Ovog utorka se i Republika Srpska,banjaluckim protestnim skupom ciji je zavrsni cin,po vec vidjenom scenariju,
pripao huliganima,suprotstavila priznavanju Kosova kao nezavisne drzave.Ova najnovija srpska fantazmagorija nudi sliku Srbije s Kosovom u njenim granicama,sto bi bilo ostvarivo jedino ako bi se nekim cudom tocak istorije vratio tridesetak godina unazad.Sve u svemu,jalov posao,ravan ozivljavanju vec pokopanog mrtvaca.No svejedno,na tome ce Srbi s obje strane Drine istrajavati godinama,iako sa sve manje elana.A onda ce jednog dana sva ta buka isceznuti.
Ako je Kosovo"srce Srbije",sto je moto svih protestnih mitinga koji se odrzavaju u susjednoj drzavi,ono ne moze biti i
srce Republike Srpske.To sto Milorad Dodik vise voli Srbiju nego rodjenu majku i sto u Beogradu nastoji biti veci Srbin od patrijarha Pavla,njegova je privatna stvar.Problem je u tome sto on svoja licna osjecanja projektuje kao stanje duha medju golemom vecinom bosanskohercegovackih Srba.U svojoj retorickoj uzrujanosti kojom negira nezavisnost Kosova,Dodik tretira Republiku Srpsku kao pridruzenu clanicu neostvarene"velike Srbije".Jedino se tako moze desifrovati njegova fraza izgovorena na mitingu u Beogradu:"Republika Srpska zna svoj put i ima strpljenja."Na mitingu u Banja Luci pojasnio je da on ima jos malo strpljenja da"trpi teror"politickih stranaka iz Federacije BiH.
Mitingasima je porucio da Silajdzica i Tihica prepuste njemu."Ja cu se pozabaviti njima",sto bi moglo da se shvati da ce ih uskoro u politickom ringu obojicu srediti.Lajcakova indiskretna naklonost prema Dodiku navodi na zakljucak da visoki predstavnik ne bi protiv toga imao nista.
Iako je bio najavljen kao jedan od govornika,srpski clan Predsjednistva BiH Nebojsa Radmanovic nije se pojavio na banjaluckom mitingu,ali je zato u"Vecernjim novostima"osvanuo njegov kraci intervju,pod naslovom"Hocemo prava kao Albanci".Radmanovic se tu zadrzava samo na principima,ali su dugorocni ciljevi jasni.Ova providna strategija igra na kartu zamora medjunarodne zajednice,koja bi za nekoliko godina,nemocna da rijesi problem Bosne i Hercegovine,mogla izgubiti zivce i dici ruke od nje.A onda bi vrata podjele na tri drzavice bila sirom otvorena.
Medjutim,Srbi bi se u toj racunici mogli opasno prevariti.Njihova strategija,dogovorena u Beogradu i ovjerena pecatom legaliste Vojislava Kostunice,propusta vodu na sve strane.
Srbija je danas u takvom stanju da tesko ikome moze biti uzor.Ona je jedina zemlja u svijetu koja vodi hladni rat sa Amerikom.Umjesto demokratije,Srbija proizvodi nacionalizam,umjesto tolerancije bijes,umjesto ekonomskog i duhovnog prosperiteta-mitomaniju.A te proizvode niko ne zeli da uvozi.Oslanjanje na takvu Srbiju ne moze donijeti nista dobrog srpskom narodu u Bosni i Hercegovini.Njemu na raspolaganju stoji mnogo bolji izbor-put ka Evropskoj uniji,pod istom drzavnom zastavom s Bosnjacima i Hrvatima.Dodik,Radmanovic i drustvo dobro znaju da su zemlje bivse komunisticke imperije,koje su primljene u evropski klub,za kratko vrijeme dozivjele pravi preporod.
Ali,izgleda da postoji nesto sto je srpskim nacionalistickim liderima privlacnije od stabilnosti i boljeg zivota u vlastitoj zemlji.Njima je,uostalom,i ovako dobro sve dok budu uspijevali drzati Srbe u stanju kosovske i velikosrpske hipnoze.
Nisam pozvan,a ni kompetentan,da Srbima s ove ili one strane Drine dijelim bilo kakve savjete,ali dovoljno je prelistati dnevne novine,ili naprosto pogledati kroz prozor,pa se uvjeriti da su prilike u Bosni i Hercegovini gore nego prije dvije ili tri godine.Dodikove zasluge za to su vece nego bilo cije druge.Protestni mitinzi mogu biti korektiv dnevne politike,pod uslovom da su liseni izljeva sovinizma i vandalizma,redovnih pratilaca mitinga u slavu izgubljenog Kosova.Sazetak tako oblikovane svakodnevice mogao bi da glasi-Kuca gori,mitinzi u toku!Uzgred budi receno,
mnogo je lakse okupiti nekoliko hiljada ljudi na nekom trgu,gurnuti im u ruke patriotske parole i pokrenuti energiju bijesa,nego popraviti kilometar ceste ili dovesti struju i vodu u neku sirotinjsku kucu.Ali,mitingasko suprotstavljanje priznavanju nezavisnosti Kosova nece nezaposlenima donijeti posao,penzionerima vece penzije,niti mladima sigurnu buducnost.Ono nece iskorijeniti korupciju i organizovani kriminal,ukinuti vladavinu bezakonja,niti ukloniti okorjele ubice sa ulica nasih gradova.
Umjesto da se posveti tim problemima,Dodik se kiti mitomanskim bedzevima i regrutuje mlade nacionaliste,odrasle uz Milosevica i Karadzica,pokazujuci im rukom na kojoj se strani svijeta nalazi Kosovo.On tako nastavlja zlocinacku misiju Slobodana Milosevica,koji je uspio da vecinu ovdasnjih Srba mentalno odvoji od vlastite domovine.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 04.03.2008. u 17:01 sati.