocina kojima sam i sam bio izlozen.Naslucivao sam tragediju velikih razmjera.Zlocinci su poceli svom zestinom.A mi se,jos uvijek,naivno nadamo da cemo kucama.Ispitivanje se nastavlja u dvjema kancelarijama.Dan prolazi bez tuce.Noc se priblizava.Ziga pojacava svoju aktivnost.Stalno drzi na oku kapetana i njegove saputnike iz grupe.
Oko Keraterma straze se gusce postavljaju.Obuzima me jeziv osjecaj pred uperenim cijevima sa suprotne strane.Svakog casa mogu zapucati na nas.Nadam se da ce to,ipak,kratko potrajati.
Strah me vise obuzima i od MARICE kojom svaki cas dovoze i odvoze mladice u nepoznatom pravcu.Pitam ljude oko sebe,znaju li oni kuda ih odvoze.Vecina misli da je to put bez povratka.Sve se to dogadjalo ispred nasih ociju,
jer se MARICA zaustavlja ispred garaze,gdje je zapocela robija.
Noc pocinje s predstavom koju Ziga rezira s kapetanovom grupom.Dobio je on podatke o njihovim grijehovima.
Nagovara ih da priznaju svoje djelovanje protiv srpske vlasti u Surkovcu,Kozarusi i Kozarcu.Prvo udara kapetana po licu i po potiljku.Zastaje pa opet nastavlja.U prekidu kapetan ga gleda siroko otvorenim,krupnim ocima.Blago.
Kao da ga pita:"Pa kad ces vec jednom prestati?"
"Pricaj,odakle vam oruzje i kakve ste zadatke imali?"-urla Ziga.
Kapetan pocinje tiho,odmjereno,svoju pricu o kotama koje je mjesna straza kontrolisala,o motivima njihove predostroznosti.Naglasava da on i narod u njegovoj mjesnoj zajednici nisu vjerovali da ce Jugoslavenska narodna armija imati tako snaznu ulogu i da ce se prikloniti samo srpskom narodu,Srpskoj demokratskoj stranci.
"Armija je svih naroda,a ne samo jednog"-kaze kapetan.
"Vidi ti njega"-rece Ziga."Pa zar i to smijes reci,Boga ti tvoga..."-odalami kapetana sakom po uhu koliko je jace mogao.
Izveo je sest momaka ispred garaze,ugasio nam svjetlo i zatvorio vrata.
"Postroj kapetane vojsku!"-cujemo.
"Ostav,ne valja!"-ciknu Ziga kao ljuta zmija.
Kapetan ponavlja komandu,ali jace.
"Svi kapetanu po samar,zato sto nije odmah izdao takvu naredbu."
Cujemo samare po kapetanovom licu.Vjerujem da nas je u garazi oko dvije stotine.Ali tisina je bila kao da je prazna.Svi smo budni.Tesko disemo i slusamo.
"Hajde pjesmu cetnicku!Ocu samo te pjesme da pjevate!"-naredjuje neumorni cetnik grupi mladica,svojim robovima.
"Sto ne pocinjete!?Zar ocete da zovem citavu strazu da vas bije!?"
Kapetan zapocinje,a ostali za njim:"Ko to kaze,ko to laze,Srbija je mala..."
Mali neujednaceni hor,kako s novom pjesmom nastavlja,tako malaksava.
Promukli,suhi glasovi,batinama i ispitivanjima izmucenih mladica,prestaju...
(Vejsil Suljanovic-"SMRVLJENE DUSE-KERATERM OMARSKA MANJACA")
Post je objavljen 15.03.2008. u 11:01 sati.