...Njihov ih je zapovjednik sakupio i rekao im da ce sada sacekivati autobuse s civilima iz Srebrenice.Mislio je na zarobljene Muslimane koji su se predali jedinicima vojske Republike Srpske.Nas ce ih vod strijeljati,rekao je zapovjednik.Drazenu se to uopce nije svidjelo.Nikada prije nisu imali takav zadatak,ali nitko nije progovorio niti rijec.
Samo se jednome od njih,Peri,zurilo da pocne,ali Drazen je vidio da pije rakiju pa je pomislio kako je to zbog pijanstva.Pogledao je zarobljenike.Stajali su okrenuti ledjima.Jedan je covjek glavu napola okrenuo prema njima kao da nesto ocekuje.Je li nesto htio?Drazenu je to sve bilo odvratno i bojao se da ce povratiti.
Ne zelim u tome sudjelovati!Ne moze se ljude ubijati samo tako-pomislio je.Dok je hodao prema zapovjedniku,osjetio
je kako mu se tresu ruke."Ne zelim to raditi",rekao je.Brano Gojkovic okrenuo je glavu prema Drazenu kao da ga nije dobro cuo."Sta?"Drazen je znao da Gojkovic zeli da glasnije ponovi svoje rijeci kako bi ga svi mogli cuti,tako da ima svjedoke.Pogledao je vojnike."Drugovi,ja to ne zelim raditi.Jeste li normalni?Znate li sta radite?"Osjecao je kako ga hrabrost napusta dok su ostali izbjegavali njegov pogled.Pero mu se glasno nasmijao.Nakon toga uslijedila je neugodna tisina.Drazenu je odjednom palo na pamet da cijeli dan nije cuo cvrkut ptica...Gojkovic ga je gledao netremice,ozbiljnog izraza lica."Erdemovicu,ako neces to da radis,idi tamo i stani kraj zarobljenika pa cemo strijeljati i tebe",napokon je izustio.
Drazen je istog trenutka shvatio da zapovjednik to misli ozbiljno.Ali bio je zbunjen,takvu reakciju ipak nije ocekivao.Na
trenutak se nadao da ce se izvuci samo ako kaze"Ne".Sto je ocekivao?Sada se sjetio jednog ranijeg slucaja kada je vojnik zbog neposlusnosti pogubljen po naredbi potpukovnika Pelemisa,i shvatio da je prekasno da kaze"Ne".Trebao je to reci jos davno prije.Srce mu je tuklo tako snazno da nista drugo nije mogao cuti.Jedan cas stajao je tamo nepomicno s kalasnjikovim u rukama.Pomislio je da pobjegne u sumu.Kad bi barem bio sam.Ali pred sobom je vidio lice svoje zene i osjetio se bespomocnim.Vojnici bi se mogli osvetiti njoj i djetetu.Odgovoran sam za tri zivota,
pomislio je.I vec dok je to mislio,bio je svjestan da je to samo izgovor,istina je da je ispao kukavica i to je dobro znao.Ali sto je mogao uciniti?Gojkovic bi ga dao ubiti bez oklijevanja,a Pero bi to izvrsio sa zadovoljstvom,iako Drazen nije shvacao sto ima protiv njega.Mozda to sto Drazen nije bio cisti Srbin,zbog cega je Gojkovicevu prijetnju morao uzeti jos ozbiljnije.
