3.
Postoji vic o Skotima koji,kada se nadju zajedno,uzvikuju brojeve i smiju se brojevima,umjesto ispricanim vicevima.Cemu trositi suvisne rijeci.
Ja,koja drzim da s lakocom prelazim kulturne granice,ipak zamjecujem da mozda s vecim interesom komuniciram sa"Zapadnjacima",ali posve sigurno s vecom lakocom s"Istocnjacima".Nekako ispada da se znamo i kad se ne znamo,da lakse lovimo nijanse,da znamo kada lazemo cak i kada izgleda da govorimo istinu.U razgovoru ne rabimo fusnote,suvisne su,dovoljno je spomenuti"Zlatno tele"i usta se vec rastezu u osmijeh.
Susret s"Istocnjakom"je cesto susret s nasom vlastitom,vec zaboravljenom prosloscu.Sretala sam Ruse koji su mi srdacno spominjali Radmilu Karaklajic i Djordja Marjanovica ili mi ponosno pokazivali cipele jugoslavenske proizvodnje kupljene u moskovskoj trgovini"Jadran".Sretala sam Kineze koji su saznavsi odakle sam odusevljeno sricali"Le-si-ka-pe-tan"i Bugare koji su se s neprimjerenom srdacnoscu raspitivali za"Vegetu".
Sva ta imena i stvari jedva da su mi ista znacila,spadala su u ranosocijalisticku jugoslavensku proslost za koju sam jedva znala da je bila"moja",ali bi njihov spomen izazvao trenutan ubod nejasna osjecaja kojem u tom trenutku ne bih znala odrediti ni izvor niti kvalitetu.
"Ako nesto nisam vidio trideset ili cetrdeset godina to ce prouzrociti jaki`udarac`nostalgije",kaze jednostavno Robert Opie,strastveni kolekcionar predmeta iz svakidasnjeg zivota i osnivac"nostalgicarskog"muzeja(The Museum of Advertising and Packaging)u Gloucesteru.
(Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")
Post je objavljen 03.03.2008. u 16:14 sati.