Zapovjednik ga vise nije gledao,kao da ga Erdemoviceva odluka ne zanima.Naredio je vojnicima da stanu iza zarobljenika,a ovima je naredio da kleknu.Drazen je stao na kraj streljackog voda.Srce mu je jos uvijek glasno tuklo kada je pusku uperio u jednog starijeg covjeka cije lice na srecu nije vidio.Brzo,groznicavo,odvagnuo je svoje mogucnosti.Mogao je pucati izmedju zarobljenika.Ali onda bi jednog od njih morali naknadno ubiti.Morao bi umrijeti dvaput.Uostalom,njihov je streljacki vod bio mali,jedva desetak vojnika,i vrlo bi ga brzo otkrili kada ne bi dobro ciljao.Zapovjednik bi znao tko sabotira i odmah bi ga ubili.Ne,mora dobro ciljati.Tada je pala komanda"Pucaj!"i covjek mu je nestao iz vidokruga.Sjecao se samo da je na sebi imao sivu majicu.Drazen je sklopio oci pokusavajuci se smiriti.Ali nije bilo odmora,novi su zarobljenici vec stajali pred njima.Jedan je od njih viknuo:"Jebite se...",ali nije uspio dovrsiti recenicu jer je opet pala zapovijed.Jednom kada je poceo,Drazen je pucao i pokusavao ne misliti.Jedino je pokusavao ciljati u starije ljude-cinilo mu se da je steta manja.Uskoro je prvi autobus bio prazan.
Kada je pogledao na sat,bio je sokiran:trebalo im je samo petnaest minuta da ubiju pun autobus muskaraca!U medjuvremenu,sljedeci je autobus vec stigao.Zarobljenici nisu mogli vidjeti sto ih ceka jer su i njima bile vezane oci.Drazenu je to bilo draze,smatrao je da je to cin milosrdja prema tim jadnicima.Ali uskoro su poceli stizati autobusi puni ljudi kojima oci nisu bile vezane.Nisu im vezali cak ni ruke.Izgledalo je kao da su ih na brzinu pokupili,ugurali u autobuse i poslali na Branjevo.Cemu takva zurba?Drazen to nije razumio.Muskarci bez poveza preko ociju mogli su vidjeti sto ih ocekuje.Vidjeli su leseve i vojnike s automatima koji su na njih cekali.A ipak su izasli iz autobusa i hodali pokorno za vojnicima do streljackog stroja.U blizini je bila suma,bilo bi logicno da pokusaju pobjeci,pomislio je Drazen.Za cas bi se izgubili u gustome drvecu,imali bi barem malu sansu da prezive.Nikada nije vidio tako nesto,zarobljenici su mirno hodali prema streljackom vodu,poput zivotinja u klaonici.Jesu li ocekivali da ih netko spasi?Da su svi odjednom potrcali,neki od njih bi sigurno uspjeli pobjeci.Cak i ako bi svi bili pobijeni,barem bi umrli pokusavajuci se spasiti.Nisu imali sto izgubiti,jer su vec u trenutku izlaska iz autobusa morali znati sto ih ceka.Drazen se nadao da ce poceti bjezati,to bi mu barem dalo razlog da puca.Bilo bi lakse i pravednije,barem bi imali sansu pobjeci.Ali zarobljenici su se ponasali kao oduzeti,koracali su naprijed,mirni i poslusni.
Mozda vise nista nisu osjecali?A onda je Drazen ugledao nesto sto ga je sokiralo:dok je covjeku ciljao u glavu,
ugledao je izdajnicku mrlju na straznjoj strani hlaca.Mokra se mrlja sve vise sirila.Zacuo je komandu i opalio.Kada je covjek pao,Drazen je vidio da je jos uvijek ziv,jos uvijek je mokrio od straha.Odjednom mu je postalo neugodno,bas kao da se to njemu dogodilo.I meni se to moglo dogoditi,pomislio je ali je neugodnu pomisao brzo potisnuo.Bio je umoran i ljut na sebe,na Gojkovica,na sve.Nije bilo pravedno pobiti sve te ljude.Ako su to bili vojnici,onda su ratni zarobljenici,ako su civili,onda se to nicim ne moze opravdati.Znao je da grijese.Da ima pravde,ti ljudi ne bi samo tako stradali,bez sudjenja,bez dokaza da su krivi.Stotine ljudi ne mogu samo tako nestati.Rodjaci ce ih traziti i na kraju ce krivicu za njihovu smrt snositi Drazenova jedinica.Ako Gojkovic ne zeli svjedoke,sto ce biti s njegovim vlastitim vojnicima?Zar oni ne mogu svjedociti o pogubljenjima?Kako moze biti siguran da nitko nece progovoriti?...
(Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")
Post je objavljen 10.03.2008. u 16:02 sati